U Herceg Novom boravi 3,03 hiljade turista, 91 odsto manje u odnosu na isti prošlogodišnji period.
Prema podacima hercegnovske Turističke organizacije (TO), od ukupnog broja turista stranaca je 2,14 hiljada, a domaćih gostiju 889 hiljada.
U domaćinstvima boravi 1,81 hiljada gostiju, a u hotelima njih 1,22 hiljade.
U auto-kampovima i hostelima nema prijavljenih turista.
Ako se sumiraju rezultati dosadašnjeg dijela ljetnje turističke sezone jasno je da su prihodi, obuhvativši sve od primorja do krajnjeg sjevera Crne Gore, a upoređujući ih sa prošlom godinom, manji za 80 do 90 odsto. Mnogi hoteli i etno-sela nijesu ni otvarani, pa ipak, čini se, pandemija je najviše pogodila one koji se bave raftingom.
Uobičajeno je da sezona splavarenja Tarom počinje 15. aprila i da traje, zavisno od vremenskih prilika, čak do oktobra, pa i koju sedmicu duže. Za tih nekoliko mjeseci brojni privrednici na bukovima „Suze Evrope“ zarade pristojno ili makar toliko da mogu preživjeti do narednog ljeta i uz to obogatiti svoju ponudu, pripremiti se kako valja za sljedeću sezonu…
Ove godine je aktuelna sasvim druga priča. Korona „satire“ rafting. Prvi turisti počeli su stizati tek sredinom maja i, naravno, stranci se mogu „na prste“ izbrojati.
Od Šćepan Polja do Brštanovice je 15-ak kampova, mnogi od njih nijesu ni otvarali ovog ljeta svoje kapije, a kakav je fijasko doživjela sezona najbolje potvrđuje podatak Parka prirode Piva da su imali svega 1.450 posjetilaca, a lani do u ovo doba čak 24.000.
– Ovog vikenda je nešto više turista, vjerovatno na brzoj rijeci traže spas od žega koje su nastupile, ali to su pretežno domaći gosti. Naravno, među ovih 1.450 posjetilaca je i njih oko 400 koji su posjetili Trnovačko i Stabanjsko jezero. Dakle, računamo sve koji su posjetili Park prirode Piva i platili ulaznicu koja košta euro, što je više nego simbolična cijena. Ako se zna da naše preduzeće gotovo 80 odsto svojih prihoda ostvaruje kroz turizam jasno je u kakvoj smo situaciji, pa i svi vlasnici kampova. No, korona virus je globalni problem i moramo se pomiriti s tom činjenicom. Lani smo imali ukupno oko 36. 000 posjeta, a ove godine nećemo ni deseti dio od te brojke, jer već je počeo avgust i, što je najgore, ne obećavaju izvještaji zdravstvenih radnika, riječi su direktora PP Piva Slobodana Delića.
Anka Vujanović iz kampa „Grab“, koji je na samoj obali Tare i prepoznat po tome da prihvata gotovo stoprocentno inostrane turiste, ove godine je prve goste imao tek 21. maja.
– Na Dan nezavisnosti imali smo prve posjetioce i nijesu bili stranci. Naravno, mi smo kamp pripremili mnogo ranije, otvorili ga 15. aprila i sve vrijeme imali uobičajeno velike troškove, a prihodi su izostali. Naša statistika, zaključno s ovim vikendom, govori da je turista manje za 85 odsto i sumnjam da će u avgustu i septembru biti bolja situacija, pa sve i da pandemija utihne. Naši gosti su 98 odsto stranci svih ovih godina, a ovog ljeta svega svaki deseti je stranac. Kod nas su najbrojniji bili Francuzi, zatim Njemci, Englezi… pretežno turisti sa zapadnoevropskog tržišta, a ove godine među inostranim posjetiocima su prednjačili Poljaci i to koji su stigli terencima i uglavnom kampuju. Naravno, domaći gosti rijetko koriste smještaj kod nas i dolaze samo izletnički, na dan. Mi raspolažemo sa 65 kreveta u kućama i bungalovima, ali prethodnih godina je bilo kao u košnici i cijela ova livada zauzeta šatorima. Imali smo na konačištu samo Francuza po 150, kaže Anka Vujanović.
Na pitanje koliko im znače mjere podrške koje je preduzela Vlada Vujanović odgovara ovako:
– Da nije bilo tih subvencija, teško da bi i do sada mogli izdržati, jer troškovi su nam ogromni, morate imati kuvare, konobare, pomoćno osoblje, skipere, vozače…, pa koliko god da je gostiju. Ovako ćemo, nadam se, nekako preživjeti, kazala je Vujanović, priznajući da im je korona virus pomrsila kompletnu računicu, ali se nada da će i ove godine organizovati, pa makar i u manjem obimu, „Kajak Fest“, kako bi održali tradiciju.
U kampovima na Tari kažu da Crnogorci na sjever rijetko dolaze bez želje da se spušte čamcem brzacima, nijesu kao inostrani gosti koji vole i da pješače, pecaju, voze bicikl ili terencem krstare makadamskim putevima kojih ima mnogo.
Najjednostavnije rečeno, očigledno je da našim ljudima nije prioritet taj aktivni odmor, a nijesu ni pristalice odmaranja u hladovini. Jasno je da im navike nijesu značajnije promijenile ni znatno snižene cijene. U kampu „Grab“ su, recimo, za 50 odsto snizili cijenu raftinga, svakog vikenda nude povoljne tzv. porodične pakete, pa čak djeca do 12 godina dobijaju i besplatan ugođaj, ali…
Komšije u Foči bolje prolaze
Ništa „vedrija“ iskustva ovog ljeta nemaju ni rafteri uzvodno Tarom, Žabljačani, Mojkovčani… Reklo bi se, nešto bolje su prošle naše komšije iz Foče. U njihovim kampovima bilo je znatno više turista, što je i očekivano, jer su se oslanjali na tržište iz Srbije, ali od njih naša turistička privreda nema vajde.
Kod mosta u Plužinama 60 smjerova za penjače na prirodnoj stijeni
Park prirode Piva, u okviru prekograničnog projekta s kolegama iz Foče, realizuje projekat „TARA“ (Turizam, Adrenalin, Rafting, Avantura), a sve s ciljem da stvori nove turističke proizvode. Tako je ovih dana završeno opremanje 60 smjerova za penjanje na prirodnoj stijeni i to u neposrednoj blizini plužinskog mosta.
Uz to, na istom lokalitetu izgrađen je i ponton kako bi Pivsko jezero posjetiocima bilo pristupačnije, nezavisno od vodostaja, pa bilo da su kupači ili uživaju na čamcu. Direktor PP Piva Slobodan Delić kaže da će zahvaljujući ovom projektu imati sadržajniju ponudu, da nabavljaju i deset kajaka, te da će sve to biti propraćeno i odgovarajućim promotivnim materijalom, jer proći će i epidemija i ponovo će zaštićeno područje kojim gazduju biti primamljivo inostranim i domaćim turistima.
/R.Perošević/
Potražnja za biciklima doslovno je eksplodirala tokom pandemije. U Europi su se brojke prodaje udvostručile ili utrostručile u odnosu na prethodnu godinu, izvijestio je maloprodajni gigant Decathlon. Kina govori o petostrukom porastu.
Proizvođači su upali u teškoće zbog složenih lanaca opskrbe, jer se više od polovine pojedinih dijelova uvozi iz Azije. Nekoliko kompanija otkazalo je ljetni odmor svojih zaposlenika.
Proizvođač KTM je ove godine prodao više od 260.000 bicikala, od čega je 80 posto u Austriji i Njemačkoj, izvještava bečki Standard. U knjigama narudžbi za tekuću financijsku godinu nalazi se još 250 000.
– Prvih tjedana nakon zatvaranja prodali smo više e-bicikala nego u cijeloj prethodnoj godini, kaže Stefan Limbrunner.
Šef najvećeg austrijskog proizvođača bicikala ima 15 posto više zaposlenih u Mattighofenu nego prije krize. Umjesto 800, dnevno proizvedu 1.000 bicikala, uskoro će ih biti 1200.
KTM zapošljava 600 ljudi u konstrukciji bicikala, od kojih je 400 u proizvodnji.
Operska pjevačica Katarina Horvat Khan i ove, kao i prehodnih 20 godina, ljeto će provesti u Herceg Novom. “Volim ovaj grad, prirodu , ljude,mediteranski mentalitet I bliži su mi nego moji Vojvođani gdje sam rođena”, kaže operska diva i dodaje da je Herceg Novi njena ljubav. Ističe da se ne plaši epidemije Covida 19 , jer se pridržava svih propisanih mjera, a i dobro se osjeća jer je “došla kući”.
Katarina Horvat Khan je stalna članica operne kuće u Dortmundu u Njemačkoj koja je otvorena 1966. godine, zamjenjujući raniji objekat koji je otvoren 1904. i uništen tokom Prvog svjetskog rata. Na mjestu Stare sinagoge, koju je nacistička lokalna vlada srušila 1930-ih, arhitekti Heinrich Rosskotten i Edgar Tritthart dizajnirali su modernističku strukturu.
Katarina je Boku I Herceg Novi zavoljela zahvaljujući nedavno preminuloj dirigentkinji Darinki Matić Marović koja joj je “pokazala svu ljepotu ovog podneblja u koje se odmah zaljubila”.
Za poznatu dirigentkinju vežu je najljepše upomene u profesionalnom, ali i u ljudskom smislu. Od nje je mnogo naučila jer je pet godina bila članica Akademskog hora Collegium Musicum. Repertoar hora obuhvatao je djela kompozitora različitih stilskih epoha, od rane muzike do savremenog muzičkog stvaralaštva, a krasile su ga, kao i sada, visok profesionalni nivo i kreativnost što je tada mladoj umjetnici pomoglo u stvaranju operske karijere. Sa horom je obišla skoro cijeli svijet. “Dara nas je učila svemu – od toga kako pjevati do toga kakov stav zauzeti na pozornici, sve ono što nismo učili na Akademiji”, sjeća se Katarina.
Katarina Horvat Khan rođena je u Subotici gdje je završila nižu i srednju muzičku školu. “Imala sam veselo i bezbrižno djetinjstvo , a roditelji su nesebično podržali moju odluku da mi ozbiljna muzika bude poziv. Interesovalo ih je jedino da li ja hoću time da se bavim”, priča Katarina.
Nakon srednjoškolskog obrazovanja sa diplomom pobjednice takmičnja mladih u Ljubljani upisala se na Muzičku akademiju u Beogradu, na odsjek solo pjevanja. Na prijemnom ispitu dobila je compliment da ima “glas kao biser”. Akademiju je završila u klasi profesorice Zdenke Zikove.
Dok je na Kolarcu pripremala diplomski ( Rihard Vagner) čuli su je njemački agenti i pozvali je na audiciju u Dormundsku operu. Bez znanja njemačkog jezika, sa diplomom, velikim znanjem i željom da pjeva, Katarina je prvo dobila ugovor na šest mjeseci da bi zatim ostala tri decenije. Prvu ulogu imala je u operi “Jedne noći u Veneciji” Johana Štrausa.
Katarina ima širok glas, metalnog tembra, prodornih jačina, sa velikim dramskom bojom. Velike uloge Verdija, Pučinija, kao i Štrausa su pisane za ovaj fah. Zahvaljujući glasu dramskog soprana, velikom radu i neospornom talent ostvarila je veliki broj uloga u operskoj kući u Dortmundu. Pjevala je u najpoznatijim operama, ali su joj zahtjevni nastupi u operama Riharda Vagnera (“Ukleti Holanđanin”, “Prsten Nibelunga”, “Parsifal) uvijek bili najveći izazov , jer je on njen omiljeni kompozitor.
Uz sve prednosti koje joj je donio angažman u Dortmundskoj opera, gdje se svakih šest mjeseci organizuje premijera nove opera, bilo je i puno odricanja. Ugovor joj nije dozvoljavao da gostuje na drugim pozornicama i operskim kućama, zbog čega žali. Tvrdi da je naš ( bivše Jugoslavije) sistem školovanja operskih pjevača medju najboljim u svijetu što se potvrdjuje i u operskim kućama. “Nažalost danas promocija i reklama često znači više od kvalitetnog glasa”, primjećuje Katarina.
Katarina odmor u Herceg Novom provodi u “punjenju baterija”, ali radno pripremajući novu ulogu. Pred njom je, kako kaže, ljeto za uživanje.
/S.Kosić/
U utorak, 4. avgusta, na Pjaci od kina, sa početkom u 20 sati, Festival KotorArt Don Brankovi dani muzike organizuje konferenciju na temu „Festivali u doba krize“.
Učesnici konferencije su direktorke i direktori nekoliko festivala iz različitih gradova Crne Gore, kao i gospođa Dora Ruždjak Podloski, direktorka Dubrovačkih ljetnjih igara. Na konferenciji će razgovarati i Ksenija Popović (Barski ljetopis, Bar), Ana Vukotić (Fiat, Podgorica), Ivan Radojičić (Festival uličnih svirača, Nikšić), Zoran Rakočević (Korifej, Kolašin). Domaćin i moderator ove konferencije biće direktor KotorArt Don Brankovih dana muzike, pijanista Ratimir Martinović, a direktorima će se pridružiti i nadležni iz Opštine Kotor i Ministarstva kulture, gđa Dragica Milić, direktorka Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo.
Učesnici konferencije izložiće svoje gledište o temi i ovogodišnjim planovima, u odnosu na okolnosti epidemije nakon čega bi uslijedila debata na temu pozicije, uticaja, značaja, mjesta i smisla festivala u kriznim vremenima. Debata podrazumjeva i promišljanje aktuelnih i budućih formi, načina i sadržaja koji festivali komuniciraju sa svojom publikom, kao i definisanje novog, a nadano i boljeg – normalnog, i u pogledu života festivala.
Konferencija će se održati na Pjaci od kina uz ograničen broj publike i novinara, dok će prenos biti moguće pratiti uživo preko Facebook društvene mreže ili YouTube kanala Festivala.
Festival KotorArt Don Brankovi dani muzike ove godine pokrenuo je serijal razgovora sa relevantnim umjetnicima, intelektualcima, direktorima festivala na temu uticaja virusa korona na kulturni život, umjetnost ali i festivale, kako u našoj zemlji, tako i u svijetu. Prvi razgovor je protekao sa proslavljenim gitaristom Milošem Karadaglićem, dok će ovaj serijal kulminirati UNESCO-vom konferencijom koju festival planira da organizuje na zimu, ili proljeće, u skladu sa situacijom.
Podrška izdavacima privatnog smještaja jedna je od kratkoročnih mjera u sektoru turizma koju je pripremila Vlada Crne Gore.
Vlada je opredijelila izdavaocima privatnog smještaja tri miliona eura subvencija zbog loše turističke sezone uzrokovone pandemijom. Kriterijum i model podrške biće definisani posebnim predlogom koji će, nakon konsultacija s lokalnim samoupravama i udruženjima, biti objavljen do kraja naredne sedmice.
Kako će pomoć potrebna i namijenjena stanodavcima smještaja doći do svakog od njih još se razmatra.
Samo registrovani privatni izdavaoci mogu računati na pomoć.
“Program po kojem će se pomoći privatnim izdavaocima smještaja je trenutno u pripremi. Mi smo već u finalnoj fazi, obavili smo široke konsultacije sa predstavnicima i lokalnih samouprava da vidimo šta je ono što će imati najveći efekat”, saopštio je državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Damir Davidović.
Za naredne četiri godine pripremljen je paket različitih mjera za sanaciju posledica koronavirusa i u drugim oblastima, težak milijardu i 220 miliona eura.
Ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Davor Božinović rekao je da se produžuju epidemiološke mjere prema istočnim susjednim državama, Crna Gora,BiH i Srbija.
– Produžili smo mjere zabrane prelaska granice prema trećim državama. Ta odluka je juče istekla. Kao što znate, ona je danas produžena – rekao je Božinović.
To, ipak, ne znači blokadu granica, dalje je objasnio.
– Postoje određeni izuzeci pod kojima se može ući, a prije svega tranzicija kroz Republiku Hrvatsku. Međutim, s obzirom na epidemiološku situaciju u susjedstvu, nije bilo nikakve osnove da bi se ublažile mjere koje se odnose na prelazak hrvatske državne granice – dodao je Božinović.
Brojka je šokantna. Minus 10,1 posto. Još nikada u njemačkoj poslijeratnoj povijesti nacionalna ekonomija nije zabilježila takav pad kao u drugom kvartalu 2020.
Ovo je povijesni dan, čak i u daljoj budućnosti će se današnji dan uzimati kao referencu – kad ekonomija opet zabilježi pad. Baš kao što je do sada to bilo onih 7,9% u drugom kvartalu godine 2009. – kada se svjetska ekonomija našla pred ponorom zbog globalne financijske krize.
Nikoga to ustvari ne treba začuditi u vremenima u kojima tvornice više ništa ne proizvode, kada kontejnerski brodovi ne prevoze nikakav teret, kada se ne nude nikakve usluge, ne održavaju sajmovi a restorani moraju zatvoriti svoja vrata. Barem je sad odgovoreno na pitanje hoće li pad biti dvoznamenkast ili ne. I naravno da se sad mnogi stručnjaci trude baciti pogled u budućnost i napomenuti da je nakon dvomjesečnog lockdowna „motor“ njemačke ekonomije opet pokrenut i da je najgore – iza nas.
“Sa sigurnošću“ će ekonomija u trećem kvartalu rasti, i to znatno, neke ankete čak signaliziraju „vrlo brz uspon“ i povratak na put rasta. Neki naglašavaju „znatan pad pesimizma“ u poduzećima. Za sve to ne mora se detaljnije poznavati ekonomske mehanizme. Savezna vlada je na koncu konca usvojila najveći zamislivi konjunkturni paket, i prvi njegovi učinci su već vidljivi. Osim toga, slikovito govoreći: onaj tko se penje iz (mračnog) podruma, relativno brzo uoči prve zrake svjetla.
Loša vijest je pritom da je to sve što se tiče dobrih vijesti. Koliko god te milijarde iz državnih paketa pomoći bile korisne, ali i iznimke vezane uza aktualnu situaciju, često one samo prekrivaju stvarne probleme koje su mnoge firme imale već i prije korone. Ali taj zločesti virus nije kriv samo za to da ljudi obole ili čak umru, ne: on na svjetlo dana „iznosi“ nemilosrdno i sve probleme firmi. Svi oni koji su prije korone jedva uspjevali održati na životu svoja poduzeća, u ovom trenutku novac iz Berlina možda i može pomoći. Ali što će biti kad te pomoći više ne bude? Za mnoge tvrtke bi to moglo značiti tmurnu budućnost.
Pitanje na koje sad treba odgovoriti glasi: koliko dugo država može zaštititi poduzeća od stečaja? Koliko dugo se može miješati u tržišnu utakmicu? Tvrtke se pojavljuju i nestaju, zato što ne mogu izdržati krizna vremena, to je svakodnevica tržišne privrede. A kako završavaju planske privrede, u kojima država regulira ekonomiju, to se moglo vidjeti prije tri desetljeća, na primjeru DDR-a.
Egzistencija svakog petog poduzeća je, sudeći po anketi Ifo-instituta iz Münchena, ugrožena zbog korone, to je mišljenje samih poduzetnika. Kreditni osiguravatelj Euler Hermes već prognozira „neviđeni val stečajeva“, koji očekuje i Njemačku. I to može pogoditi sve branše. Posebno su ugroženi sektori zračnog prometa ili turizma. Odnosno branše koje imaju probleme već duže vrijeme, poput maloprodaje. Korona je dramatično ubrzala postupnu propast njemačkih robnih kuća s drugom tradicijom, ostaci ostataka na tržištu trenutno egzistiraju pod imenom Galeria Karstadt Kaufhof.
Slične mračne prognoze vrijede i za stanje u automobilskoj industriji, a to je stvarno velika prijetnja i tržištu rada. Ta branša već odavno loše posluje (sjetimo se samo afere Dieselgate ili postupnog oproštaja od motora s unutarnjim sagorijevanjem), ali u toj industriji korona djeluje poput katalizatora. Sindikat IG Metall smatra da je ugroženo oko 300.000 radnih mjesta. I ne radi se tu samo o velikim proizvođačima automobila, već i o brojnim srednje velikim tvrtkama koji su opskrbljivači velikih igrača. Ili o poduzećima iz strojarske branše. Oko 80% firmi iz tog sektora (od njih oko 6600) žali se na „osjetan ili znatan“ pad potražnje. Čisto radi orijentacije: ta branša zapošljava preko milijun ljudi, to je više nego što ih radi u auto-industriji.
Još vam nije dovoljno loših vijesti? Njemačka je ekonomija ekstremno ovisna o izvozu, problemi će biti sigurno veliki – obzirom da važni trgovinski partneri koji uvoze njemačke proizvode, poput SAD-a, ali i Brazila ili Indije, ne uspijevaju obuzdati pandemiju. I još jedan problem: dramatično raste broj poduzeća čiji su dugovi visoki a profit nizak. I to ne samo u Njemačkoj, već i u drugim zemljama Europe, a također i u SAD-u. To znači da njihova dobit neće biti dovoljna za finaciranje dugova, odnosno kamata. Začarani krug. Pritom valja reći da dugovi sami po sebi nisu ništa loše. Volkswagen duguje 192 milijarde američkih dolara, to je broj 1. u svijetu, ali je u stanju u svakom trenutku podmiriti svoje vjerovnike. I to je upravo ono što je važno – a zbog korone mnoge firme to nisu u stanju.
Što se sad dakle mora dogoditi kako jesen i zima (već i zbog mogućeg drugog vala korone) ne bi bili još tmurniji? Njemačka vlada mora vidjeti u kojim segmetnima može ciljano pomoći, gdje se konjunkturni paket mora iznova „uštimati“. Prije svega se mora produžiti model skraćenog radnog tjedna, odnosno prilagoditi proceduru vezanu uz stečajno pravo.
A možda će se uskoro pojaviti i cjepivo protiv korone – i sve će biti dobro. Za mnoge firme s pogrešnim poslovnim modelom i to bi ipak moglo biti – prekasno.
U Singapuru je sredinom jula broj zaraženih koronavirusom rastao za više od 200 osoba dnevno. Krajem mjeseca, odnosno 29. julaa su 334 osobe bile zaražene u jednom danu, a dan kasnije je COVID-19 dobilo njih 278. Stoga su vlasti zadržale neke mjere prevencije.
Primjerice, nužne potrepštine za pomorce na brodovima usidrenima u luci dostavljaju uz pomoć F dronova.
Naravno, bespilotne letjelice ne mogu transportirati puno stvari nego samo unutar određene težine, pa je zračna dostava ograničena na hranu, vitamine lijekove i manje nužne potrepštine.
Kompanija Drone delivery service je prva takve vrste u Singapuru i njene su usluge, slažu se svi, itekako korisne za pomorce u luci u doba pandemije.
(Ž. S.)
AFP PHOTO/F-drones
Kompanija Luštica Development iz Tivta zabranila je pristup svim građanima na nekoliko stotina metara dužine morske obale u Tivatskom zalivu na lokaciji Petrovići. Morska obala na ovom lokalitetu ograđena je crveno bijalim trakama i natpisima „zabranjen pristup“.
To je učinjeno nakon što je prije oko mjesec, Komunalna inspekcija i Komunalna policija Opštine Tivat uklonila kapiju na ulazu u nekadašnji vojni kompkes Petrovići gdje je Luštici Development Vlada Crne Gore prije 11 godina, dala u višedecenijski zakup nekoliko desetina hiljada kvadrata zemljišta. Luštica Development je krajem juna, zatvorila tu kapiju i postavila obezbješenje koje nije dozvoljavalo građanima da uđu u nekadašnji vojni kompleks koji godinama nije u upotrebi. Na taj način oko 2 kilometra dužine morske obale od Petrovića do još uvijek aktivnog vojnog kompleksa Pristan na hercegnovskom dijelu obale Luštice unutar zaliva Boke, postalo je privremeno nedostupno za građane Crne Gore, a velikih problema da koriste put koji ovuda prolazi do Pristana, imali su čak i mještani koji na Pristanu imaju svoje privatne nekretnine.
Ipak, nakon intervencije Komunalne inspekcije i Komunalne policije kapija je otvorena jer niko po zakonu, nema pravo da postavlja prepreke na javnoj sabraćajnici koja je u državnoj svojini. Ipak, Luštica Development nije odustala od svoje namjere da postepeno sa zemljišta u Petrovičćima koje joj je dato u zakup, “eliminiše” javnost pa je tako obezbjeđenje ostalo na ulazu u kompleks, a sa obje strane puta su trakama i natpisima “zabranjen pristup” ograđeni nekadašnji vojni hangari u Petrovičima, prostor između tih objekata, ali i sama morska obala ispod puta u duđini od par stotina metara.
Trakom i natpisma da je pristup zabranjen ograđena je kako prirodna kamenita, tako i uređena – zidana morska obala u Petrovićima, zajedno sa jednim starim kamenim mulom – pristaništem za manje brodove. To je nešto što se po važećim zakonima u Crnoj Gori, ne bi smjelo događati jer prstup morskoj obali kao javnom dobru, ne smije na bilo koji način biti spriječavan ili ograničavan građanima.
Iz kompanije Luštica Development ranije su, kada su prvi put zatvorili kapiju na Petrovićima, medijima saopštili da je nekadašnji vojni kompleks, prema ugovoru Vlade Crne Gore i kompanije Orascom Development Holding, „planiran kao suvi vez za potrebe projekta Luštica Bay i dvije marine koje će u okviru našeg grada biti izgrađene.“
„Budući da je kompanija pokrenula radove na tom području, a zbog uočenih oštećenja na novoinstaliranim ili popravljenim objektima kao i činjenice da je u okviru kompleksa i neispitani nekadašnji vojni potkop, u cilju poboljšanja uslova sigurnosti na lokaciji, uveden je privremeni kontrolisani režim pristupa ovom području. To, međutim, nikako ne znači da je područje definitivno zatvoreno za crnogorsku javnost ni sada ni ubuduće, a naročito ne do isteka važenja ugovora o drugoročnom zakupu zemljišta na Luštici između Vlade CG i Orascom Developmenta.“- kazali su tada iz kompanije Luštica Development.
Međutim, samo mjeseca dana nakon toga, oni su za pristup građana zabranili kako nekadašnje vojne hangare, tako i samu morsku obalu na oko 300 metara obalne linije u ovom dijelu Tivatskog zaliva gdje, prema nezvaničnim ingormacijama, namjeravaju napraviti mulo i postaviti travel lift za izvlačenje iz mora na obalu glisera i jahti. Dva takva plovila već su juče kada je novinar obišao lokaciju, stajala na trejlerima ispod borova uz nekadašnje vojne hangare i skladišta na Petrovićima.
Spornu lokaciju je na poziv građana koji su se pnbunili zbog spriječavanja pristupa obali i moru, obiđao i Jovo Radonjić, predstvnik za Tivat JP „Morsko dobro“ iz Budve. On je o svemu načinio izvještaj i uputio ga na dalje razmatranje pravnoj službi tog JP. Radonjiću je radnik obezbjeđenja na pitanja na osnovu čega je zabranjen pristup obali, pokazao dva lista nepokretnosti za parcele na ovoj lokaciji u kojima stoji da je to državna imovina data na korišćenje Luštici Development. Međutim, među teretima upisanim na parcele u ta dva lista nepokretnosti stoji i teret morskog dobra (što znači da bi one trebale svim biti dostupne pod istim uslovima), teret upisanog ugovora o dugoročnom zakupu sa Luštica Developmentom, ali i tereti upisaniih brojnih sudskih sporova koje protiv drža e vode privatna lica – mještani Krašića koji traže povratak te svoje djedovine koju im je svojevremeno država, pozivajući se na Zakon o morskom dobru prisvojila i upisala na sebe, ali im za tu zemlju nikada nije platila ekspropijacionu naknadu. Stoga se I postavlja pitanje kako je jedan teren – ugovor o dugoropnom zakupu sa Luptica Developmentomk, “jači” od ostala dva pa zbog njege strani investitor moše trakama i znacima zavrene ograditi dio obale Crne Gore i na njega ne puštati kako mještane Krašića čija je to djedovina, tako ni ostale građane ove države.
© BokaNews, 2021
