Završeno je Otvoreno prvenstvo Crne Gore u jedrenju 2020. koje je održano od petka 26. do nedelje 28. juna. Prvenstvo je održano u Luštici Bay, gdje se u akvatorijumu zaliva Tršte u klasama Optimist i Laser borilo 55 jedriličara iz četiri crnogorska kluba, JK Lahor Kotor, JK Jugole Grakalić Herceg Novi, JK Jovo Dabović Baošići i JK Delfin Tivat. Nakon tri dana prvenstva, osam regata i sjanih uslova za jedrenje, Crna Gora je dobila državne šampione u svim klasama.
U olimpijskoj klasi Laser Standard titulu prvaka države je osvojio olimpijac Milivoj Dukić iz JK Jugole Grakalić. Perspektivni Ilija Marković je drugi, treći je Matija Grabić obojica iz Delfina. Stefan Anđelić iz Delfina šampion je države u klasi Laser Radial, a drugo mesto posle velike borbe i slobodno se može reći dramatične završnice pripalo je Danilu Jončiču, članu Delfina, koji je aktuelni šampion Balkana. Na trećem mjestu je Ivan Pušić iz Jugole Grakalića. Nikola Golubović, jedriličar Delfina iz Tivta, osvojio je titulu šampiona Crne Gore u klasi Laser 4.7. Nikola, inače i aktuelni šampion Balkana, svih osam regata prvenstva je završio kao prvoplasirani. Drugi je Robert Moris iz ekipe Jugole Grakalić iz Herceg Novog, a treći Andrija Marković iz Delfina.
Regata – Luštica bay
U klasi Optimist, Pavle Musić iz tivatskog Delfina osvojio je zlatnu medalju ispred klupskog druga Viktora Lesjaka, dok je na trećoj poziciji Romina Racković iz kotorskog Lahora. U konkurenciji djevojčica, Romina Racković je prvom mjestu, na drugom je Katja Ivanova, a na trećem Nina Strahinja, sve tri iz kotorskog Lahora. U konkurenciji do dvanaest godina Viktor Lesjak iz tivatskog Delfina je prvi, njegov klupski drug Petar Klakor je drugi, dok je na trećem mjestu Nina Strahinja iz kotorskog Lahora.
Otvoreno prvenstvo Crne Gore
Najboljim jedriličarima nagrade su dodjelili Damir Moškov, predstavnik kompanije Luštica Bay, Predrag Vukčević, predsjednik Crnogorskog jedriličarskog saveza i Ilija Klakor, selektor jedriličarske reprezentacije Crne Gore. Dodjela nagrada je održana u amfiteatru na Promenadi Luštica Bay marine. Prvenstvo su organizovali Jedriličarski klub Delfin i Crnogorski jedriličarski savez uz podršku Ministarstva sporta i mladih Crne Gore i kompanije Luštice Bay. U Luštici Bay i na istom regatnom polju, u prirodnoj jedriličarskoj areni zaliva Trašte, održaće se Evropsko prvenstvo za klasu Laser do 21 godine, od 24. do 31. oktobra 2020.
Koronavirus je jutros potvrđen kod jedne osobe u Tivtu.
Budući da se radi o osobi koja je zaposlena u Javnoj predškolskoj ustanovi “Bambi”, u dogovoru sa predsjednikom Opštinskog tima za zaštitu i spašavanje Sinišom Kusovcem, uprava ove ustanove obustavila je prijem djece u centralnoj jedinici i područnoj vaspitnoj jedinici u Donjoj Lastvi.
Ispitivanje kontakata i potrebna testiranja realizovaće nadležne epidemiološke službe.
O svim predstojećim aktivnostima i mjerama, roditelji će biti blagovremeno obaviješteni.
Iz Opštinskog tima za zaštitu i spašavanje, podsjećaju građane na higijensko-sanitarne mjere – obaveznu upotrebu maski u javim zatvorenim prostorima, držanje distance i higijenu ruku i prostora.
U najužem krugu porodice, u subotu je u Herceg Novom sahranjen Ivan Zuber, jedan od najvećih plivačkih trenera na tlu bivše Jugoslavije, preko 20 godina trener poznatog italijanskog kluba “Roma“ i savjetnik Italijanske plivačke federacije, legendarni trener Plivačkog kluba “Jadran”.
Ivan Zuber je rođen je u Splitu 24. januara 1931. godine, od oca Lala i majke Anastasije Gregović. Završio je prednjačko-trenersku školu DIF u Beogradu i VSFO u Zagrebu (1948-1951). Visoku međunarodnu kategoriju (profesuru) i licencu stručnjaka FIN-e stiče u Rimu 1972. godine.
Bavio se plivanjem od 1946.godine i to kao član PK “Kotor” , PK “Mornar” iz Splita i PK “Jadran” . Od 1948. postaje dugogodišnji višestruki šampion i rekorder Republike Crne Gore i pobjednik tri tromeča Crna Gora, BiH i Makedonija, na svim disciplinama kraula. Bio je omladinski prvak Jugoslavije na 100 m (1949 g.) i više puta član državne reperezentacije. Bio je i kandidat za Olimpijske igre u Helsinkiju (1952), ali zbog bolesti nije uzeo učešće.
Trenerski posao započinje 1949.godine. Od 1957.godine postaje aktivni profesionalni trener i selektor u PSCG i PK “Jadran”, a savezni je trener ženske reprezentacije Jugoslavije bio je od 1958. do 1965.god. Pod njegovim rukovodstvom “Jadranova” plivačka ekipa postiže najveće uspjehe u istoriji kluba. Njegove tada najbolje plivačice bile su: Čamdžic, Bajković, Golubin, Andrić, Stanišić, Katurić, Madžar i Klisura i plivači Marić, Terzović, Kićović, Perišić, Zelić i Tušup, koji redom osvajaju titule državnih prvaka i rekordera Jugoslavije – individualno i u štafetama. Natalija Bajković je bila prva apsolutna prvakinja države u istoriji crnogorskog plivanja, Zagorka Golubin je prva jugoslovenka koja pliva “delfin tehnikom” 1959. godine, a Tia Čamdžić svojim rezultatom u istoj tehnici (na 100 m) 1960.godine osvaja treće mjesto u Evropi i sedma na svijetu po službenim rang listama. Prof. Zuber uvodi po prvi put u jugoslovenskoj praksi gimnastičke dopunske i korektivne pripreme na suvom sa očigledno velikim uspjehom. Osvaja savezna klupska prvenstva 1958, 1959. i 1960. godine u ženskoj konkurenciji, juniorska prvenstva 1959.i 1960. godine i apsolutno prvenstvo Jugoslavije (1959.g).
Kao trener reprezentacije Jugoslavije učestvuje i na Olimpijadi u Rimu 1960. godine, a najveći uspjesi su mu pobjede nad Italijom u Splitu (1959.g.) i Herceg Novom (1960.g.) i nad japanskom reprezentacijom na tro-meču SSSR, Japan i Jugoslavija održanom u Mostaru 1961.god.
Na osnovu međunarodnog sporazuma između PSJ i Plivačke Federacije Italije (FIN), od 1966 – 1983. god. odlazi na rad kao trener i šef stručnog štaba A.S.”Roma” iz Rima. Kao stručni savjetnik FIN i “Rome”, angažovan je bio sve do 1986., dakle punih 20. god. Po direktivi FIN-a, obavljao je i dužnost tehničkog direktora A.N.”Rari Nantes” iz Peruđe (od 1976. do 1982.godine).
Prof. Zuber je bio savezni trener Italije 14 godina i direktor škole CONI-a (Italijanski Olimpijski Komitet) za stručno osposobljavanje instruktorskih i trenerskih kadrova središnjih regija Italije (od 1977-1982.god.). U toku rada, sa A.S. “Roma” i Rari Nantes osvaja sedam saveznih apsolutnih šampionata Italije, zatim 13 regionalnih kupova i 12 saveznih klupskih prvenstava u omladinskoj i kadetskoj kategoriji.
Ivan Zuber – foto Boka News
Pod njegovim stručnim nadzorom stasa 29 plivačkih šampiona Italije, nekoliko desetina reprezentativaca, dva svjetska rekordera, četiri mediteranska prvaka, dva Evropska rekordera, šest olimpijskih finalista, dva studentska vice šampiona na Univerzijadama u Moskvi i Zagrebu , te više kadetskih i omladinskih prvaka Evrope. Sa reprezentacijom Italije, njegovi najzapaženiji trenerski uspjesi su dvije pobjede nad Istočnom Njemačkomi to 1978. god. (Berlin) i 1979. god. (Pesaro), kao i pobjede na tromečima u Madridu 1980. i četvoromeču u Đenovi 1982. Godine.
Po povratku iz inostranstva, prof. Zuber obavlja dužnosti saveznog trenera i ko-selektora SFRJ, republičkog selektora i tehničkog direktora, kao i trenera PVK “Jadran” (Herceg Novi). Rukovodi prvim republičkim kursevima za osposobljavanje instruktorskog kadra i formira sada već afirmisane strunjčake. Plivačka ekipa “Jadrana” se, nakon dugogodišnje stagnacije – za svega nekoliko godina, ponovo vraća na veliku scenu tada jugoslovenskog kvalitetnog plivanja. Tako 1990/91. klub stiže do trećeg mjesta u SFRJ. Vođa je i trener reprezentacije Jugoslavije na Balkanijadi u Obrenovcu, gdje državna ekipa prvi put u istoriji ovog značajnog međunarodnog takmičenja, osvaja prvo mjesto.
Prof. Zuber nastavlja sa profesionalnim radom u klubu, stvarajući i dalje brojne apsolutne i omladinske prvake i rekordere i osvaja klupska prvenstva. Postaje, uz ostalo i predsednik Odbora za plivanje PVS CG i potpredsednik PS SCG. Vođa je i trener plivačke reprezentacije SRJ na Olimpijskim igrama u ATLANTI 1996.god. Vođa je i trener reprezentacije SRJ na Svjetskom prvenstvu u Rimu 1994.god. zatim na Svjetskom prvenstvu u malim bazenima u Rio de Žanieru 1995. na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. (i na svim Balkanijadama gde su učestvovali njegovi plivači – gotovo neprekidno.
Pod njegovim vođstvom u ovom periodu, pored mnogih drugih, ističu se posebnim talentom i rezultatima višestruke prvakinje i rekorderke Republike Crne Gore i SRJ: Duška Radan, dvostruka Olimpijska reprezentativka (1996. i 2000.godine), višegodišnja reprezentativka i istaknuti sportista Danijela Đikanović, te višestruki omladmski i apsolutni šampion i rekorder Crne Gore i SRJ Matija Jauković.
Prof. Zuber prestaje sa profesionalnim trenerskim radom i stručnim funkcijama u plivačkim organizacijama na kraju takmičarske sezone 2004. godine. Bio je direktor i osnivač Međunarodnog plivačkog mitinga “MONTENEGRO MIMOZA KUP”, uvrštenog u stalni kalendar manifestacija Evropske plivačke lige (LEN). Ova izvanredna manifestacija održava se svake godine u februaru, neprekidno od 1996.godine, a ujedno je i Otvoreno apsolutno prvenstvo Republike Crne Gore.
/RTHN/
Telegram predsjednika Opštine Herceg Novi povodom smrti Ivana Zubera
Ivan Zuber
Povodom smrti legende crnogorskog i jugoslovenskog plivanja Ivana Zubera, izražavam iskreno saučešće porodici Zuber i Plivačkom vaterpolo klubu Jadran, u svoje lično, ime Opštine Herceg Novi i svih građana.
Herceg Novi će pamtiti profesora Ivana Zubera po svemu što je učinio za razvoj plivačkog sporta u svom Jadranu, u našem gradu, zemlji i šire.
Sve što je u životu radio bilo je na vrhunskom nivou – od dana kada je kao plivač osvajao titule, do onih kada je kao trener u našoj zemlji i Italiji talentovane plivače dovodio do najsjajnijih svjetskih i evropskih odličja. Zahvaljujući njemu PVK Jadran je iznjedrio brojne prvake i rekordere.
Osnivanjem „Montenegro Mimoza Kupa“ u okviru Praznika mimoze Ivica Zuber je učinio Herceg Novi centrom crnogorskog i regionalnog plivanja, upisao naš grad u kalendar manifestacija Evropske plivačke lige. Sa nepresušnim entizijazmom je četvrt vijeka vodio ovu manifestaciju i njegov odlazak stavlja pred sve nas veliki izazov da nastavimo tamo gdje je stao.
Pamtićemo profesora Ivana Zubera kao velikana našeg plivanja, uglednog, časnog, predanog i energičnog sardnika i prijatelja, i vječno ćemo mu biti zahvalni na svemu što je sa ljubavlju i znanjem pružio novskom sportu. Neka mu je vječna slava i hvala.
Početak nove sedmice ne donosi promjenu vremena – ostaje sunčano i vruće, poslijepodne uz slab do umjeren jugozapadni i zapadni vjetar
I zadnjeg dana juna i u prvim danima jula na Jadranu se nastavlja pravo ljetno vrijeme koje su mnogi željno čekali. More će se pritom još malo zagrijati.
Ponedjeljak:
Pretežno sunčano i toplo. Na sjeveru tokom jutra po kotlinama magla ili sumaglica, a poslijepodne u kontinentalnim predjelima slab do umjeren razvoj oblačnosti.
Vjetar slab do umjeren, promjenljivog smjera. Jutarnja temperatura vazduha 10 do 21, najviša dnevna 25 do 35 stepeni.
Dva pacijenta, koja su bila pozitivna na koronavirus, preminula su, objavljeno je na Vladinom Twitter nalogu. Saopšteno je i da je preminula još jedna osoba za koju se čeka rezultat testa.
Iz Nacionalnog koordinacinog tijela, čija je sjednica još uvijek u toku, uputili su iskreno saučešće porodicama preminulih.
“Nastavljamo odgovorno da čuvamo zdravlje i živote građana i našu ekonomsku supstancu”, istakli su iz NKT-a.
Poručuju da moramo biti solidarni i združeni.
“Razlike, spiskovi i prebrojavanje nijesu put za uspjeh nego put za neuspjeh. To je svakom jasno”, navode u NKT-u.
Podsjetimo, od početka dešavanja do danas u Crnoj Gori je umrlo devet osoba pozitivnih na koronavirus.
Dan Bokeljske mornarice 26. jun se svečano obilježava u Kotoru u skladu sa tradicijom i Statutom Mornarice, međutim ove godine javne proslave nije bilo zbog vanrednih mjera uzorkovanih pandemijom koronavirusa.
Glavni odred u tradicionalnim odorama i sa drevnim oružjem u pratnji Gradske muzike defiluje ulicama i trgovima Kotora, preuzima državnu zastavu od predsjednika Opštine, koji zatim ispred glavnih gradskih vrata simbolično predaje ključeve grada admiralu ili viceadmiralu, a zatim se na Trgu od oružja pleše Kolo.
Dana 26. juna davne 1463. je usvojen prvi sačuvani statut tadašnje bratovštine Svetog Nikole mornara, kako se tada zvala Bokeljska mornarica. Ona je osnovana 809. godine, imala je i ranije statut, kao i druge srednjevjekovne bratovštine, ali on nije sačuvan. Skupština Bratovštine je toga dana zasjedala u Crkvi Svetog Nikole, zaštitnika pomoraca, koja je bila njeno vlasništvo i sjedište, i usvojila Statut koji je bio na snazi četiri vijeka, do usvajanja novog 1873. godine. Naslovna strana je bila na latinskom, a tekst na italijanskom jeziku. Na prvoj strani je prikazan u boji lik svetog Nikole, rad najboljeg gotsko-renesansnog slikara Kotora, Lovra Marinova Dobričevića. Statut na 72 pergamentska lista je imao XXVI članova koji su detaljno određivali aktivnosti, prava i obaveze članova; na čelu Bratovštine je bio gastald, a upravu su činili 3 prokuratora i 2 sindika, a 4 kapelana su obavljali vjerske obrede. Statut je tokom sljedećih vjekova dopunjavan novim odredbama.
Bokeljska mornarica – foto Boka News
Svi brodovlasnici, pomorci, pomorski trgovci, a neko vrijeme i brodograditelji, su morali biti učlanjeni u Mornaricu da bi mogli obavljati svoju aktivnost. Bratovština je imala višestruke funkcije; štitila je interese članova, obrazovala mlade pomorce, organizovala pomorski prevoz pošte između Kotora i Venecije, brinula se o sanitetskoj službi, njeni članovi su kao pomorski eksperti davali stručno mišljenje u sudskim sporovima u pomorstvu. Isto tako, pružala je materijalnu pomoć siromašnim članovima i njihovim porodicama, kao i stranim pomorcima u Kotoru, otkupljivala pomorce zarobljene od gusara, a bila je i vjerska institucija i vjerski obredi su imali veliki značaj. Jedna od njenih najvažnijih funkcija je bila vojna; od kraja XV vijeka na njenom čelu je admiral, koji je bio i lučki kapetan, a oružani odred Mornarice je učestovao u odbrani grada i Boke, te u svim pomorskim ratovima i bitkama mletačke flote na Mediteranu. Članovi Mornarice su se istakli junaštvom u pomorskim bitkama i okršajima sa gusarima i zato su dobijali privilegije od mletačkih vlasti; radilo se o privilegijama u pomorskoj trgovini, važnim za privredni razvoj, te o onima vezanim za svečanosti svetog Tripuna, zaštitnika Kotora. U toku trodnevnih svečanosti Mornarica je preuzimala vlast u gradu, uključujući i obezbjeđenje grada i svečanosti, a na njen zahtjev mletačka vlast bi pomilovala nekoliko osuđenika.
Najvažnija od brojnih bratovština u Kotoru i Boki, Mornarica je bila bitan faktor razvoja materijalne i nematerijalne kulture, te građanskog društva. Iz njenog članstva su bili isključeni plemići, koji su činili zajednicu zvanu Comunitas, a građani zajednicu zvanu Universitas. Interesi ova dva staleža su često bili različiti i istaknuti članovi Mornarice su imali bitnu ulogu u afirmaciji građanskog staleža.
Bokeljska mornarica – kolo foto Boka News
U vrijeme francuske vladavine Bokom, 1807.- 1814, koja je od većine Bokelja, pa i članova Mornarice, doživljavana kao okupatorska, Mornarica je bila ukinuta i sva njena imovina oduzeta. Tako je originali primjerak Statuta bio izgubljen. Pronašao ga je profesor Josip Đelčić i, zajedno sa drugim vrijednim dokumentima, vratio u Kotor 1889. Statut je bio pohranjen u relikvijaru katedrale svetog Tripuna, ali je poslije Drugog svjetskog rata opet smatran izgubljenim. Ponovo je pronađen 1979. godine od don Gracije Brajkovića, svećenika i istoričara. Povodom jubileja 1200. godine od dolaska relikvija svetog Tripuna u Kotor i osnivanja Bokeljske mornarice, 2009. godine je objavljeno fototipsko izdanje Statuta sa alegatima do 1807, koje su priredili tadašnji admiral dr Miloš Milošević i Jelena Antović.
Statut iz 1873. je bio na snazi do 1934, kada je donesen novi, a poslije drugog svjetskog rata je ponovo izmijenjen 1964. godine. Poslije toga, imajući u vidu česte promjene društvenih i političkih prilika statuti su više puta mijenjani, a na snazi je najnoviji Statut iz 2016.
Radovi na prioritetnoj dionici auto-puta Bar – Boljare, napokon se vraćaju ustaljenoj dinamici, jer se u Crnu Goru vratilo 380 kineskih radnika. To su Vikend novinama potvrdili u kineskoj kompaniji China Road and Bridge Corporation, koja gradi prioritetnu dionicu od Smokovca do Mateševa.
Usljed pojave pandemije korona virusa, više od 400 kineskih radnika ostalo je u matičnoj državi, bez mogućnosti dolaska u Crnu Goru. Kako su mjere, koje su uvodile države zbog novonastale situacije jenjavale, stvorili su se uslovi, da se nakon gotovo tri mjeseca, kineski radnici vrate u našu državu i nastave rad na gradnji prioritetne dionice.
“Prema planu, posljednji radnici, njih 94, vratili su se u Crnu Goru 21. juna. Ukupno se do sada oko 380 kineskih radnika vratilo u Crnu Goru”, rekli su iz CRBC-a.
Dinamika
Kada je u pitanju dinamika projekta, u CRBC uvjeravaju, da će sa dolaskom radnika i dinamika biti znatno veća.
“Manjak radnika zbog epidemije korona virusa je uticao na dinamiku projekta. Kompanija CRBC je omogućila, za date uslove, maksimalnu brzinu izvođenja radova na gradilištu, organizacijom postojeće radne snage i angažovanjem lokalnih podizvođača. Sa povratkom kineskih radnika, očekujemo brži napredak na projektu”, objasnili su u kineskoj kompaniji.
Što se tiče roka, u CRBC-u ističu da će isti biti utvrđen u skladu sa ugovornom procedurom, prenosi CdM.
Radovi
Ukupan procenat izvedenih radova na izgradnji prioritetne dionice Smokovac Mateševo u ovom trenutku iznosi 89 odsto.
Procenat izvedenih zemljanih radova na otvorenoj trasi iznosi više od 90 odsto, a ukupan procenat završenosti radova na otvorenoj trasi iznosi oko 70 odsto. Kako je navedeno u informaciji, završen je proboj i urađena primarna podgrada na svih 16 tunela. U toku su radovi na izradi sekundarne obloge. Radovi na gornjem dijelu sekundarne obloge završeni su 99,5 odsto ili u dužini od 35,3 kilometra.
“Do sada je na mostovima, na pozicijama stubova i temelja završeno oko 99 odsto radova, dok je na gornjem stroju mostova završeno oko 96 odsto radova. Ukupan procenat radova na mostovima sa završnim radovima (hidroizolacija, zaštitne čelične ograde, instalacije…) iznosi 91 odsto”, navodi se u Informaciji o aktivnostima na realizaciji projekta auto-puta Bar- Boljare.
Uporedo sa radovima na prioritetnoj dionici, intenziviraju se i aktivnosti na stvaranju pretpostavki za početak realizacije sljedeće dvije dionice (Mateševo Andrijevica i Smokovac Tološi Farmaci), koje su Detaljnim prostornim planom autoputa Bar Boljare definisane kao druga faza.
“Zbog nivoa trenutne zaduženosti Crne Gore, i uvažavajući preporuke ključnih programskih dokumenata,
planirano je da se naredna dionica auto-puta realizuje po nekom od modaliteta privatno-javnog partnerstva, kako bi se smanjilo dodatno zaduživanje, pri čemu tek predstoji odluka o utvđivanju optimalnih uslova i načina realizacije”, kazali su nedavno u Vladi.
U skladu sa tim, Ministarstvo saobraćaja i pomorstva je u novembru 2018. godine apliciralo prema Investicionom okviru za Zapadni Balkan za dodijeljivanje 54,6 miliona eura za kofinansiranje izgradnje dionice Mateševo Andrijevica, što predstavlja 20 odsto od procijenjenog kapitalnog izdatka za izgradnju ove dionice od 273 miliona eura (procjena na osnovu Idejnog rješenja). Dodatnih 20 odsto se namjerava obezbijediti putem kreditnog zaduživanja kod EBRD, a preostalih 60 odsto od zainteresovanih privatnih partnera.
Manjak radnika zbog epidemije korona virusa je uticao na dinamiku projekta. Kompanija CRBC je omogućila, za date uslove, maksimalnu brzinu izvođenja radova na gradilištu, organizacijom postojeće radne snage i angažovanjem lokalnih podizvođača, kažu u CRBC-u.
89 odsto radova je završeno na prioritetnoj dionici auto-puta
Na projektu gradnje prioritetne dionice auto-puta BarBoljare trenutno je angažovano 1.365 radnika. Od ovog broja je 753 radnika iz Kine, 146 crnogorskih državljana koji rade za kinesku kompaniju, a 466 radnika je angažovano od strane podizvođača.
U Informaciji o aktivnostima na realizaciji projekta se ističe i da je podizvođačima koji imaju sjedište u Crnoj Gori i registraciju prije 01.01.2012. godine, do sada povjerena realizacija 40,11 odsto vrijednosti Ugovora, iako se bilans realizacije ugovorne obaveze Izvođača radova u vezi sa angažovanjem podizvođača svodi na završetku Radova, na bazi stvarno realizovanih predmeta i vrijednosti podizvođačkih ugovora. Ukupan broj izdatih saglasnosti za podizvođače je 110, kojim je obuhvaćeno 125 preduzeća, od čega je 97 preduzeća iz Crne Gore, a 28 preduzeća je iz okruženja.
Izvođaču radova skoro 16 miliona
Izvođač radova izvodi radove na prioritetnoj dionici Smokovac-Mateševo auto-puta BarBoljare u skladu sa svojim Programom radova i plaća se za obim stvarno izvedenih radova, a prema definisanoj metodologiji mjerenja elemenata za plaćanje. U 2020. godini (zaključno sa aprilom) izvođaču je odobreno radova u iznosu od 27.676.329 eura, a isplaćeno 15.913.199 eura.
Milijarder Bill Gates pokazao se kao veoma dobar prognostičar tokom pandemije koronavirusa. Osim što je na mogućnost pojave takve pandemije upozoravao godinama, njegove procjene o brzini širenja i broju zaraženih također su bile prilično tačne.
No iako Gates nije mikrobiolog ili epidemiolog, činjenica da je godinama već angažiran u različitim humanitarnim projektima vezanima uz zdravlje ljudi diljem svijeta, ipak mu daje za pravo da iznosi neke procjene.
U svom posljednjem intervjuu za CNN, Gates je tako istaknuo kako će najveća prepreka za ovladavanje pandemijom i njeno rješavanje biti nagovoriti ljude da, jednom kad bude napravljeno, zaista i uzmu cjepivo.
Imate slobodu odabrati – želite li cjepivo ili ne. To je posljednja prepreka, rekao je Gates.
Iako ankete diljem svijeta pokazuju kako bi većina ljudi odabrala cijepiti se, postoji i dio onih koji to odbijaju. Neki jer jednostavno ne vjeruju u cjepiva, drugi jer se boje uzeti cjepivo koje nije dovoljno ispitano, a treći jer misle da će ih Gates na taj način mikročipirati (iako neće Gates proizvoditi cjepivo niti ih cijepiti).
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) diljem svijeta razvija se više od 140 različith cjepiva. Neka od njih još su u laboratorijskoj fazi, druga se već testiraju na dobrovoljcima. No, unatoč tome, teško je očekivati da će se cjepivo na tržištu pojaviti prije početka 2021.
I sam Gates ističe kako su znanstvenici u cijelom svijetu pod velikim pritiskom da ono što se inače radi godinama, odrade u samo nekoliko mjeseci, piše Zimo.hr.
Razumljivo je da će zbog hitnosti situacije, vrijeme koje će znanstvenici provesti testirajući cjepivo biti kraće, istaknuo je Gates dodavši kako će se znanstvenici morati pobrinuti da izgrade dovoljno veliku bazu podataka vezanu uz to kako cjepivo djeluje na različite grupe ljudi, kako bi onda mogli reći da je sigurno za korištenje.
Unatoč svim preprekama, Gates koji je sa svojom suprugom Melindom donirao 250 milijuna dolara za pronalazak lijeka, učinkovitijih testova i cjepiva protiv COVID-19, uvjeren je kako će se većina ljudi ipak odlučiti cijepiti.
To bi zaista moglo značajno smanjiti broj zaraženih. Ali treba nam cjepivo za cijeli svijet ako se želimo vratititi starom načinu života i putovanjima. Trebat će nam još neko vrijeme da okončamo pandemiju na svjetskoj razini, istaknuo je Gates.
Selo Sušćepan udaljeno 1,5 km od centra Herceg Novog na nadmorskoj visini od 300 metara, prema tvrdnji arhitekte Marina Đurašina ( 1954 – 2000) bilo je centar drevne Troje.
Đurašin je imao tezu ( o tome je napisao i knjigu, ali ga je smrt spriječila da je objavi) da je cijela Boka Kotorska drevna Troja, a da je Sušćepan bio njen centar. Podsjećamo, Troja, ili Ilij (starogrčki: Τροία [Troía] ili Τροίας [Troías], ili Ίλιον [Ílion] ili Ίλιος [Ílios]; latinski: Troia, ili Ilium; turski: Truva ili Troya), je legendarni grad i poprište Trojanskog rata, koji je dijelom opisan u Homerovoj Ilijadi, epskoj pjesmi na starogrčkom sastavljenoj u 9. ili 8. stoljeću pne.
Ta pretpostavka nijeimala većeg odjeka, a nije ni uticala na veću turističku posjećenost selu iz kog se pruža lijep pogled na ulaz I unutrašnjost Bokokotorskog zaliva.
Selo je po svemu sudeći bilo nastanjeno i u srednjem vijeku. Bio je pod Turskom, Mletačkom, Austrougarskom vlašću. Imalo je najčešče, sudbinu grada Herceg Novog, potom cijele Boke i Crne Gore.
Mještani su do Drugog svjetskog rata uglavnom živjeli od poljoprivrede i stočarstva. Proizvodilo se maslinovo ulje, vino, sijalo žito i sadili povrće. Gajilo se i voće – najčešće smokve. Rijetki su radili u obližnjem Herceg Novom- uglavnom u trgovini i turizmu.
Sušćepan Bostanj izvor
Danas se ni jedan stanovnik sela ne bavi isključivo poljoprivredom. Najčešće je to dodatna djelatnost ili proizvodnja za vlastite potrebe.
Selo je do poslije ubrzane gradnje krajem prošlog vijeka, imalo tipičan izgled primorskih bokeljskih sela. Kuće su gradjene u rastojanju 500 – 700 metara, a zaseoci su bili povezani stazama popločanim kamenom. Gradjeni su na padinama i po obodu rijetkih obradivih površina. Danas skoro do svake kuće vodi asfaltni – češće betonski automobilski put.
Stare kuće u selu u kojima rijetko ko živi gradjene su od domaćeg kamena. Na spratu je stambeni dio za porodicu, a prizemlje- konoba služi za smještaj vina, ulja, žita, brašna i ostalih životnih namirnica. U nekim kućama u prizemlju je smještena stoka.
Ispred seoskih kuća je dio dvorišta – taraca – popločana kamenom i ogradjena niskim zidom-pižuom koji služi za sjedanje. U nekim dvorištima je i bistjerna. Natkrivena je vinovom lozom i služila je za kratki predak ukućana, okupljanje nakon napornog rada. Ljeti se ponekad iznosio sto, pa se na taraci i objedovalo.
U sklopu okućnice je i gumno – okrugla popločana površina pokrivena kamenim pločama. Nekada je na njoj obavljano vršenje žita.
Selo nema zvaničan centar, ali se stanovništvo nekada okupljalo oko izvora Bostanj. Izvor je kaptiran, prostor oko njega je popločan i ima pižuo za sjedanje. Pored tog izvora u selu postoji još i izvor Smokovac i Zirine.
Crkva Sv. Stefan
Za vjerskih svjetkovina mještani se okupljaju oko seoske crkve Sv. Stefan. Crkva je sagradjena krajem 19 vijeka, ali se pretpostavlja da je tu i ranije bila gradjevina. Crkva je jednobrodna, zasvedena gradjevina sa apsidom polukružne osnove i zvonikom na preslicu sa tri okna za zvona. Zidana je kamenom, ali su svi zidovi, osim čeonog omalterisani. Po motivima sa sačuvane parapetne ploče, koja se danas nalazi u muzeju, pretpostavlja se da je tu bila preromanička crkva iz desetog ili 11 vijeka.
Crkva Sv Stjepana
Ikonostas je radio korfitski ikonopisac N. Aspioti. Oko crkve je porta sa grobnicama. Prema nekim pretpostavkama crkvu je zidao bosanski kralj Tvrtko ( osnivač Herceg Novog) ili Stevan Kosača.
Legenda o postanku sela
Legenda kaže da je bosanski kralj Tvrtko 1 počeo da gradi crkvu Sv. Stefana u centru Herceg Novog povavši najpoznatije majstore tog doba iz Kotora i Dubrovnika. Ali jednog jutra je kamen sa trga nestao i pojavio se na oko 1,5 kilometara od grada – na sadašnjem mjestu. Kralju je savjetovano da tu podigne crkvu što je on i učinio . Prema legendi i naselje koje je počelo da niče oko crkve dobilo je ime Sveti Stefan – kasnije Sušćepan.
Ko sve “svojata” Troju
Njemači preduzimač i arheolog amater Hajnrih Šliman je na brdu Hisarlih u današnjoj sjeverozapadnoj Turskoj, u blizini morske obale jugozapadno od Dardanela pod planinom Idom 1873 godine počeo iskopavanja i ustvrdio da je to lokacija drevne Troje.
Istraživač Ilija Ogorelica tvrdi da se drevna Troja nalazila nadomak Beograda, tačnije na tromeđi naselja Rušanj, Ripanj i Lipovačke šume. Milutin Jaćimović tvrdi da je Troja “srpska istorijska prestonica Skadar”.
Meksikanac Roberto Salinas Price (1936. – 2012.), filolog i meksički bogataš strastveni homerolog, 80-ih godina prošlog stoljeća lansirao je tezu da je Troja bila na istočnoj obali Jadrana te da se Trojanski rat odvijao u dolini Neretve, a da je sveti grad Troja bila na mjestu današnje Gabele.
Postoje i teorije da je Troja bila u Ljubuškom u Hrvatskoj, u Makedoniji,… ali bez , u nauci prihvatljivih dokaza.
