Italijanka Grazia (Gracija) Anelli istraživala italijanizme u Crnoj Gori i koliko su danas u upotrebi

Crna Gora je divna zemlja, prije svega zbog njenih slovenskih i mediteranskih karakteristika.  Ideali bratstva među ljudima, emancipacije žena, socijalne jednakosti,  ali i estetika karakteristična za zemlju koja baštini socijalističko nasljeđe  dodatno su me intrigirali i privlačili. To su bile prve ideje, ali kad ušla dublje u taj svijet, otkrila sam i divan folklor, kulturu, tradiciju, muziku i mnogo toga drugog”, priča Italijanka Gracija Anelli koja je na Filološkom fakultetu  Univerzitetu Crne Gore u Nikšiću provela četiri mjeseca kao Erasmus student.

A sve je počelo iz želje da upozna bliske susjede sa Balkana što je i opredijelio Graciju da na Univerzitetu u Bariju počne da uči srpskohrvatski jezik (tako se zove na univerzitetima u Italiji). Već je (pored engleskog) izučavala  ruski i nekako se prirodno učinilo na nauči još jedan slovenski jezik.

“Vaš jezik mi je bio i nastavlja da bude težak. Ima padeže (a italijanski ne), imate glagolske vidove i sufikse (a mi ne), takođe postoji strogi red za enklitike, često se riječi teško pamte zbog slovenskih korijena koji su nam potpuno nepoznati. Nažalost rijetko ili skoro nikada jedan Italijan neće čuti vaš jezik, u masovnim medijima, u filmovima, u pjesmama. To ne znači da  nemate dobru muziku ili filmove. Naprotiv – mislim da je jugoslovenski rok  jedan od najbolji, vaša književnost nema na čemu da zavidi velikim evropskim književnostima. Ali sve je  to na Zapadu manje poznato. Zbog toga je teže naučiti vaš jezik”, priča Gracija i ističe da je “propričala” tek kada je češće počela dolaziti u Crnu Goru

Ljubav pomogla da savlada naš jezik

“Ljubav prema mom momku, koji je iz Crne Gore, imala je veliki uticaj u učenju vašeg jezika.  Bila sam veoma obeshrabrena lošim rezultatima koje sam postigla tokom prvog ciklusa studija na Univerzitetu, jer nakon diplomiranja uopšte nisam govorila jezik. Imala sam barijeru koju nisam mogla da prevaziđem i mislila sam da nikada neću moći da ga naučim, kaže Gracija i šeretski dodaje  “ako danas mogu da odgovaram na ova pitanja, znači da sam na kraju uspjela, iako može i bolje” Jezici se uče cijeli života.

Kao što je rekao Nelson Mendela: „Razgovaranje sa nekim na jeziku koji razumije omogućava ti da dopreš do njegovog mozga. Razgovarati s njim na njegovom maternjem jeziku znači doprijeti do njegovog srca“.  Provoditi vrijeme u Crnoj Gori za mene je bio način da se približim kulturi i mjestima koja okružuju mog momka od njegovog rođenja, pomoglo mi je da ga bolje razumijem, i bio je dalji korak da se približim njemu, njegovoj porodici i njegovom svijetu”.

Riječ kamastre bila inspiracija za diplomski rad

Gracija je baš u Boki dobila ideju za temu njenog diplomskog rada “Italijanizmi u Crnoj Gori”, prije dvije godine.

“Uživala sam na ljetovanju u vašoj ljepoj zemlji, kada me je jedan prijatelj pozvao u posjetu u jedno tipično crnogorsko,  odnosno bokeljsko selo. Tamo, u kući njegovih babe i đeda, među mnogo starih predmeta,  pokazao je lanac sa kukom koji drži lonac iznad vatre i nazvao ga  „kamastre“. Bila sam iznenađena, jer ta riječ na mom dijalektu iz Noikatara (kod Barija) znači baš isto. Već sam znala da je italijanski jezik nekada bio uticajan u Evropi, ali nisam očekivala da nađem jednu riječ iz mog dijalekta na drugoj strani Jadranskog mora! Zbog toga sam htjela da istražim kako je ta riječ stigla dovde”, objašnjava Gracija

Na sugestiju njene profesorice te riječi tražila je u našoj literaturi XIX vjeka i našla je  puno riječi iz venecijanskog dijalekta, a dosta toga je ostalo u kolektivnom sjećanju Crnogoraca.

 “Jedno poglavlje mog rada obrađuje anketu o znanju i korišćenju italijanizama u Crnoj Gori. Iz rezultata se vidi, kao što sam očekivala, da ljudi sa primorija više znaju i koriste ove riječi, posebno stariji ljudi. I ljudi iz unutrašnosti Crne Gore koji donekle poznaju italijanski su se dobro snašli u anketi. Uopšte, možemo da potvrdimo da su italijanizmi identitetski uglavnom vezani za primorje, naročito Boku, gdje su se zadržali više u narodnom govoru. Takođe je bilo evidentno da mlađi ljudi sve manje koriste neke od tih riječi, preferirajući standardni jezik. Jezik se stalno mijenja, i mnogi italijanizmi su ostali u prošlosti, slično kao što se dešava u Italiji sa našim dijalektima. U nekim kontekstima se i dalje koriste, ali je tendencija njihovo gubljenje. U anketi sam postavila i jedno pitanje koje je mene lično interesovalo: da li su italijanizmi smatrani za otmeniji način izražavanja. Većina ljudi je odgovorila negativno, dosta ljudi je reklo da smatraju italijanizme za lokalizme  vezane za Boku i more. Ima i ljudi koji ih smatraju za melodičniji i ljepši način izražavanja. Kod nas vlada uvjerenje da je govoriti dijalekat ružno i prosto. U našim školama djeci je zabranjeno pričati na dijalektu, zbog čega se sve više gubi taj oblik italijanskog jezika, dok u Crnoj Gori imaju pozitivnu percepciju prema ovim riječima ( italijanizmima)”, primjećuje Gracija.

Crnogorci kriju emocije

Posjetila sam mnoge dijelove Crne Gore, Boku, Podgoricu, Cetinje, Budvu, Bar, Sjever mi je tek u planu. Crna Gora ima nevjerovatno lijepu prirodu, a ljudi su veoma gostoprimljivi, oni su uvijek cijenili što učim i pokušavam da pričam vaš jezik, što sam zainteresovana za kulturu, muziku i ljude. Šta se mene tiče, ne bi trebali biti iznenađeni, Crna Gora, kao i cijeli Balkan, je  šarmanta zemlja, gdje globalni model brzog života još nije dominantan ,  gdje je ritam spor i prijatan. Od ono malo ljudi koji su proveli vrijeme na Balkanu, svi su ostali zaljubljeni, u prirodu, ljude i način života, koji pružaju neki duhovni odmor posjetiocima. Treba pomenuti i hranu: skoro da mi je žao što  sam vegetarijanka, pa nisam mogla da probam sarme, ćevape, ili vaš pršut. Ali mi je dovoljna i jedna dobra pita uz jogurt.

“Uživam da provodim vrijeme na ovom dijelu Jadrana, jer mislim da ima mnogo sličnosti sa Italijom, posebno sa južnim dijelom moje zemlje, odakle sam i ja. Spori ritmovi, mediteranski pejzaži, druželjubivost, gostoprimstvo. Sve su to vrlo važne stvari za mene. Najveća razlika, međutim, leži u činjenici da ste skloni da sakrijete svoje emocije i slabosti. U Italiji smo otvoreniji, nečiji problemi se često iznose “na ulicu”, što Crnogorci, sa ponosom i dostojanstvom koji vas odlikuju, teško da bi  uradili. Ali ovo takođe može biti veoma štetno. Mislim da je uvijek bolje izraziti ono što osjećaš. Uglavnom, rado bih dala šansu Crnoj Gori. I još, ako otvorimo brodsku liniju Bari-Kotor, eto me sutra”, poručuje Gracija.

Gracija kaže i da bi voljela detaljnije proučiti veze između Crne Gore i južne Italije,  iako  o toj temi postoji vrlo malo literature. Možda bi to mogla biti tema za neki njen sljedeći istraživački rad.

Naša Italijanka

Gracija Anelli,  je iz okoline Barija, rođena je 1996. godine u porodici koja se bavi vinogradarstvom. Završila je osnovne studije jezika u Bariju, a sada je u Torinu gdje završava specijalističke studije međunarodne komunikacije. Fan je Beatles-a i jugoslovenske muzike. Sanja o tome da pomogne u izgradnji kulturnih i ljudskih veza između Crne Gore i Italije, dvije bliske zemlje koje mogu biti još bliže.

/S.Kosić/