Više od 1.000 migranata iskrcalo se posljednjih sati u Italiji dok stotine drugih, spašenih u humanitarnim brodovima, čekaju da im se odredi luka za prihvat, saopštile su danas nevladine organizacije i italijanske vlasti.
Više od 600 ljudi koji su pokušali da pređu Sredozemlje na ribarskom brodu juče su spasili trgovački brod i obalska straža kod Kalabrije, na krajnjem jugu Italije. Oni su iskrcani u više luka na Siciliji.
Vlasti su na brodu pronašli tijela pet migranata koji su umrli u zasad nerazjašnjenim okolnostima.
Na ostrvu Lampeduza, oko 522 ljudi porijeklom iz Avganistana, Pakistana, Sudana, Etiopije i Somalije stiglo je noćas sa petnaestak raznih čamaca iz Tunisa i Libije.
Prema italijanskim medijima, prihvatni centar tog malog stjenovitog ostrva bližeg Africi nego Italiji je pretrpan. Centar ima kapacitet od 250 do 300 ljudi, a trenutno prima 1.200, navodi agencija Ansa.
Pored toga nevladine organizacije koje imaju brodove za pomoć na moru nastavljaju da kupe stotine migranata koji su u teškoćama u Sredozemlju.
Organizacija Sivoč (SeaWatch) saopštila je danas da je juče sprovela četiri operacije spasavanja.
Kako je navedeno imaju 428 ljudi na brodu Sivoč3, među kojima su žene i djeca, i jedna trudnica u devetom mjesecu trudnoće kao i jedan pacijent sa teškim opekotinama.
Brod nevladine organizacije SOS Mediterane (SOS Mediterranee) Oušen Vajking (Ocean Viking) je pokupio 87 ljudi, među kojima 57 maloljetnika bez pratnje, natrpanih u gumenom čamcu koji je zapao u teškoće u međunarodnim vodama kod Libije.
Od 1. januara do 22. jula 34.000 ljudi stiglo je morem u Italiju u odnosu na 25.000 u istom periodu 2021. i 10.900 u 2020, prema Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Migrantska ruta u centralnom Sredozemlju najopasnija je na svijetu. Međunarodna orgnizacija za migracije procjenjuje da je 990 ljudi stradalo ili nestalo na toj ruti od početka godine.
Eksplozivna naprava odjeknula je rano jutros na ulazu u Sportsko rekreativni centar u Budvi, koji se nalazi u neposrednoj blizini turističkog naselja Slovenska plaža, saznaje Portal Radio Televizije Crne Gore (RTCG).
Jaka detonacija čula se oko četiri sata nakon ponoći, a prema njihovim nezvaničnim saznanjima, bomba je postavljena pored NLB bankomata.
Uviđaj u toku, a očekuje se dolazak finansijske inspekcije koja će provjeriti da li je novac iz bankomata nestao.
O crnogorskom turizmu, turističkoj sezoni, donosimo razgovor s Nikolom Milićem, insajderom u branši i vlasnikom 6 boutique hotela u Crnoj Gori okupljenih pod brendom Casa del Mare, piše index.hr
“Evidentno je da turistička sezona u Crnoj Gori ne ide po planu, odnosno ne onako kako je generalno bilo očekivano u javnosti. Predsezona je bila jako dobra, što je utjecalo na to da su očekivanja od glavne turističke sezone velika, potpuno zanemarivši da za njenu pripremu nismo učinili dovoljno. U samoj špici sezone izostala je ne samo kvantiteta već i kvaliteta gostiju jer je i vanpansionska potrošnja znatno manja nego što je to bio slučaj prethodnih godina”, kaže Milić.
Zanimalo nas je koliko je izostanak gostiju iz Rusije utjecao na trenutne rezultate sezone.
“Nedostatak gostiju s tržišta Rusije i Ukrajine nesumnjivo je mnogo utjecao jer su po statistikama upravo posjetitelji iz ove dvije zemlje činili trećinu broja gostiju u Crnoj Gori”, kaže ovaj hotelijer.
“Nažalost, situaciju s ruskim tržištem koju smo imali 2014. godine, kada smo kao zemlja kandidat za članstvo u EU pratili sankcije koje je EU uvela Rusiji, nismo iskoristili da zbilja razumijemo da naš turistički proizvod moramo okrenuti mnogo većem broju trżišta i da se malo ozbiljnije i više okrenemo Zapadu kako se ne bismo našli po drugi put u sličnoj situaciji. Ovu priliku smo nedovoljno iskoristili, što je doprinijelo trenutnoj situaciji”, objašnjava Milić.
Loša komunikacija vlasti i turističkog sektora
On upozorava da vlasti nedovoljno komuniciraju s ljudima iz turističkog sektora.
“Crna Gora ima od odnedavno novu Strategiju razvoja turizma. U kojem je obliku spomenuta strategija te što njen akcijski plan uključuje, ne mogu sa sigurnošću tvrditi jer se o njoj generalno sa stručnom javnošću nedovoljno diskutiralo”, otkriva Milić.
On smatra da bi Crna Gora trebala imati posebno ministarstvo turizma. Turizam je sada dio Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma.
“Mislim da privredna grana koja čini četvrtinu našeg BDP-a treba biti tretirana shodno onome koliko doprinosi, pa samim tim zaslužuje i svoje resorno ministarstvo, odnosno ministarstvo turizma koje bi se isključivo bavilo turizmom i njegovim razvojem jer kroz razvoj turizma nesumnjivo bi se razvijale i druge privredne grane u našoj državi”, kaže.
Njegovo iskustvo komunikacije s vlastima nije najbolje.
“U periodu pandemije, u nekoliko navrata, kroz Odbor za turizam u Privrednoj komori Crne Gore i u komunikaciji s nadležnim ministarstvima, iz Casa del Mare pokušali smo predočiti naše argumente da će se turizam u budućnosti razvijati u potpuno drugačijem pravcu i da Crna Gora ima idealan trenutak da se, nakon pandemijskog perioda, postavi kako treba i da kašnjenje u odnosu na regionalna tržišta anulira i krene s mnogo bolje pozicije nego do tada. Nisam siguran koliko smo u tome uspjeli”, kaže Nikola Milić.
Milić kaže da Crna Gora nije preskupa
Dodaje da od pomoći nisu ni izjave premijera Dritana Abazovića o prevelikim cijenama.
“Nisam siguran u kojoj je mjeri ovakva izjava korisna za Crnu Goru kao destinaciju kad dolazi od njenog premijera. Čini mi se da se nama u turističkoj privredi ovom izjavom daje na znanje da smo za rezultate ove sezone krivi samo mi iz privrede. Koliko je to realno, imajući u vidu što je potrebno da se pozicionira jedna destinacija, pozivam vas da prosudite sami”, kaže.
No jesu li previsoke cijene za turiste u Crnoj Gori?
“Ja ipak mislim da nisu. Redovno pratimo konkurenciju, pošto naši hoteli posluju u Bokokotorskom zaljevu, nerijetko pratimo i Dubrovnik i Dalmaciju, i mogu reći sa sigurnošću da smo poprilično jeftiniji od hrvatske obale, za jednak nivo kvalitete, dakle, pričamo o luksuznim hotelima, 4 i 5 zvjezdica. Imam informaciju da smo značajno jeftiniji i u restoranskoj ponudi. Smatram da Crna Gora nije preskupa, da ima različite segmente ponude. Ja vam mogu reći da pojedini restorani u Igalu imaju pansionski obrok za šest eura, a s obzirom da vi pratite tržište u Hrvatskoj, recite ima li negdje neki restoran na hrvatskoj obali koji daje juhu, salatu, glavno jelo i desert za šest eura?” pita Milić.
Nikola Milić
Problem avionskog prijevoza
Jedan od razloga zbog kojih je zakazala turistička sezona u Crnoj Gori su i manjkavosti u vezi avionskog prijevoza.
“Što se tiče avioprijevoza, ono što je sad evidentno jest da na tivatskom aerodromu imamo 2 i pol puta manje putnika nego prošle godine”, kaže Milić.
“Crna Gora je praktično otočna država, nismo dobro povezani cestovnim prometom i jedino nam zasad preostaje avionska povezanost kako bi se stiglo u našu državu”, dodaje.
Milić objašnjava kako je nastao trenutni problem.
“Krajem 2020. godine ugašena je nacionalna aviokompanija Montenegro Airlines, dok novonastala kompanija Air Montenegro još uvijek nije došla ni blizu brojki, rezultata i povezanosti koje je, sa svojom dugogodišnjom tradicijom, imao Montenegro Airlines. U situacijama kao što je trenutna, od velikog značaja bi bila aviokompanija kakvu smo nekada imali jer bi nas mogla lako povezati sa zapadnim tržištem. To je nešto na čemu treba raditi”, kaže.
“Također, čini mi se da naši aerodromi nemaju dovoljno kapaciteta da odgovore na potrebe crnogorskog primorja. Imamo aerodrom u Podgorici koji ne radi od 23 h do jutarnjih sati, aerodrom u Tivtu još uvijek nema noćno slijetanje, i to su sve faktori koju utječu na rezultate u turizmu, kojima ne posvećuju dovoljno pažnje oni koji bi trebali to činiti. Smatram da bi bilo korisnije da se bave upravo ovim, strukturalnim pitanjima, nego cjenovnom politikom u ugostiteljstvu”, navodi Milić.
Već sada treba početi s pripremama za sljedeću sezonu
Što je potrebno učiniti da se sljedeće godine ne ponovi ovakva situacija, pitali smo.
“Za početak, mislim da je važno da imamo jasno definiranu Strategiju, jasno definirani akcijski plan, da znamo što želimo od sezone, od turizma u Crnoj Gori, da znamo na kojim lokacijama planiramo elitni turizam, zdravstveni, odmarališni, aktivni. Ono što je ključno je da se s pripremama budućih sezona krene već od kraja prethodnih. Moramo naučiti da se ne možemo osloniti samo na jedno tržište, moramo svoj turistički proizvod širiti na više tržišta, aviodostupnost učiniti boljom. To možda zvuči jednostavno, ali traži upornost, rad, disciplinu i kontinuitet”, kaže Milić.
Last minute aranžmani spašavaju sezonu
On kaže da je zasad zadovoljan rezultatima svojih hotela u Bokokotorskom zaljevu.
“Sedmi mjesec je trenutno na 90% zauzeća, a s obzirom da je ove godine jako zastupljena last minute opcija, mislim da ćemo srpanj završiti s otprilike 92% zauzeća. Kolovoz se trenutno nalazi na 72% zauzeća. Na nivou svih hotela smo generalno zadovoljni”, ističe.
“S druge strane, primjećuje se manja vanpansionska potrošnja u odnosu na planirani budžet i prošlu godinu. Ipak, ukupna slika je jako zadovoljavajuća i želim vjerovati da je rezultat toga jedan kontinuiran i predan rad. Velik dio našeg tima je s nama čitavih 12 mjeseci, i zimski period koristimo da dobro razmislimo o sljedećoj sezoni, ali i da se osvrnemo na greške iz prethodne, na kojim tržištima da djelujemo bolje, gdje nam se investicija dobro pokazala, i s takvim pristupom, vjerujem, rezultat ne može izostati”, kaže Milić.
Dodaje da su ove godine angažirali prodajne predstavnike za zapadna i regionalna tržišta.
“Planiramo kao menadžment kompanija širiti svoje djelovanje na druge dijelove Crne Gore – razvojem White Label brenda i otvaranjem već ugovorenog hotela u Kolašinu, i najvjerojatnije u Budvi, a posebno se radujemo skorijem pozicioniranju i na hrvatskom tržištu otvaranjem dva hotela u Dalmaciji”, najavljuje Nikola Milić.
Odnos prema radnicima
Casa del Mare Mediterraneo hotel – humanitarno veče
U Hrvatskoj se sve više piše o problemu nedostatka radne snage u turizmu, a kao jedan od krivaca apostrofiraju se loši poslodavci, koji su slabo plaćali i loše tretirali svoje radnike. Ima li Crna Gora problem s radnom snagom i kakvi su uvjeti rada u turističkom sektoru, pitali smo Milića.
“Casa del Mare zapošljava oko 150 ljudi, imamo 50 stalno zaposlenih, dosta sezonaca povratnika, tako da smo, pored svih problema na tržištu rada, izuzetno zadovoljni svojim timom. Ono što je činjenica jest da ovaj proizvod ovisi o ljudima. Ako zaposleni nije zadovoljan i sretan poslom kojim se bavi, on neće uspjeti isporučiti uslugu koja je kvalitetna i koja dolikuje brendu koji predstavlja. Ovom prilikom bih želio reći da rezultati koje Casa del Mare ostvaruje, u ovakvoj sezoni i u ovim okolnostima, oslikavaju timski rad i prijateljstvo koje postoji među svim zaposlenima našeg brenda”, poručuje hotelijer Nikola Milić.
Zašto je sezona u Crnoj Gori podbacila, a u Hrvatskoj nije?
Iz svega izrečenog se može vidjeti zbog čega je turistička sezona u Crnoj Gori podbacila, ali i zašto u Hrvatskoj nije.
Prva prednost Hrvatske u odnosu na Crnu Goru je što je turistička destinacija do koje se iz srednje Evrope može relativno lako doći autom, te ne ovisi toliko o avionskom prijevozu kao Crna Gora.
Nadalje, Hrvatska je ove godine zadržala svoje tradicionalne goste (Njemačka, Austrija itd.), dok je Crna Gora izgubila svoje tradicionalne goste (Rusija, Ukrajina).
Također, Crnu Goru proteklih godinu dana obilježavaju politička previranja i promjena vlade, dok je vlast u Hrvatskoj stabilna, čime nema negativnog utjecaja na turističku sezonu. Jedna od posljedica političke nestabilnosti U Crnoj Gori je bio i loš marketing za ljetnu sezonu, dok Hrvatska u tom aspektu očito nije podbacila.
U svakom slučaju, bolje je učiti na tuđim nego na svojim greškama, pa zato trenutnu lošu sezonu u Crnoj Gori treba i gledati kao potencijalno upozorenje Hrvatskoj.
Spektakularnu listu specijalnih gostiju XVI Hercegnovskog strip festivala (HSF) koji će se u Herceg Novom održati od 2. do 7. septembra ove godine zaokružuju dva sjajna umjetnika, regionalna zvijezda i jedan od najperspektivnijih crtača Hrvatske, Fran Strukan i doajen evropske stripovske scene, veliki Paolo Baćilijeri (Paolo Bacilieri).
Paolo Bacilieri jedan je od najvećih strip umjetnika Italije. Inspirisan prvenstveno svojim mentorom, legendarnim Milom Manarom, otisnuo se u svijet stripa još davne 1982. godine. Već četiri godine kasnije albumom „Blago Imbala“ debituje na francuskoj sceni da bi dvije godine kasnije kreirao li detektiva Barokoa. U narednim godinama objavljuje za sve najznačajnije strip revije francuskog i italijanskog tržišta kao što su „Comic Art“, „Corto Maltese“, „Blue“, „Animals“, ili „The Artist“. Od 1999. otpočinje saradnju sa najvećim italijanskim izdavačem, Bonelii, za koje radi kao crtač ali i kao kompletan autor likova kao što su Napoleone, Jan Diks, Dampir i Dilan Dog. Crtao je i za specijalne serijale kao što su „Jedno doba, jedna priča“ i „Romani i stripovi“. Njegov rad odlikuje autentičan umjetnički izražaj koji je široko prihvaćen kako od publike tako i od kritike. Dobitnik je mnogih italijanskih i internacionalnih nagrada, od kojih valja istaći onu za najboljeg crtača na kultnom italijanskom festivalu u Luki (2006), kao i nominaciju za nagradu Ajzner, najveće svjetsko odlikovanje u svijetu stripa, 2018. godine.
Fran Strukan, izuzetni autor iz Zagreba, poznat je javnosti u svijetu devete umjetnosti još od 2008. godine kada je ponio nagradu „Mladi lav“ na prestižnom festivalu Crtani romani šou (CRŠ), a 2017. godine osvojio Grand Prix na 15. Beogradskom međunarodnom Salonu stripa za strip „Kod urara“ . Svoju karijeru u vizuelnoj umjetnosti nastavlja kroz rad na storibordovima i kratkim stripovima, te uskoro dobija priliku raditi kao kolorista za samoizdati američki strip „Food for thought“ kao i na nekoliko naslovnica za veliku američku izdavačku kuću „Dynamite“. Dobar rad preporučio ga je i za posao crtača, te za istu izdavačku kuću ilustruje mini serijal „Oblik Elvire“ i „Mars napada i Crvena Sonja“ krosover. Na domaćem terenu, po scenarijima Krešimira Biuka, poznatog gosta i prijatelja HSF-a, crta stripove „Prava misija“ i „Parlajt Starlov“. Za britansko tržište Fran Strukan radi na „Pazi šta želiš“ i „Džangalou“ , dok je na nekoliko epizoda glavnog serijala „Mister Mačak“, još jednog bivšeg specijalnog gosta HSF-a, Roberta Boba Solanovića, radio tuširanje.
Uz podsjećanje da i dalje željno iščekuju rezultate apliciranja da naša najbolja manifestacija posvećena devetoj umjetnosti koja je stekla izuzetan evropski i svjetski renome, dobije i zvaničnu potvrdu da je država prepoznala njegovu vrijednost i dodijeli Hercegnovskom strip festivalu status Manifestacije od značaja za kulturu Crne Gore, organizatori HSF-a navode da Fran Strukan (Hrvatska) i Paolo Bacilieri (Italija), zaokružuju ovogodišnju impresivnu listu specijalnih gostiju na kojoj su i ranije najavljeni Dana Dimat (Francuska), Oscar Scalco, Anna Lazzarini, Angelo Stano, Carlo Ambrosini (Italija), Mike Collins, PJ Holden (Velika Britanija), Sarah Burrini (Njemačka), Željko Pahek (Srbija), Fernando Blanco (Španija) i Leandro Fernandez (Argentina). Svi oni će izložiti svoje radove, družiti se i uz više od 50 ostalih umjetnika crtati besplatno za sve ljubitelje devete umjetnosti od 2. do 7. septembra na više lokacija u Herceg Novom i Boki.
Prstaci su na listi zaštićenih vrsta od 2006. godine
Iako u zakonskim propisima ne postoji eksplicite pravna norma koja krivično kažnjava nezakonito vađenje prstaca, zaštićene vrste školjke koja živi u kamenu, Krivični zakonik Crne Gore ostavlja dovoljno prostora da se ovo nedjelo kojim se krše propisi i ozbiljno narušava morski ekosistem sankcioniše na adekvatan način, a počinioci dobiju i zatvorske kazne.
To je Pobjedi saopštio advokat i poznavalac mora Miljan Knežević, koji je ranije ukazivao da se i neke druge vrste krivolova, poput upotrebe dinamita, i te kako mogu efikasno krivično kažnjavati, ali da iz nekog razloga nema dovoljno senzibiliteta za tu vrstu problema i adekvatnu primjenu normi.
“U praksi se događa da se ovakvo uništavanje živog svijeta, poput vađenja prstaca, redovno podvodi pod prekršajnu odgovornost, iako država ima mehanizme da strože kazneno djeluje, a time, dugoročno, i preventivno”, smatra Knežević.
Prstaci su na meti stalno, naročito tokom turističke sezone, kada je izlov i plasman „ispod ruke“ unosan biznis i pored činjenice da su i krivolovci, ugostitelji, ali i klijenti koji konzumiraju ovu vrstu školjke, svjesni da zbog njenog specifičnog biološkog ciklusa i načina života treba nekoliko decenija da se narušeno stanište uopšte počne oporavljati.
Norme i praksa
Prije nekoliko dana, Novljanin N. S. (72) procesuiran je i novčano kažnjen zbog izlova prstaca, čiji je promet zabranjen već gotovo dvije decenije, ali i dalje se eksploatišu i prodaju „na crno“, čak i u restoranima.
Prema podacima koje je saopštila građanska akcija „Stop krivolovu“, N. S, inače višestruki povratnik u ovoj zabranjenoj djelatnosti, u svom vozilu je imao vreću sa 4,5 kilograma prstaca, boce i opremu za ronjenje, kao i alat za razbijanje stijena i vađenje prstaca.
Priveli su ga službenici Granične policije II Tivat, koji su postupali po operativnim saznanjima o krivolovnim aktivnostima i pokrili teren u priobalju Žukovice, presreli i zaustavili vozilo i pronašli prstace i opremu.
Iz „Stop krivolovu“ su naveli da je polovinom jula u jednom restoranu u Tivatskom zalivu pronađeno i oduzeto pet kilograma prstaca, dok je vlasnik restorana, prema podacima inspekcije, takođe kažnjen.
Nije precizirano kolika je kazna izrečena, iako pojedine norme aktuelnog Zakona o ribarstvu i marikulturi predviđaju kazne za pravna lica do 300 minimalnih cijena rada za stavljanje u promet riba i morskih organizama koji su posebnim vladinim propisima označeni kao zaštićeni.
Foto Stop krivolovu
Prema riječima advokata Kneževića, u konkretnom slučaju, osumnjičeno fizičko lice je počinilo krivično djelo koje se može podvesti pod član 326 KZ Crne Gore kojim se sankcioniše nezakoniti ribolov u sticaju sa još najmanje jednim krivičnim djelom, a to je oštećenje životne sredine, iz člana 307.
Član 326 u stavu prvom predviđa da „ko lovi ribu ili druge vodene životinje za vrijeme lovostaja ili u vodama u kojima je lov zabranjen, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci“, dok u stavu dva se navodi da ,,ko lovi ribu ili druge vodene životinje eksplozivom, električnom strujom, otrovom, sredstvima za omamljivanje ili na način štetan za razmnožavanje tih životinja ili kojim se te životinje masovno uništavaju, kazniće se zatvorom do tri godine“.
Knežević podsjeća da je prstac zakonom zaštićena školjka čiji je izlov, odnosno vađenje trajno zabranjeno (faktički trajni lovostaj).
“Pritom, s obzirom na to da prstac živi u kamenu, i da se do njega može doći gotovo jedino razbijanjem stijena, time se direktno uništava stanište i prekida važna karika u lancu morskog ekosistema, od kojeg zavise populacije drugih morskih organizama i riba. Dakle, ne vadi se samo zaštićena školjka, već se dugoročno prekida prirodni lanac, uništava, često besprovratno, čitava jedna zona u moru, što je obuhvaćeno članom 307 KZ-a”,navodi on.
Pustoš i posljedice
Kako je za Pobjedu objasnila naučna saradnica u Institutu za biologiju mora dr Vesna Mačić, tamanjenje prstaca je vidljivo gotovo duž kompletne crnogorske obale, pa gotovo nema nijedne zone da nije opustošena ili da nema tragova lomljenja stijena.
“Gotovo da je nepojmljivo kako uopšte ima prstaca više jer su tragovi vađenja vidljivi u toj udarnoj zoni kamenitog dna od plićaka pa do nekih desetak metara koje nastanjuje ova školjka”, kaže Mačić.
Prema riječima Mačić, za oporavak stjenovite podloge i ponovo oživljavanje staništa potrebne su decenije, ako se uopšte pojedine zone i oporave.
“To je kao da posječete šumu, pa sa njom nestane kompletno stanište, vremenom i sama podloga. Paralela bi se takva mogla napraviti sa staništem prstaca koje izlome krivolovci za kojima ostaje pustoš u moru. Nestaju alge, prostor za mrijest i život malih riba, rakova…”, navodi sagovornica Pobjede.
Ona podsjeća da je upravo zbog ekološkog značaja ovih staništa izlov prstaca svuda na Mediteranu strogo zabranjen i oštro sankcionisan.
Advokat Knežević ističe da su mnogo prije nas posljedice vađenja prstaca na morski svijet prepoznale druge zemlje Jadrana i Mediterana.
Prema njegovim riječima, s obzirom na sva polja rada, teško je očekivati da policija bude svemoguća, uz svu logistiku ribolovaca, ronilaca i građanskih udruženja i aktivista, a da, pritom, sve pada u vodu zbog neadekvatnih kazni. Ključno je, smatra on, pooštriti kaznenu politiku, primijeniti zakone koji su tu i samo treba volje da se tumače kako treba.
“Ponašamo se kao da nam je more strano. Nemamo u fokusu činjenicu koliku štetu nedozvoljeni ribolov i uništavanje staništa ostavlja na morski svijet. Bojim se da će biti kasno kada shvatimo, jer onda nećemo imati što da čuvamo i branimo”, upozorava Knežević.
Na listi zaštićenih vrsta od 2006. godine
Prstac (Litophaga litophaga) je vrsta školjke koja živi u kamenu gdje lučenjem hlorovodonične kisjeline dubi prostor za sebe. Raste izuzetno sporo, treba mu nekoliko decenija, pa i pola vijeka da dostigne konzumnu veličinu. Da bi došli do njega, u većini slučajeva krivolovci čekićem razbijaju stijene uništavajući tako u bespovrat podmorje i čitav ekosistem koji počiva na hridinastoj podlozi.
To je i razlog što je Rješenjem o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, prstac, uz palasturu uvršten na listu odlukom koja je objavljena u Službenom listu 2006. godine.
Prstaci
Prstacu su potrebne decenije da dostigne veličinu od 10 centimetara. Prema knjigama, može narasti i do 15 cm, a takvih odavno da nema. Prosječni primjerci su manji, a u literaturi se navodi da je za jedan obrok potrebno razbiti kvadrat ili dva kamena u kojem ova školjka dubi šupljine i obitava. Svaki „zalogaj“ koji dopre do tanjira može, s obzirom na tempo rasta prstaca, da bude star i više od pola vijeka.
Na tvrdjavi Forte Mare u Herceg Novom 30. jula u 21 čas po peti put održaće se internacionalni modni dogadjaj pod nazivom „Bokeško srce“ na kojem će se predstaviti pet modnih dizajnera. Prema riječima organizatorke i modne kreatorke ovaj modni događaj inspirisan je jednom Bokeškom legendom.
– Moja koleginica i vaša sugradjanka, Ana Kovačević koja već 20 godina živi u Južnoj Africi, nosioci smo ove umjetničke izrade.Napravile smo zajedničku kolekciju .Ne bih da otkrivam puno,ali evo mogu reći par detalja detalja, da nam je inspiracija bila čuvena Bokeljska legenda.Rukotvorine naših predaka ,majki,baki ,tetaka ,snaha,sve što se godinama čuvalo , cvjetovi, lavirinti ,krugovi,graner,mreže i sve što se moglo zamisliti u tom trenutku nalazi se na našim haljinama .Anin i moj prijatelj Rambo Amadus je dao svoj doprinos, tako što je skupio za našu kolekcijiu preko 30 kg heklanih komada svojih fanova- kazala je za Pobjedu Krivokapić. Kolekcija je sastavljena od 10 haljina ,materijali koji preovladavaju su svila,pamuk,lan ,žersej ,saten. Kolekcija će prvi put biti prikazana na tvrdjavi Forte Mare.
Osim njih dvije na ovoj reviji učestvovaće i crnogorska kreatorka Marina Banović koja će se predstaviti sa svojom unikatnom kolekcijom. Na ovom modnom događaju predstaviće se i kreatorka iz Velike Britanije Nina Nausadal, zatim modna dizajnerka iz Rusije Anna Suevalova i dizajnerka iz Makedonije Biljana Karan.
Vesna Krivokapić kaže da je bilo jako teško sve ovo organizovati. -Opština Herceg-Novi i lokalna Turistička organizacija pomogli su sa 40 % od samog budžeta, tako da sam morala sa svojim ličnim sredstvima zaokružiti ovu priču .Ne kajem se jer ovo je moj grad u kojem sam uživala 25 godina- kaže Krivokapić koja već 21.godinu živi i radi u Kopenhagenu i vlasnica je tamošnje klinike za ljepotu .
Laboratorije Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG), druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije novog koronavirusa su tokom jučerašnjeg dana (subota, 23.07.2022. godine) završile analizu i IJZCG dostavile rezultate za 1.841 uzorak na novi koronavirus.
Ukupno je dijagnostikovano 711 novopozitivnih slučajeva infekcije SARS-CoV-2.
Novopozitivni slučajevi po opštinama
Podgorica 265
Nikšić 79
Budva 73
Bar 69
Herceg Novi 45
Ulcinj 43
Kotor 40
Tivat 31
Cetinje 21
Berane 11
Bijelo Polje 9
Pljevlja 8
Danilovgrad 7
Andrijevica 3
Kolašin 3
Mojkovac 1
Petnjica 1
Rožaje 1
Žabljak 1
Udio pozitivnih slučajeva u ukupnom broju testiranih dana 23.07.2022. godine iznosio je 38,62 odsto.
Tokom jučerašnjeg dana IJZCG su prijavljena dva smrtna ishoda povezana sa SARS-CoV-2 infekcijom.
Prminuli su starosti 62 i 78 godina, iz opština Podgorica (1) i Plužine (1).
Ukupan broj preminulih povezanih sa COVID-19 infekcijom u Crnoj Gori od početka pandemije je 2.738.
Do 15:00 časova prijavljen je oporavak kod 616 pacijenta.
Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve kao i broj oporavljenih, ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva COVID-19 u Crnoj Gori iznosi 5.580.
Povodom dobre posjete gostiju tokom jula i špica turističke sezone, visokih temperatura i toplinskog talasa, kao i visokog nivoa ultravioletnog zračenja, aktivisti Crnogorskog društva za borbu protiv raka (CDPR) posjetili su tokom proteklih dana, a naročito za vikend, pojedine plaže na crnogorskom primorju među kojima i plaže na tivatskoj rivijeri (Belane, Gradska plaža, Kalardovo, Kamelija, Oblatno, Opatovo, Palma, Plavi horizont, Račica – Stara i nova, Seljanovo, Verige i ostale). Julska posjeta je krenula od budvanske plaže Jaz preko Tivta i Kotora sve do krajnjeg zapada i novskih plaža od Kamenara do Igala i Njivica), gdje je prisutnim gostima dijeljen edukativno – propagandni materijal CDPR-a.
U brošuri „Čuvajte svoju kožu od neželjenih efekata sunca, može vam trebati” koja je odštampana u velikom broju primjeraka kako bi bila dijeljena tokom ljeta na cijeloj našoj obali, pobrojane su preporuke CDPR-a u vezi nekih koristi od sunčanja, ali su navedene
i štetnosti od efekata sunčanja, koje ne zastarijevaju, već naprotiv doprinose da Vi i Vaša koža brže starite i obolijevate.
Tako su u pomenutoj brošuri navedene osnovne naznake vezane za navedenu temu, a to su:
da je sunčanje zdravo, što nije potpuna istina, kako se mjeri nivo ultravioletnog zračenja (UVZ-a), koliki je rizik obolijevanja od kancera kože, velika zabluda da tumore kože ne treba operisati, jer je hirurška intervencija zapravo najbolji, a često i jedini način liječenja ovih tumora i ne smije se odlagati i na kraju najvažnija preporuka:
REDOVNO KONTROLIŠITE SVOJU KOŽU!
Istovremeno su u brošuri dati savjeti da postupate „Pametno sa suncem”, gdje je nabrojano osam osnovnih preporuka, kao što su:
1.ne sunčajte se između 10 i 17 sati,
2.tražite sjenku ili je stvarajte,
3.nosite šešir sa širokim obodom,
4.nosite naočari za sunce,
5.pokrijte ruke i noge,
6.nosite bijelu ili svijetlu laganu odjeću,
7.nanesite kremu za sunčanje (sa faktorom minimum 30) i
8.bebe mlađe od godinu dana vrlo malo ili uopšte ne iznosite na sunce.
Prvi pobjednici Bućarske olimpijade Anton Rajčević, Tripo Krstović, Krsto Bošković, Krsto Sindik, Đuro Krstović.
Piše: Slavko Krstović
Takmičarsko obilježje boćanje dobija 1952. godine kada su Tivćani ustvrdili da mogu učiniti što i Finci, pa su na Olimpijske igre u Helsinkiju odgovorili „Bućarskom olimpijadom“.
Olimpijske igre, Helsinki i Tivat u istoj rečenici!! Bilo mi malo previše, mislio sam da to bućari uljepšavaju početak manifestacije kakve na istočnoj obali Jadrana, a vjerovatno i mnogo dalje, nema niko. Sve mi, a ima tome skoro decenija ipo, pojasnio Zvonko Krstović.
„Igrala se prijateljska utakmica između Đurđevog brda i Tripovića, kada je jedan naš čovjek iz Đurđevog brda, Krsto Bošković, rekao: ‘Ljudi moji, u Finskoj su Olimpijske igre, zašto i mi ne bi’ u Tivtu organizovali olimpijadu?
Ali, da bude samo u boćanju.’ Svi su to sa oduševljenjem prihvatili, jer je Tivat živio za bućanje. Tako je bilo i to vam je pouzdano, tu sam bio prisutan. A, onda je 10. avgusta te 1952. godine, ne na zogu, nego na stadionu Kopište u Đurđevom brdu održana prva Olimpijada. Učesnici su bili: Đurđevo Brdo, Radoševići, Peani, Kalimanjac,Tripovići i Dom Jugoslovenske Narodne Armije na Seljanovu, a svi smo tu ekipu zvali „oficiri“. Prvu buću, na utakmici kojom je otvorena Olimpijada (Đurđevo brdo- Kalimanj /2:1/) bacio je Krsto Bošković, a sudio je, uz saglasje svih ekipa, Toni Staničić Bencon. Bilo je publike ne samo iz Tivta, došli su iz Prčanja, Stoliva, Kotora, Dobrote, Bijele pa čak i iz Herceg Novog“, djelić je Zvonkovog prisjećanja, koji je tada imao 16 godina. Poslije će i on, kao dugogodišnji igrač BK „Brđanin“, stići do pobjede na Olimpijadi, dajući doprinos vrhunskim igranjem od šponde. Još treba da se zna da su olimpijsku zastavu podigli Anto Sindik i Đuro Krstović, a da su za pobjedničku ekipu igrali Krsto Bošković (kapiten ekipe), Anton Rajčević, Tripo Krstović, Krsto Sindik i Đuro Krstović.
Buće su na prvoj Olimpijadi, i to mi je kazivao Zvonko, bile izrađene od, svetog drveta („legno santo“) koje je neko zvao i pakovo drvo. „U Evropi nije raslo, ‘Arsenal’ ga uvozio za svoje potrebe, a nama je odgovaralo jer buća ‘traži’ teško drvo. Pravili smo ih u modelarnici, a onda nam je, mislim 1957. godine, pomorski kapetan duge plovide Ivica Mirkov Krstović donio dvanaest buća od crne plastike, neke smjese koja nije ni pucala, niti se deformisala“, pojašnjavao je Zvonko Krstović.
Trstiku i žukvu za mjerenje zamijenile su na toj Olimpijadi metalne žice. Napravljene, a gdje drugo, do u „Arsenalu“. Majstorske ruke Tripa Tripovića bile na djelu. Žice od željeza bile debljine 5 milimetara, a sam vrh koji je dodirivao buću bio tek jedan milimetar. Dvije žice bile duge po 25 cm, a dvije po metar. „Ljudi k’o ljudi. Odnesoše kućama i ne vratiše ih“, malo razočarano je pričao Zvonko, a onda se prisjetio i metalne pločice sa izgraviranim imenima pobjednika prve Olimpijade, koju je Tripo uradio, a koju je sačuvao Zvonko Vuksanovi.
„Ja sam kriv za grešku na toj pločici. Na njoj piše ‘Olimpijski pobjednik Tivta u kuglanju’, a ja ni dan danas ne znam kako sam svom kolegi mogao tako nešto reći“, sa ljutnjom na sebe govorio je Zvonko.
Na prvoj Olimpijadi zbilo se i prvo iznenađenje, jer Đurđevo brdo nije bilo favorit. „U Tivtu su tada Peani bili najjači, a imali su samo osam, devet aktivnih bućara. Najmanje ih je bilo, ali su svi bili odlični. Jake ekipe imali su Kalimanjci i Radoševići, a Đurđevo brdo je bilo iza njih. Naši bi dobili jednu prijateljsku utakmicu, pa bi onda tri naredne izgubili i sve tako u krug. Zato nam je osvajanje Olimpijade donijelo veliku radost, bila je ta pobjeda satisfakcija za sve poraze. Nagrada je bila demižana od pet litara vina, koje se zajednički popilo“, pričao je Zvonko Krstović, koji će dugi niz godina biti uzdanica BK „Brđanin“ i kada se igralo po zvaničnim, međunarodnim pravilima.
Kad nam je podario sjećanja od izuzetnog značaja, zaslužio je Zvonko da se još nešto o njemu doda.
Da ne bijaše njega, jugoslovensko bućanje bi imalo jednu legendu manje! Nije mi on kazivao, već se Mato Krstović prisjećao svojih početaka na zogu.
„Lako ti se hvaliti s nogometom, dođi da vidimo kakav si s boćama, danima mi je ponavljao moj prezimenjak Zvonko, pa kada mi je dojadila njegova priča prihvatim poziv i pođemo na zog. Ne znam kako, ali mene krene i dobijem ga, ali on ne odustaje. Lako ti je sa mnom, ali nisam ja najbolji, treba sa Filom Sindikom da igraš. Nije on to ni izgovorio, a Filo pred nas. Dobijem i njega i tako počnem da igram za ekipu ‘Brđanina’. Nije to bilo nešto naročito dobro, znao sam često prolit’ ponat, ali, kako sam sve češće igrao, bivao sam sigurniji, da bih poslije zbilja dobro igrao“
Pobjednički pehar na Olimpijadi koji je pripao Kalmanjcu
„Zbilja dobro“ u legendu se pretočilo. I igračku i selektorsku. A kada je igra „u malom prst “ onda može i da se sudi drugima i na svjetskim prvenstvima. Za sve učinjeno, na i pored zoga neće, Mata Krstovića nije mimoišlo ni priznanje FIB- e, Velika plaketa za doprinos unapređenju i razvoju boćanja i sportskih odnosa među boćarima svijeta. Eto šta prijateljska provokacija može da napravi.
Kako je zapisano u „Pravilima igre i propozicijama Bućarske olimpijade“, pravo učešća imaju svi građani Tivta stariji od 14 godina, ali je od ovog pravila bio izuzet Jane Bačev, državljanin Makedonije, koji je stekao „status Tivćanina“ i pravo nastupa, jer je preko dvije decenije svoj godišnji odmor isključivo koristio u vrijeme održavnja Olimpijade, pa mu je zarad toga Crnogorski bućarski savez dodijelio počasno članstvo u organizaciji.
Po starim, narodnim pravilima, svaki susret se, bez vremenskog ograničenja, igra u dvije dobijene partije („u dvije dobre“) dok jedna ekipa osvoji 21 ponat, ali se treća partija igra do 15 ponata. Zato se i moglo desiti da finale 2011. godine, koje su igrali BK „Kalimanjac“ i BK „Brđanin“ (2:1) potraje nevjerovatnih 11 sati! Susret je počeo u subotu, 27. avgusta, u 18 sati, a oknčan je oko 5 sati u nedeljno svitanje!
Od 1952. godine, pa do ove jubilarne, Olimpijada se nije igrala tek nekoliko godina. Za one četiri sa početka razlog se ne zna, a 2020. je korona učinila svoje.
Br.
God.
Organizator
Mjesto
održavanja
Pobjednik
1.
1952.
Burđevo Brdo
Đurđevo Brdo
Đurđevo Brdo
2.
1954.
Kalimanjac
Kalimanj
Kalimanjac
3
1956.
Radoševići
Radoševići
Radoševići
4.
1957.
–
Dom JNA
Kalimanjac
5.
1960.
Brđanin
Đurđevo Brdo
Brđanin
6.
1961.
Češljar
Češljar
Kalimanjac
7.
1962.
Kalimanjac
Kalimanj
Kalimanjac
8.
1963.
Budućnost
Gradiošnica
Kalimanjac
9.
1964.
Gornja Lastva
Gornja Lastva
Brđanin
10.
1965.
Brđanin
Đurđevo Brdo
Konobica
11.
1966.
Češljar
Češljar
Kalimanjac
12.
1967.
Brđanin
Đurđevo Brdo
Konobica
13.
1968.
Kalimanjac
Kalimanj
Češljar
14.
1969.
Češljar
Češljar
Češljar
15.
1970.
Brđanin
Đurđevo Brdo
Brđanin
16.
1971.
Kalimanjac
Kalimanj
Kalimanjac
17.
1972.
Mladost
Radoševići
Mladost
18.
1973.
Budućnost
Gradiošnica
Budućnost
19.
1974.
Gornja Lastva
Gornja Lastva
Brđanin
20.
1975.
Donja Latva
Donja Lastva
Kalimanjac
21.
1976.
Brđanin
Đurđevo Brdo
Kalimanjac
22.
1977.
Kalimanjac
Kalimanj
Kalimanjac
23.
1978.
Mladost
Radoševići
Brđanin
24.
1979.
Budućnost
Gradiošnica
Brđanin
25.
1980.
Češljar
Radoševići
Brđanin
26.
1981.
Gornja Lastva
Gornja Lastva
Brđanin
27.
1982.
Donja Lastva
Donja Lastva
Brđanin
28.
1983.
Brđanin
Đurđevo Brdo
Brđanin
29.
1984.
Kalimanjac
Kalimanj
Brđanin
30.
1985.
Mladost
Radoševići
Mladost
31.
1986.
Budućnost
Gradiošnica
Brđanin
32.
1987.
Češljar
Radoševići
Brđanin
33.
1988.
Gornja Lastva
Gornja Lastva
Palma
34.
1989.
Donja Lastva
Donja Lastva
Palma
35.
1990.
Brđanin
Đurđevo Brdo
Brđanin
36.
1991.
Kalimanjac
Kalimanj
Brđanin
37.
1992.
Mladost
Radoševići
Kalimanjac
38.
1993.
Kalimanjac
Kalimanj
Kalimanjac
39.
1994.
Budućnost
Donja Lastva
Palma
40.
1995.
Češljar
Donja Lastva
Palma
41.
1996.
Gornja Lastva
Gornja Lastva
Brđanin
42.
1997.
Donja Lastva
Donja Lastva
Mladost
43.
1998.
Brđanin
Đurđevo Brdo
Palma
44.
1999.
Kalimanjac
Kalimanj
Brđanin
45.
2000.
Mladost
Radoševići
Brđanin
46.
2001.
Budućnost
Gradiošnica
Brđanin
47.
2002.
Češljar
Radoševići
Mladost
48.
2003.
Donja Lastva
Donja Lastva
Barok (grupa
građana)
49.
2004.
Brđanin
Đurđevo Brdo
Brđanin
50.
2005.
Kalimanjac
Kalimanj
Brđanin
51.
2006.
Mladost
Radoševići
Mladost
52.
2007.
Vrmac
Gradiošnica
Grdelini (g.g.)
53.
2008.
Češljar
Kalimanj
Grdelini (g.g.)
54.
2009.
Palma
Donja Lastva
Palma
55.
2010.
Brđanin
Đurđevo brdo
Brđanin
56.
2011.
Kalimanjac
Kalimanj
Kalimanjac 1
57.
2012.
Mladost
Radoševići
Brđanin 3
58.
2013.
Vrmac i
Budućnost
Gradiošnica
Brđanin 1
59.
2014.
Češljar
Kalimanj
Brđanin
60.
2015.
Palma
Donja Lastva
Brđanin
61.
2016.
Brđanin
Đurđevo brdo
Brđanin
62.
2017.
Kalimanjac
Kalimanj
Palma
63.
2018.
Mladost
Donja Lastva
No name (g.g.)
64.
2019.
Vrmac i
Kalimanj
Palma 1
Budućnost
65.
2021.
Češljar
Kalimanj
Bokeški gušti
(g.g.)
BRĐANKE ZA ISTORIJU
Brđanke u Gradiošnici, 22. jul 1986.g. Stoje Darija Sindik, Anka Čulić i Tonka Slaby. Čuče Jozica Bošković, Mira Vuksanović i Marija Mikša.
Mi nismo kao muškarci, igramo radi užitka. Ako pobjedimo- dobro je, ako izgubimo posjedićemo, zapjevati, našaliti se i- opet je dobro.
Istorija crnogorskog, ali i jugoslovenskog ekipnog ženskog bućanja počinje da se ispisuje od 1986. godine i Olimpijade održane na zogovima u Gradiošnici. Zagrebačke „Sportske novosti“ (br. 8965, 24. jul 1986.g.) izvještavale su o tome.
U Tivtu počela tradicionalna boćarska olimpijada
Prvi put boćarice
Po 31. put krenula je popularna boćarska olimpijada, na kojoj sudjeluju klubovi s područja tivatske općine, danas najmasovnije boćarsko natjecanje u našoj zemlji. Ove godine na startu se našao rekordan broj čak 42 peteročlane momčadi, 10 više nego la i. Pravu senzaciju izazvala je prijava jedne ženske ekipe iz BK Brđanin.
Njihov nastup izazvao je veliko iznenađenje, jer je to u nas prvi izlazak na boćarsku stazu jedne žemske ekipe. U utorak su prvi puta nastupile i jakom sastavu Brđanina II pružile neočekivan otpor- 16:21 i 19:21. Spomenimo i imena prvih jugoslavenskih boćarica: Meri Mikša, Jozica Bošković, Daria Sindik, Mira Vuksanović, Tonka Slaby i Anka Čulić. …“
Tako je pisao dr Slavo Svoboda, a jedna od akterki meča, Darija Sindik, dvadeset pet godina kasnije kazivala je: „Prvi nastup uljepšali su nam protivnici, jedna od brojnih ekipa ‘Brđanina’. Čedo Lukić, Frano Bošković, Krsto Bošković, Niko Vuksanović, Drago Plamenac i Ljubo Samardžić darivali su nas karanfilima.“
O tom prvom nastupu govorila je i Mira Vuksanović: „Brđankama boćanje dođe kao muškarcima fudbal. Cijeli smo život vezane za zogove i to ne treba da čudi. Dok smo bili djeca đede Krsto Bošković davao nam je za igru drvene boće, svoju smo djecu obavezno vodile da gledaju i sa nama navijaju za ’Brđanin’, a onda se osmjelile i da zvanično zaigramo. A kada je nešto po prvi put mi to dignemo do neba, napravimo atrakciju. Sjatili se novinari, stigle i televizijske kamere, ni fešta nije izostala. Debitantski nastup nije prošao bez treme, pa je teta Jozica naredila da popijemo po jednu lozu. Nije pomoglo, lako smo izgubile. Nismo se, doduše, ni obrukale, a i začela se lijepa tradicija.“
Među njima, saglasne su bile sve dame, najbolja je bila Jozica Bošković. Ona mi je to i potvrdila: „Ja sam uvijek prva išla za bulinom, a ko prvi ide taj je i najbolji“.
Uz trenera Marijana Mikšu „Brđanke“ su nekoliko godina bile redovne učesnice olimpijada, uspjevale su da prođu jedno ili dva kola, a poslije su se neke od njih pojavile sa imenom „Adio Mare“, čije je trajanje sačuvano u dnevnom listu „Publika“ iz 2003. godine (3. septembar)
Adio do sledeće olimpijade
Pet ruža za pet dama! Zaboravljen, a lijep džentlmenski gest pokazao se i kao izuzetan taktički potez. One, zbunjene pažnjom, nisu uspjele ni da se razigraju, a meč je već bio završen. „Adio Mare“- „Ronci“ 0:2. Za Dijanu, Nives i Ljiljanu Sindik, Svetlanu Samardžić i Miru Vuksanović bilo je to adio do sledeće boćarske olimpijade. A, muški odahnuli i razvezli priču. „Znalo se da ne mogu daleko, samo je bilo pitanje od koga će izgubiti“, slavodobitno su zaključili oni isti što su zbog njih sa zebnjom iščekivali žrijebanje. „Adio Mare“, jedina ženska ekipa na nedavno završenoj, četrdeset i osmoj boćarskoj olimpijadi u Tivtu, uspjela je da se plasira u treće kolo, a poražene ekipe da naruše dugogodišnju tradiciju. Stari je običaj, na takvim Olimpijada i počiva, zajednička večera, ma kakav rezultat bio. Poraženi, kivni na sebe, nisu mogli stoički podnijeti poraz pa su se bez obrazloženja udaljavali sa zoga u Donjoj Lastvi. Ako za njih ima opravdanja, u činjenici je da ni večera nije po starom. Bila je naručena u supermarketu! Što ne ide, ne ide. Poodavno ne ide ni vino. Demižana od pet litara domaćeg nekada bila kao neka vrsta kotizacije. Pijuckalo se između bacanja, ali se i to ukinulo. Ostala samo novčana protivrijednost za pet litara vina. Po cijeni iz supermarketa! „Niko ne voli da gubi, ali poslednjih godina susreti sa nama se sve više doživljavaju kao biti ili ne biti“, primjećuje, ali muškima ne zamjera Mira Vuksanović, jedina boćarka u Tivtu koja od 1986. ne propušta olimpijade. „Znali su nam u sred susreta, koji smo bile na putu da riješimo u svoju korist, javiti da su Dijana i Svetlana dobile poziv za reprezentaciju, pa se od sreće više nismo mogle ni sastaviti sa bućom kako treba, a prije par godina suvom su slamčicom dokazivali da su precizniji. Mi nismo kao muškarci, igramo radi užitka. Ako pobjedimo- dobro je, ako izgubimo posjedićemo, zapjevati, našaliti se i- opet je dobro.“ Gledano sa strane, Miri za pravo ne daju pomenute reprezentativke. Umiju da igraju, ne vole da gube i ne bi začudilo ako se tivatski boćari u skorijoj budućnosti pozovu na stare Grke koji su ženama zabranjivali takmičenje na Olimpijadama…
Na Mirinu žalost Bućarska olimpijada ne odolijeva toku vremena. „Možda nisam u pravu, ali ja bih voljela da se vrate neke stvari i da takmičenje bude što autentičnije. Nekada se podrazumijevalo: koliko zogova, toliko klubova, a svaki od njih sa što brojnijim ekipama. Pa, mi smo se jedne godine prijavile kao trinaesta ekipa ‘Brđanina’ i to nikome nije smetalo. Sada je ostalo da se svake godine mijenja domaćin, ali imena ništa ne kazuju. Od ‘Pomozi Bože’ do ‘Adio Mare’, a svako za svakoga može da igra. Napravi se ekipa samo za Olimpijadu i nema one draži kao kada se igralo za svoj kvart. Duga je godina, našlo bi se vremena da se i tako igra, a da tradiciju ne diramo. …“ „Brđanke“, pa „Adio Mare“, pa „Kalimanjke“, „Što nas briga“ „Klapa Bellezza“, „Maslačak“, pa … važno je da se tradicija ženskog bućanja nastavlja.
Zvonko Krstović i Mato Krstović
PRVI ZAPISI O BUĆANJU U CRNOJ GORI
Narodu od Budve
Na buče igrati, ma, partita fatta,
Ima se poć pit, ončes, konata.
Već da nije čut onu riječ: a reffar.
Il’ proliti vino, nije poštena stvar,
Svi na karte igrate, Al’ ben guardate:
Neka je puna kod vas vina bokara,
Da tko ne cijeni da ste Turci iz Bara.
Tkogođ ve gleda rečte: pij, tu stani,
Taj način držite dragi Buljani.
I vino od igre, pijte cijelo vazda,
A tko neće ni past u ljeto dažda.
Antun Kojović (1751- 1845.g.), doktor teologije, župnik, kanonik i vikar budvanske biskupije, memoarista i pjesnik.
Ruski pomorci među Jugoslovenima
-doživljaji kapetana Vladimira Bogdanovića Bronjevskog u Dalmaciji, Boki Kotorskoj i Crnoj Gori 1806 godine-
… Posle zakuske nastavlja se narodno veselje, počinju igre koje privukoše pažnju Bronjevskog. Podrobno ih opisujući u svojim zapisima on veli: …Vešti strelci pogađali su u vazduh bačeno jaje ili jabuku. Pored ovoga nastaviše se još i druge igre koje Bokelji nazivaju ploke i buče.“…
Sergej Štern, „Politika“, br. 8726, str. 1- 2, 27.08.1932.g.
Na buće
Ove se igre naj više igraju zanatlije po gradovima i po varošima, a gledao sam i u sred Beča gdje se na buće igraju. Buća je (od talijanskog: alle bocchie) drvena okrugla, i obično se igra u četvoricu, a, ako nema društva, i u dvojicu, na livadi, na poljani, u kakvoj ulici koja je za igru na buće naročito spravljena.
Svaki ima po jednu veliku i jednaku buću u ruke, a jedan vazda naj prvi baca manju buću dokle i gdje on hoće, i ova se mala zove „bulin“, pa odma za bulinom igra svoju veliku buću gledajući da je k bulinu što bolje može primakne, a za njim odma drugi te je s protivne strane. Ako ovi potonji bliže primakne svoju buću k bulinu od prvoga, igra drug prvoga, a ako je dalje njegova od bulina, igra odma njegov drug za njim, a oni četvrti naj potlje, te onamo gledaju jeli njihova za jednu ali za dvije.
Primjedba. Kad je očigledno bliža buća k bulinu, protivna strana odma kaže: „Vaša za jednu, ali za dvije (t. j. ponti)“ a ako oko ne može da od prve premjeri, onda uzmu kakav prut, štap ili čibuk te mjere, da se zna čija je. Obično se igra u 16 ponata, ili naj više u 21. Vuk vit. Vrčević, „Srpske narodne igre koje se zabave radi po sastancima igraju“, knjiga II, str. 56- 57, Dubrovnik, 1889.g. Kuglanje- Jedan od zanemarenih sportova u našoj Republici
Anto Sindik i Đuro Krstović podižu zastavu na prvoj Bućarskoj olimpijadi
Veliki uspjeh ekipe Kalimanja
Decenijama se na području Boke Kotorske igraju buće. Poslije rata, u parku Doma JNA u Tivtu izgrađena je i dobra dvostazna kuglana, koja je usto ipokrivena…
Ipak, buće su sport koji najviše okuplja stanovnike Tivta. Na opštinska prvenstva redovno dolazi mnogo gledalaca, a među njima i starci od osamdeset godina. Na području Tivatske opštine postoji dvanaest igrališta za buće. Dalje, igrališta postoje u Kotoru, Kamenarima, Herceg Novom i drugim mjestima, Jedino se u Opštini Tivat održavaju sistematska takmičenja. Tako je na ovogodišnjem prvenstvu učestvovalo šest ekipa i to : Kalimanj, Đurđevo Brdo, Petkovići, Gradiošnica, Seljanovo i Radoševići. Na završetku prvenstva tabela izgleda ovako: Kalimanj 17 bodova, Đurđevo Brdo 15, Petkovići 13, Radoševići 8, Gradiošnica 6, Seljanovo 2 boda.
Prema tome pobjednik u bućama je ekia Kalimanja, koja ima najkvalitetnije igrače i homogenu momčad.
Poslije prvenstva održana je tzv. „Olimpijada buća“ na kojoj je učestvovalo 11 ekipa i to: Kalimanj I, II, III, Đurđevo Brdo I, II, III, Petkovići I, II, Gradiošnica, Radoševići i Seljanovo. Prvoga dana Olimpijade buća održana su kvalifikaciona takmičenja, a drugog dana finalna utakmica u kojoj su se sastale ekipe Kalimanj I i Kalimanj II. Poslije zanimljive borbe pobijedio je Kalimanj I sa 2:0. Ovo je prvi put da ista ekipa osvoji prvenstvo i postane „olimpiski“ pobjednik.
U opštini je oformljen Inicijativni odbor za osnivanje saveza bućarskih i kuglaških društava. Pretstavnik tog odbora obratio se Savezu sportova Crne Gore za pomoć. Sada bi trebalo osnovati društva, nastojati da se igrališta za buće izgrade prema međunarodnim pravilima i održavati šira takmičenja…
Špiro Račeta, „Pobjeda“, br. 40, str. 12, 29.09.1957.g.
ZAPISI IZ DALMACIJE
Radi jedne partije udario ga bućom u glavu i teško ga ozledio
Jučer poslije podno igrali su Zagorci na novome pazaru po običaju svoju omiljelu igru na buće. Novi Pazar je uopće sastajalište brojnih zagorskih radnika koji rade većinom kao „manovali“ na novogradnjama u Splitu. Tu se oni nedjeljom već za rana sastanu, te imaju i svoju „brijačnicu“, naravski pod otvorenim nebom U jednom zaklonu pod zidom poredaju se „brijači“, sve sami Zagorci i briju svoje drugove za jedan dinar. Na brojnim njivama koje čekaju da se na njima podignu kuće, Zagorci nedjeljom do podne i poslije podne igraju na buće. Igra se obično za vino i sve što se dobije ono se i popije. Nema toga da bi se dobiveno vino ostavilo za naredni dan. I lako je zamisliti kako izgleda jedan igrač koji igra neprestano n. pr. od rana jutra do mraka.
Jedan od takovih bio je jučer i Ante Bugarin iz Graba, to njegov suseljanin Jakov Ćosić i cijelo njihovo društvo. Svi su oni dugo igrali na buće i kod svake partije donesena je litra crnoga vina. Svi su pili i neki od njih tako se opili da n. pr. krivac Ante Bugarin jutros na policiji kaže da jo bio toliko pijan da se više ničega ne sjeća. Kad ih je zahvatilo vino, onda jo medju njima došlo i do prepirke o nekom „puntu“, a na konac i do krvi. Bugarin Ante bacio se teškom bućom na nekoga Rajčića i umjesto nejga, pogodio njegova šuru Juru Rajčića u glavu takovom snagom, da mu je zadao tešku ozledu. Ovome je škinula krv iz rane, te jo bio poveden u bolnicu gdje mu je pružena liječnička pomoć. Ante Bugarin i Jakov Ćosić bili su uhapšeni i pritvoreni jer su bili pijani. Tek jutros, kada su se otrijeznili, bili su izvedeni no saslušanje. Bugarin priznaje da je on udario Rajčića ali se pravda:
– Ne sećam se, poglaviti gospodine, uitilo me bilo crno i oduzelo mi svupamet. I evo me sada u pržun dovelo!
„Novo doba“ (Split), br. 21, str 3, 21.01.1929.g.
Potukli se na igri buća
Jučer oko 1S.30 sati potukli su se Zagorci Malovan Petar i Radan Ivan na ledeni kod Zadružnoga Saveza radi partije na balote. Petar je navalio na Ivana da mu je „ukra punat“ i tako dobio litru. Uhvatili su se rukama i drž jedan drž drugi gonali se ledinom neko vrijeme. Kako su na toj ledini igrali i drugi Zagorci, svi su ostavili igru i okupili se oko zavadjenih igrača da sa zabavljaju gledanjem. Gledaoci su se podijelili u dva tabora i svaki je bodrio svoga. Gonili su se tako neko vrijeme dok nisu obojica palu na zemlju. Redar koji je iz daljega čuo veliku viku „publike“ koja je promatrala hrvanje i bodrila, dotrčao je i prekinuo tučnjavu. Oba Zagorca zadobili su po tijelu više ozleda od padu. Bili su predvedeni na policiju i kažnjeni,
„Novo doba“ (Split), br. 147, str. 5, 27.06.1927.g.
Potražnja dalmatinskih buća u Londonu
Članovi engleskog visokog društva naručuju buće – Ponuđen im je specijalni trener Sušak, 25. Prilikom svoga boravka u Novigradu engleski Kralj Eduard VIII intcrcsovao se za primorsku igru buća, te jc odmah kupio nekoliko kugla i prenio ih na jahtu „Nahlin“.
Za ovo su saznali iz novina Englezi, pa je sada preko sušačkog špedicijskog preduzcća Schenker & comp. zatraženo da se sa avionom pošalje 20 buća.
Ovu porudžbinu izvršila je odmah sportska trgovina Čubrijan. Buće su izradili naši tokari na Grobinštin, nedaleko Sušaka. U toku su i druge porudžbine, jer se visoko englesko društvo mnogo zainteresovalo za ovu lijepu igru naših primoraca. Englezi su zatražili pravila igre, a pošto takova pravila nisu nigdje štampana, to su se naši primorci pobrinuli da ih Englezi ipak dobiju. Englezi su upozoreni da se po samim pravilima igra ne može naučiti bez trenera, i da zato angažuju nekog našcg mornara, koji se slučajno nalazi u Londonu, da ih trenira. U slučaju da ovih dana nema naših mornara tamo, ponuđeno je interesentima u Londonu da im se pošalje jedan specijalni trener,
„Novo doba“ (Split), br. 198, str. 2, 25.08.1936.g.
Boće kao otmeni sport
Pravila za igranje balota sakupio je jedan penzioner u Splitu. Balote su sport naših krajeva koji je postojao mnogo prije nego svi sportovi koji danas oduševljavaju i pojedince i široko narodne slojeve. Ne muže se reći da je to naša narodna igru, recimo kao kamena s ramena, ali već nekoliko stotina jodina po .seoskim livadama naših sela, a i gradova, osobito svetačnim danom, sa mnogo interesa, igraju se boće (balote), I one još uvijek važe kao zabava najširih narodnih slojeva. Gospoda se nisu bavila tom zabavom, jer njih okupljaju otmeniji sportovi, a naročito tenis.
Ali, kako izgleda, igra na balote proširit će se i u.druge krajeve osim Dalmacije i nekih dijelova Italije. Engleski Kralj Eduard VIII kad je vidio i nekom primorskom selu kako seljaci igraju balote, zainteresirao se za tu vrst zabave. Ona mu se naročito dopala, pa je naredio da se nekoliko pari balota kupi i prenese na jahtu „Nahlin“. Naravno, interes engleskog Suverena za balote bio je kao mala senzacija sa Kraljevu puta rcgistrovan u domaćim i stranim novinama, osobito engleskim. I englesko visoko društvo, koje voli da oponaša navike svoga Kralja, već je počelo dla naručuje balote i da traži pravila igre. Balote je bilo lako dobaviti, ali sa pravilima nije bilo tako, jer ko bi i pcmislio da piše pravila o igranju balota, kada i svako dijete u bilo kome našem selu zna da igra balote. I naše otmeno društvo, koje voli da se zamaša sa zapadno-evropskim visokim krugovima, a naročito Englezima, počelo je da pokazuje interes za igranje balota, pa već neki iz Beograda i Zagreba naručuju balote i mole da ih se uputi u pravila igre. Sve to ponukalo je g. Juru Jelića. penzionera u Splitu, dugogodišnjeg igrača balota, da izradi pravila za tu igru koja su sastavljena na temelju običajnih pravila u raznim krajevima.
Kako izgleda, u najskorije vrijeme vidjet ćemo dame i gospodu, obučene u naročite dresove (bilo bi dobro du se za to upotrebe plavi radnički kombinezoni da se barem po tome vidi da je to pučki sport) na nekoj lijepoj livadi sa podrezanom engleskom travom kako se nabacuju balotama uz drukanje publike. Naravno, tada će igra na balote prestati da bude zabava i postat će sport, a prema tomo neće se negdje pod kupinom nalaziti vrč dobrog dalmatinskog vina, .niti će se čuti zavodljivi miris pcčenu jareta. Pit će se, valjda, limonada ili mlaki čaj, pod strogom pažnjom trenera, a rekorderi će biti slavljeni kao i u drugim sportovima.
Mnogi današnji strastveni igrači boća požalit će što njihova omiljena zabava postaje sport, ali opet i od toga će „narodna ?“imati neke koristi, jer će proraditi tvornice u Zelovu i drugim promućurnim mjestima naše siromašne Krajine.
„Novo doba“ (Split), br. 205, str. 3, 02.09.1936.g.
Izvoz naših buća u Englesku – Englezi pogrešno naručuju buće u Italiji
Naš generalni konsulat u Milanu obavjestio je ministarstvo vanjskihposlova, konsularno odjeljenje u Beogradu da se Englezi u velike interesiraju za naše buće koje je engleski kralj Eduard VIII za vrijeme svog boravka u Dalmaciji bio nabavio. Tako su sada Englezi kod jedne milanske tvrtke naručili izvjesnu količinu buća i molili da im se ova partija uputi avionom u London. Ministarstvo vanjskih poslova obratilo se je sada Zavodu za unapredjenje vanjske trgovine koja je obavjestila splitsku Trgovačku i industrijsku komoru kao i Udruženje trgovaca o ovom slučaju i napomenuto kako sada postoji mogućnost izvoza naših buća u Englesku i moli da se na tim bućama stavi oznaka „Made in Jugoslavija“.
Po svemu izgleda da će igra na buće zahvatiti velikog maha u Engleskoj.
„Jadranski dnevnik“ (Split), br. 232, str. 6, 05.10.1936.g.
Turistički brod Morska vila u nedelju oko 2.35 na splitskoj Zapadnoj obali udario je u obalu, a svih 50 putnika izašlo je na kopno te nisu ozlijeđeni, izvijestila je splitska policija. Kapetan je zatečen u vidno alkoholiziranom stanju i priveden je.
Istraga je u tijeku a u nju su uključeni i radnici Lučke kapetanije. Na terenu su i vatrogasci koji su u more postavili zaštitne brane kako ne bi došlo do onečišćenja, javio je za Vijesti u 8 HTV-a, Branko Dobrota.
– Jutros oko 2.30 u Splitu, Branimirova obala, u pristanište benzinske postaje udario je turistički brod na kojem se nalazilo oko 50 putnika. Svi su sišli s broda na obalu i niko nije povrijeđen. Na mjesto događaja su iašli vatrogasci, radnicii Lučke kapetanije i policijski službenici. U toku je očevid od strane Lučke kapetanije, dok je u službene prostorije policije zbog utvrđene alkoholiziranosti i time postojanja sumnje u kazneno djelo Ugrožavanja posebnih vrsta prometa priveden kapetan broda i zadržan radi provođenja kriminalističkog istraživanja, saopštila je policija.
