Predstavljamo vam novu pjesmu “Blago domu”, Novljanina Zorana Zora Martinetti koji je više od pola vijeka član grupe „Exodusi“, a desetak godina svirao je i u Gradskoj muzici Herceg Novi.
Priča o jednoj ljubavi i kako je nastala ova kompozicija je nesvakidašnja, a donosi nam je novski „oriđinal“ Zoro Martinetti.
„Inspirisana Mirinom i mojom ljubavnom pričom, našim gnijezdom koje traje preko 53 godine, jedne junske noći prošlog ljeta, pjesmom nas je iznenadila naša draga prijateljica, tekstopisac, Natalija Preočanin Samardžić, koja je iznjedrila ove dirljive i božanstvene stihove u kojima opisuje život, ljubav, dom i stavlja krunu na našu životnu priču.
Riječi su satkane od najdirljivijih emocija i mislim da je ovo svojevrsni nastavak i odgovor na pjesmu “Koga to volim u Herceg Novom”.
Suprug Natalije Preočanin, kompozitor Branislav Samardžić uradio je muziku, a aranžman naš sin Ivo Martinetti na Tajlandu (Thailand). Spot za ovu odu ljubavi takođe je uradila naša druga sreća u životu – sin Ivo, koji nam je za ovu priču bezrezervna podrška i njegov prijatelj koproducent spota Philippe Klose Guitar Man.
Zoro Matinetti
Zahvaljujem se našoj dragoj Nataliji, koja mi je natjerala suze na oči kada sam prvi put čuo pjesmu, njenom suprugu Branislavu i našem Ivu. Posebna zahvalnost ide vječitoj inspiraciji, mojoj saputnici, zlatnoj ženi Miri kojoj je i posvjećena pjesma.
“Najbolji brakovi su oni koji su izgrađeni pomoću timskog rada”- Fon Viver je rekao, a ja dodajem da je ova pjesma dokaz za to!” – poručio je Martinetti.
Poslušajte kako je to poslije više od 50 godina reći “Blago domu” tekst Natalija Preočanin Samardžić, muzika Branislav Samardžić, aranžman Ivan Ivo Martinetti, izvođač Zoran Zoro Martinetti, video produkcija Philippe Klose (Joe Bonamassa Guitar Man) i Ivan Ivo Martinetti, PR projekta Viktorija Samardžić.
U Herceg Novom trenutno boravi 2,4 hiljade turista, što je 176 odsto više nego u istom periodu prošle godine.
Prema podacima hercegnovske Turističke organizacije (TO) od četvrtka, od ukupnog broja gostiju stranih je oko 2,39 hiljada, a domaćih 22.
U hotelima boravi 269 gostiju, a u domaćinstvima 2,14 hiljade. U auto-kampovima i hostelima nema prijavljenih gostiju.
Najava: Praznik mimoze od 17. februara do 4. marta 2023. godine
Mimoza 1
Praznik mimoze – festival koji je više od pola vijeka brend Herceg Novog, biće održan od 17. februara do 4. marta 2023. godine. Očekuju nas dani vrhunske zabave, muzičkih, gastro, kulturnih, dječijih i sportskih programa, koncerti regionalnih zvijezda, kao i jedan novitet – saradnja sa Exit festivalom i gostovanje svjetski poznatog DJ Claptone-a i Konstrakte.
Zvanično otvaranje 54. Praznika mimoze zakazano je za 17. februar, kada će u Igalu nastupiti Marija Šerifović. Prije njenog koncerta, Novljane i goste će defileom i nastupom pozdraviti i zabaviti Gradska muzika Herceg Novi, Mjesna muzika Đenovići, mažoretke i Kulturno-sportski centar „Diano“.
NN je u četrdesetim godinama otkrila da otac i majka nisu njeni biološki roditelji i da je prilikom rođenja zamijenjena u porodilištu Bolnice Kotor
Učimo da je porodica temelj svakog društva, osjećamo, u zdravim porodicama, da je tu naše uporište, od prvog udaha, prvih koraka i riječi, tokom odrastanja i spoznavanja malih i velikih lekcija o životu i svijetu. Tu osjećamo ljubav, pažnju, podršku, tu nalazimo inspiraciju, odatle krećemo u svijet, u ostvarivanje svojih snova. A šta kada dijete u takvoj porodici, u ranim četrdesetim sazna da ljudi koje je smatralo roditeljima nisu njegovi biološki otac i majka, a nije ni usvojeno već nečijim propustom zamijenjeno još u porodilištu? Na sreću, u priči koju donosimo, odnosi u porodici se nisu promijenili postali su jači, ali je nemjerljivo snažna postala i želja da se sazna istina.
“Kada sam bila trudna sa mojim prvim djetetom radila sam razne analize. Između ostalih i analize krvi. Začudilo me je što se moja krvna grupa ne “poklapa” sa krvnom grupom mojih roditelja. O tome sam razgovarala sa doktorom koji mi je, zbog sumnji koje su se tada pojavile, savjetovao da uradim DNK analizu i tako otklonim sve nedoumice”, navodi naša sagovornica NN kojoj je teško da priča o njenom iskustvu pa zato želi da za širu javnost ostane anonimna.
Da bi, kako kaže, pronašla mir, NN je nekoliko godina nakon rođenja drugog djeteta uradila DNK analizu u poznatoj laboratoriji u Švajcarskoj gdje sada živi.
“Rezultat je bio neopisiv šok za mene, moje roditelje i sestru, traumatično saznanje i ne bez poslijedica. Moji roditelji i danas se teško nose sa tim saznanjem, a pitanje gdje je njihovo biološko dijete stalno je prisutno”, ističe NN.
Analiza DNK je potvrdila sumnje da NN nije biološko dijete njenih roditelja. Kako je došlo do toga? Majka se nikada nije odvajala od svoje kćerke, pa je jedino objašnjenje bilo da je dijete zamijenjeno u porodilištu bolnice u Kotoru. NN je u želji da sazna istinu, odnosno ko su joj biološki roditelji, pokrenula sudski postupak.
“Mislim da mojoj djeci dugujem objašnjenje, iako na neka pitanja možda nikada neću imati odgovore”, objašnjava NN motive zbog kojih je krenula, kako će se kasnije vidjeti, u višegodišnji mukotrpni sudski proces.
“NN nije mogla pokrenuti krivični postupak protiv Bolnice Kotor zbog zastare gonjenja, pa je zato tražila naknadu nematerijalne štete, da bi presudom dokazala da je prilikom rođenja krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka zamijenjena u toj zdravstvenoj ustanovi”, navodi advokat Vukašin Šimrak koji je zastupao interese NN.
Saznao je da je u Francuskoj vođen istovjetan postupak, i da je sud porodicama odredio nematerijalnu štetu od 1,2 miliona eura.
“Uspio sam doći do francuskog advokata koji mi je, vrlo brzo, poslao presudu koja mi je bila vodilja za visinu materijalne nadoknade u postuku u kome sam zastupao NN”, kaže advokat Šimrak.
Zbog opstrukcija zastupnika Bolnice Kotor, zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, kao i poznate situacije u crnogorskom sudstvu, postupak je trajao sedam godina.
“Po zahtjevu suda tri puta je rađena DNK analiza, nekoliko puta psihijatrijska vještačenja. Dva ili tri puta su, zastupnici Bolnice pisali prigovor na rješenje suda iako nisu imali pravo na to. Sve samo da bi odugovlačili postupak”, ističe advokat Šimrak.
U neopravdano dugom postupku odbijen je tužbeni zahtjev protiv Države Crne Gore, a prema presudi za nematerijalnu odštetu za NN i njenu porodicu mora da isplati Bolnica Kotor. Primjera radi, odšteta je desetostruka manja od one koja je dosuđena francuskim porodicama za istovjetan slučaj. Ali nepravdi nikada kraja – Viši sud je u žalbenom postupku ukinuo prvostepenu odluku i dodatno za nekoliko puta umanjio odštetu.
Ali za NN tu nije kraj, jer hoće da sazna ko su joj biološki roditelji, a njeni roditelji gdje je njihovo biološko dijete.
“Hoćemo da saznamo šta se desilo. Često dolazim u Crnu Goru sa svojom djecom, koja bi mogla da uopoznaju svoje bliske krvne srodnike, a da toga nisu ni svjesni”, objašnjava NN.
Ističe da se u emotivnom smislu ništa nije promijenilo u njenom odnosu sa roditeljima i sestrom. „Naš odnos je čak i jači, i još bliskiji sada“.
“Prihvatila sam moju čudnu i neuobičajenu životnu priču, ipak sa pitanjem šta se desilo pri mom rođenju. Preporučujem budućim roditeljima opreznost, i da zahtijevaju da bebe u porodilištu ostanu pored svojih majki. A budućim očevima da budu prisutniji u tim trenucima. Ne gubim nadu da ću pronaći biološke roditelje i osobu rođenu polovinom novembra 1978. godine, kako bi konačno dobila odgovore na moja pitanja. Ispričala sam šta se desilo meni i mojoj porodici u nadi da će se neko javiti sa nekim saznanjima koji će možda osvijetliti događaje vezane za moje rođenje ”, poručuje NN.
Odrastamo na različite načine, ali jedno nam je zajedničko, pamtimo trenutke djetinjstva, roditeljske radosti, brige, tuge, u naborima života čuvamo te, ali i one momente kada smo morali stisnuti zube, sakriti suze, a najradije bismo vrisnuli tražeći istinu. I naša sagovornica, roditelji pored kojih je odrastala i njena djeca traže istinu. Traže jer u njihovim srcima postoje praznine koje valja ispuniti. Otud nada da će uspjeti i vjera da će taj komadić koji nedostaje donijeti nove ljubavi.
Najmanje 40 ljudi poginulo je u padu aviona u kojem su bile 72 osobe, među kojima je bilo deset stranih državljana, kod grada Pokhara na zapadu Nepala, rekli su glasnogovornici vojske i zračne luke.
Državna televizija je objavila da su tijela pronađena na mjestu nesreće na zapadu zemlje.
– U zrakoplovu je bilo 68 putnika i četiri člana posade, za sada ne znamo ima li preživjelih, rekao je glasnogovornik zračne luke Sudarshan Bartaula agenciji AFP.
Među putnicima bilo je dvoje male djece i deset stranih državljana, rekao je Bartaula.
– Ne znamo još kojeg su državljanstva i pokušavamo to utvrditi, rekao je.
Najmanje 40 ljudi poginulo je kada se zrakoplov srušio, rekao je glasnogovornik vojske.
– Očekujemo da ćemo izvući još tijela, rekao je za agenciju Reuters Krishna Bhandari.
Stotine ljudi pretražuju obronke na mjestu nesreće.
U avionu ATR 72 kompanije Yeti Airlines na letu iz Kathmandua bile su 72 osobe, rekao je dužnosnik zračne luke.
Televizija te himalajske države prikazala je crni dim kako se nadvija nad mjestom pada zrakoplova i pripadnike spasilačkih ekipa oko olupine.
Avionske nesreće nisu nepoznanica u Nepalu gdje se nalazi osam od 14 najviših planina na svijetu, uključivo Mount Everest, jer se vrijeme u toj zemlji može iznenada promijeniti i stvoriti opasne uvjete za let.
Takva rješenja je ponudila Studija “Monitoring, kontrola i zaštita izvorišta ,,Bolje Sestre“, koja je finansirana iz pretpristupnih fondova Evropske Unije (IPA).
Po prvi put, nakon 12 godina od početka funkcionisanja RVS, Regionalni vodovod, u postojećim uslovima, ne može garantovati kako za predstojeću ljetnu turističku sezonu tako i za sve naredne ljetnje turističke sezone da će biti u mogućnosti da obezbijedi dovoljne količine vode Crnogorskom primorju.
Dakle, u postojećim uslovima, vode u dovoljnim količinama neće biti, a tendencija je da je i u narednim ljetnjim turističkim sezonama bude sve manje. Razlozi su jednostavni, izdašnost izvorišta sve više pada, a potreba za vodom na Crnogorskom primorju sve više raste. Bolje sestre su na izdisaju, uzrok je (ne)ljudski faktor.
Regionalni vodovod će, kao uvijek do sada, preuzimati sve neophodne mjere i aktivnosti kako bi funkcionisanje RVS bilo u tehničko-tehnološkom smislu besprekorno. Osnovni cilj je zahvatiti sve raspoložve količine vode i obezbijediti, nakon tretmana, njeno dopremanje do potrošača na Crnogorskom primorju. Ali Regionalni vodovod može zahvatiti samo raspoloživu količinu koja je, nažalost, svakim danom sve manja.
Kao odgovorno Društvo, Regionalni vodovod je kroz neposrednu saradnju sa naučnom zajednicom, pored utvrđivanja uzroka trenda pada izdašnosti izvorišta, nastojao i da se pronađu odgovarajuće mjere i aktivnosti kojim bi se zaustavio dalji pad izdašnosti, odnosno povećala izdašnost izvorišta, kao i obezbijedile dodatne količine vode. Takva rješenja je ponudila Studija “Monitoring, kontrola i zaštita izvorišta ,,Bolje Sestre“, koja je finansirana iz pretpristupnih fondova Evropske Unije (IPA).
Da bi se moglo realizovati bilo koje od Studijom predloženih rješenja, neophodno je, prije svega, zaustaviti dalju nelegalnu eksplotaciju šljunka i pijeska i ukloniti nelegalne objekte iz korita i priobalnog područja rijeke Morače.
U ovom trenutku izdvajaju se dva hitna rješenja koje je neophodno realizovati: Izgradnja pješčanog nasipa u koritu rijeke Morače, koja treba da zaustavi dalji pad izdašnosti izvorišta “Bolje Sestre“ i izgradnja postrojenja za prečišćavanje vode, koje treba da obezbijedi dodatnih 500 l/s vode za Crnogorsko primorje.
Sprovođenje ovih rješenja zahtijeva odgovoran pristup i blisku i kvalitetnu saradnju svih državnih institucija, koje u svojim nadležnostima imaju dodira sa politikom vodosnabdijevanja na Crnogorskom primorju. Neophodno je u najkraćem roku obezbijediti potrebna finansijska sredstva i obezbijediti sve potrebne dozvole za njihovu realizaciju. Ove aktivnosti se moraju sprovesti do početka ljetnje turističke sezone, jer u suprotnom Crnogorsko primorje će biti “žedno.”
Dodatno plaše najave Britanske meteorološke službe da će ova 2023. godina biti još jedna u nizu najtoplijih godina u proteklom desetogodišnjem periodu. Čini se da i ovom pitanju, odnosno problemima vezanim za klimatske promjene, koji zahtijevaju odgovoran odnos ne posvećujemo dovoljnu pažnju, ni pojedinačno niti na nivou države.
Ova 2023. godina će biti presudna za rješavanje navedenih problema, odnosno za ostvarivanje osnovne funkcije RVS i opstanak Regionalnog vodovoda kao Društva. Samo odgovornim pristupom i bliskom i kvalitetnom saradnjom svih državnih institucija, koje u svojim nadležnostima imaju dodira sa politikom vodosnabdijevanja na Crnogorskom primorju, odnosno kroz koordiniranu saradnju mogu se prevazići nepotrebno nastali problemi urednog vodosnabdijevanja Crnogorskog primorja kako u narednoj tako i svim drugim godinama.
U slučaju nepreduzmanja mjera na sanaciji korita rijeke Morače, kao i nastavljanja sa nelegalnim aktivnostima eksploatacije pijeska i šljunka u Drugoj zoni sanitarne zaštite izvorišta,uz nastavak trenda sušnih godina, postoji realan izazov da ni struka ne može garantovati da se neće osjetiti problem sa urednim vodosnabdijevanjem na Crnogorskom primorju. Regionalni vodovod čini sve kako ne bi došlo do tog neželjenog ishoda, obezbijeđujući alternativno rješenje i na naučnim osnovama utvrđivanje mjera za sprječavanje daljeg urušavanja izvorišta.
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje, rubrike koju Boka News godinama uređuje u saradnji s hercegnovskom Knjižarom So, donosimo preporuke za knjige iz žanrova prave ili lijepe književnosti, popularne književnosti, popularne filozofije, istorije, knjiga za tinejdžere i knjiga za djecu.
Zabranjene boje je knjiga u kojoj se autor Jukio Mišima bavi mizoginijom, mladošću i starošću, a osnovna tema djela je sukob suprotnosti. Smatra se da Mišimina priča donekle sadrži autobiografske elemente. Glavni junak romana je pisac Sunsuke, čiji su romani vedri, romantični i iskreni, dok je njegov život potpuno drugačiji. On je ogorčen propalim brakovima i nezadovoljavajućim vezama. Njegovo jedino zadovoljstvo je da prisustvuje patnjama žena. U gracioznom atleti Juićiju vidi savršeno sredstvo za stvaranje beskrajne ženske patnje. Izdavač je IPS Media.
Kradljivica parfema roman je Timoti Šaferta. Klementina je penzionisna prevarantkinja sa sklonošću ka besprekorno krojenim odijelima. Zločinačku karijeru gradila je na Menhetnu, krstarila začinskim pijacama u Marakešu, i konačno se skrasila 1930. godine u Parizu, gdje flašira omiljene ekstrakte mirisa za dame iz kabarea. Sada je 1941. godina i mjesta na kojima se Klementina kreće nisu više tako puna šarlatana, autsajdera i umjetnika već nacista. Instinkt joj govori da što prije ode iz grada. Ipak neće otići jer joj Pokret otpora daje zadatak da ukrade knjigu recepata poznatog parfimera. Izdavač je Laguna.
Pored mora roman je Abdulrazaka Gurne dobitnika Nobelove nagrade za književnost 2021. Saleh Omar slijeće na aerodrom Getvik. U prtljagu, pored nekoliko odjevnih predmeta, nosi samo malu kutiju tamjana. Nekada je bio vlasnik salona namještaja, bio je muž i otac. Sada je azilant koji traži utočište iz raja, a jedino utočište mu je sopstvena tišina. Latif Mahmud je voljno emigrirao. On je pjesnik i profesor koji živi tihim životom u Londonu, sam i ogorčen na sopstvenu porodicu i zemlju u koju se nikad nije vratio. Raj koji su obojica naopustili bio je Zanzibar, ostrvo usred Indijskog okeana. Izdаvač je Čarobna knjiga.
Predatorsko razmišljanje knjiga je Dejva Trota. Na filozofiji kreativnog promišljanja, koje je provokativno nazvao predatorskim, Trot je izgradio karijeru izuzetnog kopirajtera, kreativnog direktora i osnivača vanserijske agencije za oglašavanje i reklamiranje. Anegdotskim pričama iz istorije biiznisa, kulture, umjetnosti, sporta, stvarnosti uopšteno. a prije svega iz svog ličnog i profesionalnog svijeta, on sugeriše kako nadmudriti konkurenciju. Izdavač je Laguna.
Istorija Vizantije čuvena je knjiga Georgija Ostrogorskog. Ovo djelo prevedeno je na sve svjetske jezike i danas se još uvijek smatra jednim od najsveobuhvatnijih jednotomnih pregleda vizantijske istorije. Ostorogorski je proučio gotovo sve vidove života Vizantije: političku istoriju, socijalno-ekonomsku istoriju, istoriju ideja i odnose sa slovenskim svijetom. Knjiga će nas povesti od samih početaka, od nastanka Vizantijskog carstva kao produžetka Rimske imperije i upoznati nas sa svim važnijim periodima, vladarima, crkvama, palatama, pa sve do njegovog opadanja i propasti. Izdavač je Miba books.
Skoro sve što jedna buduća tinejdžerka treba da zna knjiga je koja će čitaocima ovog uzrasta pomoći da ostanu zdravi i srećni tokom puberteta. Stres, hormoni, osjećanja, veze, život na internetu, seks, trudnoća, promjene ne tijelu, škola. Mnogo je briga za jednu tinejdžerku. Srećom, ovaj vodič pokriva ama baš sve: ono dobro, ono loše i ono pomalo gadnjikavo. Knjigu je napisala dr Šeri Kumz inače dječja, adolescentska i porodična psihoterapeutkinja koja voli da pomoću neurobiologije pomaže ljudima da shvate sami sebe. Izdavač je Laguna.
Dečak koji je uzgajao zmajeve knjiga je za mlađe čitaoce autora Endija Šeperda koju je predivno ilustrovala Sara Ogilvi. Ovo je najzabavnija avantura o zmajevima koju smo ikada imali priliku da pročitamo. Nije teško zamisliti šta se sve počne dešavati kada u bašti umjesto krastavaca greškom počnete uzgajati zmajeve. Kakav li je osjećaj kad se počnu pojavljivati svjetlucava krila, krljušti koje se presijavaju u svim nijansama crvene, oči poput dijamanata, vruć dah pun dima, oštre kandže, a vi sve to marate da čuvate u tajnosti. U svakom slučaju krastavci nam ne bi oprljili obrve, proganjali mačku niti zapalili četkicu zube. Izdavač je Vulkan.
*Na kraju podsjećamo da se na fejsbuk stranici Knjižare So mogu pročitati sve izdavačke informacije i freške knjižarske novitade.
Pomorski pilot poginuo je u nedjelju dok se ukrcavao na trgovački brod na ušću Humber u Ujedinjenom Kraljevstvu, izvijestilo je Udruženju pomorskih peljara Ujedinjenog Kraljevstva.
Nesreća se dogodila 8. januara, a pilot je pao s peljarskih ljestvi dok je prelazio s brodice na veliko plovilo, stoji u izvješću. Za nesretnim peljarom u more je skočio njegov kolega, koji ga je potom hitno odveo na obalu. Peljar je prevezen u obližnju bolnicu, no nažalost nije preživio, prenosi The Maritime Executive.
UK MPA je potvrdio da je riječ o britanskom pomorskom pilotu s više od dva desetljeća iskustva, prenosi gCaptain.
“[Naš kolega] bio je poznat po svojoj strasti prema pomorstvu i predanosti poslu. Uskoro je trebao otići u mirovinu nakon mnogo godina rada u pomorskoj industriji, od kojih je posljednja dva desetljeća radio kao peljar. Iskrena sućut obitelji, prijateljima i kolegama”, stoji u priopćenju britanskog MPA.
Ogranak za istraživanje pomorskih nesreća (MAIB) istražuje incident.
“Tim MAIB inspektora i tehničkog osoblja provodi istragu kako bismo razumjeli okolnosti koje su dovele do ove tragične nesreće. Svrha istrage je poboljšati sigurnost i spriječiti slične nesreće ubuduće”, stoji u priopćenju.
Ova tragedija naglašava rizik s kojim se svakodnevno suočavaju pomorski peljari, kažu iz UK MPA.
“Oni su odgovorni za sigurnu plovidbu brodova u lukama, a često u opasnim uvjetima prelaze s jednog plovila na drugo samo uz pomoć ljestava od užeta. To je uvijek riskantno”, stoji u izvješću. “Pozivamo pomorsku industriju i regulatorna tijela da daju prioritet sigurnosti i obuci oko transfera peljara i posade, te da ulažu u sigurne i pouzdane tehnologije i procedure.”
Penjanje s peljarske brodice uz bok broda u pokretu predstavlja rizik, a nesreće s peljarskim ljestvama nažalost nisu neuobičajene, unatoč SOLAS-u i drugim sigurnosnim regulacijama. Mnogi pomorski peljari izvještavaju da se ta pravila ne poštuju uvijek.
Da maslinarstvo u Hercegovini ide velikim koracima prema naprijed, svjedoče najnoviji podaci Federalnog agromediteranskog zavoda prema kojima se na ovom području svake godine posadi između 10 do 15.000 novih stabala maslina.
I brojne nagrade ovdašnjih maslinara za visokokvalitetna ulja pokazuju kako se uz predan rad i trud mogu postići vrhunski rezultati.
Upravo time vode se braća Bruno i Slaven Granić iz Ljubuškog, vlasnici više od 30 medalja za ekstra djevičansko ulje.
Maslinik, koji se nalazi na obiteljskom imanju na Staroj Teskeri, već godinama pomno uređuju i održavaju, stoga i ne čude priznanja koja dobivaju na raznim promotivno-ocjenjivačkim izložbama.
O njima, ali i ostalim korisnim informacijama vezanim za maslinarstvo, Bruno je govorio za Dnevni list.
Na manifestaciji “Dani mladog maslinova ulja u Dalmaciji”, koja je 17. prosinca održana u Vodicama, osvojili ste drugo mjesto sa sortom istarska bjelica. Jeste li očekivali ovakav uspjeh?
– Svaki maslinar koji se kvalitetno bavi maslinarstvom očekuje ovakav uspjeh. Međutim, samo rijetki uspiju, jer je u današnje vrijeme konkurencija izrazito jaka i kvalitetna. Ove godine na natjecanje je pristigao čak 361 uzorak maslinova ulja, te smo u tako velikoj i jakoj konkurenciji uspjeli za sva četiri ulja dobiti zlatnu medalju. Izuzetno smo zadovoljni s tim rezultatom!
Maslinarstvom se bavite više od deset godina. Kako je počela vaša priča, odnosno kada ste spoznali da je ljubuško podneblje idealno za uzgoj ove biljke?
– U ovom poslu smo već jedanaest godina, a sve je počelo od želje da imamo jedan manji maslinik za svoje potrebe. Ubrzo smo se zaljubili u maslinarstvo i maslinova ulja, a prvi rezultati koje smo ostvarili, pokazali su da stvaramo ulja vrhunske kvalitete. Najkvalitetnija ulja su iz rubnih područja uzgoja, a ljubuško podneblje je upravo takvo. Naša ulja odlično prolaze na natjecanjima, posebno ako uzmemo u obzir to da nam je konkurencija Hrvatska, kao najbolja maslinarska zemlja na svijetu u zadnjih sedam godina. Možemo biti ponosni na ulja koja proizvodimo, jer su po kvaliteti u svjetskom vrhu.
Koje sorte prevladavaju u vašem masliniku?
– Ukupno imamo 600 stabala na površini od 2,5 hektara. Najviše je oblice (260 stabala), zatim leccina (100 stabala), istarske bjelice (100 stabala), levantinke (80 stabala) i ascolana (60 stabala).
Podizanje nasada nije nimalo lagan posao. Na što je potrebno posebno obratiti pažnju?
– Priprema tla izuzetno je zahtjevan i skup posao, pogotovo kada je kamenit teren u pitanju. U takvim situacijama kvalitetna priprema moguća je samo uz pomoć bagera i freza za mljevenje kamena. Također, bitna je kvaliteta i sortiment sadnog materijala.
Kako ocjenjujete proteklu sezonu i tko vam pomaže oko radova u masliniku, osobito u vrijeme berbe?
– Što se tiče radova u masliniku, većinu poslova obavljamo brat i ja, a u vrijeme berbe pomažu nam i prijatelji. Protekla sezona bila je izuzetno zahtjevna zbog suše kakva se ne pamti. Mnogi maslinari su mislili kako neće ni biti berbe, jer je plod bio sitan ili ga je stablo odbacilo. Srećom, jesenske kiše su napunile plod i spasile berbu, iako je suša smanjila kvalitetu ulja. To je vidljivo i po rezultatima iz Vodica. Manje od 80% ulja je u kategoriji ekstra djevičanskih, dok je proteklih godina bilo preko 95%. Možemo reći kako je ova sezona enigma i za najveće maslinarske stručnjake i znanstvenike.
Uzgoj maslina postao je trend i posao od kojeg se u Hercegovini, kako kažu maslinari, može pristojno živjeti. Slažete li se s navedenom konstatacijom?
– Da, ali pod uvjetom da imate barem 500 stabala maslina, da ste spremni raditi i ulagati barem 10 godina do prve ozbiljnije berbe, ali i da imate vodu za zalijevanje. Ona je osnovni preduvjet za ozbiljno bavljenje maslinarstvom.
Nagrada u Vodicama samo je jedna u nizu njih koje ste dobili za kvalitetno ulje. Što biste posebno izdvojili?
– Već sedam godina sudjelujemo na natjecanjima i uglavnom dobivamo zlatne medalje (30 zlatnih, 2 srebrne i 1 brončana) za ekstra djevičansko maslinovo ulje. Ipak, najvrjednija nagrada koju bih izdvojio je proglašenje ulja oblice šampionom natjecanja u Vodicama 2020. godine.
Maslinarstvo je, vjerujemo, vaš izbor i u budućnosti. Postoje li još neke kulture koje uzgajate ili kojima se planirate posvetiti u idućim godinama?
– Maslinarstvo ostaje i dalje naša strast, a u budućnosti planiramo proširiti postojeći nasad.
Predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović kazao je da je za očekivati je da ovogodišnja sezona bude dobra, turistički poslenici imaju već sada dobre najave i tvrde da su njihovi kapaciteti već bukirani za ljeto ove godine.
– Tivtu i dalje fale smještajne jedinice u hotelima jer privatni sektor trenutno dominira. U Tivtu je posebno vidljiv nedostatak hotelskih kapaciteta na Plavim horizontima gdje Katari dijar (Qatari Diar) zbog određenih razloga kasni i nije nam poznata njegova sudbina. Dobro je što ima interesovanja za ostrvo Sveti Marko, dok kao nedostatak vidim to što se ne završava projekat izgradnje hotela Mimoza, s obzirom na to da je na potezu Ministarstvo uređenja prostora koje mora da da zeleno svijetlo da bi se taj hotel proširio u izgradnji – istakao je Komnenović.
Prema onome što kažu investitori, u Tivat treba da dođe jedan od renomiranih hotelskih brendova koji imaju zahtjev za većim brojem smještajnih jedinica i bili bi klasičan, hotel što je posebno interes grada.
Komnenović je rekao da, ukoliko se taj zahtjev ne riješi u korist investitora onda će to biti kondo hotel što znači da će to biti recepcija sa apartmanima koji su u privatnom vlasništvu što ne odgovara potrebama Tivta.
– Ono što nam predstoji u narednom periodu je valorizacija lokaliteta Župa jer postoji interesovanje za investiranje u to područje jer je riječ o najeksluzivnijem dijelu obale na crnogorskom primorju – dodao je Komnenović.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij rekao je u subotu da bi se ruski napadi na civilne ciljeve mogli zaustaviti samo ako zapadni partneri Ukrajini dostave potrebno oružje.
“Što je potrebno za ovo? Ono oružje koje se nalazi u skladištima naših partnera i na koje naši vojnici čekaju tako dugo”, rekao je Zelenskij u noćnom obraćanju, nakon niza ruskih raketnih napada na ukrajinske gradove.
“Cijeli svijet zna što i kako učinti da se zaustave oni koji siju smrt. Zahvaljujem svima koji nam u ovome pomažu.”
Rekao je da su ruski raketni napadi u subotu pogodili energetske ciljeve, uzrokovavši nove smetnje u opskrbama električne energije, osobito u regijama Kijeva i Harkiva.
“Nažalost, dogodili su se udari na energetsku infrastrukturu”, rekao je Zelenskij. “U vezi s tim, najteža situacija je u regiji Harkiv i Kijev.”
Rusija je gađala ukrajinsku stratešku energetsku infrastrukturu u sjeveroistočnom Harkivu i zapadnom Lavovu, a čule su se eksplozije u Kijevu.
Regionalni guverner Valentin Režničenko rekao je da je petero ljudi poginulo i 27 ranjeno, uključujući djecu kada je raketa pogodila stambenu zgradu u gradu Dnjipru u središnjem istočnom dijelu zemlje.
