Vranovo brdo - PK Vjeverica

1 od 10

Imali smo priliku da posmatramo ulazak kruzera u zaliv, sjedeli smo na gumnu u selu Kljavići i do sada nikad više blavora i zmija nismo videli na nekoj turi, kaže Tanja Samardžić

Koliko god puta išli na turu Orahovac- Vranovo brdo (tvrđava Sv. Andrija)- Perast, nikad nije isto i uvijek je lijepo. Ta staza duga oko 11 kilometara sa visinskom razlikom od 750 m gore-dolje, čak i kada se njome ide više puta, ponovo i ponovo priušti poseban doživljaj svakome ko na nju kroči, bez obzira što su pozicije sa pogledima i vidikovcima na Boku Kotorsku iste. Ovog vikenda, u nedjelju 13. aprila u organizaciji PK “Vjeverica”, u njenim čarima su uživali 20 učesnika/ca, od kojih je polovina njih bilo članova i članica kluba, jedna članica PK “Subra”, a ostalo su sve bili ljubitelji planinarenja sa svih strana.

Za vodičkinju Aleksandru Dragutinović, porijeklom iz Orahovca, ovo je bilo “vatreno krštenje”, s obzirom da je kao članica Kluba prvi put povela grupu i to dragim stazama svojih predaka. Kaže da je ozbiljno shvatila ovo zaduženje, da je imala tremu kao pred nastup (inače je sopran u Horu SPD “Jedinstvo” Kotor), ali je zahvaljujući podršci klupskih drugara Željka i Marka, sve je proteklo u najboljem redu i u divnoj atmosferi.

-Za sedam ipo sati hoda sa pauzama uživali smo u nevjerovatnom krajoliku i divili se ljepotama prirode. Društvo je bilo zanimljivo, šalili smo se stalno. Svi smo zadovoljni, sklopili smo nova prijateljstva i nadam se da sam svojim angažmanom doprinijela dobrom glasu “Vjeverice”, kaže Aleksandra za Boka News.

Planinarka Tanja Samardžić iz Risna je već drugi put na turi, ali su i za nju, kao i za one koji su prvi put na ovoj stazi, pogledi uvijek tako prelijepi.

– Atmosfera je bila opuštena, bez trke, išli smo sinhronizovano, tako da se nije vidjela razlika ko je najbrži i najsporiji, grupa je bila uvijek na okupu. Sa položaja Ježevića kasarne na prevoju vidjeli smo Gornji Oravac i renoviranu crkvicu Sv. Nikole. Imali smo priliku da posmatramo ulazak kruzera u zaliv. Sjedeli smo na gumnu u selu Kljavići i dočarali sebi kako su se nekada ovdje okupljali seljani donoseći važne odluke, a sada tu nema nikoga i kuće propadaju. Moram da pomenem da do sada nikad više blavora i zmija nismo videli na nekoj turi, opisala nam je svoj doživljaj Tanja.

Aleksandra Dragutinović primjećuje da staza nije u najboljem stanju, te da su markacije zrele za popravku.

-Na samom početku nema obilježja staze, a trebalo bi da bude markirana od starta pa sve do tvrđave Ježevića, koja “gleda” na Velje selo i na crkvu Sv. Đorđa. Takođe, serpentine bi trebalo malo bolje da budu označene. Ima markacija, ali su dosta izblijedele, trebalo bi ih staviti i na stijene. Na par mjesta na serpentinama se obrušilo kamenje, morali smo da budemo oprezni, takođe je bilo i drača tu i tamo, te bi trebalo da se pokose, kaže vodičkinja.

 Na Vranovom brdu su napravili pauzu od sat vremena, okrijepili se i uživali u fantastičnom pogledu. Trvđava gleda na cijelu Boku, u doba Austrougarske vladavine građena je od 1882. do 1886. godine. Sa visinske tačke od 743mnv krenuli da se spuštaju prema Perastu oko 13. 30 sati, a na magistralnom putu su bili oko 15.45h. Spustili su se serpentinama koje su, kaže Dragutinović, dobro održavane, markacija je odlična do crkve Sv. Ivana Krstitelja, a nadalje do Perasta je bilo više suvog šipražja.

Za subotu 19. aprila, najavljena je tura na Lovćenu –  lagani đir oko katuna Donji i Gornji Vršanj, šetnja starim crnogorskim putem, pa malo po kršu i šumi, kraj starih kućišta i preduskršnji ručak na po puta. Za  posljednji vikend aprila planiraju popularnu turu Kanjonom rijeke Mrtvice.

/M.D.P./