Države moraju da se pripreme za više scenarija kada je riječ o uticaju pandemije koronavirusa na turizam i prilagođavaju se zahtjevnoj i kompleksnoj situaciji, ocijenjeno je na regionalnom vebinaru američkih privrednih komora Hrvatske, Crne Gore, Slovenije, Češke i Grčke.
Učesnici vebinara o uticaju koronavirusa na sektor turizma ocijenili su da je, u tom kontekstu, od velike važnosti održavanje kvalitetne komunikacija unutar države, odnosno aktivan javno-privatni dijalog, kako bi se mjere uskladile sa onima na koje se odnose.
Oni smatraju da je, imajući u vidu nepredvidivosti koje sa sobom nose situacije poput pandemije, izuzetno nezahvalno u ovom trenutku davati konačne ocjene.
„Jedno je sigurno, navike turista će se promijeniti, do toga da se može govoriti i o takozvanom ‘revenge’ turizmu, odnosno psihološkoj pojavi gdje ljudi nakon pandemije ipak odlučuju da više putuju i kupuju, kada se za to steknu svi zdravstveni uslovi, što pokazuje slučaj Kine“, navodi se u saopštenju Američke privredne komore u Crnoj Gori (AmCham).
Oni su dodali da su pravovremena komunikacija svih aktera društva, međudržavna komunikacija, solidarnost i konstantno prilagođavanje zahtjevima tržišta ključni postulati na kojima se moraju zasnivati odluke.
Učesnici vebinara su predstavili mjere koje su vlade zemalja iz koje dolaze usvojile u cilju prevazilaženja aktuelne krize, odnosno ublažavanja ekonomskih posljedica, kako bi se spasila radna mjesta i dala nova perspektiva razvoju sektora.
Turizam
Oni su podsjetili da je udio turizma u bruto domaćem proizvodu (BDP) zemalja učesnica vebinara veoma visok, zbog čega je to bila dobra prilika za razmijenu iskustava i mišljenja u vezi sa načinima prevazilaženja tog problema.
„Sadašnji uslovi diktiraju da se društveni akteri konstantno pripremaju na promjene, usklađuju politike i mjere i prate razvoj događaja koji građane i privredu svakodnevno stavlja pred izazove“, navodi se u saopštenju.
Napoleonova barka – foto (Photo by Fred TANNEAU/AFP)
Napoleon Bonaparte je 1810. godine naredio inženjeru Guillemardu i drvodjelcu Theauu iz Granvillea da mu u najvećoj tajnosti naprave carsku barku, kojom je htio obići flotu francuske mornarice.
Le Imperial Canoe dužine 18 metara bio je dovršen u samo 21 dan i ukrašen figurama kipara Van Petersena. Barkom je 30. travnja 1810. car Napoleon I., u društvu carice Marie-Louise, maršala Louisa Alexandre Berthiera i admirala Edouarda Thomasa Burguesa de Missiessya, doplovio u Antwerpen.
Njegovom raskošnom barkom se služio i Napoleon III, odnosno Charles Louis Napoléon Bonaparte, koji je bio predsjednik od 1848. do 1852., a onda i car Francuske od 1852. do 1870.
Brod je nekim čudom ostao sačuvan tokom Drugog svjetskog rata, te je od 1945. smješten u Nacionalnom pomorskom muzeju u Parizu. Kompletno je restauriran 2002. i 2003. zahvaljujući Fondaciji Napoleon. Na ljeto 2020. bi trebao biti prezentiran javnosti u Ateliers des Capuchins u Brestu.
Što će tačno biti nitko ne zna. I baš zbog toga svi razgovori o mogućem ili nemogućem turističkom prometu u Hrvatsku ove sezone zbog pandemije izazvane koronavirusom su ili izrazito katastrofični ili izrazito optimistični.
No, jedino je realno da niko ne zna može li turistički sektor išta očekivati ili ne. Svi se potiho nadaju da je Hrvatska sada u prednosti jer nije izrazito aviodestinacija, da joj velik dio smještajnih kapaciteta čini privatan smještaj, a to znači odvojenost od drugih gostiju, a i i što je blizu.
– Sve ono što su bili naši nedostaci u odnosu na konkurenciju, sada su prednost. A to je činjenica da nismo aviodestinacija i da imamo jako puno privatnog smještaja. Blizu smo i sigurni, pa tako vjerujem da ako se budu otvarale granice da će gosti izabrati baš Hrvatsku, posebno Istru, ističe vlasnik umaške turističke agencije Plavo more Michele Bassanese. Veli nam da je o turizmu u situaciji kada su granice zatvorene nezahvalno govoriti, ali vjeruje da bi se moglo naći rješenje da se ubere nešto deviza preko ljeta da bi se bar moglo preživjeti do iduće godine, piše Jutarnji list.
– Kada bi se uspostavili koridori za dolazak turista u Hrvatsku, posebno onih iz zemalja koje nisu toliko pogođene pandemijom, kako to predlaže udruženje čeških turističkih agencija, to bi bilo dobro. Mogli bismo spasiti barem dio sezone i imati novaca da preživimo godinu. A nije da se to ne može. Može se svakako, samo je pitanje dobre volje. Vjerujem da bi se moglo putovati već 15. lipnja, a ako ne bar 1. ili najkasnije 15. srpnja. To bi za sve nas bilo dobro. A mi smo u mogućnostima gostima ponuditi ljetovanje bez ikakvog kontakta. Ne bi trebali dolaziti u agenciju i garantiramo im da su u smještaju sami. A puno ljudi bi sigurno htjelo doći jer su sada dva mjeseca bili zatvoreni u kuće, nisu trošili, žele se opustiti i uživati, ističe Bassanese. Svakako je zanimljiv ovaj preokret situacije u korist apartmana i kuća za odmor, smještajnih kapaciteta koji su se često zbog bujanja bili na meti kritika.
– Svakako će ovaj tip smještaja imati prednost ako se promet bude uspostavio. No, treba vidjeti što će biti. Teško je to reći bilo kome, a svi se nekako nadamo najboljemu, ističe nam Ivan Milotić iz agencije MyIstria koja bukira smještaj u luksuznim vilama i kućama za odmor u Istri. Vjeruje da bi se dio prometa mogao ostvariti, ali i dalje se jako boji situacije u Europi.
– Ono čega se bojim je činjenica da će te zemlje „pozvati“ svoje građane da ljetuju kod kuće. To bi moglo biti loše za nas. S druge strane nije tu samo pitanje epidemije kao zdravstvene krize, nego i činjenice što ona nosi u ekonomiji za sobom. Puno će ljudi izgubiti posao, smanjivat će se plaće i ljudi si neke stvari neće moći priuštiti. Znamo da i najmanji poremećaj na tržištu nosi manjak prometa. Samo najava Brexita svojedobno je bila Britance ostavila kod kuće, a ovo sada će imati velike razmjere. Britanci i Nijemci tako reagiraju na svaku krizu. Bojim se onoga što bi moglo biti iduće godine, ističe Milotić. On strahuje da se ljudi zbog straha od krize i nesigurnosti neće htjeti odlučivanja za odmore, a još i manje u inozemstvu.
– No, s druge strane, sada je svima poznato od kuda dolazi kriza, što mnogima nije bilo jasno 2008. Sada imamo jasnog neprijatelja protiv kojega se borimo i vjerujem da ćemo se puno brže iz svega izvući, ističe Milotić.
Za razliku od agencija, privatni iznajmljivači nisu baš toliko pozitivni. Doduše, brojne rezervacije za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan još nisu ni otkazane. Čak nisu otkazane ni neke za svibanj. Nekadašnji predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja pri HGK Nedo Pinezić kaže da ne otkazuju zbog nade, ali da je ta nada lažna.
Jadran glisiranje – Foto Božidar Vukičević/HANZA
– Neotkazivanje rezervacija za glavnu turističku sezonu govori o silnoj želji naših vjernih gostiju da nam se vrate. Nakon izolacije i karantene ta je želja još više pojačana. U nekim slučajevima se radi o nerealnoj želji s obzirom na teško materijalno stanje, gubitak posla, neizvjesnost o mogućnostima napuštanja prebivališta, regije, zemlje, ulaska u stranu zemlju… Međutim, ovo je dobra vijest jer pokazuje da imamo svoju vjernu publiku koja će nam se vratiti čim međunarodne okolnosti to budu dopuštale. No, od ove sezone ne možemo očekivati potreban volumen prometa za preživljavanje. Bez velike pomoći države turistički sektor ne može preživjeti u slijedećih 18 mjeseci. Pojedini smještajni objekti mogu imati neki manji turistički promet sa domaćeg tržišta, ali to će biti vrlo malo, veli Pinezić. Toga su svjesni svi turistički djelatnici na obali. Ni dosad taj volumen nije bio toliko velik da bi Hrvatska poput nekih drugih jakih turističkih sila u Europi mogla se osloniti sama na sebe. A tu su i otežavajuće okolnosti, ističe Pinezić, pad ekonomije, zatvaranje radnih mjesta, smanjenje prihoda mikro poduzetnika i smanjenje plaća u realnom sektoru koje će slijediti i u javnom sektoru.
– Osim toga najpotentnije domaće tržište – grad Zagreb – dodatno je pogođeno katastrofalnim zemljotresom. Pored ostaloga oštećeno je i više od 10.000 stambenih objekata koje će morati popravljati sami vlasnici vlastitim sredstvima. Umirovljenici nemaju prihode dovoljne niti za golu egzistenciju, a kamoli za putovanja. Svi kojima je onemogućen rad ova dva mjeseca, neće moći koristiti godišnji odmor u ljetnim mjesecima, već će morati raditi, realan je ovaj iznajmljivač s Krka. Ali zato on smatra da će se sve prebaciti iduću sezonu kada će u podizanju hrvatskog turizma veliku ulogu odigrati upravo privatan smještaj.
– Hrvatski turizam će imati novi početak iduće godine baš u obiteljskom smještaju. Iz jednostavnog razloga što obiteljski smještaj ima najviše lojalnih gostiju. Ti ljudi su posebno povezani sa svojim domaćinima, smještaj kod domaćina smatraju svojim drugim domom. Valja se podsjetiti da smo imali sličnu situaciju i nakon Domovinskog rata. Upravo su gosti obiteljskog smještaja najviše pomagali oko prikupljanja humanitarne pomoći u jeku rata i prvi su se kao turisti vratili svojim domaćinima, veli on.
A svi oni koji se ipak odlučuju za otkazivanje rezervacija, najčešće ne dobiju povrat predujmova. Prvi razlog je taj što se nisu osigurali. No agencije ni iznajmljivači u ovoj teškoj situaciji nisu bili nekorektni prema gostima.
– Riječ je o 30 posto iznosa koji ne vraćamo jer smo dio uplatili iznajmljivačima, dio smo platili državi za poreze, a dio je ostao nama. Kada bismo taj novac vratili, slobodno bismo mogli zatvoriti tvrtku i ići u stečaj. No, našim gostima smo zauzvrat ponudili vaučere u tom iznosu koji mogu upotrijebiti za bilo koji drugi termin odmora i oni su to prihvatili. Nitko se nije bunio. Inače, do izbijanja krize popunili smo bili 50 posto kapaciteta, ističe Milotić. To i subvencije države, ističe, pomoći će im da ne potonu ovu godinu.
– Od profita smo se ove godine odavno pozdravili. A pomoć države je bila fantastična. Mi zapošljavamo 18 ljudi i sada ih ne moramo otpuštati. Imamo osigurano poslovanje za godinu dana. To nam je pomoglo da se u ovoj situaciji održimo, zaključuje Milotić.
Broj umrlih od novog koronavirusa u SAD-u u petak je premašio 35.000, a posljednja četiri dana umiralo je svakodnevno više od 2000 ljudi, no neke savezne države su već objavile planove za ublažavanje ograničenja vezanih uz obuzdavanje pandemije.
Broj umrlih u Kaliforniji popeo se na 1000 i to je osma savezna država koja je dosegla tu brojku i prva na Zapadnoj obali, ističe Reuters.
Sveukupno je od covida-19 u SAD-u oboljelo preko 700.000 ljudi. Broj novooboljelih je ubrzano rastao posljednja tri dana, s 31.425 novih slučajeva u četvrtak. Rekordan dan je bio 10. travnja s 35.715 novozaraženih.
Zaraza se neujednačeno širi, kao i broj umrlih, a najviše su na udaru prenapučeni gradovi poput New Yorka. Polovica umrlih u cijelom SAD-u je upravo iz New Yorka.
Stroge mjere izolacije u borbi protiv virusa SARS CoV-2 uvedene su u 42 savezne države. Tvrtke su zatvorene, životi su stubokom promijenjeni, ekonomija pati te su već počeli prosvjedi na ulicama na kojima se od guvernera traži da ponovo razmotre uvedene mjere.
Lokalni funkcioneri zaposleni u Opštini Kotor, na predlog predsjednika Željka Aprcovića uplatili su pola svoje mjesečne zarade na žiro račun Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti.
Oni su uplatili donaciju u iznosu od 9.292 eura.
“Ovom prilikom posebno želimo da se zahvalimo našim zdravstvenim radnicima, Upravi policije područne jedinice Kotor, Komunalnoj policiji i inspekciji i svim ostalim službama na državnom i lokalnom nivou koji se zalažu za sve nas”, kazao je predsjednik Aprcović.
U Crnoj Gori su, prema posljednjim informacijama, registrovana još dva slučaja koronavirusa, pa je tako broj inficiranih porastao na 305.
Oni su otkriveni analizom 146 uzoraka, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje. Radi se o slučajevima iz Plava i Podgorice i oba su kontakti ranije potvrđenih slučajeva.
U Crnoj Gori je od početka dešavanja sa novim koronavirusom inficirano 305 osoba.
Inficirani po opštinama su:
Podgorica: 158
Tuzi: 36
Nikšić: 32
Bar: 23
Ulcinj: 22
Andrijevica: 7
Bijelo Polje: 6
Herceg Novi: 6
Plav: 5
Budva: 4
Danilovgrad: 3
Tivat: 3
(WHO) nije sigurna da antitijela štite od ponovne zaraze novim koronavirusom, rekao je u petak Mike Ryan, čelni stručnjak te organizacije nadležan za izvanredna stanja .
Ryan je na konferenciji za medije napomenuo da, čak i ako su antitijela učinkovita, vrlo malo toga ukazuje da ih je razvio veliki broj ljudi te da tako omogućuju takozvani “imunitet krda” za širu populaciju.
“Mnogo preliminarnih informacija koje nam sada dolaze ukazuju da je prilično mali postotak populacije stvorio antitijela”, rekao je.
“Očekivanja su da je većina u društvu moguće razvila antitijela no opći podaci ukazuju suprotno, tako da to neće moći riješiti problem koji imaju vlade”, rekao je.
Direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša, na današnjoj press konferenciji kazao je da će Crna Gora voditi računa o tome kakva je situacija u Evropi i regionu, kakve se mjere poduzimaju a onda nakon sagledavanja situacije preduzimati korake u smislu ublažavanja mjera.
„Na konsultativnoj sjednici WHO – Svjetske zdravstvene organizacije, naša delegacija je insistirala da transformacija mjera, odnosno slabljenje mjera, u regionu bude sinhronizovano kako ne bi imali ponovo u Crnoj Gori novih slučajeva infekcije” – kazao je Nemanja Radojević, pomoćnik direktora Kliničkog centra,
Da li epidemija „tinja“ samo u pojedinim sredinama?
“U Crnoj Gori niko nije siguran niti se može garantovati sigurnost u bilo kojem gradu. Mjere se moraju primjenjivati i tamo gdje ima inficiranih i tamo gdje nema inficiranih, tamo gdje ima da bi spriječili širenje a tamo gdje nema da nebi pojavila. Moramo poštovati sve mjere” – poručio je Mugoša
Dio sjevernog tornja Zagrebačke katedrale visok 13 i pol metara i težak 30 tona, skinut je u petak kontrolisanom eksplozijom, jer je zbog oštećenja koja je pretrpio u jakom potresu, 22. marta, postojala opasnost da se sruši i izazove još veća oštećenja katedrale i okolnoga prostora.
Dio sjevernoga tornja katedrale skinut je u 17,58 minuta kontroliranom eksplozijom do koje je došlo po pritisku na gumb detonatora.
Odmah po detonaciji, pojavio se dim koji je nastao kada se prilikom ekplozije zapalio dio cerade kojom je bio zaštićen vrh tornja. Odvajanje je počelo nekoliko minuta kasnije kada su dronovi provjerili da je detonacijom učinjen pravilan rez kako bi se dio sjevernog tornja mogao spusititi u komadu.
Katedralni toranj je odvojen između 72. i 73. reda, skinula ga je dizalica od 500 tona, a druga dizalica obuhvatila je cijeli zvonik i spustita ga u jednom komadu.
Alpinisti su prethodno, u drugom pokušaju, sajlama povezali vrh tornja s dizalicom.
Načelnik Stožera inženjerijske pukovnije Hrvatske vojske Miroslav Car vodio je četveročlanu ekipu koja je postavila ekploziv, ukupne količine od 580 grama u prethodno izbušene minske mikro bušotine. Objasnio je kako su proračuni pokazali da je sigurnosna zona nekih 75 metara od samoga mjesta eksplozije.
Zapovjednik bojne Obavještajne satnije Hrvatske kopnene vojske bojnik Mario Maslov izvijestio je da kako je zadaća njihove postrojbe bila da “pod nadzor stave područje radova iz zraka u okviru 360 stupnjeva s glavnim fokusom na samo mjesto radova”.
Spuštanje dijela tornja 20-tak minuta
Foto Hina
Glavni projektant obnove katedrale Dalibor Foretić rekao je da će spuštanje trajati oko 20 minuta dok se dio tornja ne prizemlji i učvrsti, uspravan kakav jest, a za to je napravljen ležaj kako bi se toranj mogao prihvatiti s poduporama.
Pri podizanju tornja eventualno će doći do lomljenja manjih elemenata, što će se vidjeti kada bude spušten.
Kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog mons. Ivan Hren najavio je još 1. travnja da će se skinuti vrh oštećenoga sjevernog tornja katedrale kako bi se otklonila opasnost od rušenja. Objasnio je tada da su, nakon što su dobili snimke o stanju oštećenja, okupili statičare i vidjeli da je “daleko manja šteta da se dio sjevernoga tornja skine nego da padne i pitamo se hoćemo li imati katedralu”.
Kako je rekao, oba su tornja na istoj koti, a ovaj je jaki potres koji je 22. marta pogodio Zagreb, pokazao gdje je slaba točka tornjeva koje je projektirao Hermann Bolle.
Glavni projektant obnove katedrale Damir Foretić objasnio je kako su od jabuke na vrhu kroz toranj provučene dvije čelične šipke od 30 milimetara koje sve drže u jednom komadu, te da smatra da je problem nastao na lanterni kod dijelova koji su se odlomili, a cijeli se zvonik okrenuo za 12 do 15 centimetara.
“Moj otac Stevo Lepetić bio je jednostavan i skroman čovjek, smatrajući da su stručnost i etičnost najvažnije”, kaže o poznatom hercegnovskom i jugoslovenskom fotografu i snimatelju, njegov sin, poznati advokat Dragan Lepetić. Sjeća se i da je njegov otac, iako nikada nije “zagazi u političke vode” bio hrabar i “otvoreno ukazivao na propuste u vrijeme kada to, ustalom kao i danas, nije bilo popularno”.
Rođeni Novljanin, Stevo Lepetić svijetlo dana ugledao je 15 decembra 1921. godine. Njegov poziv najvjerovatnije je bio odlučen kada je od starije sestre Smiljke na poklon dobio fotoaparat Lajka.
Školovanje za fotografa počeo je sa 14 godina kod poznatog fotografa Franca Laforesta koji je radio u Herceg Novom, Kotoru i Dubrovniku. “Atelje je bio opremljen najboljom foto tehnikom i opremom za to predratno vrijeme u Crnoj Gori. Njegov atelje je bio kao da ste negdje u Zagrebu ili Beogradu. Mnogo se radilo, bilo nas je uvijek dva do tri šegrta i tri, četiri fotografska pomoćnika. Učiti zanat i raditi u to vrijeme kod Laforesta značilo je biti u središtu vrhunskog poznavanja fotografskog zanata”, ostalo je zapisano sjećanje Steva Lepetića.
Nakon sticanja diplome profesionalnog fotografa, Lepetić je kratko vrijeme u potrazi za poslom boravio u Sarajevu, a onda se vratio u rodni grad i zaposlio se u ateljeu Laforest. U tom periodu snimao je i bilježio sve važnije događaje u gradu. Nastavio je da fotografise i kada su Italijani okupirali grad i Crnu Goru. Na početku okupacije počinje i njegova saradnja sa partizanskim Orjenskim bataljonom, zbog čega mu je nekoliko puta i život bio u opasnosti. Nakon kapitulacije Italije sa fotoaparatom Lajka I šest filmova odlazi u partizane i sa Bokeškom brigadom prelazi ratni put preko Nikšića, Peći, Djakovice, do Skoplja.
“Na mojem ratnom putu, nijednog trenutka se nisam odvajao od “Lajke“. Sa njom sam spavao, često je bila mokra, smrzavali smo se, ali se nikada, do dan danas nije pokvarila… nije me izdala”, zabilježio je sjećanja Steva Lepetića, u njegovom diplomskom radu, reditelj dokumentarnih filmova Momir Matović.
Poslije rata radio je u Direkciji filmskog preduzea odnosno kasnije u Odjeljenju za kinematografiju pri Ministarstvu prosvjete Crne Gore. Krajem 40 tih godina prošlog vijeka Lepetić odlazi u tadašnju Čehoslovačku na Filmsku akademiju u Pragu, gdje je odmah uključen u rad filmskih ekipa u studiju Barrandov, tada najbolji studio u Evropi. Nakon početka INFORBIRO-a, 1948. godine vraća se u Jugoslaviju. Kratko je ostao u Beogradu kao stipendista “Zvezda filma”.
Matović : Lepetićeva kamera kreće se od lirskog do epskog stila
Stevo Lepetić – foto arhiv matFilm
Po povratku u Crnu Goru na Cetinju počinje da radi u Odjeljenju za kinematografiju. Sa dvije kamere češke proizvodnje odmah je počeo da radi na snimanju filmskog žurnala Mjesečnik.
Kada je formiran “Lovćen film”, 4. marta 1949. godine, Lepetić je postavljen za filmskog snimatelja. Počinje njegova bogata filmska karijera tokom koje je snimio 37 dokumentarnih filmova, a kao snimatelj ili asistent snimatelja radio je i u 17 igranih filmova, od “Lažnog cara” ( 1955 ) reditelja Velimira Velja Stojanovića, do filma “Vrhovi Zelengore” (1976.) reditelja Zdravka Velimirovića. Radio je sa najpoznatijim filmskim rediteljima od Bojana Stupice sa kojim je 1956. godine snimio film U mreži, Milom Djukanovićem, Zdravkom Velimirovićem i Radomirom Šerenovićem. Lepetićeva kamera zabilježila je i poslijeratnu izgradnju najznačajnijih infrastrukturnih i industrijskih postrojenja: hidrocentrale Mratinje, zeljezničke pruge Beograd Bar, Jadranske magistrale, Željezare Nikšić,… Posljednje filmove smimio je krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. Riječ je o dokumentarnim filmovima Grad sunca i ponosa i Budva rodjena prije sebe. Lapetić je i autor prvog kratkometražnog filma u profesionalnoj crnogorskoj kinematografiji.
“Lepetićeva kamera kreće se od lirskog do epskog stila, jer on obuhvata različite snimateljske tretmane – od čvrstog faktografskog kadra do pretapanja. Tu njegovu snimateljsku raznovrsnost možemo ocijeniti i kao njegovu odliku, jer tu stilsku raznovrsnost povezuje ličnost samog autora. Njegov snimateljski rukopis svuda se provlači kroz brojne kadrove koje je snimio, a to je – osjećanje ritma zbivanja, životnosti i vizuelnog sagledavanja čovjeka i života”, napisao je Matović o Stevu Lepetiću.
Iza Steva Lepetića ostale su na hiljade fotografija koje je snimio sam ili koje je sakupljao cijelog života.
“Fotografisao sam najviše po Crnoj Gori, ali i u Beogradu i inostranstvu. Fotografiju nikada nisam napustio, ali mogao sam se i više njome baviti. Lijepa je fotografija, ti se nalaziš svukud i u zlu i u veselju, patnji, potresu”, kazao je svojevremeno Lepetić.
Je li vrijeme za legat Steva Lepetića ?
Dragan poznati advokat, sin Steva Lepetića pamti kako je sa ocem , za vrijeme školskog raspusta išao na snimanja nekih filmova. Iako mu je bilo interesantno , nikada nije poželio da pođe očevim stopama. ” Iako kreativno i zato inspirativno zanimanje to je uvijek, a mislim i sada, dosta neizvjestan posao. Zato sam se odlučio, a imao sam i podršku roditelja da studiram, a kasnije i cijeli život radim, u ipak , materijalno izvjesnijoj pravnoj praksi.
Iza Steva Lepetića ostao je veliki broj fotografija i foto negative. Dok je bio živ ljudi su često znali pitati za neke fotografije za koje su pretpostavljali da ih je Stevo snimio ili došao u njihov posjed. Danas rjeđe, ali još uvijek se nađe neko ko traži određenu fotografiju.
Najveći dio Lepetićevog snimljenog materijala je sačuvan u arhivama u cijeloj Jugoslaviji. Ali njegova ostavština koju čuva sin Dragan još nije dostupna široj javnosti. “Je li vrijeme za formiranje legata Steva Lepetića”, pitamo Dragana. “Na osnovu mojih iskustva, nemam povjerenje u to kako bi se čuvala ta ostaština, pa zato još oklijevam”, kaže sin Steva Lepetića.Ističe da mu je prioritetan zadatak da sve fotografije I foto negative digitalizuje.
