Ruski mediji i dalje nagađaju o detaljima dogovora Prigožina i Putina u kojem je posredovao bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko.
Međutim, Institut za proučavanje rata prvi put u prvi plan stavlja dva nova imena – šefa ureda ruskog predsjednika Antona Vaina i ruskog veleposlanika u Bjelorusiji Borisa Grizlova, piše Jutarnji list.
Oni su, navodno, imali jednu od ključnih uloga u događanjima od subote kada su se tenkovi Wagnera zaustavili na manje od 300 kilometara od Moskve. Prema navodima Meduze i ISW-a, Prigožin je u subotu oko podneva pokušao stupiti u kontakt s administracijom ruskog predsjednika, ali Putin je odbio bilo kakav kontakt s odmetnutim moćnikom. Međutim, šef Wagnera, očito se uspaničario kada je shvatio kada je shvatio da nije dobio potporu kakvu je očekivao, i vrlo brzo je krenuo u pregovore s Lukašenkom, Vainom i Grizlovim. Prigožin se uspaničio i zbog činjenice da su njegovi vojnici pobili pilote i zračno osoblje ruskih vojnih snaga i strahovao je da će ga Putin smatrati odgovornim za taj čin.
Portal Meduza, pozivajući se na neke ruske izvore, navodi da Putin nakon svega čak i razmišlja o promjenama u Ministarstvu obrane. Neki su otišli tako daleko i sugeriraju da je to dio dogovora s Prigožinom.
Ruski ministar obrane Sergej Šojgu i načelnik Glavnog stožera vojske general Valerij Gerasimov nisu se vidjeli ni čuli do trenutka kada je Prigožin krenuo u akciju, a sada se špekulira da bi Aleksej Djumin, trenutni guverner Tulske oblasti, mogao zamijeniti Šojgua. Ako je ta informacija točna, to bi bila ogromna Prigožinova pobjeda.
Kakav god bio dogovor, Prigožinu se od subote navečer gubi svaki trag. Ruska televizija RTVI navodi da je Prigožinova press služba javila da šef Wagnera ‘šalje pozdrave‘ i da će odgovoriti na sva pitanja ‘kada razina komunikacije bude normalna‘. Zanimljiva je i objava Telegram kanala koji je usko povezan s Wagnerom na kojem je objavljena fotografija Prigožina koji drži prst na usnama. U potpisu stoji ‘planovi vole šutnju‘. Dakle, to je fraza koju Ukrajinci često koriste za svoju protuofenzivu.
ISW navodi da je ključno pitanje nakon ‘paklene subote‘ hoće li wagnerovci i u kojoj mjeri nastaviti sudjelovanje u ratu u Ukrajini.
Nosač zrakoplova na nuklearni pogon, USS Gerald R. Ford Foto: Marijan Nejašmić / HTV
Ponos američke mornarice, najmoderniji nosač zrakoplova na nuklearni pogon “USS Gerald R. Ford” uplovio je jutros u Split.
Golemi brod, koji privlači poglede Splićana i turista, najveći je ratni brod u povijesti. Dugačak je više od 330, a visok 76 metara, poput solidnog nebodera, s 25 paluba. Gradnja je stajala 12,8 milijardi dolara, a još je 4,7 milijardi utrošeno za istraživanje i razvoj. Može nositi 75 zrakoplova. Posadu, uključujući zrakoplovno osoblje, čini 4500 ljudi.
Uplovljavanje u hrvatski dio Jadrana među rijetkim je dosadašnjim dolascima tog nosača zrakoplova u mora drugih država. Bio je u Kanadi i Ujedinjenom Kraljevstvu, a u svibnju ove godine sudjelovao je u NATO-ovim vježbama u norveškim vodama.
Posjet Splitu potvrda je unaprjeđenja odnosa SAD-a i Hrvatske jer dvije nacije rade zajedno za stabilnu, sigurnu i prosperitetnu regiju, naveli su iz Veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj. Posjet je i prigoda posadi broda “USS Gerald R. Ford” za upoznavanje sa Splićanima te bogatom hrvatskom poviješću i kulturnim nasljeđem.
Američka 6. flota, sa sjedištem u Napulju u Italiji, provodi cijeli spektar združenih i pomorskih operacija, često u dogovoru s partnerima, kako bi unaprijedila nacionalne interese SAD-a te sigurnost i stabilnost u Europi i Africi.
“USS Gerald R. Ford” (CVN 78) najnoviji je nosač zrakoplova američke mornarice. Kao prvi brod u klasi za sljedeću generaciju nosača zrakoplova, donosi mnogo tehnolgija za postizanje veće ubojitosti, sposobnosti preživljavanja i zajedničke interoperabilnosti, uz smanjenje operativnih troškova i troškova održavanja. Brod “USS Gerald R. Ford”, oznake CVN 78, prvi je novi nosač dizajniran u više od 40 godina, a osmišljen je da ima fleksibilnost za rad s budućim generacijama zrakoplova. Nazvan je po 38. predsjedniku Sjedinjenih Država Geraldu Fordu.
Brod nosi najnaprednije palubne lovce, kao što su F-35C Lightning II i F/A-18E/F Super Hornet, avione ranog upozorenja za sve vremenske uvjete E-2D Advanced Hawkeye, mornaričke jurišnike za protuelektroničku borbu EA-18G Growler te višenamjenske helikoptere MH-60R/S i brojne tipove bespilotnih letjelica. Za njihovo katapultiranje koristi se elektromagnetski katapult kojim je parni katapult poslan u povijest.
Umjeren potres 3,3 stupnja Richtera s epicentrom kod Gruda uzdrmao u 0:23 sati zapadnu Hercegovinu, te se osjetio na širem području, uključujući Dalmaciju.
Kako su izvijestili iz Euromediterenskog seizmološkog zavoda (EMSC) magnituda potresa je bila 3,3 stupnja Richtera. Potres se dogodio na dubini od dva kilometra.
Osim uznemirenosti takvi potresi ne izazivaju druge posljedice. U komentarima na Twitteru EMSC-a su se javili brojni koji su osjetili potres. Naveli su kako je potres potrajao četiri sekunde, te da je ‘dobro protutnjalo’.
Predstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca - foto Boka News
1 od 8
Predstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca
Predstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca
Predstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca
redstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca
Predstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca
Predstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca
Predstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca
Predstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca - Don Srećko Majić i Slavko Dabinović
U kotorskoj katedrali Svetog Tripuna u nedjelju je predstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca. Urednik ovog kapitalnog izdanja koje se sastoji od 10 knjiga je don Srećko Majić, peraški župnik i direktor NIP „Gospa od Škrpjela“.
Na predstavljanju su govorili mons. Ratko Perić, mostarsko-duvanjsko biskup u miru, akademik dr Radovan Tomić, Slavko Dabinović bibliotekar, priređivač izdanja, i don Robert Tonsati, kancelar biskupije.
„Monumentalna Boka iz crkvene, kulturološke iz književne, izdavačke, finacijske pa i internacionalne strane što se u koncentričnim krugovima izžaruje sa otoka Gospe od Škrpjela, Perast 2022. – 2023. priredili su don Srećko Majić i Slavko Dabinović svih 10 svezaka, sa 4.839 stranica. Izdavači su stavili naziv Izabrana djela, a sva je prilika da su to sabrana djela, na čemu im čestitam od sveg srca. U ovoj ediciji su obuhvaćeni Butorčeve studije, članci, od 1913. do 1965.godine. Pavao Butorac uživo je ugled među hrvatskim teolozima, svećenicima i biskupima, i uopće kulturnim radnicima“ – kazao je između ostalog, mons. Ratko Perić.
Predstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca – mons. Ratko Perić – foto Boka News
Akademik dr Radovan Tomić istakao je da nema pisca koji je zadnjih 150 godina zadužio Boku Kotorsku svojim djelima, kao Pavao Butorac.
„U knjigama koje je pisao naći ćete da je pratio povjesnu znanost u Evropi tog doba, on je bio objektivni istraživač bokeljske prošlosti to je njegova veličina. Pavao Butorac je najvažniji povjesničar Boke 20. stoljeća, njegov opus nije niko nadmašio. Iz njegovih knjiga mogu reći da smo svi naučili što je Boka kotorska, i da će buduće generacije iz njegovih knjiga moći pročitati i naučiti što je to umjetnost u Boki kotorskoj, što je to nacionalo, što je to lijepo u Boki, to je njegova veličina, što je pocrtao, pisao, protumačio, arhivski istražio sve ono što je za Perast, i ono u njegovoj okolici bilo epohalno važno“ – kazao je akademik dr Radovan Tomić.
Slavko Dabinović, bibliotekar koji je priredio izdanje sa don Srećkom Majićem brojnoj publici u katedrali Svetog Tripuna u kratkim crtama predstavio je svih 10 svezaka. On je kazao da je ovime nije završeno istraživanje, Butrovčevog opusa, koji je bio inzvaredan poznavalac latinskog jezika, kateheta, biskup, doktor teologije, arhivski istraživač, učesnik II. vatikanskoga koncila (1963–65).
redstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca – foto Boka News
Don Robert Tonsati, kancelar biskupije zahvalio se izdavačkoj kući Gospa od Škrpjela čiji je osnivač don Srećko Majić, za ovaj izuzetan izdavački poduhvat. On podsjetio da je upravo don Srećko Majić, između ostalog i kroz izdavačku djelatnost zadužio i obogatio Kotorsku biskupija sa 80 knjiga koje je priredio i štampao.
„Zadužio je sve one koji se žele iskreno i ozbiljno posvetiti povjesti, kulture, duhovnosti Boke Kotorske“ – poručio je don Robert Tonsati.
„On je odgovoran pisac, ima nedvojbenu etiku i kršćanski moral, koji nosi goleme erudicije intelektulno poštenje, koje je danas rijetka osobina. Kao povjesničar Butorac radi na primarnim izvorima a neki su prvi put objavljeni zahvaljujući njemu. Moramo biti zahvalni i ponosni na intelektualni dar i predanje biskupa Butorca ali i njegovom biskupskom poslu koji smo ovim izdanjem nekako oživjeli, ali moramo biti zahvalni i don Srećku na njegovom sada već više od pedest godina služenja u Perastu, Gospi od Škrpjela, ovoj Biskupiji, kao svećenik i marljivi intelektualni djelatnik i objavljivač toliko značajnih naslova“ – kazao je don Robert Tonsati.
Predstavljena edicija Izabranih djela biskupa Pavla Butorca – foto Boka News
Don Srećko Majić zahvalio se svima koji su pomogli da ovo kapitalno djelo ugleda svjetlost dana. U emotivnom govoru on je istakao da je Butorac bio Peraštanin, Bokelj, svećenik, biskup, veliki intelektualac, te da se prvi puta susreo sa njim u sjemeništu u Dubrovniku davne 1962. godine kada je bio Dubrovački biskup.
Pavao Butorac, bio je povjesničar i teološki pisac (Perast, 26. III. 1888 – Dubrovnik, 22. XI. 1966). Studij teologije završio u Zadru 1910. Potom je službovao kao župnik i kateheta u gimnazijama u Kotoru, Zadru i Splitu, a zatim kao rektor kotorskoga sjemeništa 1918–20. Kotorskim biskupom imenovan je 1938., administratorom Dubrovačke biskupije bio od 1940., a dubrovačkim biskupom od 1950. Sudjelovao u radu II. vatikanskoga koncila (1963–65). Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu dodijelio mu je 1964. počasni doktorat.
Uz teme iz teologije i duhovnosti, težište njegovog znanstveno-istraživačkog rada bilo je na svjetovnoj i crkvenoj povijesti Boke kotorske i Južnog Jadrana.
Za sat vremena koliko je trajala humanitarna akcija “Plešimo za Feđu”, održana u subotu na rivi Pine u Tivtu u organizaciji NVO “Somos Cubanos”, sakupljeno je 1060 eura, što je kuriozitet svoje vrste- da se za tako kratko vrijeme sakupi tolika svota.
Akciji su se odazvali ljudi dobre volje, mještani, ugostitelji, gosti, koji osjećaju empatiju prema šestogodišnjem Feđi Alkoviću iz Podgorice, koji se, zajedno sa svojim roditeljima, bori sa opakom bolešću. Za njegovo liječenje u Njemačkoj potrebno je ukupno 300.000 eura. Djevojke predvođene Petrom Raičević, instruktorkom salse (kubanskog plesa), vodičkinjom i inicijatorkom ove akcije, plesale su 60 minuta ispred brojnih turista, fureštih i domaćih, koji su šetali ili sjedeli ispod tendi kafića i restorana i uživali u temperamentnoj igri u frontalnoj koreografiji, usput ubacujući po koju novčanicu u kutijicu sa Feđinom fotografijom, koju su specijalno za ovu priliku napravile kreativne djevojke. Prošle godine su takođe imale sličnu akciju.
-Za sat vremena sakupile smo 1060 eura, 50 dolara i još 500 dinara, to je predivno, jer pokazuje koliko su ljudi u Tivtu humani i osjećajni. Ne samo što smo sakupili novac nego smo pokrenuli divnu energiju Iiuputili je malom Feđi da istraje u svojoj borbi protiv tumora na mozgu. Zdravlje mališana trebalo bi da svima u našem društvu bude prioritet, prije svega institucijama države, kaže Petra Raičević za Boka News.
Plešimo za Feđu
Akcija je uspjela uprkos tome što je par sati pred početak, u Tivtu nestala struja, te su u zadnji čas uspjele da štampaju fotografiju, što su od lokalnog preduzetnika dobile besplatno, a plemeniti gest napravili su i poslenici kafića “Propela” ispred koga su plesale- donijeli sus to, stolnjak, pomogli djevojkama da postave ozvučenje, častili ih pićem i donirali novac za Feđu.
-Pozvala sam sve škole u Crnoj Gori da organizuju humanitarne akcije za prikupljanje stredstava za liječenje ovog mališana. Prema mojim saznanjima, do sada je prikupljeno 100 hiljada eura, objasnila je Raičević. Da bi plesale za Feđu, ove djevojke su prethodno tražile dozvole od Morskog dobra, MUP-a Komunalnog preduzeća.
Dobrovoljne priloge za liječenje Feđe zainteresovani darodavci mogu da uplate i na žiro račun broj 510-0210988215028-20, CKB (Milena Alković).
Žičara Kotor-Lovćen biće svečano otvorena 13. jula, kako je i ranije najavljeno, a radovi se realizuju dobrim tempom, saopštio je potpredsjednik Opštine Kotor, Nebojša Ševaljević.
“Sve ostaje kako je planirano, otvaranje će biti 13. jula. Radovi idu dobrim tempom”, kazao je Ševaljević u Jutarnjem programu TVCG.
On je ocijenio da žičara ima veliki značaj za Kotor, a možda još veći za Cetinje, prenosi portal RTCG.
“To je atraktivna turistička ponuda koja će povezati Kotor, Lovćen i Cetinje i to je dodatna atrakcija od koje će imati brojne benefite oba grada”, smatra Ševaljević.
On nije mogao da kaže koliko će koštati vožnja žičarom, ali, kako je dodao, koncesionar je najavio posebne pakete za lokalno stanovništvo.
Vožnja će trajeti desetak minuta, a žičara će raditi najmanje sedam mjeseci godišnje. Žičara je duga oko četiri kilometara i sa 40 gondola će za sat vremena moći da preveze najviše hiljadu putnika.
Ševaljević očekuje da će sezona u Kotoru ovog ljeta biti najbolja do sada, po svim parametrima.
Zbog jučerašnjeg prekida u napajanju električnom eneregijom, prilikom čega je Tivat bio bez struje skoro šest sati, procesuiran je Tivćanin M.R.
Nakon izlaska policije i inspekcije na teren, kao i ekipa CEDIS-a, utvrđeno je da je krivo fizičko lice kome prijeti krivična prijava, ali i odštetni zahtjevi, javlja Radio Tivat.
Radnik koga je M.R. angažovao, krampom je oštetio kabal, prilikom čega je došlo do detonacije pa su komšije hitno obavijestile hitne službe. Radnik, srećom, nije povrijeđen, iako ga je detonacija odbacila od mjesta kopanja.
Podsjetimo, Tivat juče nije imao struju od 10,30 sati do 17 sati, neki djelovi grada do 19,30 sati.
Tri sjajne italijanske umjetnice Marijana Injaci (Marianna Ignazzi), Ester Kardela (Ester Cardella) i Gracija La Padula (Grazia La Padula) upotpunjuju listu specijalnih gostiju spektakularnog 17. izdanja Hercegnovskog strip festivala (HSF) koji se ove godine održava od 1. do 6. septembra.
„Sa ove tri izuzetne autorke italijanskog stripa, uz već najavljenje Dejva Mekina, Zoe Torogud, Ji Jang, Marka Mastraca, Dane Dimat, Francisa Portele, Zorana Smiljanića i Daga Bretvajta, na listi specijalnih gostiju ovogodišnjeg izdanja svima omiljene manifestacije posvećene devetoj umjetnosti ostalo je još jedno mjesto koje je naravno upotpunjeno a ime i dvanaestog specijalnog gosta ćemo uskoro objaviti“, poručuju organizatori dodajući da je uobličena i lista od sedamdesetak ostalih umjetnika koji i ove godine kao povratnici dolaze na HSF.
„Hercegnovski strip festival još jednom pokazuje da okuplja vrhunski svjestki talenat te da posvećeno radi na promociji svih grana strip umjetnosti i raznovrsnosti autora koji posjećuju naš grad. Tako ćemo i ove godine imati goste iz čak četrnaest zemalja, a na listi dvanaest specijalnih gostiju nalazi se šest autorki. Pored njih u grad se vraćaju neke od najvećih zvijezda prethodnih izdanja, kao i cjelokupna elita regionalne i domaće strip scene“, objašnjavaju iz HSF-a.
Marijana Injaci (Marianna Ignazzi), rođena Rimljanka nakon završenih umjetničkih studija ulazi u svijet stripa crtajući prvu epizodu serijala „Čudovišta“ za izdavača Bugs Comics. Vrlo brzo dobija priliku da za giganta italijanske strip industrije, izdavačku kuću Bonelli, radi na kritički odlično ocijenjenom serijalu „Julia“. Svojim talentom privlači pažnju kako najvećih imena italijanskog stvaralaštva, tako i inostranih izdavača, te uskoro dobija epitet zvijezde u usponu. Veliki Roberto Rekioni (Roberto Recchioni) je bira za svoju adaptaciju „Portreta Dorijana Greja“ za Star Comics, a Dan Panosian za petodijelni serijal „Neljubaznosti Gavrana“ za BOOM! Studios. Isti izdavač je potom bira i za umjetnicu jednog od najuspješnijih strip serijala u posljednje dvije decenije „Bafi ubica vampira“, a svojim radom doprinosi i knjizi ilustracija za svjetski poznati muzički bend „Gorillaz“.
Sa Sicilije, tačnije iz Palerma, stiže još jedna sjajna specijalna gošća, Ester Kardela (Ester Cardella), poznata nezavisna umjetnica koja sarađuje sa izdavačima Edizioni Inkiostro, Gee Comics i Astromica kao i sa mnogim internacionalnim klijentima. Njen prvi posao na stripu bio je završna epizoda serijala „Paranoid Boyd“ Andree Kavaleta, nakon čega se uključuje u ekipu crtača stripa „Porodica kanibala“ izdavača Edizioni Inkiostro za koji radi više epizoda. Ester se specijalizovala za stripove erotske i tematike dark kulture kroz koje šalje poruke nezavisnosti, senzualnosti i slobode izražaja, te ruši tabue vezane za žene. Njene junakinje su jake i neustrašive i imaju misiju osnaživanja žena širom svijeta. Rado je viđen gost na najprestižnijim međunarodnim smotrama stripa, a odskora je lansirala i modnu liniju majica sa motivima njenih radova.
Treća specijalna gošća koja nam dolazi iz Italije je Gracija La Padula (Grazia La Padula), profesorica na Međunarodnoj školi stripa u Rimu na kojoj je godinama ranije i diplomirala. Ova izvanredna autorka izrazito umjetničkog izražaja svoj prvi profesionalni angažman dobija na najvećem evropskom tržištu, francuskom, crtajući album „Zimski vrt“ za izdavača Paquet. Nakon uspjeha prvog stripa, za istog izdavača radi dvotomni album „Nevidljivi odjeci“. Sva tri albuma prevedena su na italijanski i više stranih jezika. Svoj talenat prenosi u izdavačku kuću BdMusic za koju crta stripovane biografije legendarnih muzičara Stefana Grapelija i Erte Kit. Konačno dolazi na red i njena prva šansa da bude kompletan autor te piše i crta hit stip „Gdje spava mjesec“. Uslijedili su i naslovi „Misteriozni šešir gospodina Pinona“, „Sedam zločina“, „Put jedne kučke“. U Italiji je redovan saradnik velikog broja strip izdavača, magazina i dnevnih novina, među kojima se ističi Linus, Tunue, Corriere della Sera. Izlagala je u najprestižnijim galerijama Italije i Francuske, kao i na mnogobrojnim festivalima, među kojima i na najvećoj svjetskoj smotri u Angulemu u Francuskoj.
Ekonomistkinja Ljiljana Popović Moškov: Uzgoj bilja u malim gradskim vertikalnim vrtovima je lijep i uz to i profitabilan
Bosiok, rukola, grašak, suncokret, dragoljub, kupus – crveni i obični, kreša-salata, mrkva, amarant, brokoli, rotkvice, limun-trava, samo su dio zelene palete mikrobilja koje u svom porodičnom poljoprivrednom gazdinstvu imena „Gradski farmer“ na samo 25 metra kvadratnih, u stambenom objektu u ulici Gospe od Snijega u Škaljarima, zajedno sa kćerkom, sinom i prijateljicama, uzgaja Ljiljana Popović Moškov.
Ova neobična „farma“, smještena u sklopu poslovnih prostorija Ljiljanine firme specijalizovane za oblast ekonomije odiše mirom, svježinom i ljepotom spektra prirodnih boja mikrobilja, izniklog iz preko 20 vrsta sjemena. Ovaj mali vertikalni zeleni vrt polako ali sigurno zauzima sve veći prostor u životu svoje vlasnice, koja biljčicama svakodnevno posvećuje pažnju i ljubav, a one joj to uzvraćaju, na zadovoljstvo sve brojnijih ljubitelja makrobiotičke, vegetarijanske i veganske ishrane, ali i onih koji to nisu. Pored toga, Ljiljina ekipa praktikuje i naklijavanje „alfa-fla klica“(lucerka), tri vrste rotkvice, klice cvekle, a postepeno uvodi i proizvodnju jestivog cvijeća –dragoljuba, ljubičica, raznih vrsta jasmina, boražine, nevena… Povezali su se sa lokalnim uzgajivačima cvijeća, dali su im sjeme, jer se to cvijeće mnogo traži, posebno među stranim gostima.
Preduzeće EUROCELL koje je Moškov osnovala 2005. godine, dobilo je 2019. i 2021. godine sertifikate kojima se potvrđuje da je dio grupe poslovnih subjekata s najboljom bonitetnom ocjenom u Crnoj Gori. Ljiljana je članica borda direktora Luke Kotor, oprobala se i u politici kao funkcionerka u Opštini Kotor, a svoje bogato radno iskustvo primijenila je na uzgoj mikrobilja, što joj je donijelo novu životnu dimenziju.
-Ovo bilje za mene je neka vrsta protuteže svim ostalim stvarima kojima se bavim, a koje nisu nimalo lake, troše vas i fizički i emotivno i mentalno. Mikrobilje je moj recept za mentalno zdravlje. Najviše se radujem kad sam u toj prostoriji bez telefona, bez zvonjave, samo sa biljkama, da gledam kako rastu. Uživancija je brati ih, još veća jesti ih. Moja ćerka studira ekonomiju i na moj predlog je uradila biznis-plan na temu mikrobilja. S tim planom bih mogla da konkurišem kod Ministarstva poljoprivrede za neke podsticaje, ali mislim da je to još rano. To je budućnost, to je izuzetan posao, samo ga treba voljeti, pri tome je i profitabilan, kaže ekonomistkinja Ljiljana Moškov u razgovoru za Boka News.
Mikro bilje
Svojom djelatnošću ona popularizuje konzumaciju mikro-bilja kao „superhrane“, razvila je prodaju rezanog bilja u marketima za građane, a za restorane, hotele koji prate svjetske gastronomske trendove, nudi pakovanja živog mikrobilja proklijalog u supstratu. Pridružile su joj se prijateljice koje vole bilje, zajedno sa njom su učile, istraživale mikrobilje i sad joj pomažu – one obilaze „gradsku farmu“ ujutru, uveče, održavaju režim svjetla i tame, odrađuju poslove sadnje, pakovanja…
Dok nam pokazuje mini žardinjere sa sočnim biljkama raznih boja, mirisa i ukusa, uz osmijeh pun entuzijazma Ljiljana nam objašnjava kako je mikroamarant nevjerovatno zdrava biljka (amarant je jedna od najstarijih žitarica na svijetu) – koristi se posebno u ishrani trudnica, beba, prepuna je folne kisjeline i nema alergijskih dejstava. Ovdje ga uzgaja u mikroverziji, a kod kuće, na svom balkonu u saksiji njeguje i odraslu biljku sa bordo-crvenom stabljikom i klipovima na vrhu, koja raste visoko i izgleda izuzetno dekorativno. Usput, kaže, za sjetvu mikrobilja pokupi i sjeme amaranta, koje inače kupuje i nije jeftino.
– Mikrobilje treba da se uzgaja u tvrdoj gradnji, da bi bilo zaštićeno od vremenskih nepogoda, da bi imalo mikroklimu- vlažnost, temperatura, svjetlo, provjetrenost…i po tom pitanju smo prva takva „mikrofarma“ u Crnoj Gori. To nije „rasad“, kako se ponekad misli, to su minijaturne biljke nalik odraslim biljkama, ali sa 40 do 60 puta većom koncentracijom hranjlivih tvari (minerali, vitamini, folne kiseline). Zato je ovo bilje izuzetno zdravo u ishrani, nema alergijskih dejstava, mogu da ih jedu bebe, djeca, trudnice, starije osobe…
Ima dosta posla oko sjetve- posude moraju da se dezinfikuju, supstrat mora da se prosije da bude sitan. Za sjetvu koristimo plastičnu ambalažu (kao ona iz samoposluge), kidamo poklopce, jer nam ne trebaju, svakoj posudi izbušimo dno za drenažu i stavimo je u drugu posudu. Biljke se polivaju odozgo dok ne proklijaju i malo porastu, a poslije toga se zalivaju „odozdo“, od korijena, sipanjem vode u donju posudu. Mikrobilje se podvrgava specijalnom bioritmu – najmanje 12 sati na svjetlu i šest sati u totalnom mraku, te smo ove aktivnosti prilagodili našim radnim vremenima. Zahtijeva posebne uslove, zato koristimo mjerače vlažnosti i temperature vazduha. Ugradili smo dodatnu klimu, dodatno grijanje, a s obzirom da u Bokokotorskom zalivu ima dosta vlage, moramo da isušujemo vazduh, objašnjava Ljilja.
Mikro bilje
Za pakovanje rezanog bilja koristi ekološku ambalažu (od recikliranog papira), što poskupljuje proizvod, ali se reciklira i iskorišćeni zemljani sadržaj iz plastične posude.
-Rezano bilje čuvate u frižideru, na deklaraciji je upisan datum rezidbe i ono može da traje 7-10 dana. Nakon toga ambalažu reciklirate. Kad kupite pakovanje sa supstratom i kad iskoristite bilje, izmrvite sve ostatke i bacite u baštu, to je kvalitetna zemlja, obogaćena sjemenkama. Dešava se, kao u saksijama na mom balkonu, kada izručite tu zemljanu smjesu, iz sjemena koje se nije razvilo u mikrobilje, izrastu velike biljke- šargarepa, cvekla, kaže Moškov.
Da bi registrovala porodično poljoprivredno gazdinstvo u Ministarstvu poljoprivrede morala je, kaže, da donese vlasnički list kao dokaz da je i vlasnica zemlje, jer zakonska regulativa nije „skrojena“ prema mjerama poljoprivrede u mikrouslovima. Izučavala uzgoj mikrobilja putem interneta, stranih TV-kanala, lično kontaktirala uzgajivače iz Beograda i Zagreba.
-Ljubav za prirodu, bilje, životinje je uvijek postojala u meni, ali nikad nisam imala baštu da bih mogla time da se bavim, niti se iko u mojoj porodici bavio poljoprivredom (moj otac je sa 20 godina napustio Crmnicu), ali je to vjerovatno neki „gen“. Pratila sam TV-emisije na temu „microgreens“, to me zainteresovalo, pa sam na internetu našla izvanredne sajtove gdje vas bukvalno uče kako se to uzgaja. Naravno, neke vam „tajne“ ne daju, a jako su bitne, te sam se raspitivala ko to radi u okruženju. Prvu takvu gradsku farmu su na vrhu solitera u Zagrebu napravili gospodin Butković i njegova supruga u svom stanu, u sobi svoje djeca kada su pošla na fakultet. Kasnije su u dogovoru sa stanarima farmu mikrobilja oformili u svetlarniku na vrhu solitera, gdje je i dan-danas. On me poučio o vrsti osvjetljenja, mikroklimi, vlažnosti vazduha, potsjeća Moškov, koja je dva dana nakon što je u Crnoj Gori uveden „lockdown“, 15. marta 2020. godine, krenula u realizaciju svog „vertikalnog vrta za mikrobilje“. Njen sin Marko, koji radi u istoj firmi, pomogao joj je da izbace stvari iz ostave, nabavili su police, rasvjetu (LED svjetiljke), kupili svu opremu i u sklopu poslovnog prostora formirali uzgajalište. Proizvode iz njihove gradske bašte koriste i restorani i hoteli, oni moderniji, „sofisticiraniji“, koji prate trendove u gastronomiji i drže do sebe, kao i kuvari koji to znaju. „U reprezentativnim restoranima kuvari uzimaju mikrobilje zato što je njihov tanjir umjetnost, a sve na tanjiru se jede“, ističe Lilja.
-Najviše vremena smo potrošili istražujući koji je optimalni omjer vode potreban biljci. Kad smo previše zalivali, biljka bi uginula, kad smo manje zalivali, biljka bi se osušila. Ali, to je sve praksa, niko vas tome ne može naučiti. Od 1. aprila do septembra 2022. godine je bilo „vježbanje“, tada smo prijateljima dijelili mikrobilje, a kasnije smo štampali brošure o mikrobilju, s obzirom da je ono kod nas još nedovoljno poznato. Vrijeme pandemije, kada se nije radilo, iskoristili smo da informišemo ljude, sa vjesni ograničenosti prostora u kojem radimo, morali smo neke klijente da odbijemo. Za sada smo se bazirali na jedan određeni broj njih, koje možemo da opslužujemo da im ne nedostaje mikrobilja. Menadžeri i šefofi kuhinja profilišu koje biljke žele i u kojim vremenskim intervalima, od početka (maj) do kraja sezone (kraj oktobra). Oni uzimaju proklijale biljke u ambalaži, to stoji na njihovom kuhinjskom stolu, kuvari brinu o njima, zalivaju ih i uzimaju po potrebi. Za građane pakujemo rezano bilje, koje mogu da uzmu direktno kod nas, ili da kupe u marketima „Arome“ (ŠC Kamelija, Plagenti i Škaljari).
Liljana Popović Moškov – Mikro bilje
Kad smo se dovoljno „izvježbali“, kreirali smo svoj sajt www.gradskifarmer.com, putem koga edukujemo pratioce, komuniciramo sa njima, izlazimo ususret njihovim potrebama i omogućavamo im „online“ porudžbe. Na instagramu im dajemo ideje kako da pripreme hranu sa mikrobiljem, a i oni su nevjerovatno maštoviti, te nam šalju svoje fotografije, priča nam Ljilja.
Sirovo je najbolje
-Kuvari nam kažu da su stranci oduševljeni kad vide da na meniju imaju specijalitete sa mikrobiljem, a naše stanovništvo je još u fazi edukacije. Važno je da se mikrobilje jede sirovo, ne trpi nikakvu termičku obradu. Najviše što trpe, to je kad ste napravili jelo, bilo da je to tjestenina, rižoto, plodovi mora, obična kajgana, supa, potaž, čak i topli sendvič – onoga trenutka kad jelo stavite na tanjir, kroz dva minuta samo stavite zeleniša po vašem ukusu i to je to. Toliku toplotu mogu da podnesu, a da im ne uništite korisne sastojke, Ljiljin je savjet
Bio bašta od 100 m2 dovoljna za Crnu Goru
-Mikrobilje je samo jedna od vrsta koja se u svijetu uzgaja u zatvorenom prostoru, gdje se formiraju vertikalni vrtovi. U Americi, Francuskoj na prostoru od hiljadu do tri hiljade kvadrata možete da proizvedete biljnu hranu (svo lisnato povrće, jagode, bobičasto voće, začinsko bilje i mikrobilje), dovoljnu za snabdijevanje tri grada veličine Pariza ili San Franciska. Bilo bi dovoljno 100 kvadrata zatvorenog prostora za mikrofarmu koja će zadovoljiti potrebe mikrobilja za Crnu Goru.
Put održivog razvoja
-Iz ugla gledanja makroekonomije smatram da je put razvoja Crne Gore povezivanje turizma i poljoprivrede. Imamo fantastične uslove za razvoj stočarstva i zemljoradnje na ekološkoj osnovi, gdje bi svi ugostiteljski objekti, hoteli mogli biti stimulisani, ili čak zakonski obavezani da u svojim objektima moraju da imaju 30-50 posto hrane iz domaće proizvodnje. To bi otvorilo mnogo radnih mjesta, jer nije danas poljoprivreda ono što je bila prije 40 godina, danas i mladi ljudi, bilo da studiraju veterinu ili tehnologiju proizvodnje hrane, uopšte visokoobrazovani kadar, našli bi mjesto u toj industriji. Smanjili bismo i odliv naše VKV radne snage, ljudi koji idu vani, a država bi postigla efekat u smislu „ekološke države“, nešto proizvedeno u Crnoj Gori, što biste mogli da ponudite turisti.
Uvozimo, a možemo da proizvedemo
-Koristimo zemlju namijenjenu ekološkoj proizvodnji, ti supstrati su uvozni, kupujemo ih, a mogli bi da se proizvode u Crnoj Gori. Biljke zalivamo vodom sa česme, koju filtriramo kroz aktivni ugalj (takođe kupljen u apoteci). Nastojimo da dođemo do sjemena koje nije tretirano, uzimamo od provjerenih proizvođača (sa sertifikatom), opet, nemamo naše sjeme, nego ga uvozimo. Ima i domaćih proizvođača, iz okoline Podgorice i u zaleđu Boke Kotorske, od kojih otkupljujemo manje količine kvalitetnog sjemena.
