Sedamnaestoro djece koja su odabrana da predstavljaju Opštinu Herceg Novi na najvećem dječijem muzičkom takmičenju u Crnoj Gori „Crna Gora u ritmu Evrope“ su: Jana Jakšić, Emilija Milak, Sara Giga, Tatjana Sukara, Mija Mišević, Jovana Jančić, Iva Radulović, Zorana Pečurica, Lana Bulatović, Ksenija Pejović, Gala Rašović, Ivana Šundić, Ana Miljanić, Aleksandar Pavlićević, Sara Pečurica, Kristina Naumović i Ana Ercegovic.
Odluku o izboru djece donio je direktor televizijskog programa „Crna Gora u ritmu Evrope“, koji se emituje na televiziji sa nacionalnom pokrivenoscu. Izbor je pao na sedamnaest koji su se pokazali kao najspremniji na nedavno održanoj audiciji u Herceg Novom, za koju se prijavilo sedamdesetoro djece.
Sa njima će u narednom periodu raditi stručni tim organizacije „Crna Gora u ritmu Evrope“, koji će ih pripremiti i osmisliti koreografiju za finalno takmičenje u Tivtu, na proljeće. Na tom nastupu djeca iz Novog će pjesmom i plesom predstavljati jednu od evropskih zemalja, koju će im naknadno dodijeliti organizatori, a nastup će biti osmišljen u saradnji sa ambasadorom te zemlje u Crnoj Gori.
„Crna Gora u ritmu Evrope“ u Herceg Novom se organizuje uz podršku Sekretarijata za kulturu i obrazovanje Opštine Herceg Novi, koji koordinira aktivnosti i prati svaku fazu projekta, od audicija, preko proba do nastupa na ovom takmičenju namijenjenom najmlađima. Učešće u ovom kreativnom projektu je još jedan vid podrške Opštine djeci i mladima, razvoju njihove kreativnosti i otvorenosti, stvaranju novih prijateljstava i sticanju znanja.
Tvrđava Arza u Upravi za nekretnine nije upisana kao kulturno-istorijski spomenik, niti kao zaštićeno kulturno-istorijsko dobro, već kao „stambena zgrada“ od 430 metara kvadratnih, prema podacima kojima raspolaže „Dan”.
Nadležni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara godinama mimo zakona zanemaruju vrijedan kulturno-istorijski objekat – tvrđavu Arza na Luštici.
Zakonom o zaštiti kulturnih dobara propisano je da kulturno dobro može biti u državnoj ili privatnoj svojni, član 2, kao i da svako može da podnese nadležnoj Upravi inicijativu za uspostavljanje zaštite kulturnog dobra.
U daljim odredbama tog zakona propisano je kako se utvrđuje status kulturnog dobra, uspostavlja zaštita na kulturno-istorijskom dobru, kao i upis u katastar nepokretnosti.
Iz Područne jedinice Uprave za nekretnine saopštili da inicijativa za uspostavljanje zaštite Arze kao kulturnog dobra nije podnijeta, piše Dan.
Prema Ustavu, država štiti kulturnu baštinu, što, kada je u pitanju tvrđava Arza, nije slučaj.
„Dan” je pokušao da dobije odgovore iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, međutim, niko nije odgovarao na pitanja proslijeđena početkom prošle nedjelje. Kratak komentar smo dobili samo od bivše direktorice te institucije Anastazije Miranović, koja je saopštila da od 25. maja nije više u Upravi za zaštitu kulturnih dobara i da nije nadležna za odgovore, iako je godinama pokrivala važnu funkciju sa koje je mogla da reaguje kad je u pitanju tvrđava Arza.
Arza
Svaki objekat koji ima karakteristike kulturno-istorijskog spomenika, odnosno kulturnog dobra, zaštićen je po Ustavu Crne Gore, bez obzira da li je upisan, kazao je medijima arhitekta doc. dr Boris Ilijanić.
– Arza nije bila upisana u registar, kao i svi objekti autrijskih fortifikacija koje je koristila vojska. Popisom iz 2013. godine, kada je urađena valorizacija i revalorizacija kulturnih dobara na teritoriji Crne Gore je kompletirana i ona je tu upisana – objasnio je Ilijanić.
Austrijska tvrđava koja gleda na ulaz u Bokokotorski zaliv zaštićena je zakonom i niko je ne može srušiti niti dograđivati bez saglasnosti Uprave za zaštitu spomenika kulture – kategoričan je Ilijanić.
Kada je popis završen 2013. godine trebalo je sva kulturno-istorijska dobra upisati u katastar kao takva, jer tako nalaže i Zakon o zaštiti spomenika kulture. Taj posao, međutim, nikada nije završen.
Kompanija „RCG invest”, koja je dijelom u vlasništvu biznismena Mirka Latinovića, člana organizovane kriminalne grupe iz Budve nekadašnjeg potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića, pokrenula je prodaju vrijednog građevinskog zemljišta na Luštici, površine oko 110 hiljada kvadrata, sa austrougarskom tvrđavom Arza. Prodaja te vrijedne imovine objavljena je na sajtu Freš agencije za nekretnine.
– Građevinsko zemljište, na prodaju, površine 107.858 metara kvadratnih uključujući vlastitu plažu 5.690 kvadrata (zemljište) i austrougarska tvrđava Arza 1.455 metara kvadratnih (građevina). Parcela se nalazi na ulazu u Bokokotorski zaliv, na poluostrvu Luštica, i ima direktan izlaz u Jadransko more i vlastite plaže. Ukupna građevinska površina od 10.078 metara kvadratnih. Cijena po dogovoru – piše na sajtu agencije za nekretnine.
Prioritetan zadatak Kancelarije za saradnju sa mjesnim zajednicama i pružanje pravne pomoći građanima je izbor organa mjesnih zajednica u Opštini Tivat (Krašići, Gradiošnica, Lepetane, Lastva-Seljanovo) kao i osnivanje mjesne zajednice Tivat – Centar – saopšteno je juče iz lokalne uprave.
„Ostvarivanje što boljeg i efikasnijeg rada svih MZ sa teritorije opštine Tivat je krajnji cilj djelovanja Kancelarije. Na taj način će se stvoriti svi neophodni uslovi za intezivnije i kvalitetnije učestvovanje građana sa područja MZ u odlučivanju o poslovima koji su od izuzetnog interesa za lokalno stanovništvo, samim tim i lakše obavještavanje o aktuelnim problemima i njihovim potrebama”- saopštio je Ivan Obradović, šef Kancelarije, koja je formirana nedavno, u okviru Sekretarijata za lokalnu samoupravu.
Postojećim MZ predstoji izbor Savjeta i nadzornog odbora, a zadatak Kancelarije je regulisanje imovinsko-pravnih pitanja MZ, te tehničko unapređenje ili obnavljanje informatičke i ostale kancelarijske opreme za rad tih organa.
„Definisaćemo i modele i dinamiku pružanja pravne pomoći iz oblasti rada lokalne samouprave građanima, inicirati sastanke sa predsjednicima Savjeta MZ i koordinirati njihovu saradnju sa opštinskim službama.“ – dodao je Obradović.
Hodočašće vjernika Kotorske biskupije u Lurd (hodočašće je otvoreno i za vjernike drugih biskupija) biće organizovano od 1. do 9. maja.
Program je vrlo sadržajan i osim hodočasničke dimenzije na putu se upoznaje i kulturna baština podneblja kroz koja se prolazi, Caracassonnea, Notre-Dame de Lagheta, Avignona, Padova.
Putuje se samo po danu i na putu u Lurd i u povratku se po dva puta spava, u Lovranu i kod Nice uz večeru i doručak, a u Lurdu je puni pansion.
Cijena aranžmana je 500 eura, sa mogućnošću plaćanja u više rata. U cijenu je uključena i polisa putnog osiguranja.
Organizatori poručuju da ima još slobodnih mjesta
Više informacija na tel 067 261 767 don Robert Tonsati, +385 95 90 123 58 Marija Jovović.
Lourdes je mali trgovački gradić smješten u podnožju Pirineja u kojem se najviše isticao utvrđeni dvorac. Nakon ukazanja Blažene Djevice Marije djevojčici Bernadetti Soubirous Lourdes se razvio u veliko turističko odredište kao Marijansko svetište.
Danas Lourdes broji oko 17000 stanovnika, ima preko 400 hotela i sposoban je prihvatiti između 5 i 6 milijuna hodočasnika i turista svake godine. To je mjesto molitve, pokore, mira, milosti i mjesto tolikih čudesa. Lourdes treba posjetiti jer samo na taj način možete doživjeti njegovu veličinu i značenje.
U saradnji sa hercegnovskom Knjižarom So, predlažemo uz koje bismo se to naslove mogli da opustimo ili zapitamo spram stvarnosti uramljene feštama.
Unutrašnje dvorište nova je knjiga višestruko nagrađivanog Gorana Petrovića. Njegovi književni junaci oblikuju čudesan svijet: Susjed iz zgrade pretvara se u anđela, ljudi koračaju lebdeći iznad zemlje, a treći se bave iskopavanjem sreće. Takav svijet kreiran od autora kakav je Petrović čini se stvarnijim od onoga koji zaista živimo. Nepodijeljeno je mišljenje kritike da Unutrašnje dvorište predstavlja jednu od najautentičnijih pustolovina u savremenoj srpskoj književnosti. Izdavač je Laguna.
Ljudi delfini Torstena Krola egzotičan je, uzbudljiv i originalan roman – jedan od sasvim rijetke vrste koji nam vraća film na scene iz romana kao da je riječ o najboljem filmu. Par godina nakon Drugog svjetskog rata, njemačka udovica Helga, sa dva svoja sina dolazi u Venecuelu. Avion ulijeće u tropsku oluju i pada u rijeku u zabačenom dijelu Amazonije. Spasavaju ih Jojomaji, izolovano indijansko pleme, potpuno nago – što će i junaci uskoro postati. Među indijancima je i antropolog Gerhard Vencler, koji je most između plemena i porodice. U sudaru dvije kulture opravdano se postavlja pitanje koja je ona „primitivnija“. Šta god da čitalac očekuje, dobiće triput više. Izdavač je Stylos.
U savremenom klasiku Umreti u proleće autor Ralf Rotman pripovijeda o Valteru i Fiteu, dvojici 17-godišnjaka iz sjeverne Njemačke koji su prinudno regrutovani u februaru 1945. Valter je angažovan kao vozač intendantske jedinice oružanih odreda SS, a Fite mora na front. Dezertira, ali ga hvataju i osuđuju na smrt, dok će Valter biti prinuđen da strijelja najboljeg druga. Na živopisan i gotovo filmski način, višestruko nagrađivani književnik Ralf Rotman prikazuje njemačke zločine, ali i patnju sopstvenog naroda u posljednjim danima Drugog svjetskog rata. Izdavač je Laguna.
Crveni april roman je Santjaga Ronkarolja, jednog od najnagrađivanijih mladih pisaca današnjice. Kao što sam autor naglašava oduvijek je želio da napiše triler sa serijskim ubicama i čudovišnim zločinima. Napokon, neophodne elemente našao je u istoriji svog rodnog Perua. U zaraćenoj oblasti i gradu nastanjenom utvarama zamjenik okružnog tužioca Feliks Saldivar istražuje ubistva. Upoznaće užas koji nije predviđen Krivičnim zakonom. Izdavač je Laguna.
Kako je biti engleski vitez knjiga je Anete Garneri koju je bogato ilustrovao Marijano Epelbaum i koja je namijenjena mlađim čitaocima. 14. je vijek a Ričard Maršal je štitonoša u srednjovjekovnoj Engleskoj. Kroz njegovu priču saznaćemo mnogo toga o vitezovima, njihovoj specijalnoj obuci, životu na zamku, čuvenim viteškim turnirima, borbama prsa u prsa. Sem toga Garnerova nam objašnjava ko su bili i kakvu ulogu su imali lordovi, kakvu kralj i papa, kao i oni iz nižeg staleža: trgovci, vlasnici zemlje, zanatlije, kmetovi, nadničari. U knjizi se nalazi i deset nevjerovatnih činjenica o vitezovima. Izdavač je Pčelica.
Tajni život drveća knjiga je koja je uspjela da privuče pažnju svjetskih razmjera i postane besteler. Ugledni šumarski injženjer Peter Voleben pruža nam uvid u skriveni život drveća – i pritom iznosi na vidjelo nevjerovatne stvari: drveće ima pamćenje, razmjenjuje poruke, osjeća bol i dobija opekotine od sunca, kao i bore. Neko drveće komunicira pomoću posebnih signala. Kada insekti napadnu drvo, ono ispušta mirise i drveće u širokom krugu koje prima ove poruke priprema se za napad tako što za samo nekoliko minuta počne da luči gorke materije koje rastjeruju insekte. Izdavač je Laguna.
Neron, 2000 godina Masima Finija knjiga je o jednoj zaista posebnoj istorijskoj ličnosti. Niko, sem možda Adolfa Hitlera, nije bio tako ocrnjen kao Neron. Neki hrišćanski pisci smatrali su ga Antihristom. On je, u stvari, bio veliki državnik ali i veliki ljubitelj muzike, poezije, glume, likovnih umjetnsti, nauke i tehnike. Tokom 14 godina njegove vladavine Rimsko carstvo je upoznalo razdoblje mira i napretka kao nikad do tada. Svakako je bio i megaloman, vizionar, psihički labilna ličnost, žrtva svoje autoritarne i beskrupulozne majke. Neron je bio monarh koji je nastojao vladati u korist naroda, a protiv oligarhije. Izdavač je Ukronija.
*Na kraju podsjećamo da se na fejsbuk stranici Knjižare So mogu pročitati sve izdavačke informacije i freške knjižarske novitade.
Malo stariji čitaoci- makar oni koji pamte osamdesete godine prošloga stoljeća- znaju: nikad Splitom nije bilo uputno i pametno prošetati u dresovima sa grbovima beogradskih sportskih klubovâ, pogotovo ne u dresu sa grbom Crvene Zvezde. Najprije je to bilo neuputno i nepametno iz razloga velikog fudbalskog rivalstva između Hajduka i Crvene Zvezde, dva fudbalska kluba koja su u SFRJ pripadali- zajedno sa Dinamom iz Zagreba i Partizanom iz Beograda-takozvanoj velikoj četvorki nekadašnjeg jugoslovenskog fudbala. FK CrvenaZvezda u Splitu nikad nije bila dočekivana crvenim tepihom, a kad je krajem osamdesetih godinâ prošloga stoljeća naišla plima nacionalizma, kad su počela nacionalistička prepucavanja između Srbâ i Hrvatâ- prepucavanja koja su svoj prvi ventil našla upravo na fudbalskim stadionima u vidu raznovrsnih formi navijačkog divljanja- i kad je, konačno, početkom devedesetih u Hrvatskoj počeo otvoreni rat između Srbâ i Hrvatâ, netrpeljivost prema grbu Crvene Zvezde u Splitu (kao i u ostatku Hrvatske) prerasla je- iz odijuma prema samo Crvenoj Zvezdi– u netrpeljivost i mržnju prema narodu čiji je Crvena Zvezda tih godinâ bila jedna od najmarkantnijih simbolâ. Komotno se može ustvrditi da su CrvenaZvezda i njen grb- vjerovatno tim prije i tim više što je vođa navijačâ Crvene Zvezdebio poznati zlikovac Željko Ražnatović Arkan- tih ranih devedesetih u Hrvatskoj, a u Splitu pogotovo, postali svojevrsna metonimija jednog naroda: naroda koji je u tom istorijskom trenutku nesporno bio centralni objekat veoma intenzivne mržnje najvećeg dijela hrvatskog naroda.
Gotovo dvadeset pet godina poslije kraja rata između Srbâ i Hrvatâ u Hrvatskoj u taj Split, da odigraju jednu utakmicu, dolaze trojica momakâ, vaterpolistâ iz Beograda. I, u slobodnom vremenu prije utakmice, odlaze- gdje bi drugo- nego na splitsku rivu da popiju piće i da se nagledaju lijepih djevojakâ. Nemam baš nikakvih saznanjâ o toj trojici momakâ: o njihovim uvjerenjima, stavovima po ovom ili onom pitanju, o njihovom poznavanju i/ili nepoznavanju ovdašnje novije istorije. Ali smio bih se kladiti- sa snažnim ubjeđenjem da ću dobiti tu opkladu- kladiti u sljedeće: ni u naznakama njih trojica nisu (bili) svjesni posljedicâ koje bi ih mogle snaći ako splitskom rivom prošetaju u trenerkama sa grbom Crvene Zvezde.
Jer: to su momci od dvadesetak godinâ koji nisu bili rođeni ni u vrijeme kad je rat na ex SFRJ prostoru završio a kamoli u vrijeme kad se šovinizam u bivšoj SFRJ zahuktavao da uskoro započne svoj krvavi pir. To su momci koji samo kroz priče starijih znaju za ta zla vremena, koje ta zla vremena uopšte ne zanimaju, momci koji gledaju u budućnost i koji misle da je cijeli svijet njihov. I to je normalan pristup životu jednog momka od dvadesetak godinâ u svakom normalnom društvu i u svakoj normalnoj zemlji na svijetu. Ne i na Zapadnom Balkanu, nažalost. Jer, na Zapadnom Balkanu uvijek iza ćoška čučineki kelner-šovinist koji pamti neke stare nacionalne račune, koji u sekundi registruje „naše vječne i najveće neprijatelje“, i koji će „patriotski“ pozvati svoje prijatelje huligane da se pesnicama, šipkama i noževima obračunaju sa tim „našim vječnim neprijateljima“. Ostatak splitske priče znamo.
Krucijalno pitanje koje se ovdje postavlja je sljedeće: kako je moguće da trideset godinâ od početka rata na ex SFRJ prostorui gotovo dvadeset pet godinâod završetka tog rata mi ni za pedalj nismo napredovali u smirivanju tenzijâ sa početka devedesetih godinâprošloga stoljeća i kako je moguće da ni za pedalj nismo odmakli u liječenju međunacionalne mržnje (jer svaka mržnja- čak i kad ima opravdanje i podlogu u realnosti- u suštini je bolest, a najopasnija je za onoga ko je nosi u sebi)? Jer, ako je vjerovati jednom od napadnutih vaterpolistâCrvene Zvezde (a ne vidim razlog da mu ne vjerujemo)- onome koji je skočio u more da pobjegne od batinâ- uvrede na njegov račun nastavile su se i kad su huligani pobjegli, od strane ljudi koji su se u tom trenutku zatekli na splitskoj rivi (premda bi logično bilo očekivati da mu pomognu). Da neko ne bi bio u zabludi da sam se koncentrisao samo na kritiku Splita i Splićanâ: apsolutno sam siguran da bi i neko ko bi Knez Mihajlovom u Beogradu prošetao u dresu Hajduka iz Splita ili Dinama iz Zagreba- pa sve da je to uradio samo sa namjerom da se našali i da ispadne faca, i sve da su mu oba djeda bili tjelohranitelji Draže Mihailovića- doživio istu sudbinu kao trojica vaterpolistâ Crvene Zvezde u Splitu.
Odakle- još uvijek i (relativno) mnogo godina od završetka ratnih sukobâ- ovolika mržnja, kao da su međunacionalni sukobi na ex SFRJ prostoru počeli tek prije mjesec dana?
Razlog za to je, po mišljenju autora ovog članka, što u zadnjih dvadeset pet godinâ nijedan režim na vlasti u državama bivše SFRJ- a to se pogotovo odnosi na režime u Srbiji i u Hrvatskoj i na srpske i hrvatske državnike (koji, kao lideri dva najmnogoljudnija naroda na prostoru nekadašnje SFRJ, imaju i najveću odgovornost za kreiranje društveno-političke klime na teritoriji bivše nam države)- nije iskreno pristupio procesu pomirenja narodâ koji su sudjelovali u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. Naprotiv: ne da nisu iskreno radili na pomirenju i (ponovnom) uzajamnom približavanju tih narodâ nego su svjesno- zbog vlastitih političkih interesâ- kočili (i koče) taj proces. Najmoćniji distributer te i takve političke orijentacije- orijentacije koja se svjesno kreira u centrima političke moći- jesu, naravno, najvažniji mediji, prije svega Javni servisi i televizije sa nacionalnom frekvencijom u državama nastalim na ruševinama bivše SFRJ. Javni servisi, prije svega HRT i RTS, ne vrše, doduše- kao početkom devedesetih godinâ prošloga stoljeća- onako brutalnu propagandu i poticanje na mržnju prema susjednim narodima sa kojima je njihov narod ušao u (ratni) sukob; ne zato što to (ponovo) ne bi radili, nego zato što tako nešto u sadašnjoj geopolitičkoj konstelaciji naprosto nije moguće. Ali netrpeljivost se potiče na bezbroj drugih načinâ: sitnih, naoko nenapadnih, a u suštini mnogo perfidnijih. Radi se to kroz stalno podsjećanje na zločine koje je u ratu napravila ova ili ona zaraćena strana; kroz markantno obilježavanje nekih obljetnicâ vezanih za rat od 1991.-1995.; kroz proizvoljno i subjektivno tumačenje istorije onako kako to odgovara jednom, drugom ili trećem narodu, bez volje i želje da se pojedina istorijska dešavanja sagledaju neutralno, nepristrasno i objektivno; kroz izdvajanje iz istorije baš onih događajâ kad su Srbi, Hrvati i Bošnjaci dolazili u konfliktne situacije itd. Kad se sve pomenuto uzme u obzir, splitski događaj je nešto što se, nažalost, desilo sasvim logično i nešto što je na ovim prostorima (i dalje) potpuno očekivano. Jer, 1991. godina na ex SFRJ prostorima u suštini nikad nije upokojena. I ne da taj vampir 1991. godine nikad nije upokojen, nego se, naprotiv, čini da je aktivniji i življi nego ikada. Pitanje je da li će se u skorije vrijeme naći neko dovoljno hrabar da mu kolcem konačno probode srce.
Prije nekih desetak godina na jednoj od srbijanskih televizijâ gostovao je sjajni (nažalost odnedavno pokojni) akademik Vladeta Jerotić. U toj emisiji, govoreći između ostalog i o međunacionalnoj mržnji na prostoru bivše Jugoslavije, akademik Jerotić kazao je da kad bi srpski, hrvatski i bošnjački mediji svakog dana emitovali emisije od samo desetak-petnaest minutâ trajanja- emisije u kojima bi se prikazivali primjeri saradnje i ljubavi između Srbâ, Hrvatâ i Bošnjakâ- odnosi između ovih narodâ krenuli bi u sasvim drugom pravcu od ovog u kojem trenutno idu. U tom slučaju teško da bismo slušali vijesti poput one sa splitske rive od prije par danâ. Nažalost, akademika Jerotića i ostale mudre ljude na ex SFRJ prostorima izgleda da nema ko da čuje. A ponajmanje takve ljude čuju i uvažavaju ovdašnji političari koji bi najprije trebalo da ih čuju i da uvaže njihove savjete i poruke.
Rekonstrukcija magistaralnog puta Debeli brijeg-Herceg Novi, u dužini od 2, 2 km, počela je danas postavljanjerm semaforska signalizacija, a saobraćaj je usporen i odvija se jednom trakom naizmjenično. Vrijednost radova je oko 1,8 miliona eura.
Planirana rekonstrukcija je u skladu sa Prostornim planom obalnog područja Crne Gore, investitor je Direkcija za saobraćaj, a radove će izvoditi “Tehnoput MNE”. Sa njima je sklopljen ugovor 25. septembra. Glavni projekat je urađen na osnovu Urbanističko tehničkih uslova Ministarstva održivog razvoja i turizma.
Radovi bi trebalo da traju 150 dana, biće obustavljeni tokom glavne turističke sezone, a predviđena je rekonstrukcija magistralnog puta od mosta na rijeci Sutorina pa do skretanja za Mojdeški put.
Planirana rekonstrukcija podrazumjeva ivesticiono održavanje postojaće trase puta u cijeloj dužini, rekonstrukciju –sanicaju dva mosta ukupne dužine 67m, kao i odvođenje atmosferskih voda projektovanim kolektorima. U cilju zaštite okoline prije ispuštanja prikupljenih voda predviđeno je prečišćevanje preko separatora ulja i naftnih derivata.
Pripremni radovi obuhvataće ograđivanje gradilišta, izgradnju pomoćnih gradilišnih saobraćajnica za izradu nasipa i usjeka, povezivanje gradilišta na priključke, uređenje lokacije za dopremu materijala, čišćenje terena, obilježavanje zahvata gradilišta, odstranjivanje grmlja i drveća, iskop-utovar-odvoz zemljanog materijala radi proširenja postojeće saobraćajnice i bezbjednog saobraćanja na gradilištu.
Naučnici došli do nevjerojatnog otkrića: do kraja stoljeća gotovo pola svjetskih oceana neće izgledati isto, a posljedice mogu biti opasne
Boka Kotorska – foto Boka News
Ocean će u skoroj budućnosti promijeniti boju – ne značajno, ali u tolikoj mjeri da nam posluži kao upozorenje da su efekti koje globalno zatopljenje ima na naš ekosistem daleko veći nego što bismo pomislili, uz to i da iz dana u dan opasnosti rastu, prenosi CNN.
Neće postati žarkonarančast, crven ili roz, ali definitivno neće izgledati kao što izgleda danas. Promjena će se dogoditi uslijed događanja u ekosustavu koji značajno utječe na boju koju ljudsko oko registrira.
Radi se u stvari o tome da će plavi dijelovi oceana postati mnogo žarkije plavi, a intenzivirat će se i boja zelenih područja. Znanstvenici su došli do ovih zaključaka na temelju modela koji simulira rast sićušnih bića koji žive u oceanima i utječu na boju koju vidimo, stoji u istraživanju objavljenom u ponedjeljak u Nature Communications Journalu.
Ocean, koji nam djeluje plav ili zelen, ovisno o području, izgleda nam tako upravo zbog kombinacije udara sunčevih zraka o vodu i svega onoga što obitava ispod površine. Molekule vode apsorbiraju sve osim plave boje u spektru i upravo nju reflektiraju – tako ljudsko oko poima boju.
A što nam more djeluje zelenije, to znači da ispod površine obitava veća količina fitoplanktona, sićušnih, mikroskopskih organizama koji, baš poput biljaka, koriste klorofil u procesu fotosinteze. Kada se pod vodom nađe veća količina ovih organizama koji upijaju svjetlost, također potrebnu u procesu stvaranja energije za život, površina vode izgleda zelenija. Što ih je manje, bit će – plavija.
O čemu ovisi njihov rast?
Rasprostranjenost fitoplanktona ovisi o količini svjetlosti, ugljikovog dioksida i nutrijenta klorofila. A kako klimatske promjene utječu na promjene u oceanskim strujama, kao direktna posljedica se događa da na nekim područjima jednostavno nema dovoljno nutrijenata da bi se fitoplanktoni prehranili, pa njihov broj opada.
Drugim riječima, količina klorofila na nekim područjima, uslijed promjena u klimi, opada. Promatrajući snimke satelitom, znanstvenici su zaključili da će doći do značajne promjene u boji oceana mnogo ranije nego što se mislilo.
U suptropskim područjima predviđa se tako značajno opadanje broja fitoplanktona – riječ je o područjima blizu ekvatora, poput Bermuda i Bahama koji su ionako siromašni ovom vrstom.
Regije koje pak obiluju zelenim nutrijentom, kao što su primjerice Južni ocean (ili Južni polarni ocean, blizu Antarktike) te dijelovi sjeverno u Atlantskom oceanu, izgledat će mnogo zelenije nego ikad prije, budući da se zbog globalnog zatopljenja mijenja slika tamošnjeg ekosustava.
Zaključak je da će do kraja 21. stoljeća pola svjetskih oceanskih voda promijeniti boju, stoji u istraživanju.
Upozoravaju znanstvenici i da je to izuzetno loše, iz nekoliko razloga: najprije, fitoplankton iz zraka uklanja znatnu količinu ugljikova dioksida, na isti način na koji to rade zelene biljke koje stvaraju kisik. Uz to, oni su i na dnu hranidbenog lanca – razlog su što neke životinjske vrste obitavaju na određenim područjima.
Nacionalni park Durmitor je zaštićeno prirodno područje izuzetnih prirodnih vrijednosti, omiljena turistička destinacija i izazov za posjetioce i zimi i ljeti.
„Nacionalni park privlači posjetioce iz svih krajeva svijeta tokom, možemo slobodno reći, čitave godine i pruža idealne uslove za rekreaciju, sport i boravak u prirodi. Naš dugoročni cilj je da, osim zaštite i valorizacije prirodnih vrijednosti, u kontinuitetu unaprjeđujemo postojeću turističku ponudu i osmislimo atraktivnu i održivu ponudu koja će tokom čitav godine imati brojne turiste“, informisao je direktor JPNPCG Elvir Klica.
Trend posjete Parka je u porastu iz godine u godinu. Prošle godine NP Durmitor posjetilo je ukupno 220.207 turista, što je za 19 posto više u odnosu na 2017. godinu. Ukoliko uporedimo podatke iz 2010. i 2018. godine, oni pokazuju da je broj posjetilaca povećan za skoro pet puta. To nam ukazuje na kontinuitet zainteresovanosti domaćih i međunarodnih posjetilaca za turističku ponudu ovog zaštićenog područja i UNESKO sajta, kao i na obavezu da u narednom periodu, u saradnji sa institucijama sistema unaprijeđujemo postojeću turističku ponudu i osmišljavamo novu, u skladu sa principima održivog razvoja.
Tokom 2019. godine godine planirane su brojne programske aktivnosti u cilju zaštite, očuvanja, unaprjeđivanja turističke ponude i promocije Nacionalnog parka koje ćemo, vjerujemo, uspješno realizovati, kako samostalno, tako i u saradnji sa drugim subjektima. Od značajnijih manifestacija kojima tradicionalno promovišemo vrijednosti i ljepote Parka, možemo izdvojiti Osmomartovsku izložbu ručnih radova i predmeta sa Durmitorskog područja, „Dane planinskog cvijeća” u saradnji sa opštinom Žabljak sredinom jula, kao i obilježavanje „Dana NP Durmitor“, u septembru, u cilju promocije „opendoor“ aktivnosti kao što su kajakarenje, pješačenje i biciklizam. U saradnji sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma, NTO CG i lokalnim turističkim organizacijama, nastavićemo sa učestvovanjem u realizaciji projekta „Panoramski put – Durmitorski prsten“ kojim je predviđeno postavljanje odmorišnog mobilijara i realizacija drugih aktivnosti u cilju promocije durmitorskog područja. Takođe ćemo u saradnji sa Planinarskim savezom Crne Gore realizovati aktivnosti u cilju unaprjeđivanja postojećih i formiranja novih vidikovaca, osmatračnica, odmorišta i formiranja novih planinarskih staza.
„Nacionalni park Durmitor – kao jednu od najatraktivnijih destinacija sjevera Crne Gore, osim turista, imali su priliku da u proteklom periodu posjete i međunarodni novinari, blogeri i turoperatori sa značajnih tržišta (Njemačka, Austrija, Francuska, Poljska, Japan, Kina), tako da ćemo i tokom ove godine, u saradnji sa NTO Crne Gore, nastaviti sa promocijom najatraktivnije turističke ponude, ne samo ovog, već svih pet nacionalnih parkova“, zaključio je Klica.
