Projekcijama kratkometražnih filmova o osobama sa invaliditetom u Kinu Boka u Kotoru otvoreno četvrto izdanje Međunarodnog filmskog festivala “Uhvati film”
Publika u kotorskom Kinu Boka imala je priliku da u petak uveče uživa u projekcijama kratkometražnih filmova “Deaf” (“Gluva“), “Things to tell you before the tunnel”(“Reći ću ti nešto prije ulaska u tunel” i “Trying” (“Pokušavam”) iz Španije, i filma “We will be heard” (“Čuće se naš glas”) iz Brazila, koji se odnose na život slabovidih osoba i onima sa smetnjama u sluhu i govoru, što je bio uvod u četvrto izdanje Međunarodnog filmskog festivala “Uhvati film”. Program festivala, bazično posvećenog osobama sa invaliditetom, obuhvata 20 filmskih ostvarenja iz regiona i svijeta, a u holu Kina Boka prati ga izložba fotografija Invisible Lives.
Sadržaj i tema filmova prikazanih na otvaranju Festivala bili su veoma ispirativni za debatu “Žene i invaliditet- Gdje je tu film”, na temu diskriminacije žena sa invaliditetom u smislu ostvarenja njihovih prava na majčinstvo, porodicu, seksualnost, jednom rječju- prava na sreću.
Osnovu ove neravnopravnosti Milesa Milinković, direktorica Filmskog festivala Uhvati film Novi Sad, vidi u patrijarhalnim idealima žene, u kulturološkim i sistemskim ograničenjima, ali i u duboko urezanim, naslijeđenim odnosima majki prema djetetu sa invaliditetom, kao nepoželjnom, “nepostojećem”. Od žena- OSI se očekuje da se ostvare u ulozi majke, ali ne znači da sve žene sa invaliditetom žele da se ostvare kao takve.
-Možda nije filmski savršen, ali je vrijednost ovog festivala što je “otrežnjujući”, edukativan, jer nažalost, u našem društvu još uvijek postoji puno nepoznanica i stereotipa. Zbog toga je film jako važan, a mi ćemo se truditi da stalno donosimo u naš region filmove i materijale koji mogu da unesu promjene, poručila je Milinković.
Osobe sa invaliditetom danas se “uništavaju” vrlo sofisticiranim metodama kao što je abortus u slučaju “rizične trudnoće” (dok su ih nacisti satirali u gasnim komorama), primjećuje Marina Vujačić, direktorica UMHCG, te navodi sterilizaciju žena OSI (medicinska i nemedicinska) kao specifičan oblik nasilja, kojim se sprečava da se ostvare u ulozi majke. Moderatorka Nataša Nelević je naglasila potrebu da se žene sa invaliditetom povežu sa feminističkim pokretom i “naoružaju” znanjem iz feminističke teorije, što je tema filma “We will be heard”.
-Žene sa invaliditetom naučene su da se još više stide nego muškarci sa invaliditetom. Zbog toga jako teško govore o svojim ličnim iskustvima, a kada ipak govore, to rade u jako uskom krugu ljudi. Udruženje mladih sa hendikepom već godinama sprovodi besplatno pravno savjetovalište I psihološku podršku za žene sa invaliditetom koje su iskusile nasilje, sve one prijave nasilje, ispričaju, ali kad to treba dalje da se procesuira kroz institucije, neće ih biti par. One nemaju podršku porodice, njima malo ko vjeruje da su žrtve nasilja različitih oblika, s obzirom da su te žene fizički zavisne od drugih osoba. Osim fizičkog, one najčešće trpe verbalno, psihološko nasilje svakoga dana, a znam i one koje trpe ekonomsko nasilje, što od dijela zarade i prihoda, tako i od materijalnih davanja koja ostvarjuju po osnovu invalidnosti, do pokušaja ekonomskog i drugog eksploatisanja. O tome preteško govore, što zbog nepovjerenja, što zbog straha da će izgubiti ono malo podrške od uskog kruga ljudi koji im pružaju pomoć, što zbog nepristupačnosti institucija i sl, ali i zbog načina na koji se ishodi tih prijava završe, ističe Vujačić i navodi primjer seksualnog nasilja nad jednom djevojkom sa invaliditetom, koji je završen jako negativno po nju. Iako je policija konstatovala da se to nasilje desilo, prijavu koju su podnijeli, odbacili su tužilaštvo i sud, pri čemu žrtva nasilja -OSI nije ispitivana na način koji je njoj pristupačan (nije mogla adekvatno da odgovori na pitanja).
Obespravljene i pred sudijom
-Užasni su komentari koje su neposredno nakon ročišta izgovorili sudija i tužilac, koji su aluditrali na to da je ta djevojka “željela seksualni odnos”, pritom krivično djelo nije kvalifikovano kao “obljuba nad nemoćnim licem”, nego kao “silovanje”. Takvi ishodi, uključujući generalno žene uopšte koje trpe nasilje, dovode do toga da one teško to prijavljuju i pričaju o tome. Neka vrsta samopodrške postoji samo u užim krugovima. Mislim da feministkinje i organizacije koje se bave ženskim pravima treba da se edukuju upravo o modelima pristupa invaliditetu i o našim iskustvima da bi one mogle pružiti adekvatnu podršku, objasnila je Vujačić, dodajući da UMHCG uspješno sarađuje sa Centrom za ženska prava.
Rad sa mladima
U sklopu Festivala psihološkinja Olivera Marković održala je predavanje u kotorskoj Gimnaziji na temu “Vršnjačka podrška- I meni je važno, a u Osnovnoj školi “Narodni heroj Savo Ilić” prikazan je segment “Uhvati filmić”. Učenici su gledali animirane filmove na temu inkluzije, o čemu su potom razgovarali sa glumicom Brankom Otašević. Radionicu fotografije “Mijenjamo perspektivu” vodi fotograf Duško Miljanić, a radovi polaznika biće objavljeni na svim digitalnim platformama Festivala. Masterclass na temu “Kako sam snimiti film” vodi reditelj Dušan Vuleković, a predstavnici filmskih festivala iz regiona i Evrope okupiće se za okruglmi stolom MREŽA, gdje će se baviti temom invalidnosti u filmskoj industriji. Reditelj i koordinator Inkluzivnog filmskog kampa Sead Šabotić je gost programa “Kroasan, kafa i kratke priče”, kojim će Festival biti zatvoren 24. septembra.
Ispred organizatora, Kulturnog centra “Nikola Đurković” i Resursnog centra za sluh i govor “Dr Peruta Ivanović”, prisutne su pozdravili direktori Radmila Beća Radulović i Neđeljko Moškov.
/M.D.P./
