Triatlonac Antonio Grgurović iz Kotora, magistrand Pomorskog fakulteta, kroz muziku, glumu, folklor i sport pronašao prave životne vrijednosti
Poslije osvojenog trećeg mjesta na Triatlon trci u polu-distanci (1.9km plivanja, 90km vožnje bicikla i 21.1 km trčanja) na Državnom takmičenju 30. aprila u Podgorici, 23-godišnji Kotoranin Antonio Grgurović priprema se da u nedjelju 14. maja istrči istu distancu i to na domaćem terenu – u okviru triatlon manifestacije “OceanLava”, za koju je prijavljeno preko 600 takmicara iz 45 zemalja svijeta. Nakon toga planira i učešće u “Aquathlonu” u Luštici (1km plivanja 5km trcanja), “Sprint Triatlonu” na Prokletijama (750m plivanja 20km biciklizma 5km trcanja), te “Crown of Montenegro” na Durmitoru.
Toni je u Podgorici stajao na postolju rame uz rame sa klupskim drugovima, prekaljenim licenciranim triatloncima Draganom Jovanovićem, koji je zauzeo prvo mjesto i drugoplasiranim Mladenom Ilićem. Ovo je prvi njegov ispjeh u tom rangu, čime je izuzetno zadovoljan.
– U triatlonu, za nas amatere, postoji samo jedan cilj, a to je pobijediti samoga sebe i zdrav proći kroz ciljnu kapiju. Sama činjenica da je to moja prva trka te dužine i da je to ujedno i državno takmičenje meni je davala još jači i veći motiv da je uspješno završim. Od prvog kruga plivanja u Skadarskom jezeru, pa do posljednjeg kruga trčanja kroz centar glavnoga grada, sve je išlo planiranim tokom. Bila mi je čast i zadovoljstco stajati na postolju pored dva itekako velika “Ironman” triatlonca našeg podneblja, Jovanović Draganom i Ilić Mladenom. Za mene je ova trka veliki lični uspjeh, vjetar u leđa i podstrek da nastavim da radim ono sto volim, kaže Antonio za Boka news.
Sjeća se da ga je trčanje privlačilo još u srednjoj školi, volio je da ode na po neko takmičenje i da rekreativno isproba i spozna svoje granice. Njegove potencijale prepoznao je Dragan Jovanović iz TK Kotor i od samog početka ga ukljiučio u trenažni proces, da bi u februaru 2022. godine i zvanično počeo da se bavi triatlonom.
-Na početku su to bili neki kraći i jednostavniji treninzi par puta sedmično, da bih došao do sadašnjeg nivoa kada treniram blizu 20 sati sedmično. Ovo je individualan sport, pa je grupne treninge malo teže organizovati, zbog različite spremnosti članova kluba, sto nas ne sprečava da s vremena na vrijeme ne organizujemo neke laganije vožnjice kako bismo uživali u ljepotama našeg zaliva i sportski se družili. Veliki broj korisnih savjeta sam dobio od Dragana Jovanovića koji je me je i uključio u svijet triatlona, kaže Grgurović, koji će u septembru braniti master rad na Pomorskom fakultetu, smjer Pomorske nauke, a u međuvremenu radi kao nastavnik matematike u OŠ “Nikola Đurković” u Radanovićima.
Uza sve to, Antonio je i član Odreda Bokeljske mornarice, igra Kolo i već se oprobao kao kolovođa, što je I za očekivati od vrsnog folkloriste, kakav je on. Naime, Grgurović je član FA “Nikola Đurković” od maja 2016. godine. Odrastao u šestočlanoj porodici, uz dva brata i sestru, završio je Nižu muzičku školu “Vida Matjan”, odsjek gitara, samostalno je naučio svirati bubnjeve i smatra da “red, rad i disciplina imaju itekako veliku prednost u odnosu na talenat”. Uživa u sportu i folkloru, u kojima je pronašao sebe.
-Vrlo je teško uskladiti posao, porodicu, ljubav, društvo i trening. Uvijek postoji makar jedna karika koja nije zadovoljena. Što se podrške tiče, imam je maksimalno prvenstveno sa strane porodice, najviše majke i djevojke kao i društva, i na tome im veliko hvala. Uz naporan rad i trud brzo sam uznapredovao do izvođačkog ansambla, što nije mala stvar. Folklor sam po sebi nosi jednu veliku težinu, jer je upravo on čuvar naše tradicije, kulture i istorije. Ono što u meni budi dodatnu želju i volju za bavljenjem folklorom jeste sama ekipa koja zrači nevjerovatnom količinom pozitivne energije, kaže Toni, koji voli sve koreografije i igre, ali su mu igre iz Boke pri srcu.
Grgurović je kao srednjoškolac pohađao Školu glume kod Petra Pejakovića, što mu je kao tinejdžeru puno značilo, jer je kroz razne radionice i “igre” dosta naučio o životnim vrijednostima. Bio je takođe i dio ekipe koja je izvodila građansku predstavu “Ko(To)R (o) Kotoru”, gdje je kao najmlađi učesnik naučio da prepozna društvene vrijednosti.
-Živim prilično zdravim životom, u kojem svakodnevno uživam. Mlade savjetujem da se što ranije osvijeste, izađu u parkove, druže se, igraju, šale, bave sportom, folklorom, nečim čime vole. Neka ispunjavaju vrijeme životom, a ne život vremenom, zaključuje Grgurović.
Ko igra, na pravom je putu
-Pozivam sve one u kojima postoji mali plamen čežnje i žudnje za folklorom da dođu utorkom i nedjeljom od 20.30 sati u salu Doma kulture u Škaljarima i vide šta i kako mi to radimo, sigurno se neće pokajati. Svako ko dođe sa strane, želi da vidi kako izgleda tradicija nekog naroda i malo dublje upozna običaje i igre, te tokom sezone imamo veliki broj ugovorenih nastupa. Gosti su u 100% situacija prezadovoljni i uvijek bi htjeli više, što nama i našem rukovodiocu, prof. Predragu Peđi Šušiću, govori da smo na pravom putu i da ono što radimo, radimo kako treba, poručuje Grgurović.
Od Vukovića do Tolkina
-Broj jedan među knjigama koje volim da čitam zauzima Džon Ronald Ruel Tolkin sa svojim “Gospodarom Prstenova”, a zatim roman Danijela Defoa “Robinzon Kruso” i “Svemoćno oko” Čeda Vukovića. To su djela kojima se uvijek rado vratim i mogao bih čitati iznova i iznova. Obzirom da volim i dramsku umjetnost i da sam se više puta oprobao na daskama koje život znače, istakao bih tragediju “Romeo i Julija” Vilijama Šekspira.
/M.D.Popović/
