Izložba pod nazivom Ciklus slika „Kragujevac 1941“ Petra Lubarde, u organizaciji Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, biće otvorena povodom Sretenja – Dana državnosti Republike Srbije u srijedu, 15. februara u 19 sati u foajeu Dvorane „Park“.

Petar Lubarda je ciklus slika „Kragujevac 1941“ poklonio Spomen-parku 1969. godine i ostavio svojeručno pisan testament u kome je naglasio da slike nikada ne napuštaju Kragujevac. Od 1976. godine, kada je Muzej otvoren, postao je dio njegove stalne postavke.

Zbirka se sastoji od 27 slika različitih dimenzija, od malog formata 35×28 cm do monumentalnog 140×230 cm, rađene raznovrsnim tehnikama: tempera, ulje, akrlik, kazein i auto-lak i kombinovane tehnike. Nastale su između 1966. i 1968. godine i predstavljaju asocijativno i apstraktno viđenje tragičnog streljanja u Kragujevcu.

Po ocjenama naših eminentnih teoretičara umetnosti, predstavlja jedno od Lubardinih najboljih djela, a svakako najbolje ostvarenje poslednjeg perioda njegovog stvaralaštva.

Na otvaranju izložbe govoriće predsjednca Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, prof. dr Jelica Stojanović, kustos-šef galerije Mostovi Balkana, mr Nenad Ristović i kustos izložbe, dr Nikola Govedarica.

Priča „O čovjeku – Petar Lubarda“

Povodom otvaranja izložbe predsjednica Fondacije „Petar Lubarda“, Ɖina Lazar uputila je pismo‚ kao podsjetnik na smrt jednog od najboljih slikara sa ovih prostora.

– 13. februara 2023. godine navršiće se 49 godina od Lubardinog odlazka u vječnost. NJegovo stvaralaštvo je ostalo jedan jedinstveni pečat na likovnoj sceni 20. vijeka. Mnogo se o tome pisalo i piše do dan danas. I nije to neočekivano, jer kada umjetnik dosegne vrhunac uspjeha, uglavnom se analinizaraju njegova posmatranja i misli na razne teme, njegove tehnike, kolorit, simboli itd..

Ovaj datum Fondacija obilježava svake godine na izvjestan naćin, i prijatelji na Facebook-u prate tu stranicu…

Ove godine sam izabrala da vam ispričam o Petru Lubardi kao čovjeku koji je volio ljude, osjećajnom, empatičnom i humanom.

Tragedija koja se desila prije nekoliko dana u Turskoj i u Siriji vraća me na istu takvu tragediju u Skoplju 1963. godine, kada je jak zemljotres razrušio taj lijepi grad sa hiljade izgubljenih i ugroženih života.

To julsko veče u Nišu bila je održana Lubardina izložba. On je tada imao oko 56 godina i bio u punoj slikarskoj snazi. Kao što je uobičajeno, novinari su prisustvovali izložbi, a jedan od njih je Petru postavio pitanje o zemljotresu:

„…a šta bi Vi gospodine Lubarda uradili za naše lijepo Skoplje?“

Lubarda nije izbjegao odgovor nego blago odgovorio…

„Jedino što mogu to je sve ovo“. Raširio je ruke pokazujući postavku, od 54 djela. Kad je izložba završila, slike su spakovane, prenijete u Skplje kao znak solidarnosti sa ugroženim stanovnicima. Sačuvane su u Narodnom muzeju u Skoplju.

1. marta 2023, sve te slike biće izložene u Narodnom muzeju, kao zajednički projekat Ambasade Crne Gore u Republci Sjevernoj Makedoniji, Ministarstva kulture Crne Gore, Muzeja savremene umjetnosti i Ministarstva kulture Republike Sjeverne Makedonije, a pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Sjeverne Makedonije, Steva Pendarovskog.

Sjećanje na Lubardinu humanost prije šest decenija postaje pokazatelj „kulture sjećanja“ generalno, a time i sjećanje na umjetinka – čovjeka i njegov humani i ljudski gest.

Još jedan veliki plemeniti potez je poklon Kragujevcu ciklusa od 26 slika. NJih je Lubarda poklonio 1968. godine u znak sjećanja na masakr počinjen u Drugom svjetskom ratu 21. oktobra 1941. godine u Šumaricama.

„Dosta krvi – dosta ubijanja“ naziv je jedne slike i moto te postavke. Ona svjedoči grozote rata, stradanja, patnje… svega što nosi rat. U dokumentu upućenom Spomen Parku Lubarda piše: „Cijeneći velike žrtve koje su pale prilikom zločinačke odmazde njemačkih nacista 1941. u Krgujevcu – i kao umjetnik saosjećajući duboko sa patnjama koje su naši narodi podnosili vijekovima, da bi im najzad bilo dopušteno da mirno žive na svojoj zemlji, i povodom tih saosjećanja poklonio sam ovih 26 slika na temu kragujevačke tragedije“.

Iza velikog umjetnika je očigledno i veliki čovjek, u punom smislu te rijeći, čovjek koji je dijelio milost, poštovanje, solidarnost za svako ljudsko biće. Zbog toga i možemo reći da je Petar Lubarda bio borac koji je to dokazao ponašanjem i na svojim platnima, borac za bolji svijet – napisala je u pismu predsjednica Fondacije „Petar Lubarda“, Đina Lazar.