U tunelu „Vrmac“ Kotor – Tivat u nedjelju u poslijepodnevnim satima otpao je jedan od ventilatora sistema za ventilaciju. Samo pukom srećom niko nije stradao, obzirom da ovim tunelom svakog dana prođe više stotina automobila.
Iz Direkcije za saobraćaj potvrdila su nam da se u tunelu “Vrmac” odvojio jedan ventilator i srušio na kolovoz, da je oštećen turistički autobus Montenegro Shorexa u kojem u tom trenutku nije bilo putnika.
Zvanični izvještaj policije očekuje se danas.
Tunel Vrmac – pao ventilator foto – Podgorički vremeplov 2019.
Običan zaron u Moluntu nedaleko od Dubrovnika postao je fantastično otkriće. Na dubini od 85 metara ronioci su pronašli izgubljenu njemačku podmornicu potopljenu u prvom svjetskom ratu prije više od stotinu godina. Malo nekada ribarsko mjesto na samome jugu Hrvatske nadomak Prevlake danas je okrenuto turizmu. Njegovi mještani nisu ni slutili da se u moru samo dvije milje od lučice već više od stoljeća krije važan dio povijesti. Otkriće se nije dogodilo slučajno.
– Naš domaćin Vlaho Ljubenko 2006. odveo je našeg kolegu Damira Mlinarića koji je prvi zaronio na ovu olupinu. Nakon toga 2007. Damir i ja smo zajedno zaronili i napravili smo prve snimke olupine. Pregledavanjem snimki i proučavanjem povijesnih podataka došli smo do zaključka da je to minolovac D2 – ispričao je Dražen Gorički, voditelj ronilačkog tima „Dragorsub”.
Nakon 13 godina ronilački tim Dražena Goričkog Dragorsub specijaliziran za duboke urone vratio se na lokaciju s posebnom opremom i namjerom da točno odrede što leži u dubini.
– Dubine na kojima ronimo su preko 60 metara do 130 metara. Oprema je posebna i ona je konfigurirana tako da održava osnovne životne funkcije i najsličnija je opremi koju koriste astronauti u svemiru – objašnjava tehnički ronilac Uroš Jelić.
Nasuprot najmodernijoj ronilačkoj opremi je brod s kojeg se roni – izrađen je 1906. Sa 113 godine staža stariji je od bilo čega što se Draženov tim u dubinama nada pronaći.
– Kada sam zaronio iznenadio sam se što je drvena paluba na vrhu olupine. Meni je prvi dojam bio da je to onda brod jer vidi se da je propala paluba, vide se grede i onda sam naučio da su podmornice iz Prvog svjetskog rata imale drvene palube da kada su na površini da posada može hodati – ispričao je tehnički ronilac Ivan Miloš.
Svaku dvojbu vezanu uz to što je u dubini otklonio je natpis na brončanom poklopcu topa te njegova pozicija.
– Znamo da je UC 24 po tome. Daljina odgovara od otvora i top je 88 mm označen sa 8.8 cm i piše U-bot – kaže Tomislav Vugrin.
Bila je duga 55 metara a nakon isplovljavanja iz Boke pogodivši je torpedom u desni bok potopila ju je francuska podmornica Circe.
– Ovo je jedina podmornica u Jadranu. Odlično je što leži na dubini od 85 metara i bit će dostupna većini tehničkih ronilaca. Nadamo se da ćemo još puno puta zaroniti na njoj – kaže Dražen Gorički.
Vrijedan je to doprinos Draženova ronilačkog tima koji iza sebe već imaju dva podvodna otkrića povijesno vrlo važnih brodova. Talijansku topovnjaču „Palestro” koja je sudjelovala u Viškoj bitci i oklopnjaču „Garibaldi”.
– Svakako je riječ o vrijednom pronalasku najme riječ je o podmornici iz Prvog svjetskog rata gdje znamo da su bile rjeđe u vojnoj upotrebi i pronalazak skoro cjelovite vrlo dobro sačuvane podmornice za nas arheologe zaista je jedinstveno rijetko i vrijedno – poručuje Igor Miholjek, voditelj Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Ovaj arheološki nalaz privući će ronilačke timove iz cijeloga svijeta i dati vjetar u leđa ronilačkom turizmu na tom području. To je i jedina korist jer za ovakvo otkriće ne postoji ni naknada niti nagrada.
Dvojica motociklista opljačkala su jutros zaštitare Zračne luke Dubrovnik kada su prenosili zarađeni iznos od protekloga vikenda.
Dubrovnik – foto A.Kalajdžić
Jutros oko 7.40 sati na platou Zračne luke Dubrovnik dogodila se pljačka novca u kojoj su sudjelovala, prema prvim poznatim podacima, dvojica muškaraca na motociklu.
Događaj su snimile nadzorne kamere, no kako su pljačkaši nosili kacige, još nije poznat njihov identitet. Ovo je prva oružana pljačka na motociklima na dubrovačkom području.
Kako nam je potvrđeno u PU dubrovačko-neretvanskoj, pljačkaši su oteli novac i motociklom se udaljili u nepoznatom smjeru, a potraga za njima i otetim plijenom intenzivno traje, kao i utvrđivanje svih ostalih za istragu relevantnih podataka.
Neslužbeno se doznaje da je riječ o vikend utršku Zračne luke Dubrovnik koji je odnio netko dobro upoznat s detaljima prijenosa novca za potrebe aerodroma.
Nema službenih podataka o visini plijena, ali iz neslužbenih izvora se može čuti da vikend utršci Zračne luke Dubrovnik tijekom pune sezone iznose i 200 hiljada eura. Stoga se pretpostavlja da je utržak ovog posezonskog vikenda trebao iznositi barem 100 hiljada eura.
Novac su zaduženi za to navodno prenosili između zgrada, što je procedura koja je poznata svim zaposlenima.
Motociklisti su evidentno tačno znali kad će se kombi u pratnji zaštitara pojaviti ispred upravne zgrade dubrovačkog aerodroma, te su ga presreli prije nego je odnio novac prema Dubrovniku, najvjerojatnije do FINA-e.
Istraga je u toku, angažirana je cijela PU dubrovačko-neretvanska, a na Zračnoj luci su raspoređene duge cijevi.
Proteklog vikenda u Herceg Novom održana je regata Kup oslobođenja Herceg Novog 2019. za klase Optimist i Laser u organizaciji JK Jugole Grakalić. Jedriličari iz JK Delfin, JK Lahor i kluba domaćina odjedrili su 4 regate po veoma sunčanom i toplom vremenu i južnom vjetru jačine 6 čvorova.
U klasi Optimist u generalnoj konkurenciji prvo mjesto je osvojio Pavle Music, drugo Viktor Lesjak i treće Petar Klakor svi iz JK Delfin. Viktor je prvi a Peter drugi u konkurenciji do 12 godina, i treći je Andrej Drakulović, jedriličar JK Lahor.
U konkurenciji djevojčica prvo mjesto osvojila je Vanja Strahinja, JK Lahor, drugo Nikolina Klakor, JK Delfin i treće Nina Strahinja, JK Lahor. Nikola Golubović, JK Delfin, prvi je u klasi Laser 4.7. Robert Moris, JK Jugole Grakalić je drugi, a treći je Vasilije Kurbanović, JK Delfin.
U klasi Laser radial prvo mjesto osvojio je Danilo Jončić, drugo Stefan Andjelić obojica iz JK Delfin, i treće mjeste osvojio je Luka Ognjanović iz JK Lahor. Do kraja godine u kalendaru su predviđene još dvije regate za sportske klase, u Kotoru 16. i 17. i u Tivtu 23. i 24. novembra.
Već sledećeg vikenda počinje Svjetsko prvenstvo za klasu Laser do 21 godine u Splitu na kom će se takmičiti Ilija Marković iz JK Delfin. Programom je predviđen pregled opreme i prijave tokom vikenda.
Prvi start regate je u ponedeljak 28. oktobra, a takmičenje traje do 02. novembra. Milivoj Dukić, šampion države i Balkana, završio je dio priprema u Grčkoj, nastavlja sa radom u Španiji a sve u sklopu priprema za Svjetsko prvenstvo u Australiji.
Ovce su jučer zamijenile automobile na ulicama Madrida, dok su pastiri ‘upravljali’ svojim stadima kroz središte španjolskoga glavnog grada, prateći na taj način drevne migracijske putove stoke. Događaj koji se od 1994. godine održava jedanput godišnje pastirima omogućuje korištenje tradicionalnih ruta za migraciju stoke iz sjevernih dijelova Španjolske prema južnim pašnjacima što ih koriste za zimsku ispašu.
Prije nekoliko stoljeća ruta je prolazila kroz nerazvijena sela, no danas ona ide središtem Madrida i prolazi nekima od njegovih najpoznatijih ulica.
U skladu sa sporazumom iz 1418. godine, pastiri su placali simboličan iznos od 50 srednjovjekovnih novčica za prolazak oko 1000 ovaca preko trga Sol i ulicom Gran via. Stado je jučer činilo 2000 merino ovaca i stotinu koza.
Prva istražna bušotina za naftu i gas biće izbušena van teritorijalnih voda Crne Gore, na oko 22 kilometra od obale, saopšteno je iz Uprave za ugljovodonike.
Iz Uprave su Dnevnim novinama kazali da će rezultati prvih istražnih bušotina planiranih za narednu godinu dati odgovor na pitanje da li na blokovima postoje rezerve nafte i gasa, te da li će potencijalno nađene rezerve biti takve i tolike da se mogu komercijalno proizvoditi.
“Tek nakon što se utvrdi postojanje struktura i one budu izbušene, moći će se dati odgovor na pitanje da li u podmorju Crne Gore, tačnije u izabranim strukturama, postoje rezerve nafte i gasa. Iako su geofizička istraživanja realizovana u skladu sa najsavremenijim metodama, o ugljovodoničnom potencijalu crnogorskog podmorja na predmetnim blokovima ne možemo govoriti samo na osnovu prikupljenih podataka”, rekli su u Upravi.
U skladu sa ugovorom o koncesiji za istraživanje i proizvodnju ugljovodonika na blokovima četiri, pet, devet i deset, koji je potpisan sa italijansko-ruskim konzorcijumom Eni-Novatek, tokom novembra i decembra prošle godine obavljeno je 3D geofizičko snimanje predmetnih blokova, ukupne površine 1,23 hiljade kilometara kvadratnih.
“Cilj geofizičkih snimanja je prikupljanje podataka o strukturi podmorja na definisanim blokovima. Kada govorimo o blokovima četiri, pet, devet i deset, prikupljeni i obrađeni podaci su u funkciji određivanja tačnih lokacija za bušenje istražnih bušotina koje su u skladu sa Ugovorom, sastavni dio obaveznog radnog programa koji grupa Eni-Novatek mora da izvede u okviru prve faze istraživanja, a koja traje četiri godine”, precizirali su u Upravi.
Kada je riječ o blokovima 30 i 26, na kojima koncesiju za istraživanje ima grčka kompanija Energean, u februaru ove godine završeno je 3D geofizičko istraživanje.
“Prikupljeni podaci su u fazi obrade i za očekivati je da će biti kompletirani do kraja godine”, kazali su predstavnici Uprave.
Na zboru građana Kruševica i Vrbanja, održanom juče u prostorijama Mjesne zajednice, donešena je odluka o formiranju Organizacionog odbora za izgradnju puta Počivanje-Kruševice-Vrbanj.
Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić podsjetio je da je sve veći broj Novljana i gostiju koji dolaze na Kruševice i Vrbanj. Za poslednjih godinu dana zabilježeno je 13 hiljada posjetilaca Avanturističkog parka i zaleđa, a prema najavama naredne godine će ih biti za četiri do pet hiljada više.
Opština je opredijelila 30 hiljada eura za proširenje puta na najkritičnijim lokacijama, na dionici. Za predsjednika Organizacionog odbora izabran je potpredsjednik Opštine Herceg Novi Miloš Konjević, dok su članovi Slavko Vavić, Mićo Murisić, Krsto Tomašević, Savo Radović, Vido Pavlović i direktor Agencije za izgradnju i razvoj Boro Lučić.
Kada je u pitanju uređenje kompletnog puta, najrealnija opcija je da ono bude rađeno po fazama, imajući u vidu da se radi o projektu velike vrijednosti za koji će biti potrebno obezbijediti dodatna sredstva. Poslu treba da prethodi izrada glavnog projekta proširenja i uređenja puta.
Na zboru je poručeno da će za kompletnu realizaciju ovog projekta zajednički morati raditi lokalna samouprava, država i preduzetnici sa Kruševica i Vrbanja, te da ne treba isključiti mogućnost apliciranja za sredstva iz evropskih fondova, s obzirom da se radi o izgradnji infrastrukture koja ima za cilj valorizaciju zaleđa, oživljavanje sela, podsticaj razvoju održivih vidova turizma i poljoprivredne proizvodnje.
U Cavtatu otkriven spomenik Vlahi Bukovcu – foto Hina
Spomenik velikom slikaru Vlahu Bukovcu, djelo akademskog kipara Petra Dolića, otkriven je u nedjelju popodne na rivi pred crkvom Gospe od Snijega u Bukovčevom rodnom Cavtatu na svečanosti u sklopu proslave Dana Opštine Konavle.
Izaslanica hrvatskog premijera i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek istaknula je tom prilikom kako će spomenik biti lijep podsjetnik na značaj hrvatskog velikana.
“Ovim Cavtaćani Bukovcu vraćaju dug, ali je to i podsjetnik kako je nakon rata obnovljena materijalna i nematerijalna baština Konavala. Iako je od Bukovčeve smrti prošlo gotovo stotinu godina, i danas u hrvatskoj kulturi nastavljamo otkrivati veličinu njegovog djela te istraživati sav njegov utjecaj i doprinos”, rekla je Obuljen Koržinek.
Konavoski načelnik Božo Lasić istaknuo je kako je ‘Bukovac volio Cavtat, a Cavtat Bukovca’, napomenuvši kako se i po Bukovcu Cavtat već generacijama prepoznaje u svijetu.
“Ovo je velik dan za Cavtat, kojem je Bukovac poklonio niz predivnih slika. Njegova je ljubav prema Cavtatu bila neizmjerna i nije doživio vratiti se u mjesto. Ipak, mi smo ga ovim vratili i mislim da smo dobro učinili”, izjavio je Lasić.
Autor spomenika Petar Dolić rekao je kako se, razmišljajući o stvaranju spomenika, odlučio na način koji je blizak ljudima.
“Bukovac sjedi na klupi koja dozvoljava da ga se zagrli, kao što je on volio Cavtat. Tako se može osjetiti uzajamna ljubav Cavtaćana i Bukovca. Također, portret sam preuzeo s njegovog autoportreta, s prepoznatljivim šeširom. Nedostajalo mi je svjetlo pa sam na njegov blok za slikanje ugradio inoks ploču na kojoj zrcali svjetlo na njegov portret. Imao sam jako velik izazov i strahopoštovanje i trebalo mi je oko godinu dana, nakon pet ili šest idejnih skica”, objasnio je Dolić.
Program proslave Dana Opštine nastavljen je u Kući Bukovac, gdje je potpisan Sporazum Umjetničke galerije Dubrovnik i Muzeja i galerija Konavala o smještaju 225 djela muzejske građe i umjetnina Vlahe Bukovca u Cavtatu.
Turistička sezona, sudeći po broju turista, i dalje traje u Kotoru. Primjetan rast broja ljudi koji iz godine u godinu posjećuju taj grad, kako primjećuju u Turističkoj organizaciji (TO) Kotor, ipak nužno nije glavni indikator boljitka po lokalnu zajednicu.
“Možemo svakako kazati da brojke pokazuju da imamo niz razloga za zadovoljstvo – Kako kada govorimo o gostima koji su ostvarili noćenja, jer je ove godine zaista njihov broj bio rekordan, kao i kada je riječ o izletnicima. Samo sredinom septembra, po naplati boravišne takse, dostigli smo cijeli prošlogodišnji iznos naplate, što znači da je za nama jedna uspješna sezona. Međutim, sve to nam sa druge strane šalje brojne razloge da razmišljamo, da bolje planiramo i da u konačnici vidimo kakvu strategiju grada i razvoja turizma želimo”, kazala je direktorica TO Kotor Ana Nives Radović.
Više od pola miliona izletnika tokom godine boravi u Kotoru. Ako uzmemo u obzir sve brojke, kako je dodala Radović, postavlja se pitanje šta zaista želimo – kakav grad i kakav izletnički turizam.
“Da li je zaista opravdano imati izletničku taksu u iznosu od jednog eura, budući da, sa ovim brojem gostiju koji dolaze i sa tolikom taksom zapravo jako malo možemo učiniti da unaprijedimo infrastrukturu grada, odnosno, da grad zaista ima koristi od toga? Kotor je zaista pred jednim velikim izazovom što se tiče kreiranja strategije, ne samo za razvoj turizma, već i generalno za razvoj i način života u gradu ubuduće. Pokazatelji koje za sada imamo, kada govorimo o tome koliko je odsto turista i izletnika u odnosu na prošlu godinu posjetilo Kotor, naravno, dobro zvuče. To bi sve lijepo zvučalo u nekim medijskim naslovima jer su uvijek dvocifreni procenti dobri kada iznosite neke vijesti, međutim, samo po sebi otvara se pitanje da li infrastruktura i kapaciteti grada mogu da izdrže ovoliki broj turista, sa ovolikom potrošnjom i sa ovakvim navikama”, istakla je Radović.
Ana Nives Radović – foto Infobiro
Stoga, kako je navela, namjera TO jeste da predlože strategiju, odnosno dokument, kojim će dalje tražiti drugačiji način regulacije izletničkog turizma.
“Dakle, govorim sada da je Zakonom o turizmu izletnička taksa ograničena na maksimalni iznos od jednog eura, što naravno sa ovolikim brojem izletnika i sa problemima koje izletnički turizam stvara gradu zapravo treba preispitati i razmisliti o tome da li nam je samo taj jedan euro po gostu dovoljan, da li grad i dalje sa tim novcem može da pokriva sve. Dakle, već sada govorimo o više od pola miliona ljudi koji procirkulišu gradom i vrlo malo novca potroše ili vrlo malo koristi gradu donose, da bi se moglo kazati da je ovakav oblik turizma poželjan”, kazala je direktorica Turističke organizacije.
Radović je takođe podsjetila da je Kotor okrenut tržištima sa visokoplatežnom moći – onima u kojima postoji već ustaljena kultura i navika putovanja i trošenja. Posrijedi su turisti iz Velike Britanije, SAD-a, skandinavskih zemalja, Francuske i ostalih zemalja Zapadne Evrope.
Ekipa Jedriličasrkog kluba „Lahor“ iz Kotora, odnosno posada krstaša „MM Shining“ predvođena skiperom Milošem Radonjićem, ovih je dana u Crnu Goru donijela možda i najveći uspjeh našeg sporta od obnove državne nezavisnosti – nezvaničnu titulu svjetskog vicepravaka u jedrenju na maksi krštašima.
„MM Shining“ je naime, prošle nedjelje, 13. oktobra u Trstu ostvario naprosto fantastičan rezultat – kotorski brod i njegova posada bili su prvi u svojoj klasi i drugi u generalnom plasmanu čuvene regate Barcolana, najvećeg jedriličarskog takmičenja na Mediteranu i jedne od po broju učesnika, najvećih regata na svijetu. Barcolana koja se u Tršćanskom zalivu vozi svakog oktobra, jedno je od idolopokloničkih mjesta za sve ljubitelje jedrenja i važi za nezvanično prvenstvo svijeta u toj plemenitoj vještini za brodove sa višečlanim posadama.
Brži od našeg broda u Trstu bio je samo slovenački „Way of Life“ sa skiperom Gasparom Vinčecom za kormilom, a drugi mjesto u generalnom plasmanu „MM Shining“ je izborio u konkurenciji od preko 2.200 jedrilica iz cijelog svijeta koje su došle da se okušaju na 51. Barcolani. Regata je vođena u uslovima maltene potpune bonace – skoro bez vjetra, što je za „MM Shining“ biila veoma otežavajuća okolnost jer je riječ o velikom, jakom i teškom brodu, koji je namjenski građen za sasvim drugačije uslove – jak, gotovo olujni vjetar i velike okeanske valove jer je on projektovan i namjenski robusno pravljen za čuvenu regatu Sidnej-Hobart uzmeđu Australije i Tasmanije. Iako je dizajniran da bude prava „Formula 1 pod jedrima“ koja uz povoljan vjetar more reže brznom od skoro 35 čvorova (blizu 70 kilometara na čas), devet tona teški maksi krstaš iz Boke je u uslovima laganog i gotovo nepostojećeg vjetra kakvi su 13.oktobra bili u Tršćanskom zalivu, imao veliki hendikep u odnosu na druge, neke čak i skoro duplo lakše jedrilice. Sve to međutim, nadoknadila je sjajna posada „MM Shininga“ i njegov mladi, ali već intrenacionalno veoma afirmisani skiper Miloš Radonjić (31). Posada koju su činili većinom „dobrotski bonacijeri“ kako članove „Lahora“ kolokvijalno nazivaju ostali bokeški jedrililari zbog okolnosti da Dobroćani najčešće u Kotorskom zalivu jedre u bonaci, znali su „naći“ vjetar i u tišini Tršćanskog zaliva i svakim daškom boga Eola napuniti jedra svog broda.
Posada krstaša MM Shining
„Napravili smo jednu dobru taktičku stvar – maksimalno smo smanjili broj članova posade, pa je brod Barcolanu vozio sa osam ljudi, umjesto uobičajene posade od skoro 20 članova. Na taj način smo uštedjeli značajnu težinu, a brod se ponašao sasvim drugačije – onako kako ga mi do sada praktično nismo upoznali. Maksimalno smo redukovali sve stvari na brodu uključujući i gotivo koje smo toliko dobro planirali, da smo zadnje kapi potrošili upravo dolazeći na start regate.“- priča za „Vijesti“ skiper Miloš Radonjić.
Iza ovog mladog jedriličara, po struci diplomiranog inženjera brodogradnje, je veliko iskustvo u plovidbi pod jedrima jer Miloš jedri još od osme godine života a i ostatak familije su mu bili ili su još uvijek aktivni jedriličari. Miloš je iskustvo pored ostaloga, sticao i na nekim od poznatih dobrotskih regatnih krstaša poput „Male ponte“, „Angela Rossa“ i „Tutta Trieste 2“ sa kojim je lani kao prvi čovjek van Hrvatske i najmlađi skiper koji je to uspio učiniti, osvojio čuvenu „Mrdujsku regatu“- predmet nacionalnog jedriličarskog ponosa u Hrvatskoj i takmičenje koje okuplja mnoge jedriličare iz Jadrana i zemalja Centralne i Istočne Evrope.
Ove sezone on i njegova posada jedre na „MM Shiningu“, pravom „punokrvom“ okeanskom regatnom brodu koji je 2000. u Italiji građen po njemačkom projektu, namjenski da osvoji Sidnej-Hobart regatu na kojoj, sticajem okoknosti i činjenice da je na njegovu gradnju potrošeno znatno više novca nego što se planiralo, ovaj brod nikada nije učestvovao. Brod je međutim, proteklih godina „harao“ na regatama širom Mediterana, a početkom ove godine kupili su ga Dobroćani – članovi „Lahora“ i sa njim u međuvremenu pred nekoliko domaćih, pobijedili i na više regata u inostranstvu poput Južnojadranske i Lošinjske regate u Hrvatskoj. „MM Shining“ je pobijedio i na svojevrsnom uvodu u Barcolanu – regati „Go to Barcolana“ između Portoroža i Trsta, da bi 13.oktobra u Tršćanskom zalivu, prošao drugi kroz cilj najveće regate Mediterana.
Barkolana 2019.
„Ključan za uspjeh na Barcolani bio je start jer se morate izboriti za dobru poziciju među više od 2.000 jedrilica koje se tiskaju pred startno linijom i praktički „ući u pucanj“ topa koji označava početak trke. Start na Barcolani je 60% regate – ako startujete dobro, poslije vam ide relativno lako. Kao „dobrotski bonacijerui“, znali smo da iskoristimo i to malo vjetra brzine do 1 čvor, startovali smo skroz desno i „bježali“ smo od prve bove, hvatajući laganu bavu što je ojačala na brzinu od 2-3 čvora. To je „Shiningu“ dovoljno da on postigne brzini od 6 -7 čvorova, dakle, duplo veću od brzine vjetra i na naše iznenađenje, vidjeli smo da nas u takvim uslovima na putu prema prvoj bovi regatnog polja, niko ne stiže, čak ni od nas mnogo veći i moćniji supermaksi brodovi od kojih su neki došli na Barcolanu čak i iz Australije ili Novog Zelanda. Jedini je ispred nas bio „Way of Life“, ali je i to veći brod od „MM Shininga“ – pet metara duži i sa jarbolom 20 metara većim od našeg. On je prvi obišao bovu, a mi drugi što nam je bilo pravo otkrovenje jer smo mislili da će nas veliki i moćni „super maksiji“ bukvalno pregaziti.“- priča Radonjić.
Organizatori Barcolane su zbog bonace i nedostatka vjetra, regatu inače originalno planiranu na dužinu od 13 milja, skratili i ona se zvršavala nakod druge bove regatnog polja. Na oko 400 metara od druge bove, „MM Shinning“ je i dalje bio drugi, ali je onda vjetar potpuno zamro i naš brod je na oko 200 metara od cilja, bukvalno stao. Uprkos problemima koje su im u tim trenucima pravile marete (krmeni valovi) od brojnih glisera i motornih brodića sa navijačima i gledaocima koji su plovili okolo, kao i strujanje vazduha od helikoptera sa TV snimateljima koji su ih nadlijetali, posada „MM Shininga“ je uz puno znanja i vještine, uspjela da u svoja jedra „pribere“ dovoljno energije vjetra da ponovno pokrene brod i uvede ga u cilj, kao prvog u klasi i drugog u generalnom poretku. Naši jedriličari bili su impresionirani aplauzom i ovacijama koje su doživjeli od publike, dok se zvanični engleski komentator regate sa nevjericom preko mikrofona pitao ko su ti momci, iz koje države dolazi taj relativno mali brod od 19 metara koji je pobijedio mnogo veće i sposobnije konkurente, te ima li ta neka Crna Gora uopšte more i Jedriličarski savez…
„Prosto je nevjerovatno kako su stranci bili oduševljeni našim uspjehom jer je za njih nevjerovatno da brod poput „MM Shininga“ građen za veliko more, jaki vjetar i okean, bude drugi u tako jakoj konkurenciji na regati koja se jedri u uslovima potopuno suprotnim onome za što je taj brod građen. Pitali su se ko su ovi ljudi što jedre na „MM Shiningu“ i sa ushićenjem konstatovali da će ovo što smo mi npravili na Barcolani, sigurno „dići“ jedrenje u Crnoj Gori na mnogo veći nivo.“- nabraja Radonjić, ali onda i sa ne malom rezigniranošću, dodaje da se to međutim, u našoj državi (još) nije desilo. Po povratku Kotor, posadi „MM Shininga“ njihovi sugrađani priredili su velilanstveni doček i dobrodošlicu sa Gradskom muzikom, pjesmom i veseljem, ali je do danas izostala čak i kurtoazna čestitka jedriličarima „Lahora“ na njihovom istorijskom uspjehu, kako od ministra sporta tako i drugih crnogorskih državnih dužnosnika.
„Jedrenje je, bez konkurencije, najskuplji sport na svijetu. Nije to samo brod iako se ovdje radi o vrlo skupim materijalima poput karbonskih vlakana i titanijuma, te troškovi za nabavku i održavanje broda, već i troškovi odlaska na regate, osiguranja, smještaja posada, treninga…. Mi sa „Shininga“ smo svi amateri u ovome, svi imamo neke druge profesionalne karijere od kojih živimo i u kojima radimo da bi zaradili za život, ali i uložili u ovo što volimo i u čemu uživamo. Nevjerovatno je da nama nakon uspjeha koje smo postigni na ovih nekoliko posljednjih regata u inostranstvu, jedan međunarodni lanac luksuznih hotela daje sponzorstvo u obliku hotelskog smještaja i zakupa hangara za brod, vrijedno stotinak hiljada eura, samo da naljepnicu sa njihovim logom nalijepimo na bokove i jedra broda, a ovdje kod nas u Crnoj Gori, niko se na nas i jedrenje uopšte, ni ne osvrće. Da li je moguće da ljudi iz Srbije, iz Itallije, Slovenije nas zovu i nude saradnju, a ovdje baš niko da obrati pažnju na naše jedriličare?“- ističe Radonjić, dodajući da ono što je ekipno postigao „MM Shining“ i što u pojedinačnoj konkurenciji rade drugi crnogorski jedriličari poput olimpijca Miloša Dukića iz Herceg Novog, jesu svjetski vrijedni rezultati i dometi.
Potvrda tome je i poziv koji je „MM Shining“ upravo dobio – da kao jedan od zvanično 20 najboljih brodova u Evropi, uskoro nastupi na „Regati najboljih“ u Veneciji.
USPJESI NA VELIKIM REGATAMA ZA JADRANSKE DRŽAVE SU PITANJE NACIONALNOG PRESTIŽA
MM Shining
„Meni nije gušt da jedrim ispod bilo čije druge zastave ili imena kluba, već da tamo gdje se pojavim, predstavljam svoj klub i svoju državu. Ja sam se ovdje rodio, podigao i naučio jedrenu i sutra će to i moja djeca da rade. Nadam se da će konačno, to i neko od naših nadležnih prepoznati i shvatiti koliki neiskorišten prostor Crna Gora ima da se promoviše preko svog jedrenja.“- kaže Radonjić dodajući da je na čuđenje rukovodilaca jednog jedriličarskog kluba iz Makarske, odbio njihovu ponudu da sa svojim brodom jedri za njih pod zastavom Hrvatske, u zamjenu za plaćene sve troškove regatavanja u narednih sedam godina.
„Mi se ne bi čudili da vam vaša država daje makar polovinu ovoga što vam mi nudimo, ali vam ne daje bukvalno ništa. Mi vam dajemo sve, a vi ipak nećete. Pa vi ste definitivno budale!“- prokomentarisao je, po riječima Radonjića, taj Makaranin, njegovu reakciju.
Radonjić ističe da ih godišnje, troškovi održavanja brods, treninga i učešća na regatama, izađu na 100 – 120.000 eura i da se na sve načine dovijaju da obezbijede taj novac. Tako mnogi članovi posade „Shininga“ koji su inače, starosti od 16 do 60 godina, idu po Mediteranu da za račun čarter kompanija, prebacuju jedrilice koje ove iznajmljuju nautičarima, i tako zarađeni novac ulažu u svoj brod i nastupe po regatama u inostranstvu.
„Svi mi imamo porodice, obaveze, radna mjesta ili školske obaveze sa kojih ne možemo odsustvovati, ali svi se trudimo da iskoristimo svaku priliku i svaki mogući način da dođemo do novca koji ulažemo u jedrenje jer je ono zaista naša najveća ljubav i uživanje. Jedrenje je način života, a nesporna je činjenica i da su jedra tokom istorije, donijela i svu kulturu u Crnu Goru.“- ističe Radonjić. On kao pozitivan primjer državne promocije preko jedrenja izdvaja Sloveniju koja maksimalno ulaže u razvoj tog sporta i podržava tamošnje jedriličare, ne bi li oni, kao što je to ove sezone učinio „Way of Life“, pobijedili na što većem broju regata u inostranstvu, pogotovo u „komšijskom dvorištu“ jer je to već postalo i pitanje svojevrsnog državnog i nacionalnog prestiža, posebno među zemjama koje izlaze na Jadransko more.
