Sezona ljetnjih događaja u Portonovom je uveliko počela, a interesantan program privlači goste i posjetioce svih generacija.
Nakon junskih vikend DJ sesija, posjetioci u Portonovom svakog dana tokom jula u saradnji sa Portonovi Beach klubom na Vista trgu mogu da uživaju u muzici na otvorenom. Savršena prilika da se opustite, plešete i uživate uz pulsirajuće ritmove talentaovanih lokalnih DJ-eva. Nastupi počinju u 20:30.
14. jula publika na Marina trgu će pjevati hitove uz regionalnu zvijezdu Ninu Badrić
15. jula na Marina promenadi posjetioci će uživati uz popularni bend Detour. Na Vista trgu
16. jula nastupiće lokalni bend VIS Tetra. Ulaz na koncerte je besplatan za sve posjetioce.
Nina Badrić
Tribute bendovi sa simfonijskim orkestrima dvije popularne grupe stižu u Portonovi ovog ljeta i nastupaće pred publikom na Marina trgu. Dancing Queen – ABBA Symphonic Tribute Show dolazi u Portonovi 21. jula gdje nas očekuje nevjerovatna zabava uz poznate hitove ove švedske grupe. Prvi put ove godine, renomirani azerbejdžanski muzičar,
Shahriyar Imanov, održaće koncert na Vista trgu 22. jula. Shahriyar hipnotizira publiku očaravajućim melodijama tradicionalnog azerbejdžanskog instrumenta, tar. I ova dva koncerta su besplatna za sve one koji žele da uživaju na jednoj od najuzbudljivijih adresa na Jadranu.
Vinsko veče koje se u julu organizuju u Portonovom svake godine privuče pažnju velikog broja posjetilaca, a ove godine, 29. jula, publika će uz više od 30 izlagača koji će predstaviti svoje proizvode uživati i u muzici Jelene Tomašević. Dan kasnije, u nedjelju 30. jula, publika će uz muziku i stihove uživati u performansu Ivana Bosiljčića i benda, pod nazivom “Naše veče”. Karte za ova dva nastupa dostupne su na Gigstix sajtu.
Akademski umjetnik Milovan Miki Radulović predstaviće se ljubiteljima slikarstva u Budvi sa 50 radova u tehnici ulje na dasci, koji će biti postavljeni na izložbi u Spomen domu „Crvena komuna“ – galerija ,,Marko K.Gregovic” (Petrovac), čije je otvaranje najavljeno za utorak 11. jula u 21 sat. Djela su nastala tokom 2022 i 2023. godine, a o njima i o autoru će govoriti mr Lucija Đurašković, istoričarka umjetnosti.
Milovan Miki Radulović rođen je 1947. godine u Nikšiću. Završio je Pedagošku akademiju, grupa likovno vaspitanje u Nikšiću. Diplomirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1977. godine, u klasi prof. Miloša Bajića. Na istom fakultetu, 1980. godine, magistrirao u klasi prof. Radenka Miševića. Pripadao je umjetničkoj grupi ,,Generacija 9’’. Priredio oko 40 samostalnih i učestvovao na preko 200 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više značajnih nagrada iz oblasti likovnog stvaralaštva. Član je ULUCG-a od 1987. godine.
…,,A Mikijeve slike svojom simboličkom zagonetkom, čudesnom vedrinom i vizuelnim utiskom uvode gledaoca u svijet likovnosti koji je najbliži poetskom nadrealizmu i spontanoj igri, gotovo dečijoj neposrednosti. Bio je u pravu Zoran Pavlović kad je u njegovom slikarstvu poodavno prepoznao “detinjsku čednost”. To je njegovo stalno svojstvo, njegov veoma izraženi kontinutet. Iz tog kontinuiteta prepoznatljiva je crtačka virtuoznost, ali i očaravajuće prisustvo prirode u kojoj je oživljen pejzaž baš kao i životinjski svijet sa čovjekovim pogledom. Igra u njegovoj slici isto je što i vitalnost slike, igra njenog bića. Tu sliku tvori svojom izvornom imaginacijom i nadgleda njen majstor sklon fantastičnim vizijama.‘’… – odlomak iz teksta Ratka Božovića, sociologa kulture
Grbovići, Pejovići i Vučetić – Kotorski festival pozorišta za djecu – foto M.D.P.
Djeca ne vole kad se na njima štedi
Cijela generacija starijih volontera, koji su odrastali uz predstave, i ove godine opslužuju razne aktivnosti 31. KFPD. Ono što se 15-godišnjoj Maši Uskoković, dugogodišnjoj volonterki iz Kotora najviše dopada su igrane predstave- voli da vidi glumca na sceni, da doživi dramsku igru, ali, kako u programskom, tako i u organizacionom dijelu, ona sada primjećuje razne promjene, koje pripisuje „novom“ organizatoru– Opštini Kotor.
-Vide se promjene, mislim da tu fali Petar Pejaković koji je dugi niz godina držao Festival. Ipak je on čovjek koji uvijek zna da razveseli djecu, da to super organizuje, da svaki program festivala bude ispunjen radionicama i svim mogućim aktivnostima. Nadam se da će ovo narednih godina već biti mnogo bolje, kaže Maša. Njen vršnjak i volonterski drug Božo Gunjajević, rado se sjeća filmskih radionica koje su vodili reditelji Mladen Ivanović i Andrija Rašović, tako je došao do Festivala.
-Sada sam u ulozi novinara, ne strogo profesionalno, ali sam nabavio svoju kameru kojom slikam i snimam predstave, uzimam izjave…Ovaj festival gledao je i bolje dane, sad kako je Opština preuzela organizaciju, nisu imali iskustva i nisu se baš najbolje snašli. Očekivali smo osnivanje Dječjeg pozorišta, obećali su da će do toga doći čim nađu adekvatnu osobu, menadžera koji bi preuzeo odgovornost. Ovo je prvi festival koji pokriva Opština u cjelosti, jer se Fondacija ugasila prošle godine i osjećaju se nedostaci toga.
Gunjajević i Uskoković – foto M.D.P
Moj kandidat, onaj koga bih volio da vidim na tom mjestu je Petar Pejaković, on je utemeljio ovaj festival tokom 15 godina, stvorio je od nas prije svega dobre ljude, pa tek onda i dobre glumce, borio se da Kotor dobije pozorišta za dječije i omladinsko stvaralaštvo. To bi bilo poentiranje njegovog posvećenog rada.
Kultura za mlade smatra se kulturom „drugog reda“, trebalo bi da se iz budžeta izdvaja više novca, jer ta djeca će da porastu i da budu na tim odgovornim pozicijama- ako se njima sada u mladim danima ne daje dovoljno, od toga nema sreće.
Bilo je ranije kvalitetnijih predstava, radionice su bile organizovanije, imali smo dovoljno kvalitetnoga materijala, nije se štedjelo na tome, sve je bilo usmjereno ka djeci. Ove godine to je „malo klimavo“- naprimjer, imamo aparate za vodu u zgradi, ali nemamo i flašice sa vodom, koje su nam potrebne, jer smo mi uglavnom po terenu, poručuje Božo.
Kotorski festival pozorišta za djecu – foto M.D.P
Nataša Turković je sa ćerkama Irinom (5) i Tarom (3) došla iz Beograda u Kotor kod svojih roditelja. Djevojčice su prvi put na festivalu, a ona, kaže, obožava Festival. Pratila je sve predstave, ali je tada bila malo starija, dok sada bira koje predstave koje njene ćerke mogu da gledaju i razumiju. Njoj se, kao roditelju, dopada tema komada „Agi i Ema“, način kako je urađen, ali ne i njenoj starijoj ćerci.
-Dopala mi se „Snježna kraljica“, ali me poslije predstave „Agi i Ema“ zaboljela glava. Predstava „Gospodin i gospođa Kraft“ mi je bila malo dosadna, pa smo izašle. Gledaćemo još „Zašto ih nije briga“ i Orkestar „Poco Loco“ na zatvaranju, kaže Irina.
Milica Čelanović iz Kotora, majka Nikole (6) i Damjana (4) primjećuje da mališani nisu dobro razumjeli neke predstave, koliko god da su bile za njihov uzrast i imale dobru poruku. Milica je vaspitačica, ima 33 godine i odrastala je uz festival.
-Volim da ispratim program i zbog nekih ideja, ovo mi je izvor inspiracije za rad sa djecom u vrtiću, pogotovo koreografije plesnih grupa na Trgu od oružja, „Alisa“, „Mala sirena“, „Infinity“…Volim i predstave u vezi glume za djecu. Ali, prošle godine nam se mnogo više dopao program, recimo, spektakl „Guliver“ iz Novoga Sada- takve interaktivne predstave su djeci potrebne, oni su gađali one gusare, sakupljali plastične flaše, u svemu su učestvovali. Njima treba zadržati pažnju 45 minuta, prosto ne mogu da isprate sve, treba da budu uključeni u scensku radnju, da nema mnogo fabule, kaže Čelanović.
Ističe da se mnogi žale na gužve, da nije dobra organizacija ulaska na Ljetnju pozornicu.
Tara i Irina Turković – foto M.D.P
-Puštaju publiku tek u 21.30h, kada predstava treba da počne, po programu i dok uđu djeca, to je 22 sata. Prekasno je, ato se oduži, mogli bi pustiti ljude u 21h da zauzmu mjesta. I kasno je, zašto ne počinju u 21 sat?, kaže Čelanović uz primjedbu da je prošle godine ulaz za predstave bio besplatan, a da se ove godine za ulaznicu mora izdvojiti tri eura.
-Ove godine naplata od karata ide u humanitarne svrhe, najmanje tri eura se uplaćuje, a kažu da možete koliko hoćete. Nije to loše, ali greota je da djeca koja to žele, ne mogu da isprate predstavu zbog para. Svaki dan, računajte za roditelje djecu, ko ima dvoje…Nije malo, poručuje mlada majka.
Šarene pinjate
Lana (6,5) i Luka (9)Grbovići, brat i sestra iz Kotora, Novak Vučetić (10), Đorđe (7) i Manja Pejović (8) učesnici su festivalske radionice pravljenja „pinjata“ od papira.
-Dobili smo kilogram slatkiša zato što smo napravili najluđu, najšareniju pinjatu, posvećenu Vili Alkimi. Naša je imala kosu boje roze i žute. Pravili smo ih od balona koji se naduva, pa se pomiješa brašno i voda i sa tim se na balon lijepe novine. Kad se to osuši, onda se ukrasi. Pinjate se pune slatkišima, a onda se lupaju štapom, pa kad pukne, slatkiši ispadaju. Izložićemo ih zadnjeg dana, u srijedu od 19 sati na ekološkoj zabavi „Velika trampa“ na Pjaci od kina, gdje ćemo ih mijenjati za razne predmete ili prodavati, kažu kreativni klinci.
Pjeva mi se pjesma -za kraj
U glavnom programu odigrane su predstave „Mogućnost zabavljanja kod ptica“ BITEF teatra, „Snežna kraljica“ Malog pozorišta „Duško Radović“, „Mulan“ Pozorišta za decu Kragujevac, „Polja nježnosti“, akademski istraživački projekat autorke Dalije Aćin Thelander, „Agi i Ema“ Gradskog pozorišta Bečej, „Kada je sve bilo zeleno“ Teatra „Ključ“, Izrael, „Gospodin i gospođa Kraft-priča o papirnim maskama“ Teatra „Neamera“, Španija-Italija, dvije „domaće“ izvedbe „Lagarije- čas o surogatu“, produkcija KC „Nikola Đurković“ i DS „Prazan prostor“. Večeras (ponedjeljak, 10. jula od 20 sati u Kulturnom centu djeca će imati priliku da gledaju komad „Alma“ Teatra „LaBu“ iz Španije, dok će na Ljetnjoj pozornici od 21.30 sati biti izvedena predstava „Zašto ih nije briga“ KA produkcije Pozorišta mladih iz Sarajeva. Do kraja Festivala u pozorišnom programu preostaju još izvedbe „(Ne) pričaj mi bajke“ DS Prazan prostor/FDU Cetinje/ KFPD, te „Bajka o elektricitetu“ Nikšićkoga pozorišta (utorak od 20 i 21.30 sati).
31. izdanje Kotorskog festivala pozorišta za djecu biće završeno u srijedu, 12. jula svečanom dodjelom nagrada na Ljetnjoj pozornici od 21 sat, uz nastup Orkestra Teatra „Poco Loco“ iz Hrvatskepod nazivom „Pjeva mi se pjesma“.
Nikola Golubović mladi jedriličar Jedriličarskog kluba “Delfin” iz Tivta je na Svetskom prvenstvu u klasi ILCA 6 za seniore i juniore, osvojio srebrnu medalju u seniorskoj konkurenciji.
Svjetsko prvenstvo klase ILCA 6 za seniore i jedriličare od 15. do 19. godina održano je u Dziwnow, Poljska od 1. do 9. jula.
Ovo je istorijski uspjeh ne samo tivatskog nego i crnogorskog jedrenja.
Nikola je bio i blizu osvajanja zlatne medalje, koja je pripala Džon Lejn sa Novog Zelanda, bronzu je osvojio višestruki evropski i svjetski prvak, Džon Emet iz Velike Britanije.
Veliki uspjeh Golubovića i njegovog trenera i selektora Ilka Klakora.
U okviru Tivatskog književnog ljeta, u atrijumu Ljetnjikovca Buća održana je promocija knjige “Brod za Issu” autora Roberta Perišića, jednog od najznačajnijeg pisca u regionu.
“Brod za Issu je roman koji ide u daleku prošlost, ali ne zbog prošlosti već da bi iz te prošlosti iscrpio neke univerzalne istine i nanovo ih aktuelizovao. U užem smislu radnje Brod za Issu vodi nas u vrijeme kada se stvarala kultura Mediterana, kada nastaje viška Issa, prvi urbanistički planirani grad na Jadranu, kad nam istim brodom stižu pismenost, kultura vina, mačke i još mnogo toga bez čega ne možemo zamisliti naš krajolik, a što su na Issu donijeli stari Grci”, kazao je urednik izdanja u Gradskoj biblioteci Tivat, Miomir Abović.
Miomir Abović
“Put u Issu” je drugačiji od njegovih prethodnih romana, kaže Perišić dodajući da se u ovoj knjizi on vraća u povijest Issa, odnosno Visa.
Brod za Issu
“To je bio uredjen grad sa ulicama koje su se sjekle pod pravim uglom. I doseljenici su sa sobom donijeli ne samo svoju kulturu, koja se miješala sa tadašnjim domaćim stanovništvom, nego i životinje i biljke. Njih više nema, ali životinje i biljke su ostale na Visu. Tu ima i simbolika magarca i mačke, kao odnos čovjeka prema prirodi. Magarac je čovjekov sluga i služi nam, i mi o tome i ne razmišljamo, dok je mačka posebna. Ona jeste donekle pripitomljena, ali ostala je svoja. Možda bi prema Prirodi trebali da se ponašamo, ne kao prema magarcu, nego kao prema mački. Mislim da će moj sljedeci roman biti na ovom tragu, takodje nešto iz povijesti. Ali ne političke povijesti, kako se ona često kod nas percipira”, rekao je Perišic.
Robert Perišić
Robert Perišić (Split, 1969) prevođen je u brojnim evropskim državama i SAD.
Živi u Zagrebu i radi kao samostalni umjetnik. Piše prozu, poeziju, eseje, izvođeni su mu i dramski tekstovi.
Turistička organizacija opštine Kotor je u proteklom periodu realizovala uvođenje mogućnosti korišćenja NFC tehnologije, time što je postavila folije sa tagovima na svim uređenim autobuskim stajalištima u opštini Kotor.
Na taj način će, kako lokalno stanovništvo, tako i turisti imati mogućnost da na veoma jednostavan način pristupe korisnim informacijama, kao što su red vožnje lokalnog prevoznika Blue Line i red vožnje koji se odnosi na međugradski saobraćaj.
Pored toga, na tagovima pomenute tehnologije korisnici mogu pristupiti zvaničnim kanalima informisanja TO Kotor, portalu i društvenim mrežama.
Folije će biti postavljene i na punktovima za prijavu boravka i info centrima TO Kotor, kao i na mapama koje se nalaze ispred ulaza u Stari grad.
NFC tehnologija je dostupna svim korisnicima pametnih telefona sa podešenim NFC postavkama, a sadržaj sa tagova se učitava tako što se telefon prisloni na dio folije na kojem je označen NFC.
Na ovaj način, TO Kotor nastavlja da raznim projektima i kampanjama olakšava funkcionisanje u lokalnoj zajednici, kao i da unapređuje turističku ponudu naše opštine, kazali su nam iz TO Kotor.
Nakon što su radnici na trajektnoj liniji Kamenari – Lepetane najavili da neće pristati na još jedan dvomjesečni ugovor o radu, postignut je dogovor sa menadžmentom Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom da dobiju stalno zaposlenje.
Kako je kazao predstavnik zaposlenih Aleksandar Crvenko, biće ispoštovano sve što je prvobitno i dogovoreno.
“Napravljen je dogovor, sve što je bilo dogovoreno od starta to će biti ispoštovano, da radnici mogu da nastave da rade svoj posao i da se ne stvaraju neke špekulacije. Ja sam od starta rekao da smo mi van politike, u koju se ne miješemo, nego nas samo interesuju radna prava. Kao što smo rekli, neće biti zaustavljanja saobraćaja, biće ispoštovan dogovor koji je postignut sa njima, da ne bismo došli u onu situaciju o kojoj smo pričali da ljudima istekne ugovor, pa da ne mogu da nastave. Toga neće biti, ljudi će nastaviti da rade, prva grupa će dobiti ugovor za stalno i onda ćemo ići dalje.” – kazao je Crvenko.
Nakon što im je Morsko dobro ponudilo ugovore do septembra, na šta nisu pristali, postignut je dogovor da svi radnici, umjesto dvomjesečnih, uskoro dobiju ugovore o radu na neodređeno vrijeme.
Ugovore za stalno prvo će dobiti prva grupa od 30-ak radnika koja je u Morsko dobro došla 17, 18. i 19. februara kada je i preuzeta trajektna linija od „Pomorskog saobraćaja“, a onda sukcesivno i ostali zaposleni, po isteku privremenih ugovora.
Duge su kolone automobila prema graničnim prijelazima s Republikom Hrvatskom iz Bosne i Hercegovine pa se na prijelaz čeka i do sat i pol, izvijestili su Auto-moto saveza u BiH sa sjedištem u Mostaru.
Prema posljednjem izvješću, najveće su gužve na prijelazima s bosanskohercegovačke strane u Doljanima i Gabela Polju kod Metkovića, te Osoje kod Imotskog, odnosno Prisika prema Aržanu.
Duže se na prijelaz čeka i na drugim graničnim prijelazima na području Ljubuškog, te Gruda.
Iz Auto-moto saveza u BiH pozvali su vozače da se prije kretanja na put informiraju o gužvama te koriste alternativne granične prijelaze.
U nedjelju su prvi put ove godine zabilježena duža zadržavanja na prijelaz granice s turistima koji preko vikenda odlaze na Jadransko more.
Novi generalni direktor Air Montenegro, Mark Anžur, koji je ranije upravljao avioprevoznicima kao što su Adria Airvais i Stobart Air, rekao je da će aviokompanija uskoro početi sa izradom desetogodišnje strategije razvoja i da planira da poveća svoju mrežu ruta i flotu, kao i da postane član IATA.
U razgovoru za list Vijesti, Anžur je rekao:
– Nakon detaljne analize tržišta, dodatnih informacija o trenutnoj organizaciono-tehničkoj strukturi, radnoj snazi i drugim resursima, počećemo rad na dugoročnoj strategiji razvoja kompanije za predstojeći desetogodišnji period. Strategija će, između ostalog, uključivati i takozvane “samostalne” operacije, sa ciljem zauzimanja važne pozicije na tržištu, postizanja dobrih finansijskih pokazatelja, profitabilnosti i komercijalne održivosti”.
U 2022. godini, Air Montenegro je bila druga najveća avio-kompanija u Crnoj Gori, koja je prevezla 359.383 putnika, u odnosu na 388.329 putnika, koliko je prevezla Air Serbia.
Komentarišući razvoj mreže avio-prevoznika, Anžue je rekao:
– Pratićemo nacionalne interese u povezivanju Crne Gore sa što više destinacija, koje su od značaja za državu, turističku privredu i cjelokupnu privredu, strateške partnere, građane Crna Gora i naravno naših klijenata.
Dodao je da zbog nedovoljne potražnje tokom zimske sezone, za sada nije izvodljivo pokretati nove rute u ovo doba godine.
– Međutim, s obzirom na stratešku odluku Vlade Crne Gore da zemlju pretvori u turističku destinaciju tokom cijele godine, radićemo na širenju naše mreže tamo gdje je to ekonomski isplativo.
Na 18. Purgatorijama večeras, nedjelja 9.jul u 21.30 na Ljetnjoj pozornici publika će moći da pogleda plesnu predstavu 𝐀𝐋𝐏𝐇𝐀 𝐆𝐈𝐑𝐋𝐒, produkcija – Bitef teatar Beograd. Biće to prva predstava Festivala plesnog teatra ove godine, u selekciji Jelene Kajgo. Najbolja plesna ostvarenja, odnosno pet odabranih komada dolaze iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, čak iz Norveške.
Koreografi večerašnjeg su Tamara Pjević i Jakša Filipovac, rediteljka Andrea Pjević, dramaturg Dimitrije Kokanov, kompozitorka Emilija Đonin, kostimografkinja Nataša Vranešević.
Plesačice i plesači su Ana Ignjatović Zagorac, Nataša Gvozdenović, Ana Dubljević, Jovana Grujić, Katarina Anić, Branko Mitrović, Jakša Filipovac, Zoe Zagorac
O predstavi : Predstava Alpha Girls preispituje uticaj popularne kulture na plesni izraz autora predstave, kao i uticaj iste unutar osjetljivog polja reprezentacije i izvođenja ženskog rodnog identiteta kroz pokret i karikaturu. Predstava postavlja pitanja šta su sve izvori našeg iskustva opažanja i usvajanja informacija, te na koji način naše iskustvo posmatranja oblikuje naše kasnije izražavanje. Na koji način se određeni fenomeni i izrazi mogu razumjeti? Da li je moguća i u kojoj mjeri je uspješna aproprijacija jezika i sadržaja koji su nam kulturalno egzotični, inspirativni, a identitetski možda daleki?
