U nedjelju je 1500 beskućnika i siromašnih bilo na ručku kod Pape Franje povodom obilježavanja trećega Svjetskog dana siromašnih koji organizuje Rimokatolička Crkva. Na jelovniku su bile lazanje, piletina u umaku od gljiva, krumpir, slatkiši, voće i kava. Papine goste u Vatikan su doveli volonteri dobrotvornih udruga koji im svakodnevno pomažu.
Cijelu prošlu sedmicu na Trgu svetog Petra radila je mobilna klinika u kojoj su liječnici volonteri siromasima pružali besplatne specijalističke preglede. U blizini je siromašnima dostupna ordinacija opšte prakse koja im je dostupna tijekom cijele godine, što je još jedna od Franjinih zamisli.
Ranije je na misi za rimske siromahe održanoj na Trgu svetog Petra Franjo kazao da se svi oni boljega imovinskog stanja zbog siromašnih ne bi trebali osjećati “neugodno” nego bi im trebali pomoći koliko god je to moguće.
Dodao je da bi se oni trebali zapitati: “Imam li ja kao kršćanin među prijateljima bar jednu siromašnu osobu?”. Svjetski dan siromašnih uspostavio je papa Franjo apostolskim pismom “Misericordia et misera“ 20. studenoga 2016. godine.
U poruci uz 3. Svjetski dan siromašnih Franjo ističe: “Stoljeća prolaze, ali stanje bogatih i siromašnih ostaje nepromijenjeno, kao da nas povijest ničemu nije naučila. I danas možemo nabrojiti mnoge nove oblike ropstva kojima su izloženi milijuni muškaraca, žena, mladih i djece. Svakodnevno se susrećemo s obiteljima koje su prisiljene napustiti svoj zavičaj i negdje drugdje potražiti mogućnost da prežive; siročad koja je izgubila roditelje ili je nasilno odvojena od njih radi brutalnog izrabljivanja; mladi ljudi koji traže ostvarenje u vlastitome zvanju, ali kojima se priječi pristup zaposlenju zbog kratkovidnih ekonomskih politika; žrtve različitih vrsta nasilja, od prostitucije do trgovine drogom, koje su duboko ponižene.”
Dom omladine Trojica i Udruženje antifašista Kotor povodom Dana opštine Kotor sinoć su organizovali promociju drugog izdanja knjige „Zemlja crnogorska“ autora novinara i publiciste Miša Draškovića u tvrđavi Trojica. U sklopu promocije otvorena je i izložbe pod nazivom „Slike mojih prijatelja“ povodom dvadeset pet godina trajanja galerije „Most“ iz Podgorice.
Brojnu publiku u ime organizatora pozdravio je Gojko Kustudić, koji je podsjetio da Kotor i cijela Boka Kotorska ovog novembra slave 75 godina od oslobođenja.
On se posebno zahvalio autoru knjige, novinaru, publicisti, antifašisti i iznad svega čovjeku Mišu Draškoviću, kao i Branku Kovačeviću vlasniku galerije Most iz Podgorice koji je omogućio izložbu slika najistaknutijih crnogorskih stvaralaca iz druge polovine 20. vijeka i sa početka 21. vijeka kojom obilježava 25 godina postojanja galerije.
„Mala mjesta nisu mala kada u njima dolaze veliki ljudi, a zahvaljujući njima i svima Vama Trojica je noćas veliko mjesto“ – kazao je između ostalog Kustudić.
Profesorica Jasmina Bajo podsjetila je na bogatu biografiji autora knjige, Miša Draškovića koji je radio kao novinar i urednik u Radio Nikšiću i Nikšićkim novinama, a više od polovine radnog vijeka proveo je u Pobjedi kao reporter, čije su putopisne reportaže i zapisi emitovani na RTCG. Drašković je objavio više knjga i dobitnik je brojnih visokih društvenih priznanja.
Promocija knjige „Zemlja crnogorska“
Režiser Vladimir Perović predstavljajući autora istako je da u njegovom stvaralaštvu nema pretjerivanja, a ono što je osjetio kod njega je ljudska mjera.
„Vrijedilo je družiti se sa knjigom „Zemlja crnogorska“ i sa Mišom Draškovićem. Vrijedilo jer mnogo sam neba osvojio, vrijedilo je jer sam spoznao ličnost jednog vrijednog, čestitog umnog i riječitog čovjeka. Vrijedilo je tako mi progovora“ – poručio je Perović.
„Mišo Drašković kao veliki zaljubljenik u Crnu Goru ispisao je veoma interesantnu knjigu „Zemlja crnogorska“ na preko 300 stranica koja je svjedok prošlog i sadašnjeg vremena. Autor je prokstario većim dijelom Crne Gore da zapiše što više ljudskih i životnih priča, stilom vrhunskog novinara i publiciste, vrlo lijepo i suptilno opisao je crnogorski krš, džadu, gorštaka, bistijernu, kuću, palatu običaje…“ – kazala je predsjednica Matice crnogorske ogranak Kotor, Mileva Pejaković Vujošević.
Autor knjige Mišo Drašković kazo je da ga najviše interesuje život običnih ljudi i Crna Gora, ali da žali što umiru mnoga crnogorska sela.
Promocija knjige „Zemlja crnogorska“
„Ako imam crnogorski stav to ne znači da sam antisrbin, antihrvat… Možemo pobjediti samo ako smo složni i prevaziđemo podjele po bilo kom pitanju u našoj Crnoj Gori, jer nažalost mnogi u Crnoj Gori ostaju i opstaju na račun podjela.
Nije bogat onaj što mnogo ima bogat je onaj što mu malo treba, ja sam večeras bogatiji za nova poznanstva i prijateljstva ovde na Trojici“ – zaključio je Drašković.
Promocija knjige „Zemlja crnogorska“
Posjetioci su imali priliku vidjeti likovne radove, koji su krasili zidove tvrđave Trojica, Gojka Berkuljana, Dimitrija Popovića, Nikole Vujoševića, Dada Đurića, Anke Burić, Nikole Kovačevića, Dragana Karadžića, Naoda Zorića, Momčila Macanovića, Željka Đurovića, Filipa Vlahovića, Milke Vujović, Voja Vlahovića, Uroša Toškovića, Mila Pavlovića, Dalibora Ćetkovića, Miloša Vučkovića, Cvjetka Lainovića i Veljka Vulovića iz fundusa galerije Most iz Podgorice.
Na proljeće bi trebalo i definitivno da se zna da li ima nafte u crnogorskom podmorju.
Tada je planirana prva istražna bušotina, a kompanije koje su uradile seizmička i geodetska istraživanja obrađuju prikupljene obimne podatke.
Ukoliko se potvrdi da je crnogorsko podmorje bogato naftom, država bi godišnje dobijala 65 odsto profita od eksploatacije nafte i gasa.
“Nadamo se da će nafte biti, a to ne možemo znati prije sredine sljedeće godine, kada će se završiti to prvo istražno bušenje”, kaže direktor Uprave za ugljovodonike Vladan Dubljević.
Dubljević pojašnjava i šta bi pronalazak nafte značio za prihode Crne Gore.
“Od ukupnog profita koji se zaradi od te nafte, 62 do 68 odsto pripada Crnoj Gori. Ako je profit milijardu, 620 do 680 miliona će pripasti Crnoj Gori”, kaže Dubljević.
Grčka naftna kompanija Energrean, koja je u prvu fazu istražnih bušenja krenula sama na dva bloka površine 338 kvadratnih kilometara kao i italijanski Eni i ruski Novatek, koji istražuju blokove površine 1228 kvadtarnih kilometara, prikupili su geološke i seizmološke podatke.
“Kompanije Eni i Novatek, treba da obrade oko 60 terabajta podataka”, navodi Dubljević.
Prvo svrdlo, prvu istražnu bušotinu možemo očekivati pred početak ljetnje sezone, pojašnjava Dubljević.
“Tada bi trebalo da počne istražno bušenje. I ono bi trebalo da traje tri ili četiri mjeseca”, kazao je Dubljević.
Prva istražna bušotina biće van teritorijalnih voda Crne Gore, na oko 22 kilometra od obale. Prva istraživanja počela su prije godinu, sve na osnovu koncesionog Ugovora koje je Vlada Crne Gore potpisala sa kompanijama Eni i Novatek i Energrean.
Uporedo sa istraživanjima traje i veliki otpor ekoloških udruženja koja se protive ovom projektu.
Da li stogodišnji protok vremena znači i napredak? Ne uvijek! Arhivska fotografija Matkovića mosta i Avramovića krčme, datirana u vrijeme austrougarske uprave nad Bokom Kotorskom i današnja fotografija istog mjesta, ukazuju na sadašnju jaku degradaciju kulturnog pejzaža, propadanje sela i tradicionalnih pješačkih komunikacija.
Ovaj pješački put je bio vjekovna žila-kucavica Herceg Novog i njegovog planinskog zaleđa.
Živ promet je uslovio otvaranje brojnih ugostiteljskih objakata, a jedan od najznačajnijih je bila krčma Avramovića, smještena u velikoj kamenoj kući na sprat, sagrađenoj tik uz Ljuti potok i Matkovića most.
Posljednji period intezivnog života krčma je imala između dva svjetska rata, kada ju je između ostalih, posjećivao jugoslovenski kralj, princ Aleksandar za svojih šetnji u zaleđe, a svake nedelje brojne goste je zabavljao seoski orkestar iz susjednog sela Sasovići.
Za očekivati je da će razvoj aktivnog turizma i kulture boravka u prirodi vremenom dovesti do revitalizacije ove i drugih odredišta našeg zaleđa, uz poštovanje izvornosti pejzaža.
Pokrenuta je inicijativa da se novouređenoj Zračnoj luci Split, koja ruši sve rekorde, da ime po našem velikom inovatoru, Faust Vrančiću, najpoznatijem po izumu padobrana.
Inicijtivu je pokrenuo Večernji list, a koja je podigla puno pozitivinh kometara i odobravanja.
Zračne luke su prozor prema van i prvo mjesto kada turisti stanu na naše tlo. I zato je ime Zračne luke nazvanom po Faustu Vrančiću odlična ideja, prvenstveno kao globalna promocija, pozicioniranje i brendiranje Hrvatske. Također, na otoku Prvić od 2012. godine otvoren je Memorijalni centar ”Faust Vrančić’‘ sa suvremenim postavom multimedijalnim i interaktivnim sadržajima s ciljem promocije lika i djela Fausta Vrančića.
Faust Vrančić rodom iz Šibenika jedan je od najvećih hrvatskih izumitelja svih vremena, a najvažniji izum je svakako padobran.
Njegov Rječnik pet najuglednijih europskih jezika – latinskog, talijanskog, njemačkog, dalmatinskog i mađarskog – prvi je hrvatski i prvi mađarski rječnik u povijesti. Objavljen je u Veneciji 1595. i smatra se temeljem hrvatske leksikografije.
U svojoj zbirci izuma Machinae Novae ili Novi strojevi Faust na 49 bakroreza velikog formata opisuje 56 različitih uređaja i tehničkih konstrukcija. Pored njegova najpoznatijeg izuma – padobrana, istaknuto mjesto zauzimaju dvije skupine projekata – mostovi i mlinovi. Tri su Faustova mosta izumi od velikog značaja jer se kao ideje prvi put pojavljuju u tehničkoj literaturi: Most od zvonovine (bronce) – prva ideja mosta od metala u povijesti tehnike, Most s jednim užetom – preteča moderne žičare te Željezni most – prva ideja mosta ovješenog o lance.
Programom u Ismailiji, u Egiptu, obilježena je 150. godišnjica otvaranja Sueckog kanala, javlja Anadolu Agency (AA).
Čelnik Uprave za Suecki kanal Osama Rabie na programu je dao informacije o brodskom saobraćaju u kanalu u ovom periodu, saopćeno je na stranici Uprave.
Kroz kanal je u ovom periodu, pojasnio je Rabie, prošlo više od milion i 300.000 brodova, od čega je ostvaren prihod od oko 135,6 milijardi dolara.
Rabie je pojasnio kako je u posljednjih godinu ostvaren prihod od šest milijardi doalra, a da je od 2018. kroz kanal prošlo više od 19.000 brodova.
Ceremoniji su prisustvovali egipatski zvaničnici i predstavnici stranih misija u zemlji.
Kanal za brodski saobraćaj otvoren je 17. novembra 1869. godine. Na njegovoj gradnji radilo je više od milion ljudi. Kanal dug 193 kilometra koji spaja Sredozemno i Crveno more, širok je 220 metara, a dubok 24 metra.
Povodom 60 godina postojanja i rada Pomorskog fakulteta Kotor, najavljujemo dane proslave u okviru svečane radne nedjelje od 18. do 22. novembra 2019. godine, po sljedećem rasporedu:
Ponedjeljak, 18. novembar 2019.
10:00 ─ Svečana dodjela diploma, u amfiteatru Pomorskog fakulteta Kotor.
Utorak, 19. novembar 2019.
12:00 ─ Svečana Akademija, Kulturni centar “Nikola Đurković”, Kotor.
19:30 ─ Otvaranje izložbe fotografija i promocija dokumentarnog filma posvećenih plovidbama studenata Pomorskog fakulteta Kotor na š/b Jadran, autora Stevana Kordića i Zorana Radonjića, Pomorski muzej Crne Gore, Kotor.
Srijeda, 20. novembar 2019.
9:00 ─ Dan nauke, na kojemu će biti predstavljeni: Zbornik naučnih radova Pomorskog fakulteta Kotor, Monografija Pomorskog fakulteta Kotor, prezentacija „Pomorski put svile“ Instituta Konfucije, kao i naučni projekti Fakulteta, u amfiteatru Pomorskog fakulteta Kotor.
Petak, 22. novembar 2019.
10:00 ─ Dan otvorenih vrata, Pomorski fakultet Kotor.
“Čestitamo vam svima predstojeći jubilej i nadamo se da ćete svojim prisustvom uveličati naše zajedničke dane proslave!” – poručuju iz menadžmenta Pomorskog fakulteta Kotor.
Pomorski fakultet u Kotoru je visokoškolska ustanova koja pripada Univerzitetu Crne Gore. Osnovan je 1959. godine kao Viša pomorska škola. Prateći narastajuće potrebe pomorske infrastrukture Crne Gore, ova obrazovna ustanova, poznata širom tadašnje Jugoslavije, 1981. godine prerasta u Pomorski fakultet, sa ciljem obrazovanja specijalizovanih pomorskih kadrova na dvogodišnjim studijama (smjer: brodomašinstvo, nautika, pomorska elektrotehnika) i četvorogodišnjim studijama (smjer: upravljanje u pomorstvu). Akademske 1999/2000. godine na Fakultetu se osnivaju Pomorsko-nautički i Brodomašinski odsjek u četvorogodišnjem trajanju.
Danas na Pomorskom fakultetu u Kotoru, u skladu s Bolonjskom deklaracijom, postoje akademske i primijenjene studije u trajanju od po tri godine (šest semestara).
Na osnovu Odlukama o podizanju spomen–obilježja usvojenim na sjednici SO Tivat održanoj 20. avgusta 2019. godine, u ponedjeljak 18. novembra će biti organizovano otkrivanje spomen – ploča posvećenih narodnim herojima Dragu Miloviću i Branku Briniću ispred JU OŠ “Branko Brinić” Radovići u 10,30 sati; dok će otkrivanje spomen- ploče Dragu Miloviću biti organizovano ispred glavnog ulaza JU OŠ “Drago Milović” u 11:30 sati.
Prisutne će pozdraviti predsjednik opštine, dr Siniša Kusovac; sekretarka Sekretarijata za kulturu i društvene djelatnosti, mr Dubravka Nikčević; direktori obrazovnih ustanova, kao i predstavnik UBNOR-a i antifašista Tivat .
U Tivtu boravi 1.057 gostiju
Na tivatskoj rivijeri boravi 1. 057 gostiju ili 23% više nego u istom periodu protekle godine, poadaci su Turističke organizacije.
U privatnom smještaju je smješteno 827 a hotelima 230 stranaca.
Dom omladine Trojica i Udruženje antifašista Kotor povodom Dana opštine Kotor organizuju promociju knjige „Zemlja crnogorska“ autora Miša Draškovića i otvaranje izložbe pod nazivom „Slike mojih prijatelja“ (povodom dvadeset pet godina trajanja galerije MOST iz Podgorice).
Događaji će biti održani u nedjelju 17. novembra u 18 sati u prostoru tvrđave Trojica.
Publika će imati priliku da vidi radove Gojka Berkuljana, Dada Đurića, Dimitrija Popovića, Nikole Vujoševića, Anke Burić, Nikole Kovačevića, Dragana Karadžića, Naoda Zorića, Momčila Macanovića, Željka Đurovića, Filipa Vlahovića, Milke Vujović, Voja Vlahovića, Uroša Toškovića, Mila Pavlovića, Dalibora Ćetkovića, Miloša Vučkovića, Cvjetka Lainovića i Veljka Vulovića.
Pored autora, govoriće: profesorka Jasmina Bajo, režiser Vladimir Perović, etnološknija Mileva Pejaković Vujošević, a ispred organizatora Gojko Kustudić.
Romantičari tvrde da je za brak dovoljna samo ljubav. Da je to “najsnažniji i najdublji element u cijelome životu, glasnik nade, sreće, zanosa; prkosnik svim zakonima, svim konvencijama; najmoćniji kovač ljudske sudbine”. Popularno je poimanje da su brak i ljubav istovjetni, da proističu iz istog motiva i pokrivaju iste ljudske potrebe.
Ali ni danas, kao ni u prošlosti ljudi se nisu udavali i ženili isključivo iz ljubavi. Presudno su o zajednici muškarca i žene odlučivali ekonomski motivi, socijalni status,pripadnost istoj naciji i vjeroispovjesti… Upravo je na prostorima Balkana kroz istoriju pripadnost različitim vjerama često bila nepremostiva prepreka za brak. Nakon godina “kada za većinu to nije bilo presudno”, naročito poslije Drugog svjetskog rata, u posljednjim deseteljećima postaje ponovo važno.
Istraživanje Ministarstva za ljudska i manjinska prava sprovedeno prije godinu, na uzorku od 138 studenata Univerziteta Crne Gore, Gornja Gorica i Mediteran pokazalo je da skoro polovina ispitanika ne bi stupila u brak sa osobom druge vjeroispovjesti, iako za crnogorsko društvo važi uvjerenje da je multikulturalno I multikonfensionalno uz visok stepen međusobne tolerancije.
Etnolog mr Marija Crnić Pejović tvrdi da su mješoviti brakovi između pripadnika različitih nacija i vjeroispovjesti, u Boki doprinjeli , da “politička i društvena previranja, posebno u ekstremnim vremenima, budu rješavana znatno racionalnije, pozitivnije, bez brojnih žrtava na vjerskoj osnovi”.
U radu “Smješani brakovi” objavljenom u Glasniku Etnografskog instituta SANU 2005. godine, navodi da “brakovi među pripadnicima dvije religije imaju višestruki značaj i posljedice: toleranciju, društvena i kulturna prožimanja, šire posmatrano i –politička prožimanja”. Crnić Pejović objašnjava da je “pripadnost jednoj religiju kod nas poistovjećivana sa pripadnošću jednom narodu ( pravoslavci Srbi, rimokatolici Hrvati)”. Crnić Pejović je navela brojne primjere takvih brakova sklopljenih u Boki u 18 i 19 vijeku.
U drugoj polovini 19 vijeka , prema podacima iz knjige vjenčanih obje konfensije u današnjoj hercegnovskoj opštini, zaključeno je 640 brakova od kojih su 72 ili 11, 25 odsto bila “mješovita“. Od ovog broja, 64 mladića rimokatoličke vjere vjenčalo se sa djevojkama pravoslavne vjere (trojica su se vjenčali u u pravoslavnoj crkvi na Toploj) , a osam mladića pravoslavne vjere vjenčalo se djevojkama rimokatoličke vjere.
Herceg Novi – Sv Jeronim
“Katolički mladići koji su sklopili brak sa pravoslavkama, doselili su se uglavnom iz Češke i Dalmacije, po potrebi službe ili u potrazi sa poslom. Većina doseljenih mladića bili su u vojsci, žandarmeriji, finansijskim službama, poštanskom saobraćaju ili su radili kao zanatlije. Djevojke pravoslavne vjerekoje su se udale zate mladiće, bile su više ili manje ekonomski samostalne , živjele su većinom u gradu, na Toploj ili Igalu, a bile su rođene u okolnim selima. Socijalna pripadnostu nije bila presudna za sklapanje ovijh “mješovitih” brakova , jer su i na jednoj i na drugoj strani mladenci pripadali različitim slojevima društva: od služavki i pralja do posjednica, od zemljoradnika i ljekara do industrijalaca”, navodi Marija Crnić Pejović.
Mladenci razločitih vjeroispovjesti morali savladati dodatne prepreke
Crnić Pejović ističe da su mješoviti brakovi morali savladati mnoge prepreke koje se nisu postavljale pred zajdnicu čija su oba bračna druga pripadala istoj vjeroispovjesti.
“Prva prepreka je bila uskladiti odnose dva sveštenika, zatim krštenje djece, održavanje običaja, druženje sa rodbinom I prijateljima obje strane, odlazak u crkvu, a problemi su se mogli javitii prilikom sahrane. Ona navodi da je do prije četvrt vijeka u ovim krajevima, ako žena nije pripadala konfesiji kojoj i suprug, prilikom sahrane opelo je obavljao “njen” veštenik koji bi pokojnicu otpratio do grobaljskih vrata, a do grobnice bi je pratio sveštenik konfesije kojoj je pripadao njen suprug. Danas sve vjerske objede u takvoj situaciji obavlja samo njen sveštenik”, navodi Crnić Pejović.
Herceg Novi
Ona u dokumentima nalazi primjere kako su se dogovarali budući supružnici različitih konfesija o tome kakav će im biti vjerski život . “Sofija, kćer Pavla Rapovca pravoslavca i majke Kate Matković, katolkinje iz sela Sasovići , vjerila se za Vasa Tripkovića iz Sela Trebesin. On je sklapanje braka uslovio prelaskom Sofije na njegovu vjeru”. Navedeno je da je Sofija iako krštena u katoličkoj, vaspitavana u pravoslavnoj vjeri pa su crkvene vlasti odobrile prekrštavanje. Zanimljivo je da Sofijin otac Pavle i njegovi roditelji, prilikom sklapanja braka sa njenom majkom, nisu tražili da onaiz katoličanstva pređe u pravoslavlje.
Jovan Modlidbe vojni hirurg, katolik u predbračnom ugovoru je naveo da će djeca koju bude imao sa Milicom Komnenović pravoslavkom, biti krštena u majčinoj vjeri. Brak je najvjerovatnije sklopljen u Dubrovniku, a njihov sin( Slavomir, Cvjetko, Komnen) rođen 30.jula 1873. godine kršten je, prema ugovoru, u pravoslavnoj vjeri.
Porodice gdje su supružnici bile različitih vjeroispovijesti, najčešće su slavile (obilježavale) vjerske praznike obje konfesije, što se zadržalo do danas. Crnić ističe da je u nekoliko kuća u kojima je domaćin bio pravoslavac, a domaćica kaotiličke vjere, prekađivao pored pravoslavnog i katolički sveštenik. Praksa je nastavljana i poslije smrti supružnika, iako među potomcima nije bilo katolika.
Djevojka
Vojnovići katolici i pravoslavci
Konte užički Jovan (1811-1837) , unuk grofa i admiral ruske crnomorske flote Marka Vojnovića, bio je oženjen Katarinom Gojković iz Herceg Novog sa kojom je imao dva sina –Konstantina i Đorđa. “Jovan je umro veoma mlad, pa se Katarina preudala u porodicu Pelegrinija. Brigu o djeci preuzela je baka po ocu, a kada su napunili 10 godina poslala ih je u gimnaziju u Dubrovnik kod pijaristija gdje su pokršteni u katoličku vjeru. Đorđe je po svemu sudeći nakon studija prava u Padovi, po povratku u Herceg Novi vratio u pravoslavlje. Bio je dugo godina načelnih Herceg Novog , zastupnik, a jedno vrijeme i predsjednik Dalmatinskog sabora. Jedan je od osnivača i vođa Srpske stranke, član Bečkog parlamenta i doživotni član gospodske kuće u Beču, prijatelj sa crnogorskim kraljem Nikolom, odlikovan od srpskog kralja Milana. Uz Ferdiunanda Hazburškog bioje kandidat za bugarski presto.
Njegov brat Konstantin Kosto Vojinović (1832-1903) ostao je u katoličkoj vjeroispovjesti . “Štrosmajeru je pisao “Ako sam po rodu Srb, po politici sam Hrvat, a po vjeri katolik”. Njegovi sinovibili su Ivo Vojinović (1857—1929), poznati pisac, autor Dubrovačke trilogije i dr Lujo Vojinović (1864—1951), sekretar kralja Nikole I Petrovića Njegoša, ministar pravde Knjaževine Crne Gore, guverner kraljevića Aleksandra Karađorđevića, član jugoslovenske delegacije u Versaju, poslanik (ambasador) Kraljevine Crne Gore u Vatikanu.
Koprivica: “Pojam mješoviti brak da ode u arhivarijum prošlosti
Pojam mješovitog braka je u stvari atavizam proistekao iz naših vječitih podijela i prebrojavanja nacionalnih ili vjerskih krvnih zrnaca. Pošto krvna zrnca nemaju ni nacionalne ni vjerske karateristike, a nema ih ni emocija koja je, valjda, pretpostavka braka , onda bi pojam „ mješovitosti“ trebalo da ode u arhivarijum minulih vremena. Naravno, znamo da nije tako u životu, da se još uvijek gleda čegović je on, a čegovićka je ona. To dovodi do apsurda da ćemo par iz iste države, iz istog grada ili sela, pa i iste vjere, a zbog njihovih različitih nacionalnih izjašnjavanja, smatrati „mješovitim“. On Srbin, a ona Crnogorka. I obratno. Nonsens. A počelo je sa ona Hrvatica, on Srbin, on katolik, ona pravoslavna, ona Muslimanka a on katolik, pravoslavni… Mnogo kombinacija u balkanoidnim nacionalnim kuhinjama. Djeca iz tih brakova nose traku na kojoj nevidljivim slovima piše „ on/a/ je iz mješovitog braka“. Šta , to dijete je označeno, drugačije? Kako će se ono izjasniti, kada stasa do izjašnjavanja? Ima jedan dobar pisac, zove se Simo Matavulj, i ima jedna divna priča koja se zove „ Novo vrijeme u starom Rozopeku“ . Rozopek je Herceg Novi , za one koji nisu baš vični čitanju. A tema je ova o kojoj pričamo i mladi ljudi koji su, još u Matavuljevo vrijeme, prevazilazili stigmu mješovitosti. Mi često ističemo Boku kao primjer multinacionlnosti i multikofensionalnosti, baš smo tolerantni i razumni… Ama.. Pročitajmo Matavulja, a diobe su danas žešće nego u Matavuljevo vrijeme, poručuje dramski pisac Stevan Koprivica autor duhovite i svjevremeno veoma gledane TV serije “M(j)ešoviti brak”.
