Dva broda kompanije Crnogorska plovidba (CP) duže vrijeme plove po cijenama dnevnog zakupa koje su višestruko niže od tržišnih, zbog čega ta državna pomorska kompanija gubi ogroman novac, tvrde dobro upućeni izvori iz dijela novog menadžmenta kompanije.
Prema grubim računicama izvora “Vijesti”, dajući u vremenski najam brodove (time charter) po cijeni koja je skoro dvostruko niža od tržišne kompanija je za šest mjeseci ove godine izgubila oko 2,7 miliona.
Vlada je nedavno imenovala novi Odbor direktora CP u kojem su predstavnici stranaka koje čine aktuelnu vladajuću većinu, ali je izvršni direktor i dalje Slobodan Pajović (DPS). Pajović i bivši Odbor direktora s Borislavom Kašćelanom (DPS) na čelu, u septembru i decembru prošle godine napravili su nove ugovore o vremenskom najmu brodova „Kotor“ i 21. maj“ s unajmiteljem, kompanijom „Sea Pioneer“ iz Londona, a po kojima su brodovi zaključeni na dnevni najam od po 7.600 dolara. Ugovori su sklopljeni na period od šest plus šest mjeseci uz opciju da ih aktuelni unajmitelj može produžavati pred istek tog roka. Time menadžment kompanije sebi praktično „vezao ruke“ na duže vrijeme i što je još gore, u vrijeme kada se u septembru prošle godine jasno naslućivao veliki rast vozarina na svjetskom tržištu brodskog prostora, brodove „zakucao“ na niske vozarine koje su nešto malo iznad dnevnih operativnih troškova tih plovila.
„Da bi ste s brodovima za prevoz rasutog tereta (hand size bulkeri) kakvi su „Kotor“ i „21. maj“ bili na pozitivnoj nuli, odnosno samo da pokrijete troškove broda i posade, treba dnevna vozarina od najmanje 5.500 do 6.000 dolara. Bivši menadžment je prošle godine zaključio u septembru ugovor na šest plus šest mjeseci po cijeni od 7.600 dolara dnevno, iako su vozarine za prevoz rasutih tereta već tada bile osjetno veće i do kraja prošle godine došle su do iznosa od oko 15.000 dolara dnevno. Ne računajući novac koji je tako izgubljen u posljednja tri mjeseca prošle godine na osnovu takvog ugvora proizilazi da su dva broda CP za šest mjeseci ove godine zajedno izgubili oko 2,7 miliona dolara izmakle im dobiti jer su vozarine na tržištu bile u prosjeku skoro duplo veće od onih po kojima su sa „Sera Pioneeer-om“ zaključeni naši brodovi. To je poražavajuće s aspekta države Crne Gore kao vlasnika kompanije koja je do sada u više navrata morala novcem građana iz državnog budžeta da plaća obaveze kompaniji prema kineskoj Exim banci čijim su kreditiom 2012. u Šangaju sagrađena dva broda”, kazao je „Vijestima“ dobro upućeni izvor blizak novom Odboru direktora koji nije želio da mu se ime navodi u medijima.
Veze s turskim vlasnikom
„Vijesti“ su ovim povodom tražile objašnjenje od Pajovića, ali odgovor nije stigao ni nakon nekoliko dana.
Kompanija od stavljanja u komercijalnu upotrebu dva broda 2012. godine sarađuje isključivo s kompanijom „Sea Pioneer“ kao unajmiteljem brodova. Iza te firme stoji turski biznismen Cemil Tumkaya koji je poslovni aranžman s državnom firmom krenuo kada je na čelu borda direktora bio kapetan Miodrag Kršanac iz Herceg Novog,koji je tada bio i na čelu Direktorata za pomorstvo u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva što su ga vodili kadrovi jedinstvenog SDP-a. Nedugo potom, kada je 2014. dva nova trgovačka broda izgrađena kreditnim atranžmanom u Kini, dobila i kompanija “Barska plovidba” i ta dva broda je “Sea Pioneer” uzeo u vremenski najam pod sličnim uslovima kao i plovila CP-a. Kršanac se, u međuvremenu, povukao iz državne uprave i kako “Vijesti” nezvanično saznaju, ima svoje poslovne interese u kompaniji “Sea Pioneer Montenegro” iza koje stoji Tumkaya, a koja je u Herceg Novom osnovana da bi se bavila poslovima pomorske pilotaže u Boki.
“Sea Pioneer” je i nakon Kršančevog odlaska iz uprave CP nastavio da, kao ekskluzivni unajmitelj, uzima brodove dviju crnogorskih pomorskih kompanija u vremenski zakup. Priroda tih ugovora (najma broda s posadom) je da brodar (u ovom slučaju CP) daje svoj brod u zakup na određeni period unajmitelju (u ovom slučaju “Sea Pioneeru”) koji onda u svoje ime i za svoj račun, komercijalno eksploatiše taj brod. To u praksi znači da “Sea Pioneer” zarađuje brodom CP na svjetskom tržištu na razlici u novcu koji državnoj kompaniji plati za njegov zakup i cijeni po kojoj “Sea Pioneer” onda tim brodom vozi terete drugih krcatelja. Pri tome, “Sea Pioneer” kao unajmitelj, uopšte ne brine o navigaciono-tehničkom vođenju unajmljenog broda jer je to obaveza CP kao vlasnika, već samo o njegovom komercijalnom iskorišćavanju.
Ko ima korist od “time charter” ugovora
Ove vrste ugovora (time charter) u pomorstvu su precizni, standardizovani ugovori gdje su međusobna prava i obaveze unajmitelja, odnosno vlasnika (ili menadžera) broda jasno definisani. Po njima, sve što se tiče opremanja broda posadom i snošenje svih troškova u vezi sa posadom broda je obaveza vlasnika (menadžera) broda koji snosi i sve troškove održavanja broda. Unajmitelj snosi troškove goriva, lučkih i drugih taksi, te troškova ukrcaja ili iskrcaja tereta. U prevodu, “time charter” ugovorima kao sredstvu za angažovanje vlastite flote, pribjegavaju kompanije koje, poput CP, nemaju dobre poslovne kontakte i sopstvenu komercijalnu službu sposobnu da brodovima same nalaze terete i zaključuje ih u mnogo isplativije i skuplje ugovore na putovanje” (voyage charter).
“Bivši menadžment CP je sa “Sea Pioneerom” zaključio američki, odnosno NYPE 93 formu “time charter” ugovora, a ne evropski BAL TIME 1939 ugovor. NYPE ugovori su u odnosu na BAL TIME po pravilu, mnogo povoljniji za unajmitelja, nego za vlasnika broda i to nam je sada dodatni problem, posebno zbog toga što je CP aktuelnim ugovorima sebi “vezala ruke” i zavisi od volje “Sea Pioneera” hoće li on nakon isteka aktuelnih, “osloboditi” naše brodove odnosno, ne produžiti period njihovog zakupa”, kaže izvor “Vijesti”, dodajući da aktuelni ugovor za brod “21. maj” ističe 5. avgusta s ugovorenim periodom od “plus/minus mjesec dana” za povratak broda vlasniku, dok ugovor za “Kotor” ističe u septembru s istom klauzulom
“Naši brodovi će sigurno nastaviti da u naredna dva do tri mjeseca plove po cijeni od samo 7.600 dolara dnevno, iako su vozarine i dalje na najvećem nivou u posljednih 15-ak godina, s prognozama da će se i dalje tu zadržati”, ističe sagovornik “Vijesti”.
On je dodao da treba ispitati da li je u ovakvom komercijalnom vođenju CP i njenim poslovnim odnosima sa “Sea Pioneerom” proteklih godina “sve ovo produkt neznanja i nesposobnosti, ili nečeg trećeg.”
Podaci s tržišta pokazuju koliko Crnogorska plovidba gubi novca
Podaci agencija specijalizovanih za praćenje stanja na svjetskom tržištu brodskog prostora jasno pokazuju koliko Crnogorska plovidba svakodnevno gubi novca zbog ugovora sa “Sea Pioneer”.
Na sajtu “Baltic Exange” berze koja je jedna od vodećih za ugovaranje poslova u pomorstvu, navodi za tržište Atlantika, ilustrativan primjer grčkog broda “Navios Lyra” koji je ugovor u vremenski zakup od 120 do 160 dana s unajmiteljem “Seacape” zaključio za 24.000 dolara dnevno. Na tržištu Dalekog Istoka u Kini je zaključen sličan ugovor na period od devet do 11 mjeseci za 17.000 dolara dnevno.
Što se ugovora na putovanje tiče koje CP uopšte ne radi, brod “Integrity Daido” zaključen je za putovanje s teretom čelika za 21.500 dolara na dan, dok je brod “Ocean Honesty” na putovanje s teretom čelika po dnevnoj vozarini od 30.000 dolara.
Podaci agencije Libra ukazuju da brodovi poput “Kotora” i “21. maja” trenutno u vremenskom najmu na period do šest mjeseci plove, zavisno od tržišta, po dnevnoj vozarini od 22 do 26.500 dolara. Za ugovore na godinu dana vozarina je nešto niža i iznosi od 20 do 21.000 dolara dnevno, dok je za ugovore na period od dvije godine još niža i iznosi od 14.500 do 15.000 dolara dnevno. I to je skoro duplo više od onoga što se trenutno zarađuje iz ugovora sa “Sea Pioneer”. Analitičari svjetskog tržišta brodskog prostora naglašavaju da su aktuelne prilike najbolje koje se bilježe u proteklih 15-ak godina, ali da neće dostići “zlatno doba” s početka 2000-ih.
Imajući u vidu aktuelne tokove svjetske ekonomije, raspoloživu tonažu brodova i broj naručenih novih plovila u brodogradilištima, analitičari računaju da će se stabilne i dosta visoke vozarine na tržištu suvih i rasutih tereta, održati najmanje još dvije godine, a posebno uspješan bi, s obzirom i na diverzifikaciju tereta s kojim operiše, trebalo da bude “handysize” segment svjetske bulkerske flote kojem pripadaju i brodovi CP i Barske plovidbe.
“Prilike na tržistu prevoza suvih i rasutrih tereta prevazišle su i najbolja očekivanja u prvoj polovini ove godine i tržiste se sada čvrsto stabilizovalo. Vlasnici bulk carriera, nevezano od veličine brodova, trenutno svakodnevno zarađuju u prosjeku oko 24 hiljade dolara po brodu na dan. To je dobro, iako ne još onoliko koliko se zarađivalo početkom 2000-ih”, naveo je Piter Sends, glavni analitičar najveće svjetske brodarske asocijacije BIMCO.
Prosjek od 6.000 dolara po brodu dnevno za menadžment uspjeh
Izvještaj o poslovanju Crnogorske plovidbe za 2020. je pokazao da je kompanija imala gubitak od 89.962 eura, dok su ukupni nagomilani gubici iz ranijih godina dostigli 16,53 miliona. Kompanija ima i 13,52 miliona eura dugoročnih obaveza, prvenstveno kreditnih rata prema Kinezima za gradnju brodova.
Brod “Kotor” je u 2020. ušao s važećim ugovorom sa ”Sea Pioneerom” na dnevnu vozarinu od 8.000 dolara, da bi aneksom iz februara vozarina bila smanjena na 5.250 dolara dnevno. Od 15. septembra brod plovi za dnevni najam od 7.600 dolara koji je i dalje na snazi. Ukupno je “Kotor” lani od najma zaradio 2.337.150 dolara.
“21. maj” je samo pet dana lani plovio s najmom od 8.000 dolara dnevno, da bi to aneksom ugovora sa “Sea Piuoneerom” u januaru 2020. bilo smanjeno na 6.050 dolara na dan s važenjem do sredine avgusta prošle godine. Ali, s istim niskim najmom je brod nastavio da plovi do 16. decembra prošle godine kada je “Sea Pioneer” pristao da dnevnu vozarinu podigne na 7.600 dolara. “21. maj” je lani ukupno zaradio 2.480.936 dolara.
Oba broda lani su napravila po deset putovanja, a posječna vozarina (uključujući i agencijsku proviziju od 3,75 odsto koju CP plaća “Sea Pioneeru”) bila im je 6.059 dolara za “Kotor”, odnosno 6.428 dolara za “21. maj”. Iako je to izuzetno nisko u odnosu na prilike na tržištu, iz menadžmenta CP su u izvještaju za 2020. ocijenili da “sumirajući tekuću godinu s komercijalnog aspekta, dnevni najmovi, odnosno zarada naših brodova u postojećim uslovima može se ocijeniti uspješnom, jer je u većem dijelu godine bila na nivou tržišnih vrijednosti”.
