Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) pokrenula je ciklus predavanja Znanost u žarištu, a na prvome je Lovro Kunčević iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Dubrovniku govorio o dubrovačkoj diplomaciji, kako je Dubrovnik okružen velesilama uspio sačuvati neovisnost 450 godina.

Na predavanju “O njegovanju (ne)ovisnosti: dubrovačka diplomacija i europske velesile u novom vijeku” viši znanstveni suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku Lovro Kunčević istaknuo je u srijedu kako je Dubrovnik kroz povijest postao važan posrednik između Istoka i Zapada, osigurao je da njegovu neovisnost istodobno štiti nekoliko velikih sila, a naklonost moćnih država održavao vještom diplomacijom.

Podsjetio je da se Dubrovačka Republika, neovisna od 1358. do 1808. nalazila na tromeđi tri velika mediteranska imperija – Osmanskog Carstva, Mletačke Republike i Španjolskog Imperija.

Standardan sažetak dubrovačke povijesti glasi – iako je ležao na granici carstava, čak civilizacija, Dubrovnik je svoju neovisnost sačuvao stoljećima i pretvorio se u važnog posrednika između Istoka i Zapada. No ta uvriježena ocjena tek otvara ključno pitanje kako je to Dubrovniku uspjelo i kako je sićušna državica okružena velesilama uspjela sačuvati svoju neovisnost 450 godina i uvjeriti moćne susjede da im je korisnija kao neovisna republika nego kao dio njihovih posjeda, smatra Kunčević.

Hong Kong renesanse

Po njegovom sudu, presudna za opstanak Dubrovnika bila je činjenica da je stvorio sustav međunarodnih zaštitnika, odnosno osigurao da njegovu neovisnost istodobno štiti nekoliko velikih sila.

Dubrovnik se pretvorio u potrebu velikih sila i zato je preživio. Pružao im je usluge koje nisu mogli dobiti od drugih, poput dostavljanja vijesti o njihovim neprijateljima, slanja resursa i radne snage, otkupa zarobljenika ili trgovačkog posredovanja. Podatke je Dubrovnik skupljao zahvaljujući razgranatoj trgovačkoj mreži, jer su njegovi trgovci bili obavezni dubrovačkim vlastima slati vijesti koje bi se zatim slale u zapadnoeuropske države, rekao je Kunčević.

Dubrovčani su bili optuživani da špijuniraju za drugu stranu i te su optužbe bile uglavnom potpuno točne. Dubrovnik je stoljećima pomagao i Osmanlijama i kršćanskim državama, bio je najuspješniji dvostruki špijun i ratni profiter novovjekovne Europe. Dubrovnik je postao Hong Kong renesanse, rekao je Kunčević.

U 16. stoljeću bio je gospodarski razvijeniji od većine zapadnoeuropskih zemalja, a BDP mu je bio blizu venecijanskog. Bio je jedini dio Hrvatske koji je svojedobno bio među ekonomskim najrazvijenijim državama svijeta. Ključno oružje bila je neutralnost te od sredine 15. do ranog 19. stoljeća Dubrovnik nije sudjelovao ni u jednom jedinom europskom ratu. Neutralnost je omogućavala trgovanje i u vrijeme ratova i tada bi profit eksplodirao, kazao je Kunčević.

Nekonvencionalne diplomatske metode 

Dubrovnik je naklonost moćnih država također održavao vještom diplomacijom koja svoju učinkovitost može uvelike zahvaliti nekonvencionalnim metodama poput poniznosti i moralnih ucjena. Usavršio je pregovaranje iz pozicije slabosti. Dok su drugi diplomati svoje vladare pokušavali prikazati moćnijima nego su bili, dubrovački su stoljećima činili suprotno i pokušavali europske dvorove uvjeriti u slabost, krhkost i siromaštvo svoje republike, rekao je, uz ostalo, Kunčević.

Dubrovačka Republika bila je krajnje arhaična u pogledu organizacije, jer tek krajem 17. stoljeća uvodi stalne veleposlanike, a sve do svog kraja nije imala ništa nalik ministarstvu vanjskih poslova. Takve diplomatske metode bile su uspješne sve do dolaska Napoleona koji je srušio dotadašnje geopolitičke odnose u Europi pa se u trenutku približavanja francuske i ruske vojske Dubrovnik morao opredijeliti za jednu od strana, a nakon Napoleonova sloma na Bečkom kongresu 1815. kao ratni plijen postao je dio Habsburške Monarhije.

Lovro Kunčević (1979.) diplomirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je na Central European University (Budimpešta), odsjeku za medijevistiku, a na tom odsjeku je i doktorirao 2012. godine. Od 2007. zaposlen je u HAZU, Zavodu za povijesne znanosti u Dubrovniku.

HAZU je pokrenuo ciklus predavanja Znanost u žarištu kojima je cilj na zanimljiv i pristupačan način predstaviti rezultate istraživanja njenih znanstveno-istraživačkih i muzejsko-galerijskih jedinica u okviru kojeg je ovo održano kao prvo.