S obzirom na to da se važeće epidemiološke mjere nijesu ni poštovale ni kontrolisale, i s obzirom na to da klasičnog zaključavanja više nema jer je fokus na vakcinaciji, a Crna Gora ima dovoljno vakcina da imunizuje cijelu državu, Vlada Crne Gore izglasala je pooštrene mjere u borbi protiv korona virusa koje će važiti od danas, ponedjeljak 15. novembra do 1. decembra, najavila je ministarka zdravlja, Jelena Borovinić Bojović sa konferencije za medije u Institutu za javno zdravlje.
Predstojeće mjere su:
1. Zabranjuje se organizovanje proslava Nove godine na otvorenom (koncerti, masovna okupljanja i sl.)
2. Zabranjuje se organizacija svadbi na otvorenom i zatvorenom prostoru
3. Zabranjuje se rad noćnih klubova
4. Ograničava se vrijeme rada ugostiteljskih objekata do ponoći
5. Zabranjuje se organizovanje učeničkih ekskurzija i izleta, privatnih proslava i rođendana
6. Boravak u kućama i stanovima se preporučuje samo članovima istog domaćinstva.
– Podsjećamo, Nacionalna digitalna Covid potvrda od ranije je uslov za prelazak državne granice, za boravak u unutrašnjosti ugostiteljskih objekata, za prisustvo svadbama (ako ih neko planira ovoga vikenda), za prisustvo predstavama, sportskim takmičenjima… U međuvremenu, Vlada i dalje razmatra mogućnost da se od 1. decembra uvede obaveza posjedovanja Nacionalne digitalne COVID potvrde za kompletnu javnu upravu – zdravstvo, prosvjetu, Upravu policije, Vojsku… – saopšteno je
Takođe, od 1. decembra, ako ove mjere budu usvojene, Nacionalna digitalna Covid potvrda biće nužna i za ulazak u javni prevoz, tržne centre, teretane, poslovne prostore i poslovne zgrade u kojima djelatnost obavljaju više od tri privredna društva, odnosno preduzetnika i objekti površinhe preko hiljadu metara kvadratnih u kojima se vrši trgovina na malo neprehrambene robe.
– Svi koji su preminuli u Crnoj Gori od 1. maja do danas, a imali su ispod 40 godina su bili nevakcinisani. Molim građane da poštuju mjere i da se vakcinišu kako bi se zaštitili od teških formi bolesti i smrtnih ishoda, a sve nadležne službe odgovorne za kontolu mjera pozivam da budu istrajni na zajedničkom zadatku – suzbijanju epidemije – zaključila je ministarka zdravlja.
Brački varenik, prvi hrvatski prirodni zaslađivač čije je zemljopisno porijeklo zaštićeno na razini EU stoljećima se koristio u bračkoj kuhinji, piše u nedjelju Večernji list.
Pašticadi s njokima, gulašima, divljači, ribljim jelima pa čak i slasticama, poput bračke torte, rožate i sladoleda daje blagi, specifični okus karamela s mednom aromom i laganim mirisom grožđa, navodi dnevnik.
Riječ je o specifičnom proizvodu, reduciranom soku od grožđa koji na tržištu postiže cijenu od 500 kuna za litru. Adut je to turističke ponude Brača, otoka koji su istinski sladokusci već ucrtali u svoju gurmansku kartu.
Certifikate zaštićenog europskog proizvoda je prvoj četvorici bračkih poljoprivrednika: Ljubomiru Kurtiću, Šimici Žuviću, Marku Franuliću i Frani Cvitaniću na svečanosti u “Muzeju uja” u Škripu dodijelila Ana Marušić Lisac, iz Biotehnikona, ovlaštenog kontrolnog i certifikacijskog tijela za oznake izvornosti i zemljopisnog podrijetla.
“Imamo proizvod koji je zahvaljujući dugom, strpljivom radu stekao i europsku i nacionalnu zaštitu. Ističem to jer je Europa svojom administrativnom, birokratskom, vrlo minucioznom, pedantnom procedurom utvrdila da je brački varenik nešto posebno. Da ima specifičnosti, tradiciju i reputaciju koja je potrebna da ga se uvrsti u popis posebnih proizvoda, jedinstvenih hit proizvoda koji su ‘limited edition’.
Proizvođači kojima dodjeljujemo certifikat prošli su sve detaljne faze kontrole. Analize su pokazali da je proizvod vrhunski i da smo jedan tako kompliciran posao s ovako dobrim proizvođačima s lakoćom odradili. Nakon svega, nismo na kraju, sada smo tek na početku”, rekla je Ana Marušić Lisac i naglasila kako je brački varenik jedini u toj kategoriji zaštićeni hrvatski proizvod i na nacionalnoj i europskoj razini.
Tia Mlinac, upraviteljica Poljoprivredne zadruge Supetar kaže da je potencijal velik jer se varenik na Braču tradicionalno proizvodi u brojnim obiteljima i očekuje kako će broj certifikata svake godine rasti, donosi Večernji list.
Muzejska zbirka torpeda postala je bogatija za jedan nov izložak, te od sada u željezničkom skladištu na Žabici možete pogledati motor jednog od posljednje proizvedenih torpeda u riječkoj tvornici, piše Novi list.
Ista tvrtka koja je ranije Muzeju darovala spremnik zraka za torpedo, SCAM Marine s Viškova, donirala je i ovaj izložak izronjen prošle godine. Vlasnik i direktor tvrtke, Mauro Superina, kazao je kako su torpedo odlučili donirati jer žele da svi ljudi mogu pogledati ovaj fascinantni mehanički projekt.
S obzirom na to da se mi kao tvrtka bavimo proizvodnjom nautičke opreme i brodskih motora često surađujemo s ribarima. Ovaj je motor bio uhvaćen u jednu mrežu, te je sreća da smo ga uspjeli povući jer najčešće završe na nekom otpadu. Kalibar je 530, fascinantno je to da je imao akumulirano oko 140 000 konjskih snaga i da je vozio do 53 čvora pod morem, objasnio je Superina dodavši kako neke mehaničke sklopove torpeda poput žiroskopa i danas primjenjujemo.
Ravnatelj Muzeja grada Rijeke, Ervin Dubrović, objasnio je kako do sada nisu imali previše prilike surađivati, no ovu donaciju dijelova torpeda smatra početkom jedne ozbiljne suradnje.
Mi imamo već lijepu veliku zbirku, zapravo u brojevima i komadima još ne veliku, ali veliku po važnosti za Rijeku i po dragocjenosti svakog tog torpeda, jer se sjećamo još vrlo živo da smo prije 20-tak godina u Rijeci ostali gotovo bez ijednog torpeda, bez ikakvog traga te važne povijesti. Imamo otprilike 50-ak eksponata, ali kad imate lokomotivu to nije isto kao kad imate iglu, dakle teže ih je skupiti, kazao je ravnatelj muzeja.
Kad se računa pojedinačno, izloženih instrumenata više je nego torpeda, a poveća je zbirka žiroskopa, dubinskih sprava, alata i opreme koja se koristila za proizvodnju, montažu i ispitivanje torpeda. Prema vanjskom suradniku muzeja Goranu Pernjeku, dimenzije torpeda su skoro 7 metara sa spremnikom zraka, a sam torpedo na sebi ima oko 290 kilograma eksploziva.
Ovaj konkretni model je proizveden 1955. godine, a zadnji podatak o korištenju datira iz 1962. godine kada ga je tvornica imala na reviziji nakon čega je torpedo završio u Splitu. Za nekoliko mjeseci, koliko je potrebno da bi se torpedo restaurirao, izgledat će još bolje, a još se čeka da stignu vrijedni dijelovi poput žiroskopa i dubinske sprave. Muzej već ima ovakav primjerak iz 1920. godine, tako da će se jasno vidjeti razlika u proizvodnji.
Protuteroristička policija uhapsila je tri osobe nakon eksplozije vozila pred bolnicom za ženske bolesti u Liverpoolu na sjeveru Engleske u kojoj je jedna osoba poginula, a jedna ranjena, objavila je policija, dodavši da istraga još traje. Policija je objavila da je putnik u automobilu proglašen mrtvim na licu mjesta, a vozač je ozlijeđen i u bolnici je u stabilnom stanju.
Ministrica unutarnjih poslova Priti Patel tvitala je da je redovito obavještavaju o incidentu.
Trojica muškarca od 29, 26 i 21 godinu uhićena su u četvrti Kensington prema zakonu o terorizmu, priopćila je policija.
Zasad je poznato da je automobil zapravo taksi koji se zaustavio pred bolnicom neposredno prije eksplozije u 11 sati.
– Još radimo na tome da otkrijemo što se dogodilo, rekla je medijima načelnica policije Serena Kennedy. Pokušavamo shvatiti što je izazvalo eksploziju, no s obzirom na to kako se dogodilo, protuteroristička policija vodi istragu uz pomoć policije Merseysidea.
Incident zasad nije proglašen terorističkim činom.
U okviru novembarskih dana, JU Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor organizuje koncert gudačkog orkestra Camerata iz Novog Sada.
Koncert je na programu 16. novembra 2021.godine u Crkvi Svetog Duha, a početak je u 19 sati.
Na programu su djela Mocarta, Pjacole, Mendelsona, Bartoka i drugih.
Camerata Novi Sad je profesionalni kamerni orkestar nastao u okviru Akademije Umetnosti u Novom Sadu 1988 godine. Članove orkestra čine najbolji mladi muzičari Akademije umetnosti – profesori, asistenti, docenti i najtalentovaniji studenti.
Kamerata je od svog osnivanja do 1999 godine djelovala pod umjetničkim vođstvom violončeliste Ištvana Varge i nastupala u svim većim gradovima bivše Jugoslavije, ostvarila uspješna gostovanja u Njemačkoj (Dortmund) i Holandiji (Amsterdam) i učestvovala na značajnijim muzičkim manifestacijama (BEMUS, NOMUS, Ohridsko ljeto, Međunarodna tribina kompozitora, Grad teatar Budva).
Na inicijativu violončeliste Marka Miletića, vanrednog profesora na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, 2007 godine orkestar biva obnovljen i pod njegovim umjetničkim vođstvom djeluje i danas. Izvodeći na koncertima najljepša i najzahtjevnija djela klasičnog repertoara, među kojima uvijek i djela domaćih kompozitora, Kamerata bilježi brojne uspjehe nastupajući sa uglednim solistima (Stefan Milenković, Roman Simović, Žerar Kose, Vendi Vorner, Dragan Đorđević, Dejan Mlađenović, Imre Kalman, Peđa Milosavljević, Boštijan Lipovšek, Julija Hartig, Ištvan Varga, Filip Grinberg, Laura Levai – Aksin).
Cijelu Dalmaciju je sa subote na nedjelju pogodilo veliko nevrijeme, a oborina je bilo na pretek posebno na ostrvima.
Ciklona je donijela obilate padavine na obali i otocima, no najgore je prošao Hvar. Tamo je, u sat vremena palo 90 litara kiše po kvadratnom metru, a posljednja 24 sata i preko 120 litara, što je više od prosječne količine oborina koja padne u čitavom novembru.
Na ‘sunčanom otoku’ su bujice potopile ulice i trgove, izazvale odrone, a more je poprimilo smeđu boju. Voda je uspila prodrijeti i u brojne stanove i ugostiteljske objekte. Ujedno je, uslijed jakog lokalnog grmljavinskog nevremena, stradalo dosta elektroniskih uređaja i opreme.
Pune ruke posla imali komunalci, vatrogasci, policajci i djelatnici svih drugih službi koje su mogle priskočiti u pomoć građanima.
– Pala je velika količina oborina u relativno kratkom vremenu i za sada imamo petnaestak dojava o poplavljenim kućama i poslovnim prostorima na Pjaci, rivi…, pa sada radimo na sanaciji postojećeg stanja. U poslijepodnevnim satima grom je nažalost udario u jednu kuću i izazvao požar krovišta na području Križnog rata, stoga smo i tamo morali prestrojiti deset naših vatrogasaca i dva vozila.
Vatrogasni dom nam je također poplavljen, trebalo je i to rješavati, jer su veliki nanosi blata s okolnih zemljanih površina. Pred nama je očito jako puno posla, nastavljamo raditi na ispumpavanju nadošle vode iz svih objekata – kazao je Cvjetko Mazalin, glasnogovornik Dobrovoljnog vatrogasnog društva “Hvar”.
Hvar – foto Mirko Crnčević
Naš sugovornik dodao je da su zabilježene i materijalne štete, jer se na ulazu u Hvar urušilo jedno poljoprivredno zemljište, kod crkve sv. Marka pao je jedan suhozid, nevrijeme je nosilo i štandove, dok su građani prigovarali da su ostali bez telefonskih veza, da je stradalo dosta kućanskih aparata, elektronike…
Vatrogasci, kako su ustvrdili, imaju dovoljno snaga i opreme da se mogu uhvatiti u koštac s opisanim (ne)prilikama, međutim, Hvarani strahuju od novih bujica (i šteta) budući da kiša praktički nije prestala padati sve do kasnih noćnih sati.
Opština Tivat u subotu je sprovela akciju pošumljavanja na lokalitetu u blizini nekadašnjeg odlagališta otpada na Grabovcu, u Krtolima na poluostrvu Luštica.
Akcija je raalizovana u saradnji sa Komunalnim preduzećem Tivat koje je objezbijedilo mehanizaciju, Omladinskim timom, Službom zaštite Opštine Tivat, dobrovoljnim vatrogasnim društvima “Krtoli”, “Tivat” i “Boka” i građanima-volonterima.
U sklopu akcije posađeno je 200 sadnica divljeg šipka (Punica granatum L.) i 100 sadnica košćele (Celtis australis L.), autohtonih vrsta koje su otporne na uslove sredine mikrolokacije i koje su već prisutne u sklopu vegetacije koja je zastupljena na širem području.
Sa akcije pošumljavanja
“Sadnice su sa busenom, starosti nekoliko godina. Vrijeme sadnje je usklađeno sa periodom kalendarske godine u kojem je, zbog listopadnog karaktera ovih biljnih vrsta, perioda fiziološkog mirovanja biljaka, kao i učestalijih padavina, najveća šansa da se sadnice uspješno prime i nastave da rastu. Pošumljavanjem ovog prostora teren će biti sačuvan od negativnog uticaja erozije.”- saopšteno je tim povodom juče iz lokalne uprave Tivta.
U posljednja 24 sata od posljedica koronavirusa preminulo je sedam osoba, po dvije iz Nikšića, Berana, a po jedna iz Cetinja, Podgorice i Bijelog Polja, od kojih je najmlađa imala 64, a najstarija 94 godina. Otvriveno je 357 novih slučajeva, a prijavljen je oporavak kod 729 pacijenata. Trenutno aktivnih slučajeva COVID-19 u Crnoj Gori je 5065.
“Laboratorije Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG), druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije novog koronavirusa su tokom jučerašnjeg dana (subota, 13.11.2021. godine) završile analizu i IJZCG dostavile rezultate za 2 445 uzoraka na novi koronavirus. Ukupno je dijagnostikovano 357 novopozitivnih slučajeva infekcije SARS-CoV-2”, saopšteno je iz IJZ.
Distribucija novopozitivnih slučajeva infekcije SARS-CoV-2 po opštinama:
Opština
Novopozitivni slučajevi među građanima Crne Gore
Podgorica
132
Nikšić
79
Bar
28
Cetinje
18
Kotor
18
Tivat
18
Budva
16
Herceg Novi
13
Bijelo Polje
9
Berane
7
Danilovgrad
4
Kolašin
3
Pljevlja
3
Ulcinj
3
Mojkovac
1
Petnjica
1
Plav
1
Plužine
1
Tuzi
1
Žabljak
1
UKUPNO
357
Udio novopozitivnih slučajeva u ukupnom broju testiranih za 13.11.2021. godine je iznosio 14,60 odsto.
Ukupan broj preminulih povezanih sa COVID-19 infekcijom u Crnoj Gori od početka pandemije je 2207.
Od početka epidemijskih dešavanja (mart 2020. godine) ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori je 152087.
Danas smo ispratili dugogodišnjeg prijatelja i saradnika Đuricu Nikolića (1947 – 2021) na posljednji počinak, u Donjoj Lastvi.
Đurica je bio foto i kino amater, dokumentarista jednog vremena. Kamerom i objektivom fotoaparata zabilježio je brojne događaje u Boki Kotorskoj, ali i u Amsterdamu u kome je proveo radni vijek.
Kao veliki zaljubljenik u rodnu Gornju Lastvu i Boku Kotorsku, dokumentovao je ljude, krajolik, kamen, more, đardine, mlin, masline. Sve ono što je objektivom foto aparata i kamere zabilježio, bilo je još od najmlađih dana, kada je postao jedan od prvih članova, kasnije i predsjednik Foto kino i video kluba „Mladost“ koji ove godine slave šezdest godina postojanja.
Njegove izložbe fotografija u ljeto 2015. i 2016. u Domu kulture u Gornjoj Lastvi „Lentrati moje zbiljnosti“ i “Amsterdam u Gornjoj Lastvi“, izazvale su posebnu pažnju njegovih prijatelja i turista.
Na otvaranju izložbe “Lentrati moje zbiljnosti” pojavio se u nošnji Bokeljske mornarice.
„Ja sam se danas obukao u bokešku nošnju, zato što je tu moja loza, tu mi je i đede Đuro i prađede i svi. Svi su bili oficiri i barjaktari Bokeške mornarice. Ove fotografije koje su pred vama, nastale su prije četrdeset i više godina. Izložba predstavlja moj početak bavljenja fotografijom i onoga što sam zabilježio dok sam živio u Gornjoj Lastvi… “ – kazao je tada Đurica Nikolić.
Žednog Boke, prijatelja i druženja, sa aparatom oko vrata, mogli smo ga sresti, od ranih jutarnjih sati, u Tivtu, Kotoru, Herceg Novom, Perastu, Luštici, Stolivu, Rosama, na pijaci, peškariji, fešti, konobi kako bi „lentratima“ bilježio život…
„Jer, prijatelju, lentrat ti je samo trenutak, a tu ljepotu treba zabilježiti i živjeti…“ znao je kazati na kraju dana.
Kada me uhvati nostalgija i krenem da prebiram po uspomenama iz mladosti, neizostavno se, sa posebnom toplinom, sjetim korza, šetališta naše mladosti, neke vrste našeg fejsbuka uživo od prije pedeset i koju godinu iz doba kada smo još uvjek živjeli stvarni život jer smo bili upućeni jedni na druge, na druženje i bliskost, a ne virtualni život kao danas, uronjen u televiziju i internet. Na kraju krajeva toplo mi je kad se sjetim korza jer mi je odredio sudbinu, tu prvi put vidio Sonju, sve ostalo je povijest.
Kotor je odavno počeo da gubi svoj identitet. Ono što ga još koliko toliko održava je njegov materijalni oblik koji će još dugo odolijevati nesmiljenom napadu koji mu uništava dušu, njegovu tradiciju i njegov mnogostoljetni dalmatinski duh i specifičan način života u gradu čiji su nosioci bili građani kojih više nema. Nažalost, ni korza već odavno nema, nestalo je ne našom voljom, nestalo je kao i mnogo toga u Kotoru, prosto zato što je došlo novo vrijeme, novi običaji, nove navike, došli su drugi ljudi.
Kotorski korzo je nastao dolaskom Austrijanaca u Kotor i izgradnjom kafane Dojmi 1865. godine, kada je grad počeo da izlazi iz svojih zidina na more i sunce.Kafana i njen đardin sa glorijetom postali su omiljeno mjesto za izlazak austrijske gospode, a kavaljeri bi prije odlaska na večeru ili na bal obavezno napravili nekoliko đirova sa svojim damama ispod drvoreda palmi ispred kafane.Ubrzo su ovaj običaj prihvatili i Kotorani i tako je začeta tradicija koja se od tada sa svakom novom generacijim neprekidno obnavljala i trajala sve do početka devedesetih godina prošlog stoljeća kada se, nestankom kafane Dojmi u potresu i pojavom kafića u gradu, definitivno izgubila.
Iako je gotovo svaki grad ili gradić u tadašnjoj Jugoslaviji imao svoj korzo ili štraftu kako se negdje zvao, kotorski korzo je sigurno bio jedan od najljepših i najromantičnijih, ušuškan između mora i zidina grada sa đardinom kafane Dojmi, ispod drvoreda palmi, moguće je da je i pjesma, “Dok palme njišu grane i cijela varoš spi…” nastala upravo na našem korzu.Počinjao je od vrata od grada Porta marina, nastavljao pored kafane, pa sve do kraja rive gdje bi se savijao oko posljednje palme i vraćao nazad i tako sve u krug.
Aleksandar Dender
Sa korzom se počinjalo u gimnazijskom uzrastu, mlađima korzo još nije bilo dozvoljen, negdje oko 6 sati nakon završetka četvrtog časa, pa do 8 sati kada je za gimnazijalce i nautikaše počinjao koprifogo, u to doba, gimnazijalcima i nautikašima nije bio dozvoljen izlazak nakon osam sati, a nakon toga korzo su preuzimali stariji.Premda su mnogi i šetali, većina dječaka bi stajala sa strane ili sjedala na drvenim klupama ispred kafane kao svojevrstan ocjenjivački žiri, dok bi djevojke šetale u sredini, obično u paru ili u grupi, sa razrađenom taktikom gledanja koju mi je otkrila moja sestra.Naime, ukoliko je djevojka iz grupe imala simpatiju, prvo bi ostale djevojke ustanovile da li je simpatija gleda i ukoliko je gleda tek tada bi počinjala igra.Kako bi se bližio koprifogo, djevojački đirevi bi se ubrzavali da bi ih se okrenulo što više i uhvatilo što više pogleda, a posljednji bi se prošao gotovo trčeći.
Ljeto je već bila druga priča.Nije bilo koprifoga, vladala je potpuna demokracija na korzu, miješalisu se i stari i mladi, naši i stranci, rijeka ljudi koja bi tekla sve do kraja svirke u kafani Dojmi negdje oko ponoći.U neko doba bi korzo preplavio i abrum u vidu mirisa Žike ćevabdžije koji se pjavio sa roštiljem u kafani Dojmi negdje početkom šezdesetih, pa bi moje društvo, ogladnilo od udvaranja na korzu ponekad svratilo i na ćevapčiće. Tada sam, u prvom gimnazije, prvi put probao pivo i kombinacija ćevapčića i piva ostala mi je draga do danas. Poslije kafane Dojmi trčali bi ili do hotela Slavije ili do hotela Fjord kako bi uhvatili još koji ples i priliku da nađemo koju fureštu, jer su naše djevojke u 11 sati već bile doma.
Dok je zima na korzu bila za ozbiljnije zaljubljivanje i za duže veze, ljeto je bilo lepršavo, neobavezno, slobodno, kao prema naslovu knjige, “Plesala je jedno ljeto”. Već na jesen imali smo problem zbog toga što bi naše djevojke, zanemarene ljeti, uzvraćale na udvaranje sa dostojanstvenim odbijanjem, barem u prvo vrijeme, poslije bi zima učinila svoje.
Korzo je bila pozornica na kojoj se igrala igra vidjeti i biti viđen, igra u kojoj se družilo, upoznavalo i zaljubljivalo, siguran sam da i danas negdje u zraku ispred kafane lebde uspomene, lebde skrivene tajne, čežnjivi i stidljivi pogledi, neizrečene želje i onaj mladalački nemir koji nas je tjerao da baš svake večeri budemo na korzu.
Danas bi teško bilo objasniti mladima što je to korzo i što je korzo značio ranijim generacijama mladih, kako im objasniti ono beskrajno šetanje u krug od vrata od grada do kraja rive, pa oko palme nazad, kako im objasniti onaj ustreptali osjećaj nade da će ti biti uzvraćen pogled dragih očiju, slučajni dodir rukom u mimohodu ili osjećaj kada ti neko u prolazu tiho šapne, volim te.
Teško je objasniti mladima, čije su želje i snovi sigurno isti kao što su bili i naši, a koji su danas i pored ogromne povezanosti preko društvenih mreža sve usamljeniji, ta osjećanja koja je nam je davao korzo.Kako smo se zabavljali bez mobilnih telefona i beskrajnog kuckanja poruka, bez fejsa i instagrama, bez televizije, bez kafića?Oni koji nisu živjeli u doba korza teško ga mogu shvatiti bez obzira koliko im ga opisivali, jednako kao što ja ne mogu shvatiti zaljubljivanje i zabavljanje preko interneta.
Godinama poslije, iako mnogo stariji, ponekad bih zastao na starom mjestu na korzu i kada bih susreo neki davno propušteni pogled koji bi mi vratio slike odrastanja, druženja i bliskosti i neke zaboravljene ljubavi, pomislio bih, Bože kako nam je bilo lijepo.
