Portonovi veoma entuzijastično ulazi u predstojeću ljetnju turističku sezonu, saopštila je menadžerka za marketing i komunikacije, Adrijana Husić i dodala da prve najave ohrabruju.
Ona je agenciji Mina-business kazala da ova godina, nakon izazovne 2020. i neočekivano dobre prošle, donosi nova iznenađenja, ali i izazove, zbog kretanja na globalnom tržištu.
Husić je saopštila da je interesovanje za Portonovi, ali i Crnu Goru, sve veće, kao i da se u tom smislu, pored tradicionalnih tržišta, otvaraju i neka nova.
„Ono što nas negdje posebno raduje jeste sve veće interesovanje turista i posjetilaca iz Zapadne Evrope, ali i sa američkog tržišta. Pred svima nama, kako Portonovim, tako i Crnom Gorom, jeste jedan veliki posao u smislu privlačenja te najzahtjevnije klijentele koja dolazi sa tih tržišta“, rekla je Husić.
Ona je navela da Portonovi u odnosu na prošlu godinu ima duplo više smještajnih kapaciteta, kao i da se raduju što će moći da ugoste veći broj gostiju. Husić je objasnila da Portonovi, pored prvog evropskog One&Only hotela, ima i svoje smještajne kapacitete, koji nijesu u klasičnom smislu hotelski.
„Tu ne govorimo o klasičnom hotelskom smještaju, već o većim stanovima i jedinicama, koji su zbog svega što se nalazi u njihovom sastavu, ali i bazenima, plaži i samoj marini, interesantni turistima koji dolaze i na duži boravak. Tu govorimo o smještaju kada su u pitanju produženi vikendi, ali i ljetovanjima od deset plus dana“, saopštila je Husić.
Ona je dodala da Portonovi marina, koja je već nekoliko godina granični prelaz, nudi i usluge sipanja goriva, kao i Portonovi Yacht Cluba. Taj klub, pored tradicionalnih i klasičnih usluga koje se očekuju od marine, nudi usluge jedrenja i učenja jedrenja turistima, gostima i lokalnom stanovništvu.
Husić je saopštila da su se u Portonovom trudili da ovu sezonu počnu mnogo ranije, što je bilo uslovljeno vremenom.
„Prvi koncert, koji je organizovan krajem aprila, izazvao je veliko interesovanje, pa smo tako nastavili i sa nekim majskim aktivnostima. U Portonovom, ali i hotelu One&Only i Tapasake Portonovi klubu, biće organizovani različiti koncerti i gostovanja velikih muzičkih zvijezda iz inostranstva. Vjerujemo da ćemo, pored toga, uz neke sadržaje poput aktivnosti za djecu, različitih festivala i sajmova, imati šta da ponudimo gostima iz inostranstva, regiona i Crne Gore“, kazala je Husić.
Poznati bokeljski naučni, kulturni i javni radnik, arheolog mr Jovan- Jovica Martinović preminuo je jutros u Kotoru, u 88.godini života.
Martinović je rođe 1935 u Sarajevu u porodici Josifa Martinovića, učitelja rodom iz Bajica kod Cetinja. Diplomirao je arheologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1960. godine. Upisao je III stepen studija na Katedri za klasičnu arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu gdje je odbranio 1967. godine magistarsku tezu »Crnogorsko primorje u antičko doba«.
Godine 1960. bio je postavljen za kustosa, a 1970. godine za direktora Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru. Na ovoj dužnosti ostao je do oktobra 1980. godine kada je imenovan za direktora novoformiranog Opštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru. Penzionisan je u zvanju savjetnika konzervatora 2001. godine.
Tokom rada u Pomorskom muzeju objavio je veći broj članaka, rasprava i knjiga sa područja arheologije, istorije pomorstva, istorije srednjeg vijeka i muzeologije, pretežno u časopisu »Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru« i u drugim stručnim publikacijama. Pored ostaloga, napisao je i knjige “Stotinu kotorkih draguja”, „Socijalno-ekonomska struktura društva u Kotoru prve polovine XIV vijeka”, “Antilki natpisi u Crnoj Giori” i “Ostvština Italije na Crnogorskom primorju”.
Još kao student Jovan Martinović učestvovao je u nizu terenskih arheoloških istraživanja sjeverne i srednje Dalmacije. Poslije diplomiranja aktivno se uključio u rad ekipe Arheološkog instituta SANU izBeograda u rekognosciranju lokaliteta na Crnogorskom primorju tokom 1964 – 1972.godine. Tokom rada u Pomorskom muzeju sarađivao je sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenikakulture sa Cetinja na terenu Crnogorskog primorja, zatim u zaštitnim iskopavanjima u Budvi, naCarinama i na mozaicima u Risnu, te u pećini Spila iznad Perasta.
Prelaskom na čelo Opštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture organizovao je i koordinirao rad brojnih faktora koji su učestvovali u obnovi i revitalizaciji spomenika kulture
oštećenih u katastrofalnom zemljotresu 1979. godine, kako na području Kotora pod zaštitom UNESCO, tako i u ostalim oblastima Opštine. Isto tako je paralelno sa sanacionim radovima, preduzimao ili organizovao obavezna arheološka istraživanja unutar i oko tih spomenika, pa je tako učestvovao u istraživanju helenističko-rimske nekropole u Budvi. Posebno su bila značajna njegova otkrića starohrišćanske bazilike ispod crkve Sv. Marije »od rijeke« u Kotoru, kao i nalaz temelja preromaničke crkvice – martirija pored katedrale Sv. Tripuna u Kotoru. Bio je zvanični rukovodilac istraživanja eneolitskog i bronzano dobnog tumula Velika Gruda u Grbaljskom polju, sa nalazima evropskog značaja. Takođe je učestvovao u izvođenju arheološkog projekta »Risan, prestonica kraljice Teute« u organizaciji Regionalnog zavoda iz Kotora i Arheološkog instituta Univerziteta u Varšavi.
Bio je član uprave Arheološkog društva Jugoslavije, Muzejskog društva Crne Gore, Jugoslovenskog komiteta sa ICOM, Jugoslovenske komisije za saradnju sa UNESCO, Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije, zatim predsjednik Opštinske SIZ kulture Kotora, zamjenik predsjednika i predsjednik Republičkog SIZ-a kulture Crne Gore. Bio je član Odbora za arheologiju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i član uprave Društva arheologa Crne Gore.
Govorio je, čitao i pisao italijanski, francuski, engleski i ruski jezik, služio se španskim i
njemačkim, a čitao i prevodio i sa latinskog i grčkog jezika. Zvig svioje erudicije i posebno, vrlo detaljnog poznavanja kulturne prošlosti Kotora i Boke i istorijata pomorstva ovih krajeva, Jovica Martinović bio je nezaobilazan i izuzetno referentan sagovornik svima koji su ne te teme pravili novinske tekstove, naučne emisije ili dokumentarne filmove. Kao dugogodišnji turistički vodič, sa neskrivenom ljubavlju je detaljno posjetiocima iz svih krajeva svijeta, pokazivao prebogatu bokeljsku kulturno-istorijsku baštinu, plijeneći pažnju slušalaca zanimljivim izlaganjima u kojima je vješto oživljavao istorijske okolnosti nastanka spomenilke baštine čiji je svjetski značaj priznao i UNESCO.
Jovica Martinović bio je Kotoranin srcem i dušom, naučnik koji je napisao više kapitalnih djela iz oblasti arheologije i istorije umjetnosti od značaja ne samo za Kotor i Crnu Goru nego i šire. Bio je i poznatio boem koji je izmislio “krug dvojkom” od kafane do kafane kotorske, od Šuranja, preko Pjace od rive do Gurdića, dugogodišnji kapo od karnevala i urednik humotristično-satiričnog lista “Karampana”, graditelj brodova u boci, pisac i pjesnik lijepih priča i pjesama, čovjek čiji predani rad čini da u vrijeme kada Kotor gubi ne samo entitet nego i identitet, Kotorani i Bokelji i dalje imaju kopču sa nevjerovatno bogatom prošlošću grada i zaliva.
Martinovićeve knjige i zapisi posvećeni Kotoru oživljavali su vrijeme i ljude koji su činili život grada, vlastelu, pučane, zanatlije, pomorce, trgovce, šegrte i sluge, bogate i siromašne, pokazivale kako je funkcionirao čvrst ekonomski i pravni poredak u gradu koji mu je omogućavao prosperitet. Jovica Marinović bio je jedan od posljednjih iz plejade zaljubljenika koji su svoj radni vijek posvetili Kotoru, jedan od “posljendjih Mohikanaca” među pravim starim, gospodskim i visokobrazovanim Bokeljima, pa njegov odlazak ostavlja ogromnu prazninu na naučnoj i kulturnoj mapi Boke i Kotora.
“Kotor daje svakome mnogo, ali istovremeno i zahtijeva mnogo. Kotor se ne smije i ne može voljeti napola., nekom apstraktnom, platonskom ljubavlju, ljubavlju bez uzvraćanja,. Naprotiv, svako mu mora dati srazmjeran dio sebe, svako mu mora uzvratiti primjereno svojim mogućnostima, jer ovaj grad zaslužuje sve najbolje. Vjerujem da će se jednog dana sve ove pojedinačne ljubavi prijatelja Kotora, zenesenjaka i realista, amatera i profesionalaca, sliti u jedno bezgranično more, u jedan ogromni moćni talas koji će- siguran sam- uspjeti da pozlati svaki kamen njegobvog postojanja.”- posveta je Jovice Martinovića u predgovoru njegove knjige “Sto kotorskih dragulja”, gradu kojeg je toliko volio i čijoj je istoriji, kulturi i duhovnom nasljeđu, ovaj renesanski naučnik i plodni kulturni radnik, posvetio čitav svoj život.
U posljednja 24 sata registrovan je 41 novi slučaj koronavirusa, a smrtnih ishoda povezanih sa covidom nije bilo, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje IJZ.
Oporavila su se 42 pacijenta. Trenutno oboljelih je 506.
„Azil za pse u Kavču zajednički je projekat opština Kotor i Tivat, uslovi za pse nijesu idealni, onako kako bi mi željeli, ali smatram da je jedan od najboljih u Crnoj Gori, što se tiče uslova. Jedan od pokazatelja je i to što nas često za pomoć kontaktiraju kolege iz cijele Crne Gore. Najveći problem je hvatanje napuštenih pasa, tako su naši zaposlenici ranije išli u Pljevlja, danas smo baš dobili zahtjev za pomoć iz Nikšića…“ – kazao nam je Đorđe Radanović rukovodilac tehničke službe d.o.o “Komunalno Kotor“ koje upravlja Azilom.
Kapacitet Azila u Kavču je 160 pasa, trenutno je smješteno nešto više, oko 180 uključujući i štenad.
Smatrate li da psi u Azilu imaju dobar smještaj i dovoljno hrane?
„Sve zavisi kako ko na to gleda. Ja kao neko ko je zaposlen u Komunalnom preduzeću i direktno odgovoran, svakodnevno obilazim Azil i upoređujući ga sa drugim azilima u zemlji, smatram da ti psi imaju dobre uslove, redovno, svakodnevno pranje površina u kojima borave, sakupljanje otpada, redovnu ishranu po pravilima i standarima, što imamo malo vlasničkih pasa, mada je slabo interesovanje građana za udomljavanje pasa.
Što se tiče doniranja hrane imamo NVO sektor koji je aktivan, kao i pojedinci koji su veliki ljubitelji pasa i svojim donacijama nam jako pomažu. Hranu sakupljamo iz vrtića, bolnica i drugih ustanova, a i mesni prerađivači kada imaju neki višak uvjek nam doniraju“ – ističe Radanović.
Azil za pse – foto Boka News
Ukupan budžet Azila za pse je 100.000 eura na godišnjem nivou, sredstva su objezbjeđena iz budžeta opština Tivat i Kotor, po 50.000 eura. Tim sredstvima finasira se hrana za pse, plate zaposlenima i svi materijalni troškovi.
„Po prijavi građana i svakodnevnim obilaskom terena teritorija opština Tivat i Kotor koje su dosta razuđene, naš zaposleni izlaze na teren hvataju pse čak i u kasnim popodnevnim i večernjim satima. Troškovi održavanja se svakodnevno povećavaju ali se nekako uspijevamo pokriti. Uradili smo projekat proširenja smještajnih kapaciteta, ali zbog pandemije covid-a i povećanja cijena građevinskog materijala taj novac koji smo opredijelili nije bio dovoljan za predviđeni projekat. Iskreno se nadam da ćemo realizovati taj plan. Povećanje smještajnih kapaciteta jedan je od osnovnih zadataka u budućnosti, kao i broj ljudi operativaca na terenu, a potrebno nam je i više vozila. Trenutno imamo na raspolaganju jedno vozilo, drugo je na servisu pa sa ovo jedno kombinuje za dovoz hrane i hvatanje pasa“ – kaže Radanović.
Đorđe Radanović – foto Boka News
Naš sagovornik ističe da bi im najviše koristilo kada bi se promjenila svijest građana.
„Azil za pse služi da bi uhvatili napuštene pse, smjestili i pružili medicinski tretman od vakcinacije do sterilizacije, da bi kasnije te pse ljudi udomili. Mogu kazati da u potpunosti poštujemo međunarodne propise i standarde, ali nam je potrebna i pomoć građana, edukacija i promjena svijesti…“- poručio je Radanović.
Stranci sve češće zovu Azil
Sanja Marović – foto Boka News
Zaposlenica u Azilu, Sanja Marović ističe da sve češće imaju pozive stranaca, koji na ulici sretnu psa ili mačku, da ih uklone, jer njima je to čudno, dolaze sa destinacija gdje nema napuštenih životinja.
„Sve češće nas zovu stranci, njima je neshvatljivo da postoje psi lutalice ili napušteni vlasnički psi. Zovu i za mačke. U ovom trenutku nemamo dovoljno posuda, zdjela za hranu i vodu, koje su od prohroma, to nam je u ovom trenutku najneophodnije…“ – kaže Marović.
Završetak gradnje sportske dvorane u Škaljarima, koja je počela 17. maja 2010. godine, i nakon 12 godina neizvjestan je jer je ustanovljeno da je na dijelu do sada završenih radova neophodno obaviti rekonstrukciju.
Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić kazao je za Pobjedu da se u konsultacijama sa stručnim licima iz lokalne uprave, Uprave za javne radove, kao i nezavisnim ekspertima, došlo do zaključka da je na sportskoj sali u Škaljarima, na dijelu do sada završenih radova potrebno izvršiti rekonstrukciju, kako samih radova tako i projektne dokumentacije.
PROJEKAT
– U toku je svođenje stanja, na način što smo preuzeli urbanističko tehničke uslove i u procesu smo da se izvede projekat stanja izvedenih radova. Nakon toga, angažovaćemo stručna lica da bi se izradila dokumentacija koja će precizno definisati šta je još potrebno uraditi, šta je neophodno rekonstruisati kako bi se ovaj projekat priveo kraju. Tek nakon izrade ove dokumentacije moći ćemo da govorimo koliko će sve koštati i rokovima završetka gradnje – kazao je Jokić.
Na pitanje Pobjede da li to znači da je kompletna postojeća dokumentacija zastarjela, Jokić je kazao da nije sva, ali da sigurno jeste projekat termotehnike.
– Projekat termotehnike je sigurmo zastario, za ostalo ćemo morati da utvrdimo šta je sve potrebno izmijeniti – kazao je Jokić.
IZVOĐAČI
Izgradnja dvorane, za koju Kotorani u šali kažu da ih podsjeća na zidanje Skadra na Bojani, 17. maja 2010. godine povjerena je preduzeću ,,Lipa“ sa Cetinja, a vrijednost investicije tada je procijenjena na osam miliona eura. Kasnije, nastavak radova povjeren je konzorcijumu koji su činile firme Erlang, Eurozoks i Tangenta sa kojima je JU Resursni centar za školovanje i rehabilitaciju lica sa poremećajima sluha i govora Kotor, koji je obezbijedio plac za gradnju, ugovor ozvaničio 25. novembra 2014. godine. Tada su iz centra saopštili da je rok za završetak radova 18 mjeseci od potpisivanja ugovora. Međutim, radovi na krovu zastali su 2016. godine, jer su Direkcija za javne radove, izvođači i nadzorni organ utvrdili da nije valjan i da bi projekat trebao da se inovira. Projekat je revidovan, ali radovi nijesu intenzivirani, pa je objekat danas i dalje nezavršen.
Izgradnu objekta finansiraju Vlada i Opština Kotor.
Na budvanskoj rivijeri trenutno boravi više od 15.000 gostiju, saopšteno je iz Turističke organizacije opštine Budva.
Kako su naveli, oko 6.850 gostiju smješteno je u budvanskim hotelima, oko 8.100 u privatnom smještaju, a počeo je booking i u kampovima i hostelima.
“Kada je riječ o strukturi gostiju u hotelima, zastupljena su slična tržišta – Albanija, Srbija, Francuska, Engleska, Njemačka, Bosna i Hercegovina, Turska i Crna Gora”, kazali su iz TO Budva.
Ukupan broj trenutno otvorenih hotela u Budvi je 80 od 136.
“Kada je u pitanju privatni smještaj, najbrojniji gosti su sa tržišta Ukrajine, Rusije, Srbije, Bjelorusije i Bosne i Hercegovine”, poručili su iz TO opštine Budva.
Posjetioci koji smo zatekli u ovom primorskom gradu uglavnom imaju pozitivne utiske o Budvi i Crnoj Gori.
Budva – foto Boka News
Turistkinja iz Izraela stigla je u Budvu prije dva dana. Oduševio ju je Stari grad, ali i neki od modernijih objekata.
“Volim ovaj grad i nadam se da će mnogo turista doći i vidjeti ovu ljepotu. Zaista uživam ovdje”, kazala je Izraelka.
Božidar Gigović iz Bosne i Hercegovine takođe je u posjeti Budvi.
“Budva je prelijepo mjesto, sa dobrim ljudima i sjajnom turističkom ponudom. Ne poznajem je dovoljno, ali ovo što sam do sada vidio mi se izuzetno sviđa”, poručio je Gigović.
Dok je voda dramatično prodirala i punila trup podmornice, kapetan Moriljo je naredio posadi da se evakuiše. Pobrinuvši se da svi mornari spasu svoje živote, ostao je sa dva podoficira u podmornici koja je tonula i svojim podvigom ušao u legendu.
Podmornica Monž, nazvana po matematičaru iz XVIII vijeka i ministru pomorstva Gasparu Monžu, porinuta je decembra 1908. godine. Pripadala je klasi podmornica Pluviose koja je 1905. godine građena za francusku mornaricu po principu dvostrukog trupa. Na površini, podmornicu ove klase, pokretala su dva parna motora, da bi po zaranjanju propelere pokretali električni motori. Pluviose klasi pripadala je takođe podmornica Fresnel koja leži zatrpana pijeskom u blizini Ade Bojane, gdje se nasukala gonjena od strane austrougarskog ratnog broda i aviona 5. decembra 1915. godine.
Po izbijanju Prvog svjetskog rata podmornica Monž je, kao i podmornica Fresnel, bila u sastavu francuske Mediteranske flote. Uplovila je u Jadran sa zadatkom da blokira austrougarske luke i uvede neprijateljsku flotu u pomorsku bitku. Tokom bitke kod Drača, 29. decembra 1915. godine, patrolirajući pod komandom poručnika Rolanda Moriljoa, posada podmornice Monž je ugledala krstaricu Helgoland i razarač u pratnji. Zaranjajući u pripremi za napad, Helgoland ju je primijetio i napao tako što je udario u nju. Izronila je oštećenog trupa. Dok ju je posada napuštala, njen komandir je ostao na brodu kako bi osigurao njeno potonuće. Moriljo je posthumno počastvovan preimenovanjem zarobljene njemačke podmornice UB-26 u njegovo ime.
Podmornica Monž predstavlja misteriju crnogorskog podmorja. Mjesto na kome leži njena olupina još uvijek nije locirano. Geografska odrednica „ispred Kotora“ koja opisuje lokaciju bitke u istorijskim izvorima, u tadašnjem nautičkom vokabularu je predstavljala široki prostor obale današnje Crne Gore.
/Tekst: Darko Kovačević, stručni saradnik za podvodnu kulturnu baštinu/
Njemački leisure avioprijevoznik, Condor, 21. maja, obnovi promet prema dvije hrvatske zračne luke – Rijeci i Dubrovniku.
Condor je obnovio promet i prema Zračnoj luci Dubrovnik, također s linijama iz Dusseldorfa i Frankfurta, a obje će u prometu biti jednom sedmično, svake subote.
Dubrovnik je s Frankfurtom povezan i redovnim linijama Croatia Airlinesa i njemačke Lufthanse, dok na liniji između Dubrovnika i Dusseldorfa, uz Condor, također već prometuje niskotarifni Eurowings.
Dok Moskva tvrdi da sankcije Zapada i slanje oružja Kijevu predstavljaju “rat preko posrednika” koji zapravo vode SAD i njegovi saveznici – Ukrajina za sada isključuje mogućnost primirja ili teritorijalnih ustupaka Rusiji. Ona je pojačala napade na istoku zemlje u regiji Donbas.
I dalje ostaje otvoreno pitanje sudbine – zarobljenih pripadnika bojne Azov u Mariupolju. Njihova bi moguća razmjena mogla biti otežana ako ta bojna i službeno bude proglašena terorističkom organizacijom. Potporu Ukrajincima dolaskom u Kijev i govorom u parlamentu dao je poljski predsjednik Andrzej Duda.
Ukrajina isključuje mogućnost teritorijalnih ustupaka u zamjenu za mir
Ukrajina je isključila mogućnost prekida vatre i teritorijalnih ustupaka Moskvi dok Rusija pojačava ofenzivu na istok i jug zemlje i snažno napada regije Donbasa i Mikolajiva iz zraka i topništvom.
Kijev je sve beskompromisniji posljednjih nekoliko tjedana u kojima je Rusija doživjela vojne neuspjehe, no ukrajinski dužnosnici zabrinuti su da će se naći pod pritiskom da žrtvuju teritorij za postizanje mirovnog dogovora.
– Rat mora završiti potpunom obnovom ukrajinskoga teritorijalnog integriteta i suvereniteta, objavio je predstojnik ureda predsjednika Ukrajine Andrij Jermak u nedjelju putem Twittera.
Rusija trenutno vodi veliku ofenzivu u Luhansku, jednoj od dviju regija u Donbasu, nakon što je razbila višetjednu obranu posljednjih ukrajinskih boraca u strateški bitnom jugoistočnom gradu Mariupolju.
– Najteže borbe vode se oko gradova Sjeverodonjecka i Lisičanska, kazao je savjetnik ministarstva unutarnjih poslova Vadim Denisenko za ukrajinsku televiziju u nedjelju.
Ti gradovi tvore istočni dio dijela teritorija koji drži Ukrajina, a koji Rusija nastoji preoteti od sredine travnja nakon što nije uspjela osvojiti Kijev te preusmjerila snage na istočni i južni dio zemlje.
Rusko ministarstvo obrane u nedjelju je kazalo da su njihove snage uništile ukrajinske zapovjedne centre, vojsku te skladišta streljiva u Donbasu i Mikolajivu na jugu udarima z zraka i topništvom.
Predstava po jednom od najpoznatijih djela Branislava Nušića “Sumnjivo lice” , rađena u produkcji “Okret teatra” iz Beograda biće odigrana na Velikoj sceni kotorskog Kulturnog centra „Nikola Đurković“ u utorak 24.maja. Početak je u 20 sati.
ULOGE:
Jerotije Pantić, sreski kapetan
Marko Nikolić
Anđa, njegova žena / Aleksa Žunjić, sreski špijun Danijela Tanasković
Marica njihova ćerka
Marija Ćeranić
Vića pisar
Nikola Krneta
Žika,pisar / Đoka Milan Vranešević
U filmu igrali: Anđelija Nikolić, Miloš Ljiljanić
Adaptacija i režija
Okret teatar
Scenografija i grafički dizajn
Vladimir Savić
Muzika Marko Nikolić, Milan Vranešević
Prodaja ulaznica po cijeni od 5,00 eura (za đake, studente i penzionere 3,00 eura) biće na blagajni Kulturnog centra na dan igranja predstave (24. maj) od 10h do 12h i od 18h do 20h.
Vesela, dinamična i poučna predstava u kojoj će glumci na duhovit, zanimljiv i lepršav način, uz kreativno osmišljenu scenografiju i kvalitetnu muziku, oživjeti živopisne likove kojima je Nušić opisao stanje u društvu, ali i ismijao loše karakterne osobine ljudi, koje su univerzalne i prisutne u svakom vremenu.
OKRET TEATAR je pozorišna trupa osnovana 2012. godine u Beogradu sa željom da svojim predstavama djeci i mladim ljudima približi svijet lektire. Trupu čine diplomirani glumci sa iskustvom stečenim kroz brojne ostvarene uloge u beogradskim pozorištima „Boško Buha“, „Pozorište na Terazijama“, „Jugoslovensko dramsko pozorište“, „Narodno pozorište“, „Madlenianum“, kao i u televizijskim igranim serijama, dječijim televizijskim programima i igranim filmovima.
