Rukovodstva Dobrovoljniog vatrogasnog društva “Krtoli” iz Radovića kod Tivta i vatrogasnog društva “Nais” iz Niša, potpisali su u subotu na ceremoniji održanoj u Gradskoj kući u Nišu, sporazum o saradnji.
Gradski vijećnik Niša Nenad Stanković kazao je tom prilikom da su Nišlije nakon 30 godina, krenule u postupak obnove rada dobrovoljnih vatrogasnh društava.
„Za početak smo formirali dva društva. Sedam meseci kako radimo na tom projektu i zaista nije lako kad hoćete da za nešto što je bilo, što je prekinuto, nađete nit kojom nastavljate kontinuitet. Uspeli smo i to je tek početak”- kazao je Stanković pozdravljajući goste iz Tivta sa kojima je bio i načelnik tivatske opštinske Službe spašavanja Milorag Giljača.
Stanković je kazao da će u cilju daljeg razvoja dobrovoljnog vatrogastva u Nišu, članovi DVD “Nais” sarađivati sa svojim daleko iskusnijim kolegama iz Krtola gdje DVD postoji i uspješno djeluje već skoro 20 godina. Dodao je da će voloteri iz Radovića rukovodstvu i članovima DVD “Nais” prenijeti svoja uskustva iz organizacije, obuke i operativnmg rada na terenu.
Član rukovodstva DVD “Krtoli” Ivan Starčević je naglasio da je poenta dobrovoljnih vatrogasnih društava spašavanje ljudi i imovine, te asistencija profesionalnim spasilačkim službama ju vanrednim situacijama.
„Ja ne znam da li ima uzvišenije i humanije stvari osim staviti svoj život na kocku da biste nekoga ili nešto spasili. Oni ljudi koji ne razmišljaju na taj način, to ne mogu ni da shvate. To što ste vi uradili, što ste postigli i došli do stadijuma da funkcionišete kao dobrovoljno vatrogasno društvo, tek ćete da vidite koliko je to značajno”- kazao je Starčević koji je kolegama iz DVD “Nais” predvođenim Goranom Milovanovićem obećao da će im dobrovoljni vatrogasi iz Krtola sa zadovoljstvom prenijeti svoja iskustva.
U Velikoj Britaniji po prvi put proglašen je crveni meteo alarm zbog ekstremnih vrućina, javlja BBC.
To znači da postoji opasnost po zdravlje ljudi i da će dnevne rutine biti promijenjene.
Dauning Strit je saopštio da meteo alarm tretira kao vanrednu situaciju.
Predviđa se da će temperatura vazduha početkom sledeće nedjelje u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj biti oko 30 stepeni, dok će u pojedinim djelovima Engleske i Velsa dostići i blizu 40 stepeni.
Upozorenje britanske meteorološke službe za idući ponedjeljak i utorak obuhvata i gradove London, Mančester i Jork.
Britanske nacionalne zdravstvene vlasti objavile su najviši stepen uzbune zbog vrućine za institucije zdravstvene zaštite.
One upozoravaju da su zdravstveni problemi i smrtni slučajevi mogući čak i “kod jakih i zdravih” osoba.
Parastos osuđenom ratnom zločincu Dragoljubu Draži Mihailoviću, održan na teritoriji opštine Kotor, u organizaciji Crkve Srbije, drski je šamar antifašističkom nasljeđu, brižljivo njegovanom u crnogorskom društvu i institucijama Crne Gore, ocijenili su u Opštinskom odboru Demokratske partije socijalista (DPS) Kotor.
Povampireni duh fašizma, koji se, kako kažu u toj partiji, ne smiruje od 30. avgusta 2020. godine, uvodeći istorijski revizionizam kao program rada uspostavljenih vlada, uz intenzivnu podršku proruskih medija, ali i tzv. nezavisnih, koji tehnikom meke promocije antidržavnih akcija, postaju dio ruskoga propagandnog ekosistema, uporno provocira građane i građanke Crne Gore.
– Kroz instituciju države Srbije, gdje se i organizuje liturgija i parastos čovjeku koji je saradnjom sa fašistima i izvođenjem programa velikosrpske ideologije, oličene u etničkom čišćenju i zvjerskom ubijanju svojih sunarodnika, želi se Crna Gora pretvoriti u Srbiju, u kojoj su izjednačeni partizanski i četnički pokret i rehabilitovan svaki ratni zločinac iz Drugog svjetskog rata – ističe se u saopštenju.
Poručuju da Kotor i Crna Gora neće ćutati na ovakve sramotne pojave.
– Ne smijemo i nećemo ćutati zbog slavnoga 13. jula 1941. godine i velikih žrtava fašističkog terora. Svi naši narodni heroji i herojke koji su stavili svoj život na oltar slobode i tekovine NOB-a obavezuju nas da čuvamo ono što Crnu Goru čini državom dostojanstva, a crnogorsko društvo građanskim i evropskim – naglašeno je u saopštenju.
Opštinski odbor DPS Kotor ogradio se od ovoga, kako su rekli, varvarskog čina kojim se želi poniziti antifašistička ideja, na kojoj se obnovila oteta državnost Crne Gore.
– U ime svih građanki i građana Kotora, koji su izrazili zgražavanje zbog onoga što se odigralo u okvirima našega grada, iskazujemo prezir i obećavamo borbu koja će trajati koliko i partizanska, koja je porazila Dražu Mihailovića i njegove istodjelatnike – zaključeno je u saopštenju.
Naplatna rampa Smokovac, jedna od četiri na dionici auto-puta do Mataševa, i danas bilježi veliki promet. Do 11 sati ujutro, 3.000 vozila iz pravca sjevera i Podgorice, prošlo je atraktivnom trasom. Na Pelevom brijegu i Veruši, operateri Monteputa uslužili su 300 vozila.
Za samo dva dana od otvaranja prvog crnogorskog auto-puta, građani su imali priliku da na društvenim mrežama vide fotografije zapaljenih vozila, video snimke brze vožnje, kao i zaustavljanje neodgovornih vozača u mnogobrojnim tunelima na dionici. Direktorica sektora finansija i naplate putarine u Monteputu, Saša Klikovac, još jednom je pozvala na poštovanje pravila u saobraćaju.
“Apelovali bih na sve vozače da prije kretranja provjere svoja vozila. Vozači teretnih i motornih vozila trebalo bi da prekriju teret ceradama, jer ugrožavaju ostale učesnike. Takođe, skrenula bih pažnju vozačima koji prvi put koriste auto-put, da je neophodno da na ulasku priđu bliže naplatnoj kućici, pritisnu dugme i uzmu karticu. Jako je važno da prate saobraćajnu signalizaciju, prilagode brzinu kretanja, kako bi uživali u bezbjednoj vožnji.”
Klikovac posebno brine nesmotrenost pojedinih vozača koji se zaustavljaju na otvorenom putu i fotografišu predjele. Skreće pažnju da za takve stvari postoje odmorišta, a u krajnjem slučaju nezgode, učesnici mogu koristiti zaustavne trake. Napominje da duž trase postoje i SOS kabine.
Operater naplate putarine u Monteputu, Todor Dobrović, trudi se da svakom vozaču objasni kako se koristi naplatna rampa.
“Apelujem na vozače da kada prisupe naplatnoj stanici, pritisnu crveni taster i sačekaju da izađe kartica. Neophodno je da je čuvaju do izlaska.”
U Monteputu priznaju da su im vozači sugerisali na sporu brzinu izlaza kartice, ali su im brzo izašli u susret i omogućili da manje čekaju redove.
Podsjećaju da će početi sa naplatom putarine 27. jula od 8 sati.
“Vozači će moći da plate bankovnom karticom ili gotovinom. O korišćenju elektronske naplate putarine (TAG uređaj), naknadno će biti obaviješteni. Kao i na tunelu Sozina, koristiće se isti TAG uređaj, pa će moći da ga koriste i na novoj dionici auto-puta,” zaključila je Klikovac.
Turistički poslenici su, kako su saopštili, mnogo više očekivali od špica sezone, pošto je predsezona počela dobro i obećavala je.
Hotelijeri i ugostitelji su Pobjedi kazali da se prošle godine u ovo vrijeme tražio krevet više, međutim ova sezona je, po svoj prilici, zakazala.
Očekuju, međutim, da će se stvari promijeniti nabolje i da će ipak imati narednih mjesec posjećenost makar kao prošle godine, dok se sa godinama prije korone ne mogu porediti. Gužve ima, kako su rekli Pobjedi, samo u marketima, što govori o strukturi gostiju.
I pored posjećenosti, međutim, evidentno je da je platežna moć opala i da su se turisti “prepali” ekonomske krize i najavljene nemaštine na jesen. Slažu se i u tome da na turizam u našoj državi niko ne obraća pažnju niti ima ikakve strategije, pa se pitaju šta je to radila Nacionalna i lokalne turističke organizacije na sajmovima.
Statistika takođe pokazuje da je gostiju manje nego prošle godine. Tako su Pobjedi iz Turističke organizacije Budva kazali da u prijestonici crnogorskog turizma boravi blizu 30 hiljada gostiju, što je na ukupnom nivou manje nego u istom periodu prošle godine.
“Hotelski kapaciteti su popunjeni skoro na istom nivou, u njima boravi oko 13 hiljada gostiju, dok u privatnom smještaju boravi blizu 16 hiljada gostiju što predstavlja pad broja gostiju u ovom tipu smještaja. Otprilike hiljadu gostiju boravi u hostelima, odmaralištima i kampovima u Budvi”, kazali su iz TO Budva.
Kada je u pitanju struktura gostiju u hotelskom smještaju, kako su istakli, najbrojniji gosti su iz Srbije, Izraela, Njemačke, Kazahstana, Bosne i Hercegovine, Turske, Velike Britanije, Francuske, Albanije, Rusije, Ukrajine. Najbrojniji inostrani gosti u privatnom smještaju su iz Srbije, Rusije, Ukrajine, Bosne i Hercegovine, Poljske, Turske, Mađarske, Bjelorusije, Rumunije.
Pomoćnik generalnog direktora hotela Budva i direktor prodaje, Mića Ivanović, kazao je da je zbunjen cjelokupnom situacijom što se tiče sezone i da se nešto čudno dešava.
Boka Kotorska – foto R.Stjepčević
“Trenutna situacija je mnogo bolja u odnosu na situaciju koju smo imali na početku mjeseca. Hotel je krenuo da se puni i imamo rezervacije koje se potvrđuju iz nedjelje u nedjelju. Trenutna popunjenost hotela je na oko 95 odsto, popunjenost hotela u ovom trenutku za jul je na oko 80 odsto, za avgust 40 odsto. Sezona je više nego čudna”, rekao je Mića Ivanović.
On je kazao da je interesovanje slabije za 50 odsto u odnosu na prošlu godinu, kada su imali mnogo više upita i direktnih rezervacija.
“Kakva je situacija trenutno u svijetu, mi moramo biti zadovoljni i sa ovim iako je jasno da je sezona znatno lošija u odnosu na prošle godine. Očekivanja su bila veća i definitivno situacija u Ukrajini se jako osjetila. Osjetna je razlika i u strukturi gostiju pa je ove godine Budva većinom popunjena mlađom populacijom. Predsezona je bila nekako atraktivnija, da li zbog niže cijena smještaja ili veće ponude i organizacije dešavanja u gradu, nijesam siguran”, istakao je Mića Ivanović.
Prema njegovim riječima, maj i jun su bili rekordni po broju noćenja od otvaranja hotela.
Vlasnik hotela Mažestik, Ivan Ivanović potvrđuje da sezona nije sjajna i da su imali prevelika očekivanja na početku jer su im april i maj bili dobro posjećeni.
“Špic sezone je daleko od očekivanog i znatno je manje turista nego prošle godine u ovom periodu. Posebno se žale zakupci plaža, pa i vlasnici restorana i kafića. Jedino se ne žale lanci supermarketa što govori o kojoj strukturi gostiju se radi”, kazao je Ivan Ivanović.
Razlog je, prema njegovim riječima, što ozbiljne strategije za turističku sezonu nemamo.
“Nema ni koordinacije između ministarstava turizma i vanjskih poslova za početak. Oni treba da u odnosu na geopolitičku situaciju u svijetu naprave strategiju u kom pravcu će ići razvoj turizma i koja tržišta će zamijeniti ukrajinska i ruska, koja smo znatno izgubili. Prošle godine su i dolazili ruski turisti nekim linijama, Ukrajinaca je bilo dosta, sad toga nema. Ukrajinaca ima, ali su oni već naši stanovnici. Gledamo ih kako voze skupa auta i po bankama, opštini i drugima administracijama”, kazao je Ivan Ivanović.
On je naveo i da je nestabilna politička situacija dosta uticala posebno na region.
“Pratimo istorijska pitanja, a turizmom se niko ne bavi. Sezona se ne priprema u aprilu, već sada treba pripremati sljedeću sezonu, ali se time niko ne bavi. U našem hotelu imamo neke stalne goste, ali smo definitivno ove godine podbacili i sa Srbijom kao i sa regionom. Otišli su u Grčku i Hrvatsku koja ima već rezultate iz 2019. godine. Ostali su nam Bosanci koji nijesu baš zadovoljavajuće platežno tržište”, rekao je Ivan Ivanović.
PR Jelena Kaluđerović kazala je Pobjedi da ipak s obzirom na činjenicu da se i ova turistička sezona odvija u pandemiji i ratnih dešavanja u Ukrajini, mogu biti zadovoljni rezultatima koje su postigli do sada.
“Tačno je da se u ovom periodu sezone očekuje više gostiju, ali moramo imati realna očekivanja s obzirom na već pomenute globalne okolnosti. Ono što raduje i ohrabruje svakako je primjetan porast broja gostiju u posljednja dva dana, a u narednom periodu očekujemo da se trend rasta nastavi”, rekla je Kaluđerović.
Ona je kazala da su nivo popunjenosti i rezervacija za jul, avgust i septembar u hotelima Hotelske grupe (HG) Budvanska rivijera na zadovoljavajućem nivou i u skladu su sa projektovanim rezultatima za ovaj period.
“Prilikom vrlo opreznog i krajnje objektivnog projektovanja rezultata obuhvaćeni su mogući rizici usljed globalnih dešavanja”, kazala je Kaluđerović.
Budva foto Mediabiro
Gosti su im i u Budvi i u Petrovcu sa tržišta Zapadne Evrope, Skandinavije, Baltičkih zemalja, Izraela, regiona i domaćeg, tj. crnogorskog tržišta.
Vlasnik lokala Mocart, Luka Vučković, kazao je da je trenutno stanje posjećenosti 30 odsto manje nego rekordne 2019. godine.
“Negdje smo na nivou prošle godine. Evidentno je smanjena platežna moć gostiju koji dolaze u naš grad. Ne znam oćemo li imati jači špic od ovoga, možda hoćemo. Pripuniće se možda do 20. jula i još dvadesetak dana i to je to. Strah me od korone, jer se brojke povećavaju. Hoće li se uvoditi mjere tokom ljeta i zime, kakva će nam biti zima i postsezona – to je veliki znak pitanja. Nama je to značajno zbog održavanja poslovanja preduzeća jer radimo cijele godine”, naveo je Vučković.
Na Hercegnovskoj rivijeri trenutno boravi 22.494 registrovana gosta, prema podacima Turističke organizacije Herceg Novi.
To je 5% više prometa u odnosu na isti period prošle godine. Kao iu prethodnom periodu, najviše gostiju je iz inostranstva – 21.620.
U hotelima je smješteno 6.495 turista, od čega 5.711 stranih i 784 domaćih gostiju. Popunjenost privatnog smještaja je bolja, a od 15.933 gosta svega 90 je domaćih.
U auto-kampovima boravi 66 stranih turista, dok u hostelima u Herceg Novom trenutno nema prijavljenih gostiju.
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje, rubrike koju Boka News uređuje u saradnji s hercegnovskom Knjižarom So, donosimo preporuke za knjige iz žanrova prave ili lijepe književnosti, popularne književnosti, mediteranske esejistike, etnologije, arhitekture i književnosti za djecu.
Naslednici zemlje dugo je očekivani nastavak romana Katedrala namoru proslavljenog Ildefonsa Falkonesa. Barselona 1387. Ugo Ljor sin je mornara koji se utopio. Dvanaest mu je godina i već radi u brodogradilištu zahvaljujući velikodušnosti jednog od najviđenijih ljudi u gradu, Aranua Estanjola. Ali njegovi mladalački snovi da postane brodograditelj postaće prah i pepeo pred okrutnom stvarnošću kad porodica Puig, zavađena na krv i nož sa njegovim zaštitnikom, iskoristi svoj položaj kod novog kralja da ostvari godinama priželjkivanu osvetu. Od tog časa Ugov život protiče u kolebanju između odanosti i potrebe da se preživi. Izdavač je Laguna.
Klaudije bog i njegova žena Mesalina istorijski je roman Roberta Grevsa koji prikazuje život ovog rimskog cara uz ciničan prikaz njegove porodice – Julijevsko-Klaudijevske dinastije – u periodu od Cezarovog ubistva 44 godine prije nove ere do ubistva cara Kaligule, 41 godine nove ere. Značajno mjesto u ovoj intimnoj biografiji ima i Valerija Mesalina. Bila je poznata po snažnom uticaju na svog muža, zbog koga je postala jedna od najmoćnijih žena svog doba, ali i po sklonosti ka promiskuitetu zbog kojeg je kod kasnijih generacija postala oličenjem razvrata, nemorala, dekadencije i izopačenosti Rimskog Carstva. Izdavač je Miba.
Bilo jednom u Holivudu roman je Kventina Tarantina objavljen nakon istoimenog filma koji je sam režirao i u kome, između ostalih, glume Bred Pit i Leonardo Dikaprio. Radnja ovog romana dešava se 1969. godine u Holivudu. Sjajna karakterizacija, vrcavi dijalozi i nepredvidiva radnja u kojoj Tarantino po svom običaju ne štedi ni pozitivne ni negativne junake. Upoznaćemo Rika Daltona koji je imao sopstvenu tv seriju a onda je došao u fazu da tugu utapa u alkolu, Klifa Buta, Rikovog dublera i kaskadera, filmsku zvijezdu Šeron Tejt, te Čarlsa Mensona koji je ubijedio gomilu hipika da im je duhovni vođa. Izdavač je Laguna.
Dogodine na moru, nova knjiga Nikole Malovića, kolekcija je njegovih najangažovanijih tekstova do sada. Sastavljena je iz tri cjeline: Nepoznato more, More Srbije i Crne Gore i More Boke Kotorske. Da li će vјeštačke pčele zamијeniti prirodne, da li 0.666% ljudi posјeduje svијet, da li će umirući Zapad dati Istoku šansu da poentira, štо podrazumијeva Agenda 2030, da li jedemo piletinu iz živinarskih Aušvica, da li je Kolumbo bio Jevrej, šta je sport, da li neko namјerno uništava školstvo i kreće li se svijet ka projektovanoj gladi i novom Velikom ratu – čitamo u prvoj od tri celine, pod nazivom Nepoznato more. Izdavač je Katena mundi.
Hronika Akakora autora Karla Brugera donosi nam ispovijest poglavice najstarijeg plemena na svijetu Uga Mongulala. Riječ je o plemenu koje posjeduje pisanu istoriju staru preko 12 hiljada godina zabilježenu u jednoj knjizi – Hronici Akakora. Događaji o kojima ona pripovijeda uveliko prevazilaze istoriju jednog plemena. Ta knjiga je, zapravo, istorija čovječanstva. Izdavač je Zlatni zmaj.
Najljepše dalmatinske kamene kuće je još jedna knjiga u kojoj nam je prikazano mnoštvo prelijepih kuća prilikom čije su se izgradnje prošlost i sadašnjost pomiješale u jedinstveno iskustvo. Ko god živi uz more i ima zidove od kamena nije pretjerano reći da posjeduje komadić raja. Mnogi od nas zamišljaju da imaju malu kamenu kuću okruženu borovima negdje na obali, arhitekstonski obnovljenu i uređenu u skladu s tradicijom i životnim standardima današnjeg vremena. Upravo takve male, lijepe kamene kuće su zadnjih godina pravi hit na tržištu nekretnina. Neke od najljepših prikazane su u ovoj knjizi. Izdavač je Slobodna Dalmacija.
13 i po života kapetana Plavomedvedića roman je kojim nas autor i ilustrator ove knjige Valter Mers vodi kroz svijet u kome mašta i čudesno domišljat humor nevjerovatno stvarno slikaju stvarnost. Plavomedvjedićeva sjećanja provešće nas uzduž i poprijeko izgubljenim kontinentom Camonijom, upoznati nas sa svim njenim čudima i čudesnim mjestima, a među njima i sa njenom prestonicom Atlantidom. Saznaćemo kako se u njoj živjelo i pod kakvim okolnostima je nestala. Na tom kontinentu inteligenciju su prenosile inteligentne bakterije i živjele su posebne vrste dinosaurusa. Izdavač je Zlatni zmaj.
*
Na kraju podsjećamo da se na fejsbuk stranici Knjižare So mogu pročitati sve izdavačke informacije i freške knjižarske novitade.
Prvi automobil koji će na svečanom otvorenju 26. jula oko 22 sata prijeći Pelješki most bit će Rimac Nevera, najmoćniji električni automobil današnjice, koji je proizveden u hrvatskoj tvrtki Rimac Automobili, a na mostu će se susresti s automobilom trostrukog evropskog prvaka Nika Pulića, objavio je Jutarnji list.
Nevera će krenuti s jedne strane mosta, a auto proslavljenog hrvatskog automobilista, čija je konstrukcija napravljena u Hrvatskoj, s druge strane i prolazit će kroz vatromet.
Nakon ovog show programa, prvi koji će službeno prijeći most bit će pripadnici prve i četvrte gardijske brigade, njih 40 na motociklima.
Svečana ceremonija otvaranja Pelješkog mosta počet će u 20.15 sati s direktnim prijenosom na HRT-u, a sve bi trebalo biti gotovo do iza 22 sata, iako je bilo i nekih početnih ideja da traje do iza ponoći.
U cijeli program gledatelje će na HRT-u još u osam sati ujutro uvesti limene glazbe i trombunjeri, a cijeli dan će na odmorištu s pelješke strane trajati kulturno-umjetnički program.
Fešta će trajati sve do trenutka kada će uz Himnu slobodi krenuti vatromet i bakljada na brodicama ispod mosta.
Miljama ispred nas nema – ničega. Kopna nema na vidiku otkako smo napustili pogled na Biševo. Punim jedrima idemo dalje prema najisturenijem jadranskom otoku, daleko od Visa i Lastova. Dakako – Palagruži, koju mnogi Hrvati najbolje poznaju po hit-pjesmi grupe Šo!Mazgoon. Sate kratimo uz domaće vino i pošalice, kad odjednom, eto ga na vidiku, pa poput mornara starog vremena, povikasmo – kopno, kopno!
Pred nama je impresivan prizor. Na prvu netko bi mogao reći – tek stijena u moru. No, što smo joj bliže, ta nam se “stijena” otkriva u svoj svojoj ljepoti. Krška vegetacija obavija čitav otok, a strme litice izgledaju podjednako privlačne kao i prijeteće.
Kad smo uspjeli pristati na Palagružu, čekao nas je novi izazov. Treba proći šest stotina metara strme staze i popeti se na sami vrh otoka gdje se nalazi svjetionik, jedini znak civilizacije. Stijene su užarene, biljke oštre i žedne, a od životinja primjećujemo tek pokojeg guštera i zalutalog galeba. Gotovo iznemogli, stižemo do krajnjeg cilja, a sav umor nestaje kada nas je dočekao čovjek dobre volje, širokog osmijeha i nevjerojatnog životnog iskustva. Dok halapljivo pijemo ledenu vodu koju je za nas pripremio, doznajemo da je tu već desetljećima, čuvar je ovog otoka i svjetionika i, kako nam kaže, ne bi to mijenjao ni za što.
Radi se o Vojislavu Šainu, 58-godišnjem svjetioničaru koji je u ovoj izolaciji već punih dvadeset godina.
Ulazimo u njegov skromni, ali lijepo uređen životni prostor. Tu je kuhinjski stol, mala kuhinja, nekoliko stolica, jedan krevet i televizor. Uokolo njegove “izbe” apartmani su koji se mogu unajmiti, ali nema tu luksuza, nema raskoši i pretjerivanja. No, ono što ima teško se može opisati. Netaknuta priroda praćena je spektakularnim, vjerojatno najljepšim pogledom na Jadranu, a zrak je toliko čist i ljekovit te ispunjen mirisom ljekovitog bilja da bismo samo o njegovim blagodatima mogli ispisati novinske stranice.
Napojeni hladnom vodom, doznajemo više o Voji i njegovu životu “usred ničega”. A on, baš kao da mu je deset, a ne gotovo 60 godina, s vragolastim dječačkim osmijehom na licu grli svoju Manuelu i kaže da njemu osim Palagruže ništa ne treba.
– Ovo moraš voljeti. Ili jesi ili nisi za svjetioničara. Divlje je ovo sve. Znao sam i prije za Palagružu, ali je nisam toliko volio dok nisam došao ovdje živjeti – kaže nam Vojo dok nas, nakon što smo se osvježili hladnom vodom, nutka vinom.
Nije život na otoku lak, treba to izdržati. Nema trajektnih veza, nema liječnika i policije, tek pokoja životinjica da im pravi društvo. Uokolo rastu divlji kapari, može se malo otići barkom na more, u ribe, a televizija nekad radi, nekad ne, jer je signal često loš. Jednostavan život, kakvog možda nema nigdje nego na Palagruži.
– Po struci sam brodostrojar, radio sam u korčulanskom škveru. Moj prijatelj je 1999., kada je škver propao, dobio posao na Sušcu, kao svjetioničar, a meni se javila prilika da dođem ovdje. Nikad nisam zažalio. Danas više ne bih mogao živjeti u gradu. Ovo je moj dom. Mjesec dana radim ovdje, zatim imam mjesec dana odmora na Korčuli, ali uvijek jedva čekam da se vratim. To je moj život. Da mi je loše, pa ne bih bio tu! Jednostavno je, u ovaj se otok moraš ili zaljubiti ili idi doma! – smije se Vojo.
Kaže da mu samotnjački život nimalo ne smeta. Izolacija ga, štoviše, privlači. Sam je svoj gazda, kaže, a tu slobodu nitko ne može imati u civilizaciji.
– Iskreno, meni vam je puno kad su tu više od tri osobe. Navikao sam da smo tu ja i moja Manuela, primimo ponekog gosta, ali uglavnom uživamo u samoći, u divljini i prirodi – dodaje.
No, iako je najsretniji kad je sam, goste će uvijek rado dočekati sa svojom zaraznom pozitivnom energijom. Posjećuju ga turisti, rado svrate nautičari, a ribari mu često donesu svoje proizvode. Uvijek se, uz čašicu vina, pretresu najnovije informacije s Korčule, Lastova i drugih otoka krajnjeg juga, a Vojo je među svima njima istinska legenda, čovjek koji je sve blagodati civilizacije zamijenio za ljepotu divljeg otoka.
Pitamo ga kako je to kada dođe do nekih problema. Što kada se razboli?
– Nema tu doktora ni ambulante. Ja sam i doktor, i medicinska sestra, i veterinar, i meteorolog – smije se.
Manuela govori hrvatski s jakim naglaskom. Doznajemo da je napola Hrvatica, a napola Njemica. Na Palagružu je stigla prije 12 godina. Ljubav među njima nevjerojatna je. Svako malo se zagrle, smiju se zajedničkim šalama, a međusobno si pomažu u svakom zadatku. Dok Vojo nosi vodu za nenadane goste, Manuela revno slaže inćune i domaće kapare na stol, pa ih kapa maslinovim uljem.
– Nema meni do nje. Ona je moja najveća ljubav – iskreno će svjetioničar Vojo. A njihova je ljubavna priča istinska, prava, gotovo filmska.
Ljubav na prvi pogled
Sve se dogodilo sasvim slučajno, kako to već biva u pravim ljubavnim pričama. Moglo bi se čak reći da je to bila ljubav na prvi pogled, ali možda je Palagruža bila ključna.
– Moj brat slavio je rođendan. Bio je to 1. rujna. Nisam znao što mu pokloniti. Sjetio sam se da voli kamenice. Odlučio sam ga počastiti večerom, otišli smo na kamenice u Ston. Tamo sam ugledao prekrasnu ženu. Prodavala je sladoled. Znao sam da joj moram prići. Doznao sam da joj je majka iz Orebića i da je došla tu kako bi se brinula o njoj. Ja sam joj rekao da živim na Palagruži, a ona se oduševila. Mislim da je bila luđa za Palagružom nego ja – prisjeća se Vojo, rekavši kako su se smjesta zaljubili i odlučili živjeti zajedno, a te se odluke drže već više od desetljeća.
– Netko će reći da smo mi pomalo divlji ljudi, da smo ludi što ovdje živimo, ali mi to volimo. Manuela se isprva plašila, razumijem ju. Palagruža je daleko, izazovno je to, ne znaš što te očekuje. Ali, prihvatila je ovakav način života i sad to sigurno ni ja niti ona ne bismo nikada mijenjali za život u gradu. Teško je to opisati. Ljubav prema prirodi, prema samoći, to je ono što te ispunjava. Da se razumijemo, nije to za svakoga. Izračunao sam da sam na otoku, u izolaciji, proveo više od četiri tisuće noći – govori nam Vojislav.
Zanima nas kako krati sve te dane i noći.
– Uh, ako želiš raditi, uvijek ima posla. Najmanje gledam televiziju. Manuela voli pogledati serije, no ja nisam preveliki ljubitelj TV-a. Održavam svjetionik, pituram, kuća uvijek nešto treba. Kada jednog dana dođe neki moj nasljednik, red je da mu objekt ostavim u lijepom stanju u kakvom sam ga i ja zatekao. Šetam, idem na more. Najdraža mi je zima jer me tada nitko ne zajebava (smijeh). Život me odveo čudnim smjerom. Nekad nisam znao niti jaje skuhati, a sada sam i doktor i kuhar. Sada mi dolaze kuhari iz restorana i dive se mojim specijalitetima. Navikao sam na samoću, morao sam puno toga naučiti – kaže Vojislav.
