Mađarska je potpisala ugovor o kupnji 32 hektara zemljišta na širem području tršćanske luke, u kojem planira izgraditi lučki terminal i logističku bazu.
Očekuje se kako će investicija doseći oko 100 miliona eura.
Osim vodstva Friuli Venezia Giulia (FJK) i Tršćanske lučke uprave, potpisivanju ugovora između mađarske državne tvrtke i talijanskih privatnih tvrtki Teseco i Seastock prisustvovali su i potpredsjednik Italije Matteo Salvini i mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto.
Novi kompleks bit će smješten u blizini Žavelja i graničnog prijelaza Škofija. Mađarski ministar vanjskih poslova izjavio je prije sedam dana da će ulaganjem u blizini slovensko-talijanske granice i blizu luke Kopar mađarska poduzeća moći otpremiti robu u more u roku od 24 sata. Prema njegovim riječima, mađarska vlada odlučila je ulagati u Trst, jer tršćansku luku, koja je nedavno iskusila ulaganja i ekspanziju infrastrukture, vidi kao ulaznu točku nove kineske rute svile i želi biti uz ovaj projekt.
Salvini, čiji je posjet Trstu podigao mnogo prašine, pozdravio je zaključak sporazuma i rekao da Talijani otvaraju svoje luke kako bi osigurali razvoj i prosperitet.
Prema novinskoj agenciji Ansa, Zeno D’Agostino, prvi čovjek tršćanske lučke uprave, objasnio je da je potpisivanje sporazuma plod napora koji su u Trstu započeli u jesen 2017. godine i predstavlja prvu konkretnu fazu razvoja ovog područja.
Skupština opštine (SO) Kotor će na današnjoj sjednici raspravljati o predlogu odluke za razrješenje predsjednika Opštine Vladimira Jokića.
Sjednicu je zakazao novi predsjednik SO Kotor Jovo Suđić, koji je u četvrtak izabran glasovima odbornika Demokratske partije socijalista (DPS), Socijaldemokrata (SD), Hrvatske građanske inicijative (HGI), Liberalne partije (LP) i Brune Lončarević.
Jokić je jutros na konferenciji za novinare koju je održao sa Perovićevom i predstavnicima članica do sada vladajuće koalicije iz SNP, DNP, Demokrata, PzP i DSS najavio da oni neće prisustvovati sjednici.
On je aktuelnu SO Kotor nazvao “proizvodom političke korupcije i kršenja izborne volje građana”.
Kazao je da DPS na ovaj način “po svaku cijenu bježi od vanrednih lokalnih izbora”, koji su po njemu, jedini legitimni način izlaska iz krize.
“Mi smo legalisti i poštujemo sudske instance čak i kada nam njihove odluke ne odgovaraju. To nas razlikuje od provalnika koji su se na ovaj besprizoran način, drznuli da ne priznaju pravni poredak ove države, u čemu im, iz uskopartijskih DPS interesa, na žalost pomaže i Vlada Crne Gore”, kazao je Jokić.
Istakao je da će se protiv odluka o njegovoj i smjeni Perovićeve, odnosno imenovanju Suđića i najavljenom izboru Željka Aprcovića (DPS) za novog gradonacelnika, što bi trebalo da se desi u petak, boriti na Upravnom sudu.
Dodao je da bi njegov dokazak na današnju sjednicu SO bio “legitimisanje nezakonitog ponašanja grupe odbornika”, ali da će i on i Perovićeva danas “čuvajuci dostojanstvo funkcije, ali i svoje lično dostojanstvo”, napustiti svoje kabinete i borbu nastaviti pred sudovima.
“Biće nam jos i veće zadovoljstvo kad sudske instance u konačnom, zbog flagrantnog kršenja zakona, ponište ove i ostale nedavno donesene odluke nove većine nastale na političkoj korupciji, tim više s obzirom na stav koji je Vlada pokazala prema njima”, istakao je Jokić.
On je kazao da će danas “duh Ranka Krivokapića biti u sali SO Kotor” i optužio počasnog predsjednika SDP da snosi najveću krivicu za sve što se u tom gradu desilo u posljednjih pola godine.
“SDP je izdao izbornh volju građana i ovo je rezultat dogovora koji su u Skupštini Crne Gore jos u decembru prošle godine postigli Ranko Krivokapić i predsjednik OO DPS Kotor Željko Aprcović”, podvukao je Jokić.
sa pressa
Ranije je glasovima odbornika nove većine sa čela lokalnog parlamenta smijenjena dotadašnja predsjednica SO Dragica Perović.
Na dnevnom redu današnje sjednice kotorskog parlamenta je i predlog odluke o davanju saglasnosti na rješenje predsjednika Opštine Kotor o razrješenju funkcije potpredsjednika kotorske Opštine Branka Nedovića i predlozi rješenja o izmjeni rješenja o imenovanju odbora za statut i propise i za finansije, privredu i razvoj. Zaposleni u stručnoj službi SO Kotor u petak su se, na poziv Suđića, vratili na posao.
Aktuelni gradonačelnik Kotora nedavno je od premijera Duška Markovića i ministra pravde Zorana Pažina zahtijevao da raspuste lokalni parlament u Kotoru, navodeći da je nova skupštinska većina u tom gradu nezakonito smijenila Dragicu Perović.
Muzej crvene povijesti, najmlađi u Dubrovniku, nametnuo se za kratko vrijeme kao nezaobilazna kulturna točka koju treba posjetiti u gradu koji je i sam muzej.
Muzej koji prezentira svakodnevni život ljudi u komunističkoj Jugoslaviji, otvoren krajem travnja, još nije stigao na mrežnu stranicu Turističke zajednice Dubrovnika na kojoj upućuju na 18 gradskih muzeja. Međutim, posjetitelji popularnog međunarodnog turističkog portala TripAdviser preporučuju ga kao jedan od tri muzeja i jedno među prvih deset mjesta koje u Dubrovniku svakako treba vidjeti.
Za mjesec dana skupili smo komentara kao neki muzeji u Hrvatskoj za godinu dana, ne krije zadovoljstvo Krešo Glavinić, jedan od petoro mladih ljudi koji su materijalizirali svoju ideju u neupadljivom suterenu Tvornice ugljenografitnih proizvoda (TUP), nekad najuspješnije socijalističke tvornice u Dubrovniku.
Kultura poviješću pritrujena
Nasuprot gradskoj jezgri, koja se, prema mišljenju kritičara slama pod masovnim turizmom, Muzej se smjestio u industrijskom Gružu. No i u njemu se pretapaju različiti kulturni slojevi. Muzej je smješten neposredno do bloka Dominikanskog samostana i Župe Svetoga Križa, koji datira iz 16. stoljeća.
Od Muzeja je samo stariji pedesetak metara udaljen spomenik papi Ivanu Pavlu. No i na njegovu mjestu google karte umjesto pape blagog izraza vide samo park s oleandrima.
Na stranicama Župe sv. Križ ističu da su komunisti po dolasku na vlast uzurpirali dio samostana i uselili stanare u krilo koje još nije vraćeno redovnicima. To je jasan znak da se „crvena povijest“ u Muzeju najbližem susjedstvu još ne smatra materijalom za kulturnu povijest nego više ljutim političkim neprijateljem.
Između Yuga 45 i kioska K67
Goste dočekuje crveno predsoblje s također crvenim Yugom 45, koji je, kad smo posjetili muzej, s čuđenjem isprobavao bračni par iz Kalifornije.
Do njega je biljetarnica, smještena u slavni kiosk K67 slovenskog dizajnera Saše Mächtiga. On je do 1990. preplavio Jugoslaviju i bio izvožen u brojne zemlje svijeta, te je završio u depou njujorškog muzeju MoMA.
To su dva od oko 300 izloženih predmeta, od oko tisuću s kojima Muzej raspolaže. Sakupljali su ih po buvljacima i internetskim oglasnicima u bivšim jugoslavenskim republikama. Izbor predmeta, kako kažu, radili su prema znanstvenim pregledima istaknutih autora političke i kulturne povijesti te povijesti turizma i svakodnevice.
Loptu s popisom Dražene Petrovića kupili smo od jednog kolekcionara iz Slovenije, malu Iskrinu televiziju u Pančevu od jednog Roma, ističe Glavinić.
Muzej crvene povijesti u Dubrovniku
Povijest iz socijalističkog stana
Stalni postav oblikovan je kroz prosječan socijalistički stan. Kroz izloške, interaktivna rješenja i proširenu stvarnost, posjetitelj se upoznaju s urbanizmom i stanogradnjom, samoupravljanjem i udruženim radom, gospodarskim reformama, pravima žena, 1971-om., filmom, medijima, obrazovanjem, sportom itd..
Primjerice, posuđe u kredenci vodi do istaknute zaprešićke privredne marke Jugokeramike, koja je od 1975. opskrbljivala gotovo sve hotele u Jugi, do njezinih poznatih dizajnerica i objašnjenja o društvenom položaju žena.
U dnevnom boravku je stolić s dnevnim novinama s naslovnicama o Titovoj smrti, polica s gramofonom i nekoliko svezaka časopisa Praksis uz objašnjenje o Korčulanskoj ljetnoj školi. Na zidu su gobleni, a do njih masivni regal s brojnim interaktivnim ladicama: iznad TV-a je povijest televizije, sabrana djela Ive Andrića, elektrifikacija zemlje, zbirka jugoslavenskih novčanica i putnih dokumenata, a pored bara s pićem obrađuje se tema alkoholizma. Kad otvorite vrata koja vam stoje kod desne ruke, dočekat će vas plinska maska s vojnim kompletom biološke i kemijske zaštite.
U spavaćoj soba se ukrštaju intimni, tržišni, socijalni i politički znakovi vremena. Iznad kreveta visi križ, a brak se priznavao samo kad se sklopi u općini. Prolazio je transformaciju od toga da se do 1951. nije smio sklapati sa stranim državljanima, do 1990. kad su gotovo petina brakova bili „miješani“. Pored prava žena, govori se o kozmetici, odijevanju, utjecaju američkih sapunica, izborima za miss Jugoslavije…
Dječja soba je prožeta edukacijom: na radnom stolu predstavljeni su službeni udžbenici i razvoj računarstva, dok platforma koja se izvlači ispod kreveta govori o seksualnom odgoju. Tu je i sport, osobito košarka, o kojoj govore svjetske zvijezde Krešo Ćosić, Toni Kukoč i Dražen Petrović. Govori se i o politizaciji mladih, omladinskim radnim akcijama, o kultu Titove ličnosti i krizi 80-ih, što uvodi u zadnji odjeljak, posvećen obračunu s neprijateljima.
To je tamna soba s artefaktima tajnih službi, pričama o jednoumlju i totalitarizmu crvenog razdoblja, o disidentima, odnosu prema religiji u kojem ima mjesta i za Stepincu, kao i za prvu zagrebačku Bibliju.
Ograničenja – vlastita sredstva
Čini se da i stručni krugovi dijele mišljenje posjetitelja s TripAvisera. Dubrovačka kustosica Lucija Vuković smatra da je Muzej iskoristio sve mogućnosti s obzirom na veličinu prostora te interaktivnu i informativnu prezentaciju.
Ne zaostaje nimalo za muzejima sličnog tipa, podjednako je zanimljiv svim generacijama i profilima posjetitelja, kazala je voditeljica Muzeja Bukovac u Cavtatu.
Istina, nemamo u svemu najvažnije predmete i to je posljedica naših financijskih i prostornih ograničenja. Nismo htjeli ni od koga tražiti pomoć, da nas se ne poveže ni s jednom političkom opcijom. Osim nešto poticaja za samozapošljavanje koje smo dobili, sve smo sami financirali. Ja sam prodao jedrilicu na kojoj sam živio, kaže Glavinić i dodaje da su ta ograničenja razlog zašto još u Muzeju nije obrađen Dubrovnik ili njegove Ljetne igre…
Kad smo radili koncepciju imali smo na umu ljude koji nisu imali iskustvo sa socijalizmom, a to su mlađi ljudi, turisti i učenici. Cilj je da ih muzejskom prezentacijom zaintrigiramo, a da ne dajemo nikakav konačan sud, kaže Glavinić. Otkrio je da imaju dogovore o suradnji sa školama i sveučilištima, ne samo iz Dubrovnika, pa ni samo Hrvatske, ali da će se njima više posvetiti preko zime.
Ivan Lujo, zadužen za povijest, kaže da su temi pristupili politički posve neutralno: Mi smo odrasli u 90-im i iako smo bili svjedoci nasilja, koje nismo razumijevali, nemamo stigmu prošlog vremena. Htjeli smo pokazat samo najosnovnije procese. Neke stvari nisu eksplicitno rečene, nego su podložne slobodnijoj interpretaciji, ali sve najvažnije stvari koje smo smatrali da trebaju biti spomenute, svakako su tu, kazao je Lujo.
„Muzej ispunio moja očekivanja“
Muzej crvene povijesti uspio je obuhvatiti najvažnije momente iz razdoblja socijalističke Hrvatske, kako iz političke i ekonomske perspektive tako i perspektive svakodnevnog života, ocijenila je nastavnica povijesti Kiti Jurica-Korda.
Osobno mi je dio u kojem je kroz razne interaktivne sadržaje višeslojno prezentiran svakodnevni život prosječnog građanina najdraži. To je vjerojatno stoga što ne mogu izbjeći osjećaj nostalgije prema vlastitom djetinjstvu i mladosti bez obzira na političke okolnosti kojih kao djeca i nismo previše svjesni, kaže ona.
Današnji sukob oko naše prošlosti je napuhan, njime se manipulira. Kad smo počeli raditi muzej prijatelji su nam rekli da će nas netko ubiti. Doduše bilo je prijetnji i negodovanja, ali Muzej se otvorilo i svijet ide dalje svojim putem. Važno je početi o nečemu normalno govoriti. Kad nešto postaje komercijalno, nije više tabu, kaže Glavinić.
Iz perspektive nastavnice povijesti muzej je ispunio sva moja očekivanja. Multiperspektivan je, politički korektan, interaktivan, zanimljiv, raznolik u načinima prezentacije, inovativan… sve ono što može uspješno privući pozornost mladih te je vrlo bitno za uspješno aktivno učenje, razvijanje kritičkog mišljenja i formiranja vlastitog stava, kaže Kiti Jurica-Korda, pa zaključuje: Upravo zato lako mogu zamisliti uspješan terenski rad u Muzeju crvene povijesti.
Promocija knjige “Milena Dravić ili ključ snova” autorke Anite Panić biće održana u ponedeljak 8.jula sa početkom u 21,30h u ljetnjoj bašti Porto Montenegra u Tivtu.
Monografija posvećena nedavno prmeinuloj legendarnoj glumici, jednoj od ikona jugoslovenskog filma i teatra, održava se u sklopu Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije” u Tivtu, a medijatorka ove književne večeri biće Vanja Gavrovski iz izdavačke kuće “Laguna”.
Najznačajnija glumica jugoslovenskog i srpskog filma Milena Dravić je u drugoj polovini prošlog vijeka pokazala je impresivan raspon od komičkih do dramskih likova uvijek izvanredne upečatljivosti. U evropskim okvirima teško je naći glumicu koja je svoju harizmu dokazivala i u najtežim produkcijskim uslovima. Ako bismo samo izdvojili njen vrhunski doprinos u »Čovjek nije tica«, »W.R. Misterije organizma« (Makavejev) i »Jutro« (Đorđević), to bi već bilo dovoljno za ono što se u istoriji roka zove – Hol vječnosti.
Na 364 strane složene u sedam poglavlja, autorka Anita Panić, analitično i uz mnoštvo zanimljivih detalja i fotografija, od kojih su neke prvi put objavljene, predstavlja život i jedinstvenu karijeru Milene Dravić. Monografija je poput ključa, kojim čitalac ulazi u suštinu stvaralaštva jedne od najvećih glumica na ovim prostorima.
Sporne pukotine na pisti tivatskog aerodroma -foto privatna arhiva
Sanacija piste na tivatskom aerodromu, u cilju njene još veće bezbjednosti, počeće danas, saopštio je direktor Aerodroma Tivat, Rade Marić.
On je precizirao da će na pisti dugoj 2,5 kilometara biti sanirano 600 metara, širine 12 metara, odnosno po šest metara od ose centralne linije.
Radove na primarnoj sanaciji poletnoslijetne staze na tivatskom aerodromu izvodiće podgorila firma Asfalt beton.
“Posao će početi nakon završetka radnog dana, a pista će ujutru, poslije zvaničnog pregleda licenciranih stručnjaka, biti spremna za normalnu eksploataciju tokom dana, što znači da neće biti poremećaja u funkcionisanju saobraćaja”, rekao je Marić.
On je naveo da je staza u potpunosti bezbjedna, a sanacijom će se učiniti da bude još sigurnija, a da je bezbjedna potvrđuju brojne avio-kompanije čiji vazduhoplovi slijeću na aerodrome.
Rok za saniranje je narednih šest noći.
“Sanacija će se obaviti na dijelu staze u takozvanoj tač daun zoni, koja podrazumijeva da se progresivna brzina kojom avioni slijeću i polijeću dovede do granice da bilo kakvo oštećenje ne može prouzrokovati ozbiljniji sigurnosni rizik”, objasnio je Marić, podsjećajući da se na poletno-slijetnoj stazi ništa nije radilo skoro 40 godina.
U prvih šest mjeseci ove godine realizovan je promet od 435 hiljada putnika, što je u poređenju sa istim prošlogodišnjim periodom devet odsto više, a Marić očekuje da će i na kraju godine uporedni podaci isto pokazati.
“Zadnjeg dana juna opsluženo je ukupno 62 aviona, odnosno 12,03 hiljade putnika, što je apsolutni rekord u istoriji tivatskog aerodorma”, naveo je Marić.
U organizaciji OJU,,Muzeji” Kotor, u ponedjeljak 8. jula od 20 sati predavanje na temu ,,Mir i vrijednosti u krvnoj osveti” održaće prof. dr Darko Darovec, autor 16 naučnih monografija i preko 400 studija.
Profesor Darovec dolazi iz Slovenije i predavač je na nekoliko evropskih univerziteta, a pored Maribora i Ljubljane angažovan je i u Veneciji.
Dobitnik je više evropskih nagrada. Urednik je periodičnih, naučnih publikacija Annales i Acta histria. Prorektor je za naučno – istraživačku djelatnost Novog univerziteta, gdje je obavljao fukciju dekana (2017 – 2019) za slovenske i međunarodne studije.
Kod otoka Žirja, ispred uvale Tratinska, u subotu navečer nasukao se veći ribarski brod, pod imenom „SIN KALI 1“, koji plovi pod hrvatskom zastavom s devet članova posade, a nitko nije ozlijeđen, priopćeno je u nedjelju iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.
Ribarski brod nasukao se s južne strane Žirja, a dojavu o havarili uputili su sinoć u 21,45 sati iz šibenske Lučke kapetanije u Središnjicu za spašavanje i traganje na moru MRCC Rijeka. Obaviještena je i šibenska Pomorska policija.
Na poziciji pomorske nesreće službenici Lučke kapetanije Šibenik ustanovili su da je ribarski brod, duljine 40 metara prilikom udara u obalu ostao nasukan do polovice ukupne dužine. Na mjestu nasukanja nije uočeno onečišćenje mora. Očevid je zaključen sinoć iza 23 sata, a djelatnici Lučke kapetanije su poziciju pomorske nesreće napustili noćas u 3,20 sati nakon osiguranja mjeste nesreće.
Tijekom očevida u suradnji s policijom proveden je alkotest zapovjednika broda, hrvatskog državljanina M.P., kod kojega nije utvrđeno prisustvo alkohola u krvi, a kao glavni uzrok udara u obalu i nasukanja broda zapovjednik je naveo tjelesnu iscrpljenost, navode iz Ministarstva.
Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić uputio je otvoreno pismo predsjedniku Vlade Dušku Markoviću povodom političke situacije u toj opštini.
Oismo prenosimo integralno:
“Proteklih mjeseci situacija u opštini Kotor je bila predmet interesovanja cjelokupne crnogorske javnosti i u tom periodu sam Vas o istoj obavijestio više puta zvaničnim dopisima. Imajući u vidu kontinuirano postupanje Vlade prema lokalnoj upravi u Kotoru, osjećao sam potrebu zbog javnosti, da Vam se obratim otvorenim pismom.
Od formiranja uprave u Kotoru, u februaru 2017. godine, kao predsjednik Vlade niste našli za shodno da odgovorite ni na jedan dopis iz opštine Kotor. Kao političar i kao čovjek nisam ni očekivao drugačije ponašanje, ali sam kao predsjednik opštine bio u obavezi da Vas kao predsjednika Vlade upozorim na sve ono što je ugrožavalo interese Grada, a nerijetko i državne interese. Kako niste našli za potrebno da se oglasite i odgovorite povodom pitanja Kostanjice i državnog interesa u očuvanju statusa Grada na UNESCO listi, tako ste se ignorantski postavili i kada sam Vas upozorio na bezakonje koje se sprovodi od grupe odbornika Vaše partije u periodu od aprila do danas, a što je dobilo i sudsku potvrdu u presudi Upravnog suda Crne Gore. Takvim svojim ponašanjem ste još jednom jasno pokazali da Vam je interes partije i pojedinaca u njoj iznad interesa Grada i države, te da ste spremni da svojim nečinjenjem saučestvujete u gaženju ustavno-pravnog poretka Crne Gore.
Vlada na čijem ste čelu je dana 30.05. donijela odluku o upozorenju Skupštini opštine Kotor da održi sjednicu do 24.06. pod prijetnjom raspuštanja. Tada ste takvu odluku donijeli na predlog Ministarstva javne uprave, ne da bi poštovali zakon, već kako bi napravili dodatan pritisak da se izabere novi predsjednik opštine, putem političke korupcije. Kako zbog presude Upravnog suda, ta sjednica nije održana, bili ste u zakonskoj obavezi da donesete odluku o raspuštanju Skupštine opštine Kotor i stvorite uslove za raspisivanje prijevremenih lokalnih izbora u Kotoru. Umjesto da poštujete Ustav, zakone, odluke i na kraju dostojanstvo sopstvene Vlade, odlučili ste se, iako ste upoznati sa svim nezakonitostima, da sve to pogazite zarad preuzimanja vlasti u opštini Kotor putem političke korupcije na najviše godinu dana. Time što pokušavate da stvorite faktičku situaciju preuzimanja vlasti ne možete ozakoniti bezakonje. Bez obzira što sam duboko svjestan u kakvom sistemu živimo, ovo očigledno bezakonje ću zajedno sa svojim saradnicima oboriti pred sudovima i tom prilikom ćete dobiti i formalnu potvrdu da ste, ne po prvi put, Vladu kojom predsjedavate doveli u poziciju saučesnika u kršenju zakona.
Vaša obaveza kao predsjednika Vlade je da se starate o zakonitosti i očuvanju ustavno-pravnog poretka. Vašim djelovanjem ste pokazali da nastavljate praksu koju Vaša partija sprovodi 30 godina, da nastavljate da gazite sve zakone zarad partijskih interesa. Dok se zaklinjete u vladavinu prava, gazite zakone, a dok se zaklinjete u poštovanje sudske vlasti pravite besudnu zemlju. Svaki dopis koji sam Vam poslao u svojoj suštini nije bio namjenjen Vama, jer sam svjestan da Vi i Vlada koju predvodite niste tu da štitite opšti interes i zakon, već da ostane trag i zapis o tome da ste o svemu bili upoznati i da ste voljno učestvovali u tome. Istorija Crne Gore i Kotora, ma kako se to Vama činilo, nije započela sa DPS-om i neće se sa njime ni završiti, a neki sjutrašnji ljudi će, siguran sam, pregledajući arhive i ovaj slučaj staviti u dugi niz primjera bezakonja i beščašća DPS-a. Kako ste kao predsjednik Vlade nastavili kontinuitet u kršenju zakona, tako ste i kao zamjenik predsjednika DPS-a nastavili sa praksom gaženja izborne volje građana. Ovog puta ste svjesno pobjegli od izbora i provjere volje građana Kotora, znajući da nemate podršku građana i da samo političkom korupcijom možete preuzeti vlast. Očekujem da ćete u budućnosti nastaviti da bježite od volje građana, pa da ćete na kraju umjesto izbora imati prelazne rokove u kojima ćete obezbjeđivati većinu u skupštinama tako što ćete preuzimati ljude koji su svoje mandate dobili na anti-DPS retorici.
Kada se odlučite da svjesno gazite zakone, ignorišete i prekrajate volju građana, pretpostavaljam da se osjećate jačim od zakona i silniji od građana, ali ne zaboravite još jednom da istorija ne počinje i ne završava sa nama. Nad ovom zemljom i ovim gradom su bile sile silnije od vas i prošle su. ‘To nepovratnije, što se hvaljahu vječitiji. To iznenadnije, kad se činjahu najjačima’. Vašem bezakonju u Crnoj Gori će doći kraj, kao što mu je došao kraj u Kotoru”, piše u pismu Vladimira Jokića.
U katedrali Svetog Tripuna u Kotoru u subotu je promovisano fototipsko izdanje Kotorskoga misala sv. Jakova od Lođe iz XII. vijeka, čiji orginal se čuva u Berlinu od 1930. godine.
O Misalu su govorili dr. sc. Lenka Blehova Čelebić i hrvatski akademik Josip Bratulić.
Kotorski misal sv. Jakova od Lođe nastao je u prvoj polovini XII. vijeka, spomenik je nulte kategorije dalmatinsko-dukljanske katoličke tradicije i savremenik je kotorske katedrale.
Ova knjiga na 348 rukopisnih stranica, svojom tematikom, značajem, epohom iz koje potiče i savremenim naučnono-kulturnim vrjednovanjem pripada svjetskoj kulturnoj baštini. Rukopis je obogaćen i slikovnim prikazom Svetog Tripuna. Posebnu vrijednost rukopisa predstavljaju originalni zapisi u dijelu kalendara, koji govore o kotorskom i tivatskom stanovništvu, imenima, zanimanjima i drugim podacima o duhovnom i svetovnom životu Boke, čulo se na promociji.
„Manuskript „Kotorskog misala“, vjerovatno je nastao u čuvenom skriptoriju u Bariju, najvjerovatnije po narudžbi Kotorske biskupije koja je dugo vjekova bila sufraganska u odnosu na Barijsku nadbiskupiju. Mi ne znamo na koji je način „Misal“ stigao u Berlin 1930. godine. U Evropi je tada postojalo mišljenje da treba spasiti vrijedne stvari i rukopise s ugroženih područja koja su bila nestabilna“, kazala nam je dr Lenka Blehova Čelebić.
Kotorski misal
“Značaj svakog misala je u tome što on na jednom mjestu (missale plenum-potpuni misal) sadrži sve ono što je svećeniku potrebno za služenje-slavljenje mise. Kotorski misal je pisan na pergamentu latinskim beneventanskim pismom, koje je eminentno benediktinskog porijekla. Kurzivnom beneventanskom notacijom u njemu je zabilježena srednjovjekovna monodijska glazba, koja se koristila u Kotoru u vrijeme njegove višestoljetne uporabe. U misalu je sačuvan i neumizirani tekst pohvale uskrsloj svijeći (exultet) koji potječe iz rane liturgijske prakse Jeruzalemske crkve”, kazao je između ostalog akademik Bratulić.
Ministar kulture Crne Gore Aleksandar Bogdanović istakao je kako se duboka svijest o moći pisane riječi, vjekovima prisutna na ovim prostorima, ogleda u jedinstvenim pisanim, a potom i štampanim crkvenim knjigama, od kojih neke pripadaju memoriji svijeta, upravo zbog svoje autentičnosti, čiji dometi jednako pripadaju i lokalnim i univerzalnim vrijednostima.
Kotorski biskup Ilija Janjić kazao je da je predstavljanje fototipskog izdanja Misala znanstveno – izdavački poduhvat koji će popuniti prazninu minulih desetljeća i budućim naraštajima otvoriti novo i široko polje za istraživanje.
Misal je urešen fitomorfnim, zoomorfnim i antropomorfnim iluminacijama romaničke provenijencije. Lik sv. Tripuna u misalu predstavlja njegov najstariji likovni prikaz u kotorskoj biskupiji.
Smatra se da ljepotom iluminacija kao i morfologijom slova značajno nadmašuje Dubrovački istovremeni misal, koji je bio promoviran također u kotorskoj katedrali 2011. godine. Njegovo fototipsko i u jednom dijelu kritičko divot izdanje, predstavlja prvorazredni i najznačajniji filološki, muzikološki i kulturološki događaj ove godine u Kotoru i Crnoj Gori.
Kotorski misal promocija
Ovim izdanjem Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore koje je realizovalo ovaj projekt, omogućilo je njegovo multidisciplinarno istraživanje većem broju stručnjaka, koji ne moraju putovati u Berlin gdje se on danas čuva. Misal je paleografski obradila, s biblijskim knjigama sravnila i predgovor napisala dr. sci. Lenka Blehova Čelebić, koja ima najveću zaslugu za njegovu prezentaciju u Crnoj Gori.
Kotorski je misal objavljen i predstavljen uz finansijsku potporu Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, a predstavljanje realizovano uz potporu Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, Kotorske biskupije i Središnjega ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
toranj nove podmornice ROMEO ROMEI sa imenom Novljanina
najnovija italijanska podmornica ROMEO ROME
Nikoleta Romei na ceremojiji krštenja nove podmornice ROMEO ROMEI
kapetan korvete Romeo Romei
naslovnica italijanskih novina o napadu PIER CAPPONIJA na RAMILLIES
naslovnica knjige iz 1941 o avanturama podmornice PIER CAPPONI
Podmornica PIER CAPPONI
Romeijeva podmornica PIER CA
Romeo Romei (lijevo) sa jednim od svojih oficira
romeo-romei-pier-capponi
Prije tačno četiri godine u italijanskom vojnom brodogradilištu korporacije Fincantieri u La Speciji bila je svečano – 4. jula 2015. tamo je u more porinuta najnovija i najmodernija italijanska podmornica, njemačkog tipa U-212A, koja je dobila ime jednog Novljanina.
Kuma nove, 450 miliona eura vrijedne podmornice, gospođa Nikoleta Romei Beninji u prisustvu brojnih italijanskih visokih državnih i vojnih zvaničnika, slomila je bocu šampanjca o pramac nove podmornice i nadjenula joj ime svog pokojnog oca, rođenog Bokelja – Romea Romeija.
Čovjek koji je doživio čast da se već druga podmornica koja u posljednjih pola vijeka služi u Ratnoj mornarici Italije nazove njegovim imenom, kapetan korvete Romeo Romei, spada među najveće imornaričke heroje u Italiji, ali ga u njegovom zavičaju – Boki Kotorskoj, danas malo ko zna.
Nikoleta Romei na ceremojiji krštenja nove podmornice ROMEO ROMEI
Romeo Romei rođen je 14.avgusta 1906. u Herceg Novom, kao jedan od tri muška potomka u mješovitoj porodici jer mu je otac bio Italijan, a majka našeg porijekla, rodom iz poznate novske porodice Musić. Romeo je u Novom završio Osnovnu školu, a porodica se poslije Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske u čijem je Boka do tada bila sastavu, seli u Zadar koji je tada pripao Kraljevini Italiji. Ovdje mladi Romeo završava gimnaziju, nakon čega 1924. godine upisuje italijansku Vojno-pomorsku akademiju u Livornu. Četiri godine kasnije, mladi Novljanin kao jedan od boljih pitomaca u klasi, završava akademiju i u činu potporučnika, stupa na aktivnu dužnost u italijansku Ratnu mornaricu. Prvo postavljenje mu je bilo na tada potpuno novu, modernu tešku krstaricju „Trieste“ gdje brzo pokazuje svoje sposobnosti i talenat, pa je već za manje od godinu, unapređen u čin poručnika korvete i postavljen na dužnost navigacionog oficira na toj krstarici. Iako moćni, površinski ratni brodovi nisu bili ono što je privlačilo mladog pomorskog oficira rodom iz Boke, pa Romei ubrzo podnosi zahtjev za prekomandu u podmorničare jer je bio fasciniran podmornicama i njihovom sposobnošću da skrivene ispod morskih valova, agresivno napadaju i potapaju protivničke brodove, mnogo veće i jače od sebe. Ofanzivnost podmornica kao sredstva za vođenje rata na moru, savršeno se uklapala u odlučni i pomalo agresivni karakter mladog Novljanina. U činu poručnika bojnog broda Romei 1933. prelazi u podmorničare i nakon završene specijalističke obuke, biva postavljen na potpuno novu podmornicu „Perla“. Sa njome je kao pomoćnik komadanta, a onda i komadant, Romei učestvovao u nekoliko tajnih akcija italijanskih pdmornica pred španskom obalom Mediterana, tokom građanskog rata u toj državi. Naime, ukupno je od 1936. do 1938. godine 58 italijanskih podmornica među kojima i Romeijeva „Perla“, učestvovalo u blokadi španske obale i napadima na pomorski saobraćaj republikanskih snaga koje su ratovale protiv nacionalističko-fašističkih snaga prevođenih generalom Franciskom Frankom, a koga su podržavali Italijani i Njemci. „Perla“ je 1938. prekomandovana iz Meditearana na Crveno more, u sastav Podmorničke flotile italijanske Istočne Afrike, sa bazom u luci Masaua u Eritreji. Romei je odavde sa „Perlom“ od 29.decembra 1938. do 24.januara 1939. izveo duže krstarenje vodama Indijskog okeana pred obalama Somalije, u društvu identične podmornice „Gemma“. Na proljeće 1939. Romei i „Perla“ opet su na dužem krsternju Indijskim okeanom, ponovno u društvu „Gemme“ kako bi se ispitale mogućnosti za korišćenje tog tipa italijanskih podmornica u toplim morima u vrijeme sezone monsuna. Raport koji je on podnio pretpostavljenima nakon završenog zadatak nije bio ohrabrujući: podmornice su se vrlo teško nosile sa olujnim morem koje je povremeno dostizalo snagu 9 Bofora, palubno naoružanje u takvim se uslovima nije moglo koristiti, a po prvi put je tada u praksi dokazana i opasnost koja se prethodno samo naslućivala na ovom tipu podmornica – curenje bezbojnog i bezmirisnog, ali vrlo otrovnog gasa metil-hlorida iz sistema za klimatizaciju. Upravo to na što je ukazao Romei, desilo se kasnije „Perli“ u ljeto 1940., kada je ona pod komansdom drugog italijanskog podmorničara, bila na svojoj prvoj ratnoj misiji u Drugom svjetskom ratu na Indijskom okeanu. Curenje metil-hlorida tada je otrovalo oko 80 odsto njene posade ,a mnogi od mornara i oficira su izgubili razum. U nasukanju podmornice i borbi sa Britancima koja je uslijedila nakon nekoliko dana prave agonije posade u zatrovanoj atmosferi podmornice ispod valova Indijskog okeana, poginulo je 15 mornara i oficira, ali su Italijani ipak uspjeli da odbrane oštećenu podmornicu i dotegle je u bazu u Masaui…
Ulazak Italije u Drugi svjetski rat 10.juna 1940. Romea Romeia zatekao je daleko od „Perle“ i Indijskog okeana – na Mediteranu, u italijanskoj mornatičkoj bazi u Tobruku na obali Libije. Pozvan je da se vrati u Italiju gdje je unapređen u viši čin kapetana korvete a u Mesini mu je provjerena dužnost komadanta podmornice „Pier Capponi“. Iako je ova podmornica klase „Mameli“ bila stara već 12 godina i a njene mogućnosti bile daleko slabije od mnogo modernije “Perle“ kojom je Romei do tada komandovao, 34-tvorogodišnji Novljanin spremno se sa „Capponijem“ otisnuo na Mediteran u okršaje sa britanskom Ratnom mornaricom. Već na prvoj patroli koju je „Capponi“ od 21.do 25.juna 1940. imao u akvatorijumu između italijanskog ostrcva Pentelerija i obale Tunisa, Romei je potopio naoružani švedski parobrod „Elgö“ od 1888 tona, koji je bio unajmljen i plovio u službi Britanaca, od Tunisa prema Malti. Nakon što je „Elgö“ manevrom izbjegao torpedo koji je „Capponi“ ispali na njega, podmornica je izronila i napala brod vatrom iz svog paslubnogh topa, a onda ga, kada joj se top zaglavio, i dokrajčila sa tri torpeda.
Na drugoj misiji podmornica pod komandom Romeija našla se u noći 11.jula u blizini britanske baze na ostrvu Malta kada je otkrila tri britanska bojna broda u pratnji razarača kako plove prema luci. Napadajući sa površine, „Capponi“ je prema neprijatelju ispalio dva torpeda ali su ona oba promašila cilj. Britanski razarači iz pratnje odmah su napali italijansku podmornicu, pa je „Capponi“ morao zaroniti i pokušati da im pobjegne pod vodom. Podmornica je u narednih nekoliko sati trpjela žestoke napade dubinskm bombama koje su „Cappooniju“ izazvale i ozbiljna oštećenja, ali je vještinom svog komandnata, uspjela da umakne progoniteljima.
Romeijeva podmornica PIER CA
„Pod pravom kišom dubinksih bombi, podmornica podrhtava, škripi i bori se za opstanak: trup i jedna propelerska osovina su joj oštećeni. Havraisan je i žiro-kompas koji nam je jedino sredstvo za orijentaciju u podvodnoj vožnji. „Capponi“ na slijepo tumara pod morem i kada je napokon izronio, spoznali smo da se nalazimo maltene u jazbini neprijatelja – ništa manje nego pred ulazom u luku Valete, kod ostrvca Filfola, u dometu obalne topovske baterije na lokaciji Marsa Sciroko. Situacija je postala izuzetno opasna…“- opisuje ove trenutke u svom dnevniku mornar-osmatrač na „Capponiju“ Luiđi De Dono.
Romei uprkos kritičnoj situaciji nije gubio prisebnost, čak i kada se sve činilo beznadežnim jer se podmornica u površinskoj vožnji ubrzo srela sa patrolnim brod malteške obalne straže.
„Stanje je postalo dramatično kada je komandant koji je bio na tornju podmornice, vidio da se iza ostrva pomalja obris neprijateljskog patrolnog broda-lovca podmornica koji se punom brzinom ustremio ka nama. Što nam preostaje? Da odmah zapucamo, ne dolazi u obzir jer bi to bilo pravo samoubistvo dok smo pred ustima cijevi britanskih obalskih topova kojni nas sa lakoćom mogu raznijeti i poslati na dno.Ne preostaje nam drugo nego igrati na sve ili ništa i poslužiti se lukavstvom…“- piše dalje u dnevniku mornar De Dono.
Srećom za njih, posada patrolnog broda greškom je italijansku podmornicu identifikovala kao francusku koja im se namjerava predati.
Komadant Romeri sa tornja, mašući kapuljačom, tobože je pozdravljao patrolni brod, namamio ga u blizinu „Capponija“ i tek onda naredio svojoj posadui da ga zaspe vatrom iz mitraljeza, Iako je izrešetao protivnika, „Capponi“ ipak nije dovršio posao i potopio neprijateljki patrolni brod jer su, alarmirane pucnjavom na pragu svoje pomorske bez, reagovale britanske obalne topovske baterije sa Malte koje su vatrom, zasule italijansku podmornicu i natjerale je da zaroni i udalji se.
„Nastao je pravi haos- sa oštećenog patrolca i sa obalskih baterija, uraganska vatra se sručila na nas. Što da radimo? Jedini izlaz je bio da se udaljimo sakriveni iza dimne zavjese koju smo pustili i da zaronimo.“- zapisao je svoija sjećanja na te dramatične trenutke drugi mornar sa „Capponija“, Maks Polo.
Podmornica je bila teško oštećena, a jedna od projektila koji su ka njoj isplaili Britanci je čak probio i njen toranj. Kad je zaronila, ispostavilo se da ima prodor vode i da moraju nešto pod hitno preduzeti da saniraju oštećenja. Romei se tada posluižio novim lukavstvom –vratiće se tamo gdje je siguran da ga Britanci neće tražiti – na sami ulaz pred luku Valete i „leći“ podmornicu na dno, dok ne obavi najhitnije popravke. To je i učinio, spustivši „Capponija“ na 102 metra dubine pred ulazom u neprijateljsku luku – dva metra više od maksimalno dozvoljene dubine ronjenja za tu već staru i potrošenu podmornicu. U teškim uslovima, uz prodor viode i opštu havariju na elektro-mreži zbog koje su ostali u mraku, posada je grozničavo radila da sanira oštećenja prije dolaska noči, kako bi „Capponi“ mogao neopaženo izroniti i pobjeći na sigurno.
„U 22.30 sati komandant Romei naredio je izronjavanje, ali se podmornica nije pomjerila sa dna. Kazaljka dubimonjera ostala je prikovana na brojci 102. Pokušava se ponovno i ponovno. Ništa! Ostaje nam samo posljednji, očajnički potez – pokušati da radom motora „odlijepino“ podmornicu od dna i u istom momengtu ispirimo komprimovanim vazduhom sve tankove ronjenja. Ovaj ekstremni manevar je srećom uspio. Osjeća se kako se podmornica pomjera, naginje i polako odljepljuje iz mulja sa dna mora.kazaljka dubinomjera se polako vraća unazad kako se bližimo površini…. Uspjeli smo, spasilio smo se! Sav izubijan, „Capponi“ se vraća u najbližu itaklijannsku luku.“- opisali su članovi Romeijeve posade ove dramatilčne trenutke u kojima za malo nisu ostavili kosti u podmorju Malte.
Prvog septembra 1940. „Capponi“ je bezuspješno torpedom napao jedna britanski razarač kod Malte, a u noći 9. na 10 novembra 1940, „Capponi“ je pedestak milja jugoistočno od Malte, otkrio jaki britanski sastav koga su činila dva bojna broda sa više krstarica i razarača u pratnji. Iako potpuno brojčano nadjačan i uz veliku opasnost da ga otkriju i unište razarači iz pratnje, pod okriljem mraka, Romei se prišunjao Britancima. Da bi što brže došao u povoljnu poziciju za napad, Novljanin u „Capponiju“ se čak nije ustručavao ni da uključi i oštećeni od dva podmorničina dizel-motora, iako je prijetila opasnost da ga Britanci otkriju zbog velikog dima i varnica koje su izbijale iz izduvne cijevi… Sa udaljenosti od oko 4.000 metara pod uglom od 90 stepeni, Romei je ubrzo ispalio tri torpeda na čelni brod u neprijateljskoj formaciji – 190 metara dugi britanski bojni brod „Ramillies“ od 31.000 tona, kako se kasnije ispostavilo. Zaronjeni pd morem, Italijanu u „Capponiju“ jasno su čuli tri eksplozije a njihova podmornica zadrhtala je od udarnog vala jakih detonacija, pa su, uz slavljeničke poklike, zaključili da su sigurno pogodili cilj. Ispostavilo se međutim, da su „Capponijeva“ torpeda na veliku sreću Britanaca, prošla kroz špalir njihovih brodova nijednog ne očešavši, pa su se, došavši do krajnje granice dometa, automatski aktivirale bojeve glave na torpedima i ona su eksplodirala bez opasnosti za Engleze.
iz knjige o avanturama podmornice PIER CAPPON
Italijanska štampa međutim, u duhu ratne propagande objavila je da se britanski bojni brod „Ramillies“ „nakon tri pogotka torpeda mora smatrati potopljenim“. Bez obzira što ga nije potopio, Romei se i u ovoj na njegovu žalost neuspješnoj misiji protiv „Ramilliesa“, iskazao odlučnošću, hrabrošču i vještinom da se prikrade i napadne mnogo brojnijeg neprijatelja, pa je stoga odlikovan najvećim italijanskim vojnim odlikovanjem – Zlatnom medaljom za vojničku hrabrost koja mu je dodijeljena u novembru 1940.
„Kapetan korvete Romeo Romei je primjer sjajne hrabrosti, izuzetnog borbenog duga i visokih vojničkih vrlina.“- piše u odluci o njegovom odlikovanju.
Ranije već, hercegnovski podmorničar okitio se sa dvije Bronzane medalje za vojničku hrabrost a njegovi poduhvati pred obalama Malte, na „kućnom pragu“ neprijatelja – britanske flote, zaradili su mu nadimak „Gusara iz dubina“ kako su Romeija nazivale kitalijanske novine što su opširno pisale o njemu i podmornici „Pier Capponi“. Novski podmorničar u krugovima svojih kolega u Italiji već je uživao gotovo mitski status. Ovaj duo koamadant i njegov ratni brod tada je ovjekovječen i u knjizi pod nazivom „Izvanredne avanture podmornice Pier Capponi“ koju je u januaru 1941. napisao i objavio italijanski autor Pjetro Kaporili.
„Italijan iz Dalmacije, visok, snažno građen, odlučnog izraza, već se istakao potapanjem jednog naoružanog parobroda i napadom na čitavu jednu britansku formaciju, kao i spektakularnim upadom pred samom lukom La Valete. Ovo je pravi gusar iz dubina koji će ispisati sjajne stranice vojničke hrabrosti i slave.“- opisao je Kaporili u toj knjizi kapetana korvete Romea Romeija.
Uslijedile su u februaru i martu 1941. još dvije borbene patrole „Capponija“ po Meditreranu sa kojih se stara i već istrošena podmornica međutim, morala prijevremeno vratiti zbog kvarova. Nesposoban da zaroni, „Caponni“ se 10.marta 1941. vratio sa svoje posljednje ratne patrole u bazu u Mesini. Odlučeno je da se ovdje polovina posade iskrca sa podmornice, a ona pod zapovjedništvom Romeia uputi na obimniji remont u La Speciju. Oštećena podmornica, neposobna da zaroni čime je izgubila svoju osnovnu taktičku prednost, krenula je u površinskoj vožnji sjeverozapadno prema nekoliko stotina milja udaljenoj La Speciji. Prema planu, „Pier Capponi“ je trebao ploviti uz italijansku obalu i redovno se javljati lučkima kapetanijama u područjima kojima je prolazio. Posljednje javljanje podmornica je imala 31.marta kada je bila u visini Napuljskog zaliva, odnono u blizini ostrva i vulkana Stromboli. Uslijedila je radijska tišina i svaki trag podmornice kojoj je zapovijedao rođeni Novljanin je izgubljen. Intenzivna pretraga sa mora i vazduha akvatorijuma iz koga se „Pier Capponi“ posljednji put javio nije dala nikakve rezultate i Ratna mornarica Italije je zvanično podmornicu zavela kao „nestalu u akciji“. Tek nakon završetka Drugog svjetskog rata saznala se njena prava sudbina – „Pier Capponi“ je 31.marta 1941. u Tirenskom moru stradao od torpeda koji je na njega ispalila britanska podmornica „Rorqual“ što je vrebala u tim vodama.
naslovnica italijanskih novina o napadu PIER CAPPONIJA na RAMILLIES
U brodskom dnevnika „Rorquala“ kojim je komandovao poručnik bojnog broda Ronald Djuherst zapisano je da su 31.marta 1941 dok su bili u podvodnoj vožnji blizu Strombolija, u 13.37 sati sonarom registrovali šum propelera nepoznatog broda. Dva minuta kasnije periskopom su na horizontu osmotrili nejasan obris italijanske podmonice u površinskoj vožnji.
„14.02 sati. Ispalio sam 5 torpeda na cilj sa udaljenosti od oko 1.000 jardi (oko 900 metara). Postignuta su dva pogotka i neprijateljska podmornica je brzo potonula. Nema preživjelih.“- zapisao je Djuherst u brodski dnevnik „Rorquala“. Njegova torpeda na dno mora poslala su „Capponija“ i 38 ljudi na italijanskoj podmornici, uključujući i njenog komadanta – jednog od najagresivnijih italijanskih podmorničara u Drugom svjetskom ratu rođenog Bokelja, Romea Romeia. Imao je samo 35 godina i za sobom je ostavio suprugu i tek rođenu kćerku…..
Igrom sudbine, njegova kćerka – sada vremešna dama Nikoleta Romei Beninji je 74 godine nakon ovog tragičniog diogađaja, upravo u luci i brodogradilištu La Specije gdje se njen otac uputio 1941. i nikad nije stigao, imenom Romea Romeia krstila najnoviju, tek sagrađenu, podmornicu italijanske Mornarice. Jedno od najmodernijih plovila te vrtze na svijetu, aktuelni „Romeo Romei“ S- 529, ima tzv AIP pogon i trup od amagnetskih materijala koji tu podmornicu čine vrlo teškom za otkrivanje i idealnom za odvažna dejstva u neprijateljskim vodama, pa je stoga ovaj 57 metara dugi podvodni brod od 1.830 tona, dostojan imena i nastavljača tradicije „Gusara iz dubina“- hercegnovskog italijanskog ratnog heroja, Romea Romeija.
