U Italiji je u nedelju, 12. aprila zabeležen 431 smrtni slučaj od posledica zaraze korona virusom, dok je u subotu preminulo 619 ljudi. Ovo je ujedno i najniži dnevni porast umrlih od 19. marta.
Usporen je i rast broja zaraženih, pa je tako u nedelju registrovano 4.092 novozaražena, dok ih je dan radnije bilo 4.694.
U nedjelju je na intenzivnoj nezi 3.343 osobe, a u subotu ih je bilo 3.381, što je deveti uzastopni pad najteže obolelih.
Raste i broj onih koji su se oporavili, pa tako u nedelju iznosi 34.211, za oko 200 više nego dan ranije.
Ukupan broj smrtnih slučajeva od izbijanja epidemije u Italiji 21. februara iznosi 19.899, saopštila je Agencija za civilnu zaštitu.
Broj zvanično potvrđenih slučajeva popeo se na 156.363, čime je ova zemlja treća u svetu posle SAD i Španije.
Splitsko-makarska nadbiskupija ogradila se u nedjelju od ponašanja, izjava i stavova svećenika don Josipa Delaša koji je jutros usprkos zabrani zbog epidemije, održao uskrsnu misu u župnoj crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića na Sirobuji tokom koje se dogodio napad na novinare.
“Još jednom izražavamo žaljenje i želimo se ispričati za ponašanje našeg svećenika don Josipa Delaša. Ograđujemo se od njegovih izjava i stavova. Sigurno da i jutrošnji nemili događaj nimalo ne pridonosi kršćanskoj proslavi Uskrsa – Krista koji svojim učenicima i svima nama donose svoj mir. Želimo samo kazati da je Nadbiskupija iznijela svoj stav o ovoj temi u priopćenju Zbora savjetnika dijecezanskog biskupa od 7. aprilaa 2020.”, navodi se u priopćenju Splitsko-makarske nadbiskupije.
Svima su zaželjeli blagoslovljen, sretan i miran Uskrs i ispričali se novinarki Dalmatinskog portala i “svima onima koje je taj don Josipov nastup sablaznio”.
Novinarka Dalmatinskog portala Živana Šušak Živković napadnuta je jutros u crkvi na Sirobuji u kojoj je unatoč zabrani zbog epidemije, i na Uskrs kao i na Cvjetnicu, održana misa Još uvijek neidentificirana osoba ju je udarila po rukama i tako joj izbila mobitel kojim je snimala misu, slomivši ga. U crkvi je bilo nešto više od 10 vjernika koji su držali međusobni razmak.
Crkvi na Sirobuji – Split – foto Hina
Na mjesto događaja je izišla policija koja je, kao što je Hina ranije izvijestila, malo nakon incidenta u postaju dovela dvije osobe koje se dovode u vezu s napadom na novinarku.
Osim te osobe, po pričanju kolega koji su bili na terenu, njih je verbalno napao i don Josip Delaš koji je vikao neprimjerene riječi vrijeđajući ih. Isti je svećenik na Cvjetnicu, unatoč zabrani održavanja misa zbog mogućnosti širenja zaraze koronavirusom, održao misu i tom prilikom žestoko verbalno napao policajca u civilu kojemu je uputio grube riječi i kletvu, zbog čega je prekršajno prijavljen.
Svecima i Blaženicima iz Boke Kotorske, Svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću, Blaženoj Ozani Kotorskoj, Blaženom Graciji iz Mula i drugima – pridružila se i Ana Marija Marović, službenica Božija čije se proglašenje blaženom iščekuje.
Dijecezanski proces u Veneciji proveden je još prije Drugog svjetskog rata, a rimska Kongregacija za kanonizaciju svetih, proglasila je 2007. godine Dekret o herojskim krjepostima službenice Božje Ane Marije Marović.
„Proces za proglašenje blaženom je završen. Kardinalska komisija je prihvatila da je Ana Marija Marović posjedovala kršćanske krjeposti u herojskom smislu. Cijeli opis tog procesa štampan je na blizu hiljadu strana i zove se Positio super Virtutibus koji je ustvari dokument ili zbirka dokumenata koji se koriste u procesu u kojem se osoba proglasila časnom. Samo se očekuje još jedno čudo po njenom zagovoru i nakon toga slijedi beatifikacija, proglašenje blaženom“ – pojasnio nam je tadašnji generalni vikar Kotorske biskupije pokojni don Anton Belan.
Ana Marija Marović u 20-tim godinama
Ko je Službenica Božja Ana Marija Marović?
Rođena je u Veneciji, 7. februra 1815. godine, a otac i majka su joj bili iz Boke Kotorske. Ekonomske prilike toga vremena, prisilile su na emigraciju oca Josipa i majku Mariju rođ. Ivanović, koji napuštaju Dobrotu u Kotoru i naseljavaju Veneciju.
Već od ranoga djetinjstva, Ana Marija Marović je pokazivala osobito zanimanje za vjeru i crkvu. Veliki utjecaj na nju imao je svećenik don Daniele Canal, koji joj je po želji njezinih roditelja, nastojao pružiti svestrani kršćanski odgoj i pripremiti je za prvu pričest. Ana je od svoje sedme godine, uz tog svestranog mletačkoga svećenika, koji se inače brinuo za prehranu osiromašenih građana i napuštenu djecu, usvajala znanja iz matematike, fizike, povijesti, talijanskoga i latinskoga jezika, mnogo čitala i pohađala predavanja o slikanju i glazbi.
Bila je obdarena ljepotom i profinjenim umjetničkim darom koji se vrlo rano počeo primjećivati, konstatuju životopisci Ane Marije Marović.
Kada je Ana primila prvu pričest, odlučila je sebe posvetiti Bogu i postati redovnicom. Takvu odluku nitko onda nije znao ni slutio. Njen se život odvijao u bogatoj roditeljskoj kući. Bio je to život jednog bezbrižnog djeteta, ali njezina razmišljana i postupci su bili mnogo zreliji i ozbiljniji.
Prodavala je mlade kanarince, a rodbina i prijatelji kuće Marović rado su ih kupovali, zamišljajući to možda kao neki nestašluk mlade i nadarene pjesnikinje. A ona je, a da to niko nije znao, po Veneciji tražila bijednu, izgladnjelu djecu i dijelila im pomoć zarađenu od kanarinaca.
Kanarinčeva pjesma često je zabavljala Anu Mariju, kao i mnogu drugu djecu po bogataškim kućama. Ali zašto da ptica pjeva samo za razonodu bogatima, pomislila je Ana Marija i odlučila sve svoje slobodno vrijeme posvetiti uzgoju kanarinaca. Prodavala je mlade kanarince, a rodbina i prijatelji kuće Marović rado su ih kupovali, zamišljajući to možda kao neki nestašluk mlade i nadarene pjesnikinje. A ona je, a da to niko nije znao, po Veneciji tražila bijednu, izgladnjelu djecu i dijelila im pomoć zarađenu od kanarinaca.
Iz dana u dan rasla je kod nje pomisao na odlazak u samostan i posvećenje redovništvu. Njezin je život postao neprestana molitva, proučavanje i rad, bez odmora i zabave. Sa takvim manirima bila je poželjna zaručnica, no kada je jedan mladić zaprosio njezinu ruku, ona je odbila tu ženidbenu ponudu zbog svojega zavjeta čistoće koji je dala kod prve pričesti. Njezina majka je bila nezadovoljna takvim odgovorom. Borba i neslaganje roditelja s odlukom kćeri doveli su do zabrane čitanja duhovne literature, primanja sakramenata, te prisilnoga odlaska u kazalište, kavane, na koncerte i zabave. Ali, kako svjedoče njezini suvremenici, što su češće dolazili prosci i nudili joj da provodi bezbrižan život, ona se više i odlučnije približavala Bogu. Tako je 1838. godine osnovala Pobožno udruženje Predragocjene Krvi kojem je u kratkom vremenu pristupilo više od tri hiljade osoba, a u temeljima je bilo razvijanje dobrotvornoga rada, zbog čega ju je i venecijanski patrijarh svrstao među „prve kćeri Venecije“. Godinama je vrijedno pomagala siromašnima, njegovala bolesne, ranjene, prikupljala i dijelila pomoć…
Ana Marija Marović
Zajedno sa svojim duhovnim ocem don Danieleom, sve je više razmišljala o osnivanju skloništa za djevojke i žene koje su izišle s izdržavanja zatvorske kazne, te za moralno posrnule žene. Don Daniele pobrinuo se za novčana sredstva, a Ana da pronađe pripravnice za novu ustanovu i sastavi pravila. Kupili su devastirani kompleks i rekonstruirali crkvu i samostan. Pet godina su radili na tome i 8. decembra 1864, u svojoj 49. godini, Ana je s osam drugih sestara obukla redovničko odijelo, a red je nazvala „Red za naknadu uvreda nanesenih Presvetom Srcu Isusovu“. Nakon mnogo godina položila je zavjete, a papa Pio IX prihvatio je novu kongregaciju. U svoju novu kuću primala je napuštene i odbačene žene, a sve su primali s majčinskom ljubavlju, dobrotom, strpljivošću i blagošću, želeći ih približiti vjeri i Bogu.
No, nedugo nakon toga događaja, iako je novi red u Veneciji privukao pozornost i pobudio zanimanje, redovnica Ana Marija Marović, u Milanu je upoznala sličnu ustanovu koja je dijelila sličnu karizmu. Odlučila je nakon samo četiri godine svoju družbu sjediniti s onom u Milanu, odreći se naslova poglavarice i utemeljiteljice te je u 53. godini ponovno postala časnom sestrom. Baš je u to vrijeme često ponavljala rečenicu: „Ljubav u poniznosti i poniznost u ljubavi.“
Bokeljskoga porijekla, umjetnica i dobrotvorka Ana Marija Marović, umrla je u Veneciji 3. oktobra 1887. godine u 72. godini života. Veličanstvenom posljednjem ispraćaju prisustvovali su vodeći uglednici Mletaka, s načelnikom i visokim crkvenim dostojanstvenicima na čelu, a tadašnji patrijarh Domenico Agostini održao je u bazilici San Marco posmrtni govor, uspoređujući njezin životni put i djelo s Katarinom Sienskom.
Pokopana je na venecijanskom groblju, otočiću San Michele, a 1932. godine njezino je tijelo položeno u Institutu koji je osnovala.
Zavod s prostranim vrtovima, velikim dvoranama, svijetlim radionicama stoji i danas kao tiha oaza u bučnom vrtlogu života grada Venecije. U njemu redovito mole sestre i djevojke, dolaze na grob s. Ane Marije Marović i svakodnevno upućuju nakane da službenica Božja bude proglašena blaženom i svetom. To su potvrdile njezine susestre, ali i izvanredne milosti: bila je izvanredna žena, mistična duša koja je ljubila Krista i bližnje koji su bili najugroženiji.
Žalosna gospa-rad Ane Marije Marović
Glazbenica i slikarica
O glazbenom stvaralaštvu Ane Marije Marović sačuvano je relativno malo podataka. Poznato je da su se neke njezine glazbene kompozicije izvodile u mletačkim crkvama i samostanima, ali nije poznato je li sačuvan poneki notni zapis.
Podaci o njezinom slikarskom stvaranju su bolje sačuvani i raznovrsniji. Ana Marija Marović ubraja se među predstavnike akademizma iz sredine 19. stoljeća, poznate pod imenom Nazarenska škola.
Iako se slikarska djela Ane Marije Marović ne mogu ubrojiti u vrhunska ostvarenja onodobnoga slikarstva, glas o njezinu svestranom umjetničkom stvaralaštvu, posebice slikarskome umijeću, bio je poznat širom Evrope. Najveće priznanje doživjela je kada joj je austrijski carski dvor 1845. godine, povjerio izradbu velike oltarne pale s prikazom Gospe od Karmela, za dvorsku kapelu u Schönbrunnu.
Za kardinala Jacopa Monica, Ana Marija Marović izradila je slike s prikazom Djevice Marije i Spasitelja, povodom čega joj je kardinal spjevao sonet. Godine 1842. izradila je sliku sv. Terezije od Avila, a 1850. za papu Pija IX naslikala je Blaženu Djevicu Mariju, za što je od pape stekla osobno priznanje i pohvale. Pripisuje joj se i slika Bogorodice s Djetetom u crkvi S. Maria Assunta u Mlecima, a najboljim slikarskim ostvarenjem smatra se oltarna pala Žalosna Gospa, iz 1850. godine.
Pjesnikinja
Njezini životopisci bilježe da je Ana jako puno pisala, a u stvaralaštvu nije rado otkrivala svoje ime. Patrijarh kardinal Monico je nakon pažljivog čitanja njezinih djela zapisao: „Ona je uzvišena takvim darovima da ja nisam još doživio u jednoj osobi toliki sklad znanja i krjeposti“.
Tokom života Ane Marije Marović štampano je dvanaest knjiga pjesama i proze duhovnoga karaktera pisanih na talijanskom jeziku, a među zapaženijim djelima su: »Razgovor o životu svete Doroteje«, »Ćudoredna pisma«, a praktičnu vrijednost imale su knjižice »Kršćansko stanovište o ženskom odijevanju«, »Pravila za kršćanski život djevojaka«, »Molitve i upute za valjanu svetu ispovijed i pričest«.
Ana Marija Marović
Dobrotvorka
Životopisci naglašavaju njezin nesebični humanitarni rad među mletačkim siromasima, požrtvovno prikupljanje priloga kod imućnijih znanaca, pomoć bolesnima, siromašnima i napuštenima. Njezina je humanost najviše došla do izražaja tijekom revolucionarne 1848–1849. godine, u vrijeme kada je austrijska vojska poduzela petomjesečnu opsadu grada kako bi skršila otpor revolucionarne vlade. Spisi govore da je Ana Marija u vrijeme svih dana opsade, u danima opšteg klonuća i straha mletačkih građana i patricijata, obilazila bolesnike i njegovala ranjenike, zalazeći na prve crte ratne linije i dovodeći nerijetko svoj život u opasnost.
Životno djelo Ane Marije Marović, koje se održalo i do danas, je osnivanje Zavoda za moralno spašavanje žena i djevojaka. Iz zahvalnosti prema svom učitelju i suosnivaču ustanove, Zavod je dobio ime Istituto Canal ai Servi, prema gradskoj četvrti Servi (predjel Cannaregio), gdje su se od 14. stoljeća nalazili crkva S. Maria dei Servi i istoimeni samostan muškoga reda servita. U spisima o osnivanju Zavoda ističe se njegovo obilježje vaspitne ustanove za djevojke koje su na putu da izgube čast (pericolanti) ili koje su sticajem okolnosti, igrom sudbine, već „moralno posrnule“. U Zavod su primane i žene koje nakon izdržavanja zatvorske kazne nisu u javnom društvu mogle ponovo otpočeti normalan život, te steći rehabilitaciju i moralnu potporu.
Uz Istituto Canal, Ana Marija Marović osnovala je i zasebnu žensku religiozno udruženje pod imenom Istituto delle Suore della Riparazione, dedicato ai SS. Cuori di Gesù e di Maria Immacolata, a koja je imala zadatak voditi i usmjeravati rad cjelokupnog Zavoda. Godine 1864. Ana Marija Marović pristupila je u vlastitu kongregaciju. Po uzoru na Istituto Canal osnovana je u Milanu, zaslugom tamošnjega svećenika Carla Salerija i plemkinje Marije Caroline Orsenigo, pobožna ustanova slična obilježja nazvana Casa di Nazareth. Godine 1868. Istituto Canal i Casa di Nazareth spojeni su u jedinstven Zavod te i danas djeluju kao cjelovita ustanova.
Još za života Ana Marija Marović bila je poznata i poštovana širom Italije i Evrope kako po svojoj duhovnosti i svestranom umjetničkom stvaranju tako i po predanom dobrotvornom radu. Narod ju je nazivao La santa Marovich.
Papa Pio IX (1792-1878) blagoslovio je Istituto Canal, odobrio pravila kongregacije i više je puta isticao kao uzornu za slične vjerske udruge. Godine 1869. Ana Marija Marović hodočastila je u Rimu, te je tom prilikom primljena u osobnu audijenciju pape Pija IX.
Papa Pio IX: “Evo svetice koja ne prorokuje!”
Službenica Božja Ana Marija Marović bavila se spisateljstvom, slikarstvom, glazbom, a bila je i zapažena pjesnikinja. Njeno životno djelo je osnivanje redovničke družbe čija je misija bila spašavanje posrnulih djevojaka. Osobito se istakla u karitativnom i samaritanskom radu u bijednim dijelovima grada na lagunama.
Prevodeći njene sonete msgr. Gracija Ivanović je zapisao: “Poezija Ane Marović nije ostala zatvorena u stihovima. Sa stihova prešla je u život i život je bio ljepši od stihova.”
Papa Pio IX rекао je za Anu Mariju Marović: “Evo svetice koja ne prorokuje!”
Otvoreno pismo predsjednik URA-e dr Dritana Abazović i predsjednika Saveza građana CIVIS, kardiohirurga dr Srđana Pavićevića premijeru Crne Gore Dušku Markoviću
Poštovani,
U ovom složenom trenutku za Crnu Goru i sve njene građane solidarnost, požrtvovanost i strpljenje potrebniji su nam više nego ikada ranije. Suočeni sa situacijom u kome se cijeli svijet, pa i naša država, bori sa pandemijom korona virusa COVID 19 neophodno je da svi zajedno podnesemo maksimalnu žrtvu kako bi zaštitili našu državu i omogućili da se po završetku pandemije život nastavi uz minimalne posljedice. Istorija nas uči da je ovo podneblje uvijek vodilo teške bitke, da je život često bio gotovo nepodnošljiv i da su mnogi građani do sada svoje sunce tražili daleko od naše Crne Gore. Ali smo istrajali. Tako mora biti i sada. Svaka je kriza zapravo i šansa, a promjena uvijek mora početi od nas samih.
Zbog toga je naš apel da ovu krizu iskoristimo u korist Crne Gore. Vjerujući da se najteže bitke dobijaju zajedno, ruka podrške i pomoći mora biti pružena i snažna. Ova bolest je izbrisala sve razlike jer napada sve podjednako. Bogati ili siromašni, hrabri ili poltroni, oni koji su oštetili ovu državu ali i oni koji su žrtva ovakvog sistema, niko nije imun na virus.
Kao ljudi koji dolaze iz različitih poslovnih sfera imamo građansku obavezu da ponudimo konkretne ideje koje bi, makar djelimično, mogle ublažiti posljedice po građane. Zato predlažemo da plate svih visokih i izabranih funkcionera u Crnoj Gori (predsjednika države, predsjednika Skupštine, svih poslanika, premijera, svih ministara, pomoćnika ministara, državnih sekretara, direktora državnih agencija, uprava i regulatornih tijela i gradonačelnika Glavnog grada, Prijestonice i predsjednika svih opština) u naredna tri mjeseca budu na nivou minimalne zarade koja iznosi 222 eura. Vodeći se primjerom dobre prakse u regionu, konkretno Sjeverne Makedonije, gdje je ova mjera usvojena, a gdje minimalna zarada iznosi 240 eura ili skoro 10% više nego kod nas, smatramo primjerenim da je i u našoj državi, za koju Vi tvrdite da je „ekonomski tigar“, ova mjera apsolutno odgovarajuća. Mišljenja smo da bi nosioci najviših funkcija ovakvim činom pokazali da, bez obzira na obim, teret i odgovornost posla, nedvosmisleno dijele solidarnost sa svim građanima Crne Gore.
Uštede koje bi se ovakvom mjerom ostvarile iznosile bi preko 300 000 eura na mjesečnom nivou koje bi mogle biti upotrijebljene u cilju umanjenja socijalnih razlika ili nagrađivanja zdravstvenih radnika, službenika civilne zaštite ili bilo koje druge službe koja je od posebnog značaja u ovakvo delikatnom trenutku. Bilo je za očekivati da ovo sami pokrenete jer je solidarnost vrhunska vrlina. Međutim, kako do toga nije došlo, koristimo priliku da kao građani apelujemo i podsjetimo visoke i izabrane funkcionere na obavezu da u žrtvi i požrtvovanosti moraju biti prvi među jednakima.
Osnovni atrubut svih modernih demokratija mora biti solidarnost. Ovaj postulat moraju promovisati naročito javni funkcioneri čime bi u Crnoj Gori, po prvi put, na djelu pokazali da dijele sudbinu običnog građanina. Ovakva mjera bi i simbolički bila sociološko-politički potez koji budi osjećaj zajedništva i podjednake žrtve.
U nadi da ćete uvažiti ovaj predlog te na taj način suštinski i simbolički dokazati da je interes građana na prvom mjestu, očekujemo da pokrenete neophodnu zakonsku proceduru kako bi navedena mjera stupila što prije na snagu.
Najvažnije je da uradimo ono što je do nas, a ovo definitivno jeste. Budite sigurni da će visoki i izabrani funkcioneri nekako pregurati ovaj period, a za mnoge građane to je velika neizvjesnost. Učinimo mali korak da makar djelimično umanjimo njihove brige i strepnje.
Čojska Crna Gora mora da oživi da bi ova zemlja imala budućnost.
Solidarnost je bila ključna poruka pape Franje u uskrsnoj poruci kojom je predložio smanjenje, čak otpis duga siromašnim državama i ukidanje sankcija, a Europsku uniju upozorio je da bude jedinstvena u doba pandemije jer o tome ovisi i njezina i budućnost svijeta.
Franjo je u uskrsnoj poruci svoje misli uputio svima pogođenima covidom, “bolesnima”, “umrlima” i njihovim obiteljima, pozvao je svijet da ušutka oružje, ublaži sankcije i otpiše dugove siromašnim državama kako bi se uspjele suprotstaviti epidemiji, a posebno je upozorio Europsku uniju.
Svijet zahvaćen pandemijom, “koja stavlja našu veliku ljudsku obitelj na golemu kušnju”, pozvao je da na to iskušenje odgovori “zaraznom nadom”.
U svojoj uskrsnoj poruci “Urbi et Orbi” papa Franjo je pozvao na ublažavanje međunarodnih sankcija i velikodušno smanjenje duga zemljama u razvoju kako bi se svim državama pomoglo u suočavanju s posljedicama pandemije koronavirusa.
Nije vrijeme za ravnodušnost, egocentričnost,
Nije vrijeme za ravnodušnost jer cijeli svijet pai i mora se ujedinjen suprotstaviti pandemiji”, rekao je u poruci koja je gotovo posve bila posvećena naporima u suzbijanju pandemije covida i njezhin učincima na odnose među ljudima ali i međunarodne odnose, piše agencija Reuters.
“Ravnodušnost, egocentričnost, podjele i zanemarivanje nisu riječi koje želimo čiti ovih dana. Želimo da takve riječi zauvijek budu zabranjen”, rekao je Papa
“Neka se međunarodne sankcije ublaže jer upravo one otežavaju zemljama kojima su nametnute da na primjeren način pomognu svojim građanima”, poručio je papa Franjo.
“I neka sve nacije budu u mogućnosti zadovoljiti svoje trenutačno najveće potrebe na način da im se smanji, a možda i oprosti, dug koji opterećuje ravnotežu vrijednosti najsiromašnijih naroda”, dodao je Papa.
Sjedinjene Države, primjerice, odbijaju ukinuti sankcije nametnute Iranu, zemlji koju je pandemija snažno pogodila.
Papa Franjo je ponovio poziv na hitan prekid vatre u svim dijelovima svijeta.
“Nije vrijeme za nastavak proizvodnje i trgovine oružjem, pri čemu se troši golem kapital koji bi se trebao upotrijebiti za liječenje ljudi i spašavanje ljudskih života”, rekao je Papa u uskrsnoj poruci “Urbi et Orbi”.
Posebno je spomenuo Jemen i Siriju, ali i Irak, Libanon, izraelsko-palestinski sukob, istočnu Ukrajinu, “terorističke napade počinjene nad tolikim nevinim ljudima” u Africi, migrantsku dramu i humanitarnu krizu u sjevernom Mozambiku.
Izrazio je želju da se konkretna i hitna rješenja pronađu i za Venezuelu te da se stanovništvu te države osigura međunarodna pomoć.
U Europi ovo nisu vremena za podjele
U današnjoj je poruci “Urbi et Orbi” Franjo je uputio poseban apel Europi, koja, kako je istaknuo, mora poraditi na “opipljivome duhu solidarnosti koji će joj omogućiti da prevladava suparništva iz prošlosti”, na način na koji se to ostvarilo nakon Drugoga svjetskog rata.
Suočeni s pandemijom koja teško pogađa zemlje poput Italije, Španjolske i Francuske, moramo se okrenuti “inovativnim rješenjima” i zaboraviti “sebičnost”.
Europska unija uspjela je dogovoriti fond od 500 milijarda eura no i dalje je podijeljena u odgovoru na ekonomske posljedice pandemije. Južne europske države, poput Italije i Španjolske žele uspostaviti sustav podjele duga, a što sjeverne države članice odbijaju, napose Njemačka i Nizozemska.
“Europska unija suočena je s epohalnim izazovom o kojem će ovisiti njezina budućnost i budućnost cijelog svijeta”, rekao je Franjo.
Time je na neki način ponovio riječi talijanskog premijera Giuseppea Contea koji je na čelu članice s najvećim brojem žrtava covida u Europi.
“Nije ovo vrijeme za podjele”, rekao je Franjo.
“Ne ostavljajmo same svoje slabije sestre i braću koji žive u gradovima i na periferijama posvuda u svijetu”, pozvao je Papa.
Posebnu je poruku uputio “starijima i nemoćnima”, “liječnicima i medicinskim sestrama”, “policiji i vojsci”, “svima onima koji rade u domovima umirovljenika” i onima koji “se nalaze u vojarnama i zatvorima”.
“Za mnoge je ovo Uskrs u samoći, Uskrs koji proživljavaju u boli i uz brojne poteškoće što ih je izazvala pandemija – od fizičke patnje do ekonomskih problema”, rekao je Franjo.
Foto Uprava pomorske sigurnosti i upravljanje lukama
Smjena posade broda Crnogorske plovidbe AD Kotor „Dvadesetprvi maj“ uspješno je završena jutros u Luci Bar.
Sa broda se iskrcalo 16 mornara i oficira kojima je istekao ugovor o radu, a na to plovilo ukrcalo se 19 pomoraca, kaže za Radio Crne Gore PR menadžerka Crnogorske plovidbe Emina Stjepčević.
Članovi posade broda, koji su se iskrcali, idu u karantin prema uputstvu i nalogu nadležnih institucija.
Redovna smjena posade odlagala se zbog ograničenja koja su, od početka pandemije koronavirusa, na snazi u brojnim svjetskim lukama gdje je brod “Dvadesetprvi maj” bio na vezu, ističe Stjepčević.
“S obzirom na to da je brod “21. maj” došao u Luku Margera kod Venecije, naša kompanija je odlučila da smjenu posade uradi na sidrištu Luke Bar. Brod u je u Bar stigao jutros. Smjena posade inače je urađena u dogovoru sa Nacionalnim koordinacionim tijelom za zarazne bolesti, Institutom za javno zdravlje, Upravom pomorske sigurnosti i Upravom za inspekcijske poslove. Jadroagent Bar, kao angažovani agent, organizovao je prevoz posade, sa i do broda, lučkim remorkerom”, navela je Stjepčević.
Foto Uprava pomorske sigurnosti i upravljanje lukama
Pomorci koji su stigli u Crnu Goru idu u četrnaestodnevni karantin, a pomorci koji su se ukrcali bili su u samoizolaciji prethodne dvije sedmice, kaže Stjepčević .
Posade brodova Crnogorske plovidbe AD Kotor primjenjuju sve mjere zaštite koje su definisale Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodna pomorska organizacija u cilju prevencije širenja koronavirusa.
“Crnogorska plovidba je zahvalna svim državnim organima koji su omogućili povratak naših pomoraca u Crnu Goru”, zaključila je predstavnica te kompanije Emina Stjepčević.
Mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije i pojedini sveštenici napustili su Centar bezbjednosti (CB) Podgorica gdje su bili privedeni na informativni razgovor, saopšteno je agenciji Mina iz Mitropolije. Iz policije su Portalu RTCG kazali da niko nije uhapšen već da je doveden ili pozvan na informativni razgovor.
Amfilohije je služio liturgiju u crkvi u podgoričkom naselju Zlatica, a osim njemu na Zlatici pozivi za saslušanje uručeni i svešteniku Veliboru Džomiću, svešteniku Leki Vujisiću i đakonu Ivanu Crnogorčeviću.
Privedeni su i sveštenci koji su bili u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, Mirčeta Šljivančanin i Branko Vujačić.
Iz policije je saopšteno da su građani i sveštena lica registrovani na dvije lokacije, ispred Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja i ispred manastira Zlatica.
“Službenici policije su o događajima obavijestili državnog tužioca u Osnovnom državnom tužilšatvu u Podgorici. Sva lica su pozvana i dovedena u svojstvu građanina u službene prostorije Centra bezbjednosti Podgorica kako bi se od njih prikupila obavještenja na navedene okolnosti”, navodi se u saopšptenju.
Policija je prikupila obavještenja od građana i sveštenih lica.
“Po nalogu tužioca sva prikupljenja obavještenja kao i drugi podaci i informacije do kojih je policija došla tokom preduzetih aktivnosti biće dostavljeni tom tužiocu na ocjenu i mišljenje”, kazali su iz policije.
Među privedenima je i predsjednik Prave Crne Gore Marko Milačić, koji je u međuvremenu napustio prostoprije CB.
Katolički vjernici širom Boke Kotorske ostali su u nedjelju u svojim domovima da u krugu obitelji proslave Uskrs, najveći kršćanski blagdan.
Svečane mise služene su bez vjernika u crkvama Kotorske biskupije.
Rrok Gjonlleshaj, apostolski upravitelj Kotorske biskupije i nadbiskup barski svim vjernicima poželio je radostan i blagoslovljen blagdan Uskrsnuća Kristova, putem medija.
„Zbog nevidljive, ali stvarne ugroze, prvi put smo prinuđeni odreći se onoga što je utkano u temelje naše vjere: da kao zajednica – mjesna Crkva koja na vidljivi način ispovijeda i proživljava vjeru u Krista, proslavimo uskrsne blagdane u našim župnim crkvama i katedrali, našim domovima molitve”, rekao je.
No zatvoreni u svoje domove, “ostavimo širom otvorena vrata naših srdaca: neka ih Krist uskrsli dotakne darom oprosta, da bismo i sami, pronašli snagu da raskinemo okove grijeha i razdora u našem životu”, rekao je u nadbiskup barski.
Posebno je pozvao na molitvu za oboljele i medicinsko osoblje koje se za njih skrbi.
“U svojim molitvama s pouzdanjem vapimo Gospodinu da podari snagu svima koji se bore za živote oboljelih, a da na bolesne svrati svoj milosrdni pogled“, poručio je Gjonlleshaj.
Uprava policije privela je danas na informativni razgovor više sveštenika Mitropolije crnogorsko primorske i građana koji su se okupili ispred vjerskih objekata u Podgorici. Među njima je bio i mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije, rečeno je u Upravi policije, javljaju elektronski mediji.
Iz Uprave policije poručuju da niko nije uhapšen već da je doveden ili pozvan na informativni razgovor.
“Više sveštenika i građana dovedeno je danas u CB u svojstvu građana da daju izjave na okolnosti okupljanja kod vjerskih objekata”, kazali su iz policije.
Policija je privela predsjednika Prave Crne Gore Marka Milačića. Iz Prave Crne Gore tvrde da su mu službenici Uprave policije prišli i zatražili od njega dokumenta, kako bi ga legitimisali, a zatim ga obavijestili da će biti priveden u prostorije Uprave policije.
Zbog epidemije koronavirusa, a u cilju sprečavanja širenja COVID 19 u Crnoj Gori je između ostalog na snazi i mjera zabrane javnih okupljanja.
O tome da nas čeka ekonomska kataklizma sve smo već pročitali. No kako da prosječan čovjek izgradi splav spasa da tu kataklizmu preživi još nismo.
Zato smo zamolili dr Domagoju Buljan Barbaču, profesoricu na Odsjeku za računovodstvo i financije Sveučilišta u Splitu, inače vrsnu stručnjakinju za upravljanje ličnim finansijama, da našim čitaaocima savjetuje što da naprave u ovim teškim vremenima, piše Slobodna Dalmacija.
U što da ulažu, čega da se odreknu, gdje da pokušaju naći izlaz.
– Ova kriza nema odlike kao ni jedna prethodna, i zato bilo kakva usporedba nije moguća. Ranije krize krenule su iz financijskog sektora pa su se prelile na sve druge. Ova kriza je izazvala zastoj u proizvodnim procesima i biti će sigurno obuhvatnija i šira – kaže nam Domagoja Buljan Barbača.
Ona je uvjerena da će se nakon epidemije koronavirusa dogoditi velike promjene.
– One su neminovne, no jedna stvar je tu važna za istaknuti: one uopšte ne moraju biti loše. Ljudi u ovakvim vremenima trebaju zadržati optimizam, jer je on garancija da će se i ta kreativna energija i radna sposobnost zadržati na dobroj razini – ističe ova stručnjakinja za polje osobnih finansija.
Ovo su njezina tri zlatna pravila koja bi građanima trebala pomoći da financijski lakše prebrode krizu.
– SMANJITI SVOJU POTROŠNJU – to je nešto što građani mogu napraviti odmah. Kupovati i akvizirati samo ono što je u ovom trenutku najvažnije. Bez potrebe za skladištenjem, akumuliranjem velikih zaliha ni rezervi hrane. To se pokazalo katastrofalnim. Naprosto ne smijemo sebi dozvoliti da nas obuzme panika i da počnemo kupovati ono što nam ne treba. I potrošimo više novaca nego nam je realno potrebno.
– RAZVIJATI VLASTITE KAPACITETE – svi posjeduju umijeća kojih možda nisu ni svjesni, ili ih nisu razvili, nego su ih stjecajem okolnosti gurnuli u drugi plan. Ovo su dobra vremena za „treniranje“ tih vještina. Sve ono što nam sutra može pomoći na tržištu i donijeti nove prihode je dobrodošlo. U trenutku kada se život vrati u „normalu“ i ponovno se otvore mogućnosti za rad, ljudi koji su radili na sebi biti će u prednosti, i moći će ostvariti dodatne prihode.
PRIČEKATI SA ULAGANJIMA – opća filozofija ulagača je da je vrijeme krize vrijeme za ulaganja. To se kroz povijest doista pokazalo tačnim. Novija povijest, ona od kada postoje burze i tržišta kapitala, ne pamti ovakvu krizu. Zato se u ovim okolnostima takvim ulagačkim idejama treba pristupiti sa velikim oprezom.Treba pričekti da se tržište bar malo stabilizira.
I jedna optimistična ocjena za kraj.
– Ovo je vrijeme zapravo odlična prilika da svako na sebi počne raditi. Puno smo „zakržljali“, dijelom i zbog baštine kolektivizma. Ova kriza nam može otvoriti nove vidike. A na nama je da ih prepoznamo – zaključuje dr. Domagoja Buljan Barbača.
