Mlada Novljanka, reprezentativka Crne Gore i plivačica PVK Jadran, Anđela Antunović, posjetila je danas Opštinu Herceg Novi, gdje je sa predsjednikom Stevanom Katićem razgovarala o predstojećoj Olimpijadi u Tokiju i planovima za naredni period.
Katić je mladoj Novljanki, koja je ove godine završila srednju školu, poželio uspjeh i sreću na Olimpijskim igrama, i da svoj grad, državu, porodicu i prijatelje predstavi onako kako najbolje zna. On je naglasio i da je ovo Anđelino prvo učešće na Olimpijskim igrama u disciplini 100 metara kraul, te da će na sledećim i onim narednim sigurno postići sve bolje rezultate.
„Herceg Novi je ponosan na Anđelu, ali i na sve olimpijce koji će nas predstavljati. Trećina olimpijskog tima je iz Herceg Novog, zbog čega smo posebno ponosni, kako na našeg jedriličara Milivoja Dukića, tako i na vaterpoliste. Mi ćemo se svakako potruditi da sve naše olimpijske Novljane i Novljanke dočekamo pri povratku, nadamo se sa po nekom medaljom. Ako bude, bude, ako ne bude – Herceg Novi će se svakako odužiti svim svojim olimpijcima za učešće i dostojno predstavljanje grada i države“, poručio je predsjednik Katić.
Uz riječi zahvalnosti na današnjem prijemu, kojem su prisustvovali i direktor PVK Jadran Miloš Mračević i sekretar za društvene djelatnosti i sport Darko Klasić, Antunović je potvrdila da ima tremu pred večerašnji polazak, ali i svoju želju da Crnu Goru i Herceg Novi predstavi u najboljem mogućem svijetlu.
Gotovo sve restrikcije vezane za pandemiju COVID-a ukinute su u Engleskoj u ponedjeljak, koji je nazvan “Danom slobode”, uprkos povećanju broja slučajeva zaraze, što zabrinjava znanstvenu zajednicu i dio političara.
Od ponoći se u Engleskoj dvorane i stadioni mogu otvoriti u punom kapacitetu, diskoteke ponovno raditi, opet se može biti za šankom u pubovima i više nema ograničenja broja ljudi koji se mogu okupljati. Riječ je o novom poglavlju u borbi protiv pandemije COVID-a.
Nošenje maske više nije obvezno, ali je preporučljivo u javnom prijevozu i trgovinama, a više se ne poziva ni na rad od kuće.
Britanski premijer Boris Johnson upozorio je u nedjelju stanovništvo na oprez.
– Molim vas, budite oprezni i prijeđimo sutra u sljedeću etapu ublažavanja mjera, uz potpuni oprez, potrebno poštovanje drugih i rizika koje bolest i dalje predstavlja”, zamolio je konzervativni čelnik u videu na Twitteru u nedjelju i upozorio na veliku zaraznost delta-varijante koronavirusa, odgovorne za veliki skok broja novozaraženih posljednjih sedmica.
Johnson polaže nadu u cjepivo bez obzira na rast broja slučajeva. Ako se pokaže da cjepivo štiti od težih oblika bolest i smrti, bez obzira na sve veći broj zaraženih, to bi mogla biti važna informacija za druge zemlje kad je riječ o povratku u normalan život, piše Reuters.
Britanija je u nedjelju imala 48.161 novozaraženog i 25 umrlih unutar 28 dana od pozitivnog testa, prema podacima vlade. Oba broja su manja od subotnjih, kada je bilo 54.674 pozitivnih i 41 umrli.
Ali nova strategija nosi i rizike – može se pojaviti varijanta otporna na cjepivo ili broj slučajeva može biti toliko visok da dovede do zaustavljanja ekonomije.
– Ako to ne učinimo sada, možemo se upitati kada ćemo to uopće učiniti?, rekao je Johnson u nedjelju na Twitteru.
– Ovo je pravi trenutak, ali moramo biti oprezni. Moramo biti svjesni da je virus nažalost i dalje tu.
Britanija je ukupno sedma na svijetu po broju umrlih, ali 87 posto britanske odrasle populacije dobilo je barem jednu dozu cjepiva, a više od 68 posto dvije.
Broj mrtvih u danu koji se sada kreće oko 40 daleko je od brojeva iz vrhunca pandemije u siječnju, kada ih je bilo i 1800.
Cilj ukidanja mjera je ubrzati ekonomski oporavak, ali ta ambicija mogla bi biti ugrožena ako se pojave deseci tisuća novih slučajeva infekcija dnevno, što bi natjeralo na samoizolaciju stotine tisuća ljudi: ne samo one koji su zaraženi, nego i njihove kontakte.
Johnson i ministar financija Rishi Sunak trenutačno su u samoizolaciji jer su bili u kontaktu s osobom zaraženom koronavirusom.
Promotivna manifestacija “Bokeška maslina” biće održana 25.jula, od 19 do 23 sata, na gradskoj rivi Pine u Tivtu. Zbog situacije s korona virusom, ova manifestacija prošle godine nije bila organizovana.
U skladu sa propisanim mjerama predostrožnosti, biće smanjen broj izlagača koji će predstaviti maslinovo ulje i druge, prateće proizvode domaćih proizvođača.
“S pauzom od godinu dana, pokušaćemo da obnovimo lijepu praksu promocije domaćih prozvoda od masline kao i drugih domaćih proizvoda (sira, pršuta, vina…) koji idu uz maslinovo ulje. Pored svih nevolja koje se dešavaju našem narodu, malo druženja i osjećaja pripadnosti zajednici uz zabavni program, treba da pruže, makar kratkotrajno zadovoljstvo našim sugrađanima i njihovim gostima.
Nadamo se da nam se ništa neće ispriječiti na putu, te da ćemo ponovo, uživati u onome što nam je priroda dala, ljepote naše zemlje, zdravu hranu, osjećaj za lijepo i mediteranski mentalitet koji drži do svoje kulture” – kazala nam je Vesna Đukić predsjednica MD Boka.
Samo tokom vikenda u Crnoj Gori se dogodilo 69 saobraćajnih nezgoda u kojima je pet osoba zadobilo teške tjelesne povrede dok su 33 osobe zadobile lake tjelesne povrede, saopšteno je iz Uprave policije. Zbog počinjenih prekršaja u protekla tri dana od strane saobraćajne policije sankcionisano je 1.341 vozača.
“I pored pojačanog prisustva saobraćajne policije na putnim pravcima, preventivnih aktivnosti, kao i pojačanih kontrola učesnika u saobraćaju jedan broj vozaća i dalje ne poštuje saobraćajne propise, čineći najteže prekršaje”, navodi se u saopštenju.
Ono što i dalje zabrinjava je da je, čak 31 vozač isključen iz saobraćaja, lišen slobode i priveden nadležnim sudovima na dalji postupak i odlučivanje, zbog počinjenih najtežih saobraćajnih prekršaja.
“Apelujemo na vozače da svoju vožnju prilagode uslovima i stanju na putu, frekvenciji saobraćaja, te da odgovornim i strpljivim ponašanjem, poštujući saobraćajne propise, doprinesu svojoj i bezbjednosti ostalih učesnika u saobraćaju”zaključili su iz policije.
Odlazak radne snage sa Zapadnog Balkana je proces koji traje decenijama i prividno je tek malo zaustavljen tokom pandemije, da bi se prvim signalima otvaranja ponovo počeo zahuktavati. Pa iako Balkan nije neka izdvojena i specifična takča na globalnoj ploči migracionog kretanja radne snage, u kombinaciji sa svim ostalim procesima, ovdje to stvara sve veće probleme. Kvalitetnih radnika, pa onda i bilo kakvih za obavljanje pojedinih djelatnosti je sve manje.
Internetska stranica schengenvisainfo.com je objavila podatke za kriznu 2020.godinu po kojoj je po novom Zakonu o zapošljavanju stručne radne snage u Njemačku otišlo 2.024 ljudi iz Srbije, 1.159 ljudi iz BiH, 792 sa Kosova i 778 iz Albanije. U pitanju su dakle stručnjaci u svojim oblastima i Srbija je na prvom mjestu ispred Filipina, Vijetnama, Indije, Turske, Ukrajine. BiH je na sedmom mjestu, uz saznanje da preuzima lidersku poziciju ako se računa nominalna brojka u omjeru na milion stanovnika. Njemačka apsorbuje „samo“ polovinu, dok Slovenija preuzima 26, a Austrija devet posto radnika.
Osim toga, Srbija (759) je nakon Filipina (1.294) i druga zemlja po broju medicinskih radnika koji su se u posljednjih pet godina po Programu „Triple-Win“ skrasili u Njemačkoj, dok je BiH na trećem mjestu (644).Ti ljudi nedostaju na tržištu rada u svojim zemljama, a tek slijede “ostali” poslovi.
Stagnacija sektora građevine
Teško je i precizirati i u kojem trenutku se pojavio problem sa nedostatkom radnika. U Hrvatskoj se to može pratiti kroz sistem odobravanja kvota za strane radnike. Posljednjih pet godina, uz izuzetak nereferentne 2020.godine, trend je da se kvote za strane radnike povećavaju po dvocifrenoj stopi postotka.
Očekivano, najviše nedostaje osoblja u sektoru ugostitetljstva i svih poslova vezanih za turizam. Ali, to se može pripisati staroj boljci i visokom sezonalnošću. Međutim, sektor graditeljstva stagnira upravo zbog hroničnog nedostatka radnika i to nakon zemljotresa koji je povećao potražnju za građevinskim poslovima. Procjena je da uz preko 30.000 izdatih dozvola za strance od početka godine, na hrvatskom tržištu rada nedostaje još barem toliko radnika.
Hrvatsku zato pohode radnici iz ostalih zemalja regiona, koji ostavljaju vlastito tržište u deficitu. Zato su u Srbiji na berzi rada stalno otvoreni oglasi za zidare, molere, keramičare, mesare, zavarivače, konobare, pa u sezoni i berače i ostale radnike u oblasti poljoprivrede. Naći radnika nije lako, a naći dobrog radnika je postalo kao dobitak na lutriji.
To saznanje se kosi za objavljenih podacima Republičkog zavoda za statistiku Srbije po kojima je na kraju prvog kvartala tekuće godine u toj zemlji bilo 399.400 nezaposlenih, uz konstataciju da je to historijski niska nezaposlenost za tu zemlju.
Na isti dan je u Bosni i Hercegovini je prema analizama Agencije za rad i zapošljavanje bilo 398.504 nezaposlenih osoba. Radnika u sektorima ugostiteljstva, vozača kamiona, medicinskih radnika, pa i zanatskih djelatnosti u oblasti građevine je sve manje. Pogotovo ako se istrajava na specifičnim željama za radnu snagu.
Kako naći radnika?
“Imam problema naći adekvatnu radnicu. Tražim je i po dva mjeseca. Pošto je u pitanju slastičarna i pizzeria, gledam da to uvijek budu djevojke. Međutim, one se udaju i odu, pa mi iznova slijede muke na pronalaženju zamjene”, konstatuje Mahir Konjičanin, vlasnik ugostiteljskog objekta.
Primanja i dugoročna sigurnost su za radnike osnova ulaska u ugovorne odnosne za poslodavcima. Masovni odlasci radnika i povećanje potražnje za domaćim proizvodima i uslugama će se prema bosanskohercegovačkim sindikalistima, nakon otvaranja granica zemalja Evropske unije dodatno povećati.
“Ono što posebno zabrinjava je da sve češće o odlasku govore i radnici koji rade u uspješnijim i profitabilnijim kompanijama, što samo potvrđuje tvrdnju sindikata da je ono što se nudi radnicima u Bosni i Hercegovini daleko od dostojanstvenog života. Sve dok prosječna plata ne pokriva ni polovinu potrošačke korpe, pri čemu 60 posto radnika prima platu koja je manja od prosječne plate za 200-300 KM, niko ne može očekivati da radnici neće tražiti bolju i sigurniju sadašnjost i budućnost u drugim državama. Ovo je prilika za vlast i poslodavce da pokažu da cijene domaće radnike, njihovu stručnost, kvalifikovanost, odgovornost i odnos prema radnim obavezama i da definisanjem minimalne plate u iznosu od 1.000 KM (500 eura) osiguraju radnicima da mogu biti zadovoljniji i u stanju obezbijediti dostojanstven život i sebi i članovima porodica”, smatra Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.
Dodatni problem vidi i u neusklađenosti obrazovnog sistema sa tržištem rada što za posljedicu ima “masovnu proizvodnju” kadra za kojeg na tržištu rada nema potražnje, dok za neka zanimanja nema interesovanja kod mladih ili za neka ne postoji adekvatan kurikulum u postojećim srednjim školama ili na fakultetima. Problem stvara i manjak praktične nastave u srednjim školama i na fakultetima, pa mladima treba određeni period da se uključuje na tržište rada kao kvalifikovana radna snaga.
Nedostatak kvalifikovane snage sada već prijeti da dovede u pitanje i osnovne procese u pojedinim segmentima privrede i postavlja se pitanje ima li kraja mukama?
‘Poduzimanje strukturnih reformi’
“Problem se može riješiti poduzimanjem strukturnih reformi. Pod njima se podrazumijeva niz mjera usmjerenih na povećanje broja poduzetnika – smanjenjem barijera ulasku u djelatnost, smanjenje troškova rada, progresivno oporezivanje rada, te olakšavanje pristupa kapitalu kroz uvođenje novih financijskih institucija, instrumenta i mehanizama, kao i obukama. Nadalje, može se ublažiti na dva načina. Povećanjem produktivnosti, to jest smanjenjem potreba za radom i uvozom radne snage. Kraj muka nije na vidiku, jer ni na vidiku nema političkih snaga okrenutih budućnosti. Živimo u doba državnog kapitalizma bez pravne države. Dakle, ne djeluje nevidljiva ruka (tržište) niti vidljiva ruka (država) nego iščašena ruka. Postojeći političari su zainteresirani da takvo stanje ostane što duže”, smatra Vjekoslav Domljan, univerzitetski profesor i eksper za aktivne politike trišta rada i neformalnu ekonomiju.
Ulazeći dublje u problematiku raspodjele ostvarene dobiti i dijeljenja profita među učesnicima u procesima rada na ovom području, uočava i disperziju koja jasno i sebično ide na štetu radnika, a što zadnjeg u hranidbenom lancu tjera na radikalne poteze odlaska sa domaćeg tržišta rada.
“U tržišnoj ekonomiji tržište kao nevidljiva ruka određuje primarnu raspodjelu dohotka na plaće (dio koji pripada radu) i profit (dio koji pripada kapitalu). Problem je što se između rada i kapitala penetrirala prenapučena i neefikasna država koja putem sekundarne raspodjele dohotka dovodi do toga da se iz džepa poslodavca (troškovi rada) uzima puno, a u džepove radnika sliva malo (neto plaća). Nema dvojbe da su poduzeća-hijene i poduzeća-vukovi znatan dio proletarijata pretvorili u prekarijat, što se može uvođenjem socijalno-liberalne tržišne ekonomije. Problem je što nema socijalnih i političkih aktera u BiH koji bi to pitanje stavljali na dnevni red i zalagali se za to. Što bi oni rekli, „nema ruku“ da se aktualno stanje promijeni. Bojim se da je stvar još i gora, jer „nema glava“ koje bi interes društva stavili ispred vlastitog interesa”, zaključuje profesor Domljan.
Do pronalaska i otklanjanja sistemskih grešaka svi učesnici u socijalnom dijalogu bi morali znati rezultate nekoliko studija OECD zemalja (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj), Regionalnog fonda za saradnju i Zapadnog fonda za demokratiju, prema kojima Bosna i Hercegovina za svakog iseljenika godišnje gubi u prosjeku po 21.000 eura.
Sueski kanal u Egiptu zabilježio je najveći godišnji prihod u svojoj istoriji tokom posljednje fiskalne godine koja je završila u junu.
Osama Rabie, šef uprave Sueskog kanala, izjavio je u nedjelju da je najvažniji svjetski brodski plovni put krajem juna zabilježio najveći godišnji prihod u svojoj istoriji, u vrijednosti od 5,84 milijarde američkih dolara.
Rabie je rekao da se pomorski promet kroz kanal značajno poboljšao početkom 2021. godine i da je kanalom prošlo 9.763 broda, što je porast od 2,3 posto u odnosu na godišnji prosjek.
Oko 12 posto ukupne svjetske trgovine prolazi Sueskim kanalom što skraćuje udaljenost između istoka i zapada za 35 posto u poređenju s Rtom dobre nade, na samom jugu Afrike.
Prihod kanala tokom prve polovine 2021. godine iznosio je tri milijarde dolara, u odnosu na 2,76 milijardi dolara u istom periodu prošle godine, što je porast od 8,6 posto.
“Fleksibilne marketinške i cjenovne politike koje je usvojila uprava uspjele su održati brzinu prelaska brodova preko kanala i steći povjerenje kupaca”, rekao je Rabie.
Bez tradicionalnog vatrometa s ograničenim brojem gledatelja i uz poštivanje svih epidemioloških mjera u pulskoj Areni u subotu navečer polusatnim je svečanim programom i projekcijom hrvatskog filma „Murina“ redateljice Antonete Alamat Kusijanović otvoren 68. Pulski filmski festival.
Izaslanik hrvatskog predsjednika, posebni savjetnik za kulturu Zdravko Zima na otvorenju je rekao da je Pula prepoznata, a to će ostati i ubuduće – kao jedinstveno mjesto hodočašća brojnih filmskih djelatnika. Kako je istaknuo to je grad koji se spominje zbog svojih mnogih znamenitosti, zbog filmskog festivala i Sajma knjige a obraćanje je zaključio ocjenom da je “umjetnost trajna, a ljudski životi kratki”.
Državni tajnik u Ministarstvu kulture Krešimir Partl, kao izaslanik predsjednika Vlade i ministrice kulture i medija, za 68. izdanje Pulskog filmskog festivala je rekao da se odvija u drugačijim izazovnim okolnostima epidemije koronavirusa. Istaknuo je da je upravo pandemija obustavila brojne projekte, no kako je rekao, „iako je manje filmova, kvalitetni su i već su nagrađivani na festivalima“ te stoga vjeruje da program može biti vrlo privlačan.
“Iza nas je jedna teška i izazovna godina koja je posebno pogodila kulturu i audio-vizualni sektor. Vjerujem da je bolje vrijeme pred nama, a Vlada će učiniti sve što je u njezinim mogućnostima da pomogne u normalizaciju i ponovno pokretanje gospodarskih i kulturnih aktivnosti”, rekao je državni tajnik Partl.
Poručio je kako su u Ministarstvu kulture ponosni na ovogodišnji hrvatski program, na autore, producente, umjetnike i djelatnike koji su u teškim okolnostima uspjeli završiti snimanja i produkciju filmova koji će biti predstavljeni na ovom festivalu.
Pulski gradonačelnik Filip Zoričić rekao je kako je pandemija najviše traga ostavila upravo na kulturnom sektoru te da je povezanost filma i Pule duboko ukorijenjena u tradiciji grada.
“Festival je dio naše prošlosti i dio budućnosti. Pula je grad filma i radit ćemo na tome da se filmska priča tritisućljetne Pule kroz kvalitetne programe protegne tijekom cijele godine” , poručio je Zoričić. On je izrazio želju da festival preraste svoje okvire i postane još važniji društveni i kulturni moment moderne i urbane Pule.
“Pula je grad kulture, Pula je hrvatski Rim, i to izaziva respekt, a kultura na poseban način. Film sažima sve umjetnosti, a to je onda poseban osjećaj slobode, slobode o kojoj uvijek moramo govoriti. Film kao i knjiga daje nam priliku da putujemo, da sanjamo, da maštamo, postavlja pitanja i daje neke odgovore” – poručio je gradonačelnik Zoričić. Kako je istaknuo na kraju govora, “pulski filmski festival je svjetski festival, europski, regionalni, hrvatski, ali prije svega pulski filmski festival.”
Kao i svake, i ove su godine tijekom programa otvaranja prikazani “foršpani” filmova koji se do petka mogu vidjeti na najljepšoj prirodnoj pozornici pod vedrim nebom.
Članovi Ocjenjivačkog suda hrvatskog programa su poljski scenarist i redatelj Pawel Pawlikowski, glumica Zrinka Cvitešić, redatelj Danilo Serbedžija, docent na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu Mirko Pivčević te umjetnička ravnateljica međunarodnog filmskog festivala u Chicagu Mimi Plauche’.
Festival je otvoren projekcijom hrvatskog filma “Murina”, debitantice Antonete Alamat Kusijanović, što je prvo prikazivanje tog filma nakon svjetske premijere na Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je kao najbolji debitanski fillm dobio nagradu Camera d’Or. To je jedan od najvećih uspjeha hrvatskog filma.
U Areni je bilo 1500 gledatelja koji su mogli ući bez bez COVID potvrda.
Pulski filmski festival održava se na 15 mjesta, od kojih su četiri rezervirana za filmski program s više od 90 projekcija, a od filmova u konkurenciji tu je šest hrvatskih i deset kooprodukcija.
Bućarski klub Palma iz Donje Lastve-Tivat šampion je Crne Gore. Oni su na Final Fouru koji je proteklog vikenda održan na zogovima u D.Lastvi u polufinalu pobijedili ekipu Vrmca 12:5, dok su u finalu pobijedili ekipu Maine iz Budve rezultatom 12:5.
Treće mjesto osvojila je ekipa Meljina, a četvrto pripalo je Vrmcu.
Slijedi tradicionalna 65. Bućarska olimpijada na terenima u B.K. Kalimanj koja počinje u petak 23. jula.
U ponedeljak, 19. jula, u 21 čas, na Trgu pjesnika, nastavlja se ovogodišnji književni program festivala “Grad teatar”, gdje će gost biti Maša Kolanović.
Maša Kolanović (Zagreb, 1979.) radi kao vanredna profesorka na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na istome je fakultetu diplomirala kroatistiku i komparativnu književnost i doktorirala. Do sada je objavila niz autorskih članaka o književnosti i popularnoj kulturi, knjige fikcije: Pijavice za usamljene (Studentski centar, Zagreb, 2001.), Sloboština Barbie (V.B.Z., Zagreb, 2008.), Jamerika: trip (Algoritam, Zagreb, 2013.), Poštovani kukci i druge jezive priče (Profil, Zagreb, 2019), studiju Udarnik! Buntovnik? Potrošač…: popularna kultura i hrvatski roman od socijalizma do tranzicije (Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.).
Uredila je zbornike “Komparativni post-socijalizam: slavenska iskustva” (FF Press i Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2013.), “The Cultural Life of Capitalism in Yugoslavia: (Post)Socialism and its Other” (Palgrave Macmillan, New York, 2017., zajedno s D. Jelačom i D. Lugarić).
Za zbirku priča Poštovani kukci i druge jezive priče nagrađena je nagradama: nagrada publike ‘Libar za vajk’ Pulskog sajma knjiga; Nagrada Evropske unije za književnost i Godišnja nagrada za književnost Republike Hrvatske ”Vladimir Nazor”.
Moderator večeri je novinarka, književna kritičarka i urednica na Radio Beogradu 1, gđa Tamara Krstić.
Iste večeri, sa početkom u 21 čas, na sceni između crkava biće izvedena predstava „Selestina“, po motivima drame Fernanda de Rohasa, a u režiji Milana Neškovića. Predstava je koprodukcija JU „Grad teatar“ Budva i Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda. Premijerno je izvedena na 18. jula, 2019. godine na 33. festivalu „Grad Teatar“, dok je beogradska premijera predstave održana 6. oktobra, iste godine, na sceni „Ljuba Tadić”.
Režiju je uradio Milan Nešković, adaptaciju teksta i dramaturgiju Maja Todorović, scenografiju je radila Jasmina Holbus, kostimografiju Biljana Grgur, koreografiju Ista Stepanov, a kompozitor je Vladimir Pejković.
U predstavi igraju: Nataša Ninković, Aleksandar Đurica, Nikola Rakočević, Marta Bjelica, Nikola Šurbanović, Emir Ćatović, Anđelika Simić, Maja Stojanović i Katarina Žutić.
Muslimanski vjernici vakcinisani protiv COVID-19 okupili su se u nedelju na godišnjem hodočašću u Saudijskoj Arabiji, koje već drugu godinu zabranjuje dolazak vjernicima iz inostranstva zbog pandemije.
Odjeveni u bijelo i noseći kišobrane kojima se štite od sunca, oko 60.000 saudijskih državljana i stanovnika obavlja obred, koji su muslimani dužni da obave jednom u životu ukoliko to sebi mogu da priušte. Poređenja radi, 2019. godine to je učinilo oko 2,5 miliona ljudi.
“Molim Boga da zaustavi korona virus, to nas je jako uplašilo i učinilo situaciju veoma teškom”, kazao je palestinski hodočasnik Hassan Jabari, prenosi Reuters. S obzirom na pandemiju korona virusa, vlasti su ograničile pristup tako da je omogućen samo hodočasnicima starim od 18 do 65 godina koji su u potpunosti vakcinisani protiv COVID-19 i ne boluju od hroničnih bolesti.
Za dezinfekciju Velike džamije u Meki i njenog dvorišta koriste se roboti, a takođe i za distribuciju boca vode zamzam, koja se ispumpava iz svetog bunara u Meki, a sve s ciljem da se smanji interakcija među ljudima i obezbedi fizičko distanciranje.
Na ulazima u Veliku džamiju su termalne kamere koje kontrolišu temperaturu hodočasnika.
Male grupe hodočasnika sa maskama na licu od subote kruže oko Kabe – kamene građevine koja je najsvetija u islamu i pravac u kojem se muslimani moraju moliti – dok zdravstveni radnici nadgledaju njihova kretanja.
Potom će se uputiti do Mine, udaljene sedam kilometara sjeveroistočno od Velike džamije u Meki, gde će provesti dan u molitvi pre nego što će se uputiti na planinu Arafat, gde je prorok Mohamed održao poslednju besedu.
Na raspolaganju je oko 500 zdravstvenih volontera koji nude medicinsku pomoć, a postavljena su 62 ekrana za emitovanje poruka o poštovanju mere i držanju distance na različitim jezicima.
Saudijska Arabija dobija veliku zaradu od boravka vernika, prevoza, taksi i poklona. Kraljevstvo je tokom godina potrošilo milijarde dolara na to da jedno od najvećih verskih okupljanja na svetu učini sigurnijim.
