Turistička sezona, sudeći po broju turista, i dalje traje u Kotoru. Primjetan rast broja ljudi koji iz godine u godinu posjećuju taj grad, kako primjećuju u Turističkoj organizaciji (TO) Kotor, ipak nužno nije glavni indikator boljitka po lokalnu zajednicu.
“Možemo svakako kazati da brojke pokazuju da imamo niz razloga za zadovoljstvo – Kako kada govorimo o gostima koji su ostvarili noćenja, jer je ove godine zaista njihov broj bio rekordan, kao i kada je riječ o izletnicima. Samo sredinom septembra, po naplati boravišne takse, dostigli smo cijeli prošlogodišnji iznos naplate, što znači da je za nama jedna uspješna sezona. Međutim, sve to nam sa druge strane šalje brojne razloge da razmišljamo, da bolje planiramo i da u konačnici vidimo kakvu strategiju grada i razvoja turizma želimo”, kazala je direktorica TO Kotor Ana Nives Radović.
Više od pola miliona izletnika tokom godine boravi u Kotoru. Ako uzmemo u obzir sve brojke, kako je dodala Radović, postavlja se pitanje šta zaista želimo – kakav grad i kakav izletnički turizam.
“Da li je zaista opravdano imati izletničku taksu u iznosu od jednog eura, budući da, sa ovim brojem gostiju koji dolaze i sa tolikom taksom zapravo jako malo možemo učiniti da unaprijedimo infrastrukturu grada, odnosno, da grad zaista ima koristi od toga? Kotor je zaista pred jednim velikim izazovom što se tiče kreiranja strategije, ne samo za razvoj turizma, već i generalno za razvoj i način života u gradu ubuduće. Pokazatelji koje za sada imamo, kada govorimo o tome koliko je odsto turista i izletnika u odnosu na prošlu godinu posjetilo Kotor, naravno, dobro zvuče. To bi sve lijepo zvučalo u nekim medijskim naslovima jer su uvijek dvocifreni procenti dobri kada iznosite neke vijesti, međutim, samo po sebi otvara se pitanje da li infrastruktura i kapaciteti grada mogu da izdrže ovoliki broj turista, sa ovolikom potrošnjom i sa ovakvim navikama”, istakla je Radović.
Ana Nives Radović – foto Infobiro
Stoga, kako je navela, namjera TO jeste da predlože strategiju, odnosno dokument, kojim će dalje tražiti drugačiji način regulacije izletničkog turizma.
“Dakle, govorim sada da je Zakonom o turizmu izletnička taksa ograničena na maksimalni iznos od jednog eura, što naravno sa ovolikim brojem izletnika i sa problemima koje izletnički turizam stvara gradu zapravo treba preispitati i razmisliti o tome da li nam je samo taj jedan euro po gostu dovoljan, da li grad i dalje sa tim novcem može da pokriva sve. Dakle, već sada govorimo o više od pola miliona ljudi koji procirkulišu gradom i vrlo malo novca potroše ili vrlo malo koristi gradu donose, da bi se moglo kazati da je ovakav oblik turizma poželjan”, kazala je direktorica Turističke organizacije.
Radović je takođe podsjetila da je Kotor okrenut tržištima sa visokoplatežnom moći – onima u kojima postoji već ustaljena kultura i navika putovanja i trošenja. Posrijedi su turisti iz Velike Britanije, SAD-a, skandinavskih zemalja, Francuske i ostalih zemalja Zapadne Evrope.
Ekipa Jedriličasrkog kluba „Lahor“ iz Kotora, odnosno posada krstaša „MM Shining“ predvođena skiperom Milošem Radonjićem, ovih je dana u Crnu Goru donijela možda i najveći uspjeh našeg sporta od obnove državne nezavisnosti – nezvaničnu titulu svjetskog vicepravaka u jedrenju na maksi krštašima.
„MM Shining“ je naime, prošle nedjelje, 13. oktobra u Trstu ostvario naprosto fantastičan rezultat – kotorski brod i njegova posada bili su prvi u svojoj klasi i drugi u generalnom plasmanu čuvene regate Barcolana, najvećeg jedriličarskog takmičenja na Mediteranu i jedne od po broju učesnika, najvećih regata na svijetu. Barcolana koja se u Tršćanskom zalivu vozi svakog oktobra, jedno je od idolopokloničkih mjesta za sve ljubitelje jedrenja i važi za nezvanično prvenstvo svijeta u toj plemenitoj vještini za brodove sa višečlanim posadama.
Brži od našeg broda u Trstu bio je samo slovenački „Way of Life“ sa skiperom Gasparom Vinčecom za kormilom, a drugi mjesto u generalnom plasmanu „MM Shining“ je izborio u konkurenciji od preko 2.200 jedrilica iz cijelog svijeta koje su došle da se okušaju na 51. Barcolani. Regata je vođena u uslovima maltene potpune bonace – skoro bez vjetra, što je za „MM Shining“ biila veoma otežavajuća okolnost jer je riječ o velikom, jakom i teškom brodu, koji je namjenski građen za sasvim drugačije uslove – jak, gotovo olujni vjetar i velike okeanske valove jer je on projektovan i namjenski robusno pravljen za čuvenu regatu Sidnej-Hobart uzmeđu Australije i Tasmanije. Iako je dizajniran da bude prava „Formula 1 pod jedrima“ koja uz povoljan vjetar more reže brznom od skoro 35 čvorova (blizu 70 kilometara na čas), devet tona teški maksi krstaš iz Boke je u uslovima laganog i gotovo nepostojećeg vjetra kakvi su 13.oktobra bili u Tršćanskom zalivu, imao veliki hendikep u odnosu na druge, neke čak i skoro duplo lakše jedrilice. Sve to međutim, nadoknadila je sjajna posada „MM Shininga“ i njegov mladi, ali već intrenacionalno veoma afirmisani skiper Miloš Radonjić (31). Posada koju su činili većinom „dobrotski bonacijeri“ kako članove „Lahora“ kolokvijalno nazivaju ostali bokeški jedrililari zbog okolnosti da Dobroćani najčešće u Kotorskom zalivu jedre u bonaci, znali su „naći“ vjetar i u tišini Tršćanskog zaliva i svakim daškom boga Eola napuniti jedra svog broda.
Posada krstaša MM Shining
„Napravili smo jednu dobru taktičku stvar – maksimalno smo smanjili broj članova posade, pa je brod Barcolanu vozio sa osam ljudi, umjesto uobičajene posade od skoro 20 članova. Na taj način smo uštedjeli značajnu težinu, a brod se ponašao sasvim drugačije – onako kako ga mi do sada praktično nismo upoznali. Maksimalno smo redukovali sve stvari na brodu uključujući i gotivo koje smo toliko dobro planirali, da smo zadnje kapi potrošili upravo dolazeći na start regate.“- priča za „Vijesti“ skiper Miloš Radonjić.
Iza ovog mladog jedriličara, po struci diplomiranog inženjera brodogradnje, je veliko iskustvo u plovidbi pod jedrima jer Miloš jedri još od osme godine života a i ostatak familije su mu bili ili su još uvijek aktivni jedriličari. Miloš je iskustvo pored ostaloga, sticao i na nekim od poznatih dobrotskih regatnih krstaša poput „Male ponte“, „Angela Rossa“ i „Tutta Trieste 2“ sa kojim je lani kao prvi čovjek van Hrvatske i najmlađi skiper koji je to uspio učiniti, osvojio čuvenu „Mrdujsku regatu“- predmet nacionalnog jedriličarskog ponosa u Hrvatskoj i takmičenje koje okuplja mnoge jedriličare iz Jadrana i zemalja Centralne i Istočne Evrope.
Ove sezone on i njegova posada jedre na „MM Shiningu“, pravom „punokrvom“ okeanskom regatnom brodu koji je 2000. u Italiji građen po njemačkom projektu, namjenski da osvoji Sidnej-Hobart regatu na kojoj, sticajem okoknosti i činjenice da je na njegovu gradnju potrošeno znatno više novca nego što se planiralo, ovaj brod nikada nije učestvovao. Brod je međutim, proteklih godina „harao“ na regatama širom Mediterana, a početkom ove godine kupili su ga Dobroćani – članovi „Lahora“ i sa njim u međuvremenu pred nekoliko domaćih, pobijedili i na više regata u inostranstvu poput Južnojadranske i Lošinjske regate u Hrvatskoj. „MM Shining“ je pobijedio i na svojevrsnom uvodu u Barcolanu – regati „Go to Barcolana“ između Portoroža i Trsta, da bi 13.oktobra u Tršćanskom zalivu, prošao drugi kroz cilj najveće regate Mediterana.
Barkolana 2019.
„Ključan za uspjeh na Barcolani bio je start jer se morate izboriti za dobru poziciju među više od 2.000 jedrilica koje se tiskaju pred startno linijom i praktički „ući u pucanj“ topa koji označava početak trke. Start na Barcolani je 60% regate – ako startujete dobro, poslije vam ide relativno lako. Kao „dobrotski bonacijerui“, znali smo da iskoristimo i to malo vjetra brzine do 1 čvor, startovali smo skroz desno i „bježali“ smo od prve bove, hvatajući laganu bavu što je ojačala na brzinu od 2-3 čvora. To je „Shiningu“ dovoljno da on postigne brzini od 6 -7 čvorova, dakle, duplo veću od brzine vjetra i na naše iznenađenje, vidjeli smo da nas u takvim uslovima na putu prema prvoj bovi regatnog polja, niko ne stiže, čak ni od nas mnogo veći i moćniji supermaksi brodovi od kojih su neki došli na Barcolanu čak i iz Australije ili Novog Zelanda. Jedini je ispred nas bio „Way of Life“, ali je i to veći brod od „MM Shininga“ – pet metara duži i sa jarbolom 20 metara većim od našeg. On je prvi obišao bovu, a mi drugi što nam je bilo pravo otkrovenje jer smo mislili da će nas veliki i moćni „super maksiji“ bukvalno pregaziti.“- priča Radonjić.
Organizatori Barcolane su zbog bonace i nedostatka vjetra, regatu inače originalno planiranu na dužinu od 13 milja, skratili i ona se zvršavala nakod druge bove regatnog polja. Na oko 400 metara od druge bove, „MM Shinning“ je i dalje bio drugi, ali je onda vjetar potpuno zamro i naš brod je na oko 200 metara od cilja, bukvalno stao. Uprkos problemima koje su im u tim trenucima pravile marete (krmeni valovi) od brojnih glisera i motornih brodića sa navijačima i gledaocima koji su plovili okolo, kao i strujanje vazduha od helikoptera sa TV snimateljima koji su ih nadlijetali, posada „MM Shininga“ je uz puno znanja i vještine, uspjela da u svoja jedra „pribere“ dovoljno energije vjetra da ponovno pokrene brod i uvede ga u cilj, kao prvog u klasi i drugog u generalnom poretku. Naši jedriličari bili su impresionirani aplauzom i ovacijama koje su doživjeli od publike, dok se zvanični engleski komentator regate sa nevjericom preko mikrofona pitao ko su ti momci, iz koje države dolazi taj relativno mali brod od 19 metara koji je pobijedio mnogo veće i sposobnije konkurente, te ima li ta neka Crna Gora uopšte more i Jedriličarski savez…
„Prosto je nevjerovatno kako su stranci bili oduševljeni našim uspjehom jer je za njih nevjerovatno da brod poput „MM Shininga“ građen za veliko more, jaki vjetar i okean, bude drugi u tako jakoj konkurenciji na regati koja se jedri u uslovima potopuno suprotnim onome za što je taj brod građen. Pitali su se ko su ovi ljudi što jedre na „MM Shiningu“ i sa ushićenjem konstatovali da će ovo što smo mi npravili na Barcolani, sigurno „dići“ jedrenje u Crnoj Gori na mnogo veći nivo.“- nabraja Radonjić, ali onda i sa ne malom rezigniranošću, dodaje da se to međutim, u našoj državi (još) nije desilo. Po povratku Kotor, posadi „MM Shininga“ njihovi sugrađani priredili su velilanstveni doček i dobrodošlicu sa Gradskom muzikom, pjesmom i veseljem, ali je do danas izostala čak i kurtoazna čestitka jedriličarima „Lahora“ na njihovom istorijskom uspjehu, kako od ministra sporta tako i drugih crnogorskih državnih dužnosnika.
„Jedrenje je, bez konkurencije, najskuplji sport na svijetu. Nije to samo brod iako se ovdje radi o vrlo skupim materijalima poput karbonskih vlakana i titanijuma, te troškovi za nabavku i održavanje broda, već i troškovi odlaska na regate, osiguranja, smještaja posada, treninga…. Mi sa „Shininga“ smo svi amateri u ovome, svi imamo neke druge profesionalne karijere od kojih živimo i u kojima radimo da bi zaradili za život, ali i uložili u ovo što volimo i u čemu uživamo. Nevjerovatno je da nama nakon uspjeha koje smo postigni na ovih nekoliko posljednjih regata u inostranstvu, jedan međunarodni lanac luksuznih hotela daje sponzorstvo u obliku hotelskog smještaja i zakupa hangara za brod, vrijedno stotinak hiljada eura, samo da naljepnicu sa njihovim logom nalijepimo na bokove i jedra broda, a ovdje kod nas u Crnoj Gori, niko se na nas i jedrenje uopšte, ni ne osvrće. Da li je moguće da ljudi iz Srbije, iz Itallije, Slovenije nas zovu i nude saradnju, a ovdje baš niko da obrati pažnju na naše jedriličare?“- ističe Radonjić, dodajući da ono što je ekipno postigao „MM Shining“ i što u pojedinačnoj konkurenciji rade drugi crnogorski jedriličari poput olimpijca Miloša Dukića iz Herceg Novog, jesu svjetski vrijedni rezultati i dometi.
Potvrda tome je i poziv koji je „MM Shining“ upravo dobio – da kao jedan od zvanično 20 najboljih brodova u Evropi, uskoro nastupi na „Regati najboljih“ u Veneciji.
USPJESI NA VELIKIM REGATAMA ZA JADRANSKE DRŽAVE SU PITANJE NACIONALNOG PRESTIŽA
MM Shining
„Meni nije gušt da jedrim ispod bilo čije druge zastave ili imena kluba, već da tamo gdje se pojavim, predstavljam svoj klub i svoju državu. Ja sam se ovdje rodio, podigao i naučio jedrenu i sutra će to i moja djeca da rade. Nadam se da će konačno, to i neko od naših nadležnih prepoznati i shvatiti koliki neiskorišten prostor Crna Gora ima da se promoviše preko svog jedrenja.“- kaže Radonjić dodajući da je na čuđenje rukovodilaca jednog jedriličarskog kluba iz Makarske, odbio njihovu ponudu da sa svojim brodom jedri za njih pod zastavom Hrvatske, u zamjenu za plaćene sve troškove regatavanja u narednih sedam godina.
„Mi se ne bi čudili da vam vaša država daje makar polovinu ovoga što vam mi nudimo, ali vam ne daje bukvalno ništa. Mi vam dajemo sve, a vi ipak nećete. Pa vi ste definitivno budale!“- prokomentarisao je, po riječima Radonjića, taj Makaranin, njegovu reakciju.
Radonjić ističe da ih godišnje, troškovi održavanja brods, treninga i učešća na regatama, izađu na 100 – 120.000 eura i da se na sve načine dovijaju da obezbijede taj novac. Tako mnogi članovi posade „Shininga“ koji su inače, starosti od 16 do 60 godina, idu po Mediteranu da za račun čarter kompanija, prebacuju jedrilice koje ove iznajmljuju nautičarima, i tako zarađeni novac ulažu u svoj brod i nastupe po regatama u inostranstvu.
„Svi mi imamo porodice, obaveze, radna mjesta ili školske obaveze sa kojih ne možemo odsustvovati, ali svi se trudimo da iskoristimo svaku priliku i svaki mogući način da dođemo do novca koji ulažemo u jedrenje jer je ono zaista naša najveća ljubav i uživanje. Jedrenje je način života, a nesporna je činjenica i da su jedra tokom istorije, donijela i svu kulturu u Crnu Goru.“- ističe Radonjić. On kao pozitivan primjer državne promocije preko jedrenja izdvaja Sloveniju koja maksimalno ulaže u razvoj tog sporta i podržava tamošnje jedriličare, ne bi li oni, kao što je to ove sezone učinio „Way of Life“, pobijedili na što većem broju regata u inostranstvu, pogotovo u „komšijskom dvorištu“ jer je to već postalo i pitanje svojevrsnog državnog i nacionalnog prestiža, posebno među zemjama koje izlaze na Jadransko more.
Britanija će napustiti Europsku uniju 31. oktobra uprkos nepotpisanom pismu što ga je britanski premijer Boris Johnson poslao Europskoj uniji u subotu tražeći odgodu Brexita, saopštila je u nedjelju britanska vlada.
Zakon, koji su njegovi protivnici usvojili prošli mjesec, Johnsona je primorao da zatraži produljenje trenutačnog roka za Brexit s 31. oktobra na 31. januara, pošto su zastupnici ranije u subotu spriječili njegov pokušaj usvajanja sporazuma o odlasku iz Evropske unije.
Pitanje Brexita posljednjih je dana usredotočeno na dvije mogućnosti: uređeni izlazak 31. oktobra, u skladu sa sporazumom koji je Johnson sklopio u četvrtak i odgodu izlaska, pošto je u subotu bio prisiljen zatražiti produljenje. Boris Johnson je u subotu poslao nepotpisano pismo Evropskoj uniji tražeći odgodu Brexita, ali je poslao još jednu poruku u kojoj stoji da on osobno ne želi produljenje, rekao je vladin izvor.
“Izlazimo do 31. oktobra. Imamo i sredstva i mogućnosti za to,” rekao je za Sky News Michael Gove, ministar nadležan za pripreme u slučaju izlaska bez dogovora.
Nakon što su predstavnici Nezavisnog sindikata Pomorskog saobraćaja pokušali dostaviti obavještenje o svom formiranju i izboru predsjednika sindikalne organizacije, Društvu u kome je osnovano, kako bi se započeo socijalni dijalog, izvršni direktor Pomorskog saobraćaja, Dejan Ban, je istog dana reagovao tako što je predsjedniku sindikata, Ivanu Vučinoviću dostavio Aneks ugovora, kojim je raspoređen na drugo radno mjesto sa lošijim uslovima rada, sopšteno je iz Nezavisnog sindikata Pomorskog saobraćaja.
“Radno mjesto „Službenik za evidenciju strukture prometa na terenu“ ne pokriva nijedno lice u Pomorskom saobraćaju poslednjih (minimum) 10 godina i očigledna je namjera poslodavca da to služi mjesto kao predisključenje zbog neposlušnosti. Zakon o radu Crne Gore kaže „da bi ponuda za izmjenu ugovorenih uslova rada bila valjana, ona nikako ne smije biti rezultat samovolje poslodavca, već rezultat potrebe procesa rada, koja kao takva mora biti objektivno utvrđena, te da su te izmjene rezultat objektivnih potreba procesa rada.
Takođe kaže „da se izmjenama ugovorenih uslova rada ne ugrozi minimum prava, koja su predviđena opštim aktima koji regulišu odnose između zaposlenog i poslodavca (zakonom, kolektivnim ugovorom i opštim aktom poslodavca). Samim tim, i eventualne izmjene ugovorenih uslova rada moraju se kretati u okvirima koji su postavljeni opštim aktima”.
Sindikat je o novonastaloj situaciji obavijestio Uniju slobodnih sindikata Crne Gore kako bi dobio valjane instrukcije Pravne službe koja je mišljenja da je ovo klasičan primjer antisindikalne diskriminacije. Nezavisni sindikat Pomorskog saobraćaja Herceg Novi će od Unije slobodnih sindikata CG dobiti adekvatnu pravnu zaštitu, a biće pokrenuti mehanizmi prema pravnim institucijama Crne Gore” – kaže se u saopštenju Nezavisnog sindikata Pomorskog saobraćaja.
Tradicionalna 134 metra duga “Dubrovačka trpeza” održana je u nedjelju na dubrovačkom Stradunu u sklopu 6. Good Food Festivala, a okupila je 44 izlagača iz dubrovačkih hotela i ugostiteljskih objekata te Turističko-ugostiteljske škole sa njihovim slanim i slatkim jelima kao i vinare Konavala, Pelješca i Krka.
Tanjir delicija na “Dubrovačkoj trpezi” prodavao se za 35 kuna, a čaša vina za 15 kuna.
Gradonačelnik grada Dubrovnika Mato Franković rekao je prilikom otvaranja manifestacije kako Dubrovnik u listopadu bilježi izvrsne turističke rezultate pa će kraj sezone, kojim povodom je događaj i organiziran, malo ipak pričekati.
„Sve su najave da ćemo imati izvrstan studeni i sa zadovoljstvom ističem da bilježimo jednu od najboljih turističkih sezona ikad. Pritom nas je i vrijeme lijepo poslužilo“, izjavio je Franković.
Franković je dodao kako je i ponuda „Dubrovačke trpeze“ pokazatelj truda dubrovačkih ugostitelja da sve najbolje dubrovačko prikažu na pravi način.
„Očekujem da će ugostitelji nastaviti s rastom kvalitete, a sad imaju vrlo čvrste razloge za to jer su s petogodišnjim ugovorima dobili sigurnost poslovanja. Mogu dodatno ulagati i planirati, a baš su to tražili. Uz to, iduću godinu dočekat ćemo s 300 metara četvornih manje stolova i stolica, a dobit ćemo koridore za prolaz. Očekujem i rješavanje pitanja mastolovaca“, kazao je Franković.
Vlašić: I ove zime avio linije sa sedam evropskih odredišta
Direktorica dubrovačke Turističke zajednice Romana Vlašić izjavila je kako je šesto izdanje “Good Food Festivala” izazvalo dosad najveći interes Dubrovčana i gostiju grada.
“Posebno se veselimo što nas naši ugostitelji odlično prate, što je vidljivo i danas. Posebno je naglašena orijentacija prema tradicijskoj kuhinji”, kazala je Vlašić i dodala kako će Dubrovnik ove zime biti opet avio linijama povezan sa sedam evropskih odredišta.
„Već nam je godinama stabilno Velika Britanija na prvom mjestu, unatoč strahu od Brexita, a Irska nam je dodatnim letovima ostvarila 34 posto povećanja. Uz to, apsolutni hit nam je let za SAD pa je sjajno da ćemo iduće sezone imati svakodnevni let American airlinesa za Philadelphiju. Preko svih tih odredišta povezani smo i s drugim, nama dalekim državama. Jako nam je značajan Japan, ali i Kina s velikim povećanjem“, rekla je Vlašić.
Prilog humanitarne akcije namijenjen je Udruzi za zaštitu prava psihijatrijskih pacijenata i unaprjeđenje duševnog zdravlja i kvalitete života „Lukjernica“ i Društvu multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije.
Organizatori „Dubrovačke trpeze“ su Turistička zajednica grada Dubrovnika,Grad Dubrovnik, Dubrovačko-neretvanska županija, Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Dubrovnik, Obrtnička komora Dubrovačko neretvanske županije, Ceh ugostitelja te Turističko-ugostiteljska škola Dubrovnik.
“Kapar koje raste u Boki među najboljima je na Mediteranu ” tvrdi Novljanin Eduard Edo Bigai koga je umijeću branja i spremanja ovog začina naučila baba sa majčine strane.
“Zbog kišovotog vremena i njihovog kasnijeg cvjetanja ove godine smo kaparečak brali do septembra, iako je uobičajeno da se beru u rano proljeće”, objašnjava Edo.
Podsjeća da se još zatvoreni pupoljci beru ručno i da sirovi nisu jestivi. Tek nakon jednodnevnog sušenja i potapanja u morsku vodu, slanu otopinu, ostiku ili ulje, spremni su za upotrebu. Pritom nastaju kiselina kaprin i senfolglykosid, koji kaparima daju njihov pikantan okus. Na ostrvu Santorini I kiseli i slani listovi kapara su specijalitet.
“Kapare spremam po receptu kome me je naučila baba još kada sam bio mladić: vinsko sirće, kašika morske soli, pola kašike cukara(šećera) I pola lista suve lovorike. Tako spremljene mogu da se čuvaju I po nekoliko godina”, odaje “tajnu”Edo. Kaže da njegovi rođaci u Italiji, odakle je bio Edov otac, ističu da su njegove kapare vrhunskog kvaliteta. Oni ih gaje u polju I spremaju ih u slanoj vodi, što ne odgovara Edovom ukusu.
Edo kapare bere po zidinama novskih tvrđava, uz more, na Karači i u Starom gradu. U Herceg Novom , više kao šala, važi “pravilo” da svi berači kapare imaju određeni rejon u koji drugi ne smiju zalaziti.
Kapar (Capparis spinose) zavisno od vrste, uspjeva u južnoj Evropi, gotovo u cijelom Sredozemlju. Biljka raste uz jadransku obalu i duž Mediterana, većinom po pukotinama stijena, kuća i gradskih zidina. U nekim mediteranskim zemljama biljka se gaji plantažno.
Postoji jaka veza između kapara i okeana i mora, kaže se da je kapar domaća biljka Mediterana iako je raširen od Atlantske obale do Kaspijskog mora i Irana. Kapar vjerovatno potiče iz sušnih regiona u Zapadnoj i Centralnoj Aziji. Pominjao ga je još i Dioskorid kao tržišni proizvod starih Grka, ali i rimski naučnici, Plinije i Eldera.Stari Rimljani su za ovu biljku govorili: “Mediteran počinje tamo gdje samoniklo raste kapar!”
Kapar- foto M.M
Kapar je dugogodišnja biljka koja raste u obliku bodljikavog razgranatog grma a može da naraste do 2 m visine. Stabljika je drvenasta sa mnogobrojnim poleglim ili visećim grančicama-ograncima. Listovi su ovalni, tupi, cijelog ruba, goli, naizmjenični, mesnati i na kratkim peteljkama. Cvjetovi su vrlo lijepi, veći od listova, Plod je boba zelene boje, mesnat i sočan, sa mnogo sjemenki. Kapar odlikuje blag, prijatan miris i aromatičan, blago opor ukus.
Kapar je savršen začin u mnogim jelima, ali i za podsticanje apetita i dobrog varenja. U narodnoj medicine se preporučujed kao antireumatik, diuretik, tonik, antidijabetik. Djelotvoran je i u liječenju arterioskleroze, a efikasan je i kao antioksidans.Kapar ima veliku moć u zaštiti tijela od alergena (polen i prašina). Novija istraživanja su pokazala da sadrže supstance koje sprečajavu stvaranje i razvoj j kancerogenih ćelija i štite DNK od oštećenja.
Legenda: Hrabri dječak pretvoren u kapar
Kapar
Za kapar se vezuje i jedna legenda koja kaže da se u vrijeme kada su Rimljani napali Jerusalim tamo našao dječak po imenu Tsalaf koji je stajao na zapadnom zidu i gađao Rimljane strelicama da ne bi ušli u grad. Rimljani su, kada su naišli na otpor, odlučili da u grad uđu sa sjeverne strane, prišli su s leđa dječaku i ostali zapanjeni kad su vidjeli da su se borili protiv samo jednog malog dečaka. Prema vjerovanju, prije nego su rimske strelice pogodile dječaka, on se pretvorio u biljku kapar čije trnje je ubolo rimske vojnike, oni su popadali i tako je zapadni zid Jerusalima ostao netaknut. Upravo taj zid danas poznajemo i kao Zid plača kojeg svake godine posjete milioni hodočasnika.
Crnogorski ekolozi i mještani koji žive u blizini rijeka na sjeveru Crne Gore proslavljaju kao pobjedu najavu iz vrha Vlade Crne Gore da će uskoro raskinuti ugovore o gradnji malih hidroelktrana (MHE) na nekoliko rijeka na tom području.
“Ovo je pobjeda razuma, pobjeda Crne Gore i pobjeda svih nas… Mi i sada pijemo vodu sa te rijeke. Da su nam je uzeli nama ovdje ne bi bilo opstanka. Ovaj dan mi je praktično najsrećniji u životu”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Veljko Bulatović koji živi u blizini rijeke Bukovice, kod Šavnika.
On podsjeća da je borba mještana za spas Bukovice trajala od maja ove godine, kada su zajedno sa ekološkim aktivistima pored te rijeke organizovali danonoćne straže, ne dozvoljavajući mašinama podgoričke kompanije Hydra MNE da tu počnu pripremu terena za gradnju dvije mini elektrane:
“Krenuli su bili da rade, ali mi smo ih zaustavili. Jedna mašina je još tu i nadamo se da će i nju povući. Mi ćemo tražiti da i nju maknu i vrate teren oko rijeke u prvobitno stanje”, poručuje Veljko.
Podsjetimo, premijer Duško Marković najavio je nakon sjednice Vlade u četvrtak da će početi pregovore o raskidu koncesija za izgradnju malih hidroeletrana u nekoliko gradova.
Kako je premijer saopštio, Ministarstvo ekonomije će za početak pregovorati o raskidu ugovora o gradnji male hidroeletrane na rijeci Bistrici u Bijelom Polju, zatim na tri rijeke u Plavu Murinskoj, Đuričkoj i Komaračkoj rijeci, na Bukovici u Šavniku i Trepačkoj rijeci u Andrijevici.
Zaokret u dosadašnjoj vladinoj politici davanja koncesija za gradnju MHE, Marković je ovako obrazložio:
“Taj program (male hidroelektrane) nesporno je omogućio novi zamah u proizvodnji električne energije, ali je u tom razvojnom zamahu bilo i propusta koji bi nanijeli štetu prirodi. U pojedinim slučajevima ovaj konflikt razvoja promašio bi svoj cilj, a to je unaprjeđenje kvaliteta života i razvoja lokalnih zajednica koje ne može teći odvojeno od očuvanja jedinstvene i zdrave životne sredine na tim lokalitetima”, rekao je premijer Marković.
Kovačević: Borba nije gotova
Nataša Kovačević, iz nevladine organizacije Green home, pozdravlja odluku Vlade, ali i podsjeća da borba za očuvanje rijeka na kojima je planirana gradnja MHE još nije okončana:
“Naravno da je značajno da je problem počeo da se rješava i ovo je na neki način pobjeda, ali mi još uvijek imamo otvorena goruća pitanja. Govorim o Vinickoj rijeci gdje investitor danas premjerava teren i utvrđuje puteve i načine kako da dođe do rijeke. Takođe, imamo i rijeku Lještanicu za koju su dodijeljeni urbanističko-tehnički uslovi. Vlada i za ove rijeke, odnosno male hidroelektrane na njima, treba da pristupi reviziji i raskidu ugovora”, poručuje Kovačević.
Najava iz Vlade da će za početak raskinuti ugovore sa investitorima koji su planirali da grade MHE na šest lokacija na sjeveru, nameće i pitanje da li će država i u kom iznosu sada morati da obešteti graditelje?
Pitanje smo uputili Ministarstvu ekonomije, no do ovog trenutka RSE nije dobila odgovor.
Izvjesno je da će, ukoliko Vlada raskine ugovore o gradnji MHE na Bukovici kod Šavnika, to značiti kraj poslovnog poduhvata kompanije Hydra MNE, koja je na toj rijeci namjeravala da gradi dva takva postrojenja.
Izvršni direktor te podgoričke kompanije, Boban Garović za RSE nije želio da govori o tome da li bi ukoliko dođe do raskida ugovora, njegova kompanija imala pravo na obeštećenje i u kom iznosu.
“S obzirom na to da još nijesam dobio zvaničnu informaciju od Ministarstva ekonomije, a u vezi sa budućnošću gradnje malih hidroelektrana na vodotoku Bukovica, ne bih komentarisao informacije koje sam dobio iz medija. Svakako će Hydra MNE kao društveno odgovorna firma ispoštovati svaku odluku Vlade Crne Gore”, kaže Garović.
Nataša Kovačević iz Green homea strahuje da će štetu graditeljima malih hidroelektrana na kraju platiti crnogorski građani. Ona traži odgovornosti za to što je neko u državi uopšte došao na ideju da dozvoli gradnju MHE na rijekama koje predstavljaju izvor života i egzistencije za mještane koji žive u njihovoj blizini:
“Jednom kada se utvrde ti iznosi obeštećenja koji treba da se isplate iz državnog budžeta, tada treba da vidimo da li će neko i da odgovara za štetu koja je nanesena, mislim na one koji su dodjeljivali te koncesije i pravili takve vrste ugovora. Mi smo unazad nekoliko godina stalno upozoravali da postoje ozbiljne greške u proceduri koje će nas dovesti u ovakvu situaciju”, kaže Kovačević.
MHE u CG
Prema podacima koje su RSE prije nekoliko dana dostavili iz Ministarstva ekonomije, u ovom trenutku električnu energiju proizvodi 13 malih hidroelektrana, uglavnom na sjeveru Crne Gore, u izgradnji je još 31, a za osam je u toku priprema planske dokumentacije.
Biznis sa malim hidroelektranama u Crnoj Gori, osim medija, privlači pažnju domaćih i međunarodnih organizacija.
Balkanwatch: Korist za ljude bliske Đukanoviću
Naime, kako je nedavno objavila organizacija Balkanwatch, čije je sjedište u Pragu, “ljudi bliski predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću ili njegovoj stranci, vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS) imali su koristi od izgradnje malih hidroelektrana”.
Balkanwatch, organizacija koja okuplja članove i partnere iz 14 zemlja centralne i jugoistočne Evrope, donosi i preciznu strukturu povlašćenih vlasnika dosada izgradjenih malih HE u Crnoj Gori:
Većina fid-in tarifa (podsticajne otkupne cijene) za male hidroelektrane u iznosu 9,7 miliona EUR između 2014. i 2018. godine, dato je kompaniji Hidroenergija Montenegro iz Berana, čiji su vlasnici Ranko Radović i kompanija Hemera Capital iz Podgorice, koju je osnovao Oleg Obradović, poznat po aferi Telekom, jednoj od najvećih korupcijskih skandala u zemlji. Obradović je bio i predsjednik upravnog odbora Prve banke, gdje je najveći akcionar Aco Đukanović, brat predsjednika Mila Đukanovića. Ranko Ubović, koji je bio osuđen za utaju poreza, imao je ranije udio u vlasništvu Hidroenergije.
Drugi najveći primalac fid-in tarifa za hidroenergiju bio je Kronor koji je u vlasništvu kompanija Kroling, Mont Hidro i Gama Montenegro. Mont Hidro je u vlasništvu crnogorskog građevinskog preduzimača Predraga Bajovića, koji je brat supruge bivšeg crnogorskog premijera, Igora Lukšića.
Dvije elektrane koje su dobijale podsticaje u vlasništvu su Igma Energy iz Andrijevice, koja je u vlasništvu Igma Grand, čiji je osnivač Igor Mašović, brat gradonačelnika Andrijevice Srđana Mašovića, člana vladajuće DPS.
Još jedna subvencionisana elektrana je u vlasništvu Synergy iz Podgorice, u vlasništvu više fizičkih lica, ali i kompanije KIA Montenegro čiji je zakonski zastupnik Vuk Rajković, kum Mila Đukanovića.
Sve ove kompanije imaju koncesije za izgradnju novih elektrana i na drugim rijekama, pojedinačno i u konzorcijumima, ali nije jasno da li će sve dobiti subvencije, jer neke od njih još nisu dobile status privremenog povlašćenog proizvođača. Još jedan građevinski preduzimač i poslovni partner Mila Đukanovića, Tomislav Čelebić, takođe se bavi i izgradnjom malih hidroelektrana. Dio je konzorcijuma sa kompanijom Synergy i fudbalerom Stefanom Savićem za izgradnju hidroelektrane na Bjelojevićkoj rijeci u Mojkovcu.
Pominju se neki od rođaka Mila Đukanovića – kompanija Hydra iz Podgorice pojavljuje se u Hydra MNE konzorcijumu sa Igma Energy za izgradnju dvije sporne elektrane Bukovica 1 i 2, čiju je izgradnju zaustavilo lokalno stanovništvo u Šavniku. Milovan Maksimović, Đukanovićev rođak, vlasnik je polovine kompanije Hydra.
Pored toga, Blažo Đukanović, Đukanovićev sin, ima pravo da izgradi dvije elektrane preko svoje kompanije BB Hidro, u kojoj ima polovinu vlasništva, navodi Balkanwatch.
Generalno, glavni profit vlasnicima MHE dolazi od visokih državnih subvencija, koje su do ljeta ove godine direktno padale na teret građana, kojima su u okviru mjesečnih računa za struju bili uključeni i troškovi za “podsticanje razvoja obnovljivih izvora energije”.
Australski vodeći avioprijevoznik Qantas uspješno je završio najduži neprekidni let putničkog aviona u svijetu od New Yorka do Sydneya prevozeći 50 putnika i članova posade.
Pokusni let na relaciji 16.200 kilometara trajao je 19 sati i 16 minuta, objavio je Qantas na twitteru u nedjelju.
Qantas QF 7879 poletio je iz njujorške zračne luke John F. Kennedy u petak noću i spustio se u sidnejsku zračnu luku Kingsford Smith u nedjelju ujutro.
Trenutno Singapore Airlines ima svjetski najduži komercijalni let od Singapura do Newarka, koji traje 18,5 sati.
Qantas je prenamijenio novi Boeing 787-9 Dreamliner za pokusni let s maksimumom goriva i smanjenim brojem putnika i prtljage te bez tereta, kako bi omogućio da avion leti bez prekida.
Na pokusnom letu bilo je 40 putnika, uključujući Qantasovu upravu, znanstvenike, istraživače i novinare te 10 članova posade.
– Cilj leta koji je potukao rekord bio je izvesti znanstveno istraživanje među putnicima i posadom na ultradugom letu, u svrhu poboljšanja zdravlja, smanjenja jetlaga i utvrđivanja optimalne duljine razdoblja rada i odmora posade, rekao je Qantas.
Do kraja godine tvrtka će obaviti još dva dodatna istraživačka leta.
Qantas namjerava početi s komercijalnim letovima koji povezuju gradove Sydney, Melbourne i Brisbane s New Yorkom i Londonom do 2021., a ti će letovi putnicima skratiti put ukupno do četiri sata.
Prošle godine Qantas je počeo s letovima Perth-London, jedinom izravnom vezom između Australije i Europe.
Predstavom DA BAR NISAM ŽENSKO “Beo Arta” počela je zimska pozorišna sezona u kotorskom Kulturnom centru “Nikola Đurkovic”.
“Inspirisana istinitim događajima, nastala po motivima iz priče migrantkinje Mahbube Taheri, predstava govori o mladoj Avganistanki iz Irana Zahri koja ne prihvata položaj koji u svojoj zemlji ima kao žena i želi za sebe novu šansu.
Lanac nasilja prenosio se, kao geni, sa generacije na generaciju.
Prvo baba, pa majka, trpjele su torturu vlastitih muževa. Sudbinu su im određivali drugi. Nisu imale prava na same sebe, prava na ljubav, na izbor, jer su im “čovjeka svog zivota” birali odmah po rođenju.
Žene su se udavale još kao djevojčice, mimo znanja i volje. I živjele su životom zlostavljanih žena, u patrijarhalnim porodicama, gdje je muž glava kuće, gospodar, vlasnik porodice i žene.
Zahra nije zeljela da doživi istu sudbinu, Zato je odlučila da se izbori za svoja prava i zauvijek napusti život na koji sama nije imala pravo da utiče.
Prvo sažaljenje javlja se kada shvata da će krijumčarka Raha da umre, pa uzima njenu kćerku iz ruka zlostavljača i predstavlja je kao svoju, tokom bjekstva ka Evropi kako bi ih obje spasila mučeničkog života. Na taj način ona postaje heroina modernog doba.
Nakon teškog puta koji je morala da prođe, pred njom je posljednji, ali možda i najteži izazov- dobijanje azila. Slijedi nova borba sa nemilosrdnim imigracionim sistemom koji predstavlja službenica Fatima, koju mora da ubijedi da su njeni razlozi za azil opravdani i potpuno prihvatljivi” – navodi se u saopštenju iz Kulturnog centra.
U Crnoj Gori danas je prva neradna nedjelja za zaposlene u sektoru trgovine.
Neradna nedjelja propisana je izmjenama Zakona o unutrašnjoj trgovini koje su usvojene 20. juna, a počele da se primjenjuju u ponedjeljak.
Zakonom je propisano da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika određenim zakonom kojim se uređuju državni i drugi praznici.
Izuzetno od tog člana, nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika trgovina na veliko i malo može se obavljati u apotekama, specijalizovanim prodavnicama ili kioscima za prodaju hleba, pekarskih proizvoda i kolača, cvijeća, suvenira, štampe, sredstava za zaštitu bilja ili pogrebne opreme, benzinskim stanicama i prodavnicama za trgovinu na malo u okviru benzinskih stanica.
Takođe, trgovina na veliko i malo može se obavljati na pijacama, štandovima – tezgama, vitrinama i automatima izvan pijaca i pokretnim prodavnicama, prodavnicama, kioscima i automatima smještenim unutar zatvorenih područja autobuskih i željezničkih stanica, aerodroma i luka, štandovima i kioscima u kojima se prodaje roba za vrijeme održavanja priredbi, festivala i manifestacija, sajmova i za vrijeme javnog prikazivanja kinematografskih djela, kao i skladištima za trgovinu na veliko.
Specijalizovanim prodavnicama ili kioscima smatraju se prodavnice, odnosno kiosci u kojima se obavlja prodaja pretežno jedne vrste robe.
Iz Uprave za inspekcijske poslove su pozvali preduzeća da poštuju propisane obaveze kako ne bi došli u situaciju da tržišni inspektori preduzimaju propisane upravne mjere i radnje i izriču novčane kazne.
Za nepoštovanje zakonskih obaveze, pored novčanih kazni, propisana je i upravna mjera kojom je definisano da će inspektor, ukoliko utvrdi da trgovac radi nedjeljom i u dane državnih ili drugih praznika, zatvoriti prodajni objekat ili drugo prodajno mjesto za vremenski period u kojem rad nije dozvoljen.
Pred Ustavnim sudom nalazi se inicijativa za ispitivanje ustavnosti zakonske odredbe o neradnoj nedjelji, koju je podnijela Unija poslodavaca (UPCG).
