Grad raste, groblja postaju tijesna, na Savini mjesta za proširenje nema, a sve ih je manje i na crkvenim. Otud se prije devet godina rodila ideja kod 66-godišnjeg Milenka Bojanića da na placu u Ratiševini izgradi privatno groblje.

“Imao sam nekih sredstava i razmišljao sam u šta da ih uložim. Nedostatak grobnih mjesta u našoj opštini je višegodišnji problem. Otišao sam u opštinu da bih vidio šta je sve potrebno od papira da bi se otvorilo groblje. To je bilo 2010. godine, a tada je predsjednik opštine bio Dejan Mandić, a njegov pomoćnik Vlado Mračević. Kada sam izložio ideju, on je rekao da je dobra jer na taj način Herceg Novi može riješiti problem manjka grobnih mjesta. Kompletiranje papirologije je dugo trajalo, morao sam da dobijem sve saglasnosti, a zatim sam pauzirao godinu i po zbog bolesti”, priča za Pobjedu Bojanić, vlasnik prvog i za sada jedinog privatnog groblja u Herceg Novom.

Dodaje da je po njegovim informacijama jedino i u Crnoj Gori, ali da u okruženju, u Hrvatskoj i Bosni, postoje privatna groblja.

Bojanić je nesvakidašnji “biznis“ počeo tako što je otvorio preduzeće za pogrebne usluge “Vječnost“. Kupio je plac u Ratiševini, na granici tog sela i Sutorine, udaljeno od 1.100 metara od Jadranske magistrale i napravio oko 40 grobnica.

“Plac je površine 5.600 kvadrata. Uređujem groblje polako, snalazim se. Za sada radim uglavnom sam, za teže poslove angažujem radnika, dođe i sin da pomogne. Radim kada god vrijeme dozvoli, kada je kiša sjedim, odmaram i razmišljam šta dalje. Uložio sam dosta sredstava, za kupovinu placa, zemljane radove, izgradnju grobnica, veliki dio sam se zadužio… Srećom, kod rodbine i prijatelja, pa me još ne „pritiskaju“ da vraćam”, kaže Bojanić.

Podigao je i kredit da bi okončao neke radove.

”Trudim se da groblje bude uređeno, po svim standardima. Staze su metar i po širine, između grobnica ima prostora da se normalno prolazi jer je ružno da se gazi po tuđim grobovima. Sada popločavam kamenom staze, to jeste teže i skuplje, ali želim da lijepo izgleda. Postaviću i ogradu oko cijelog groblja, klupe, a namjera mi je da posadim nekoliko stabala platana uz ogradu radi hladovine. Mora se raditi onako kako treba, da bude funkcionalnog”.

Pripremio kamen za crkvu

“U dogledno vrijeme, ako budem imao sredstava, izgradio bih i objekat za cvjećaru, restoran, kako bi se ljudi imali gdje poslužiti, kao i malu crkvu za koju sam pripremio kamen. Crkvu bih poklonio selu.  Put do groblja je makadamski, u solidnom stanju, ali ću moliti opštinu da mi pomogne da ga uredimo. Ako ne budu pristali moraću sam, barem dio”, objašnjava Milenko Bojanić.

Cilj mu je da u skorije vrijeme napravi kapelu i sanitarni čvor. Vodu je doveo do placa, a uskoro će i struju. Zatražiće pomoć od opštine za asfaltiranje ili betoniranje puta do groblja. To su najveći problemi koje mora u skorije vrijeme da riješi.

Na pitanje da li ljudi zaziru da kupe grobno mjesto zbog toga što je u privatnom vlasništvu, što je za crnogorske uslove pomalo neobično, Bojanić odgovora da ima dvoumljenja, ali da su razlozi drugi, praktične prirode.

Grobnica 3.000 eura

Milenko Bojanić smatra da je,cijena grobnog mjesta kod njega prihvatljiva, s obzirom na one u okruženju.

“Cijena grobnice je 3.000 eura. Kada neko nema novca dam na poček. Sada mi duguju 18.000 eura, čekam da se sami ljudi jave i plate, jer znam kakva je situacija. Ako taj novac dobijem, odmah bih ga uložio u dalje uređenje. Ne treba zarađivati na tuđoj nevolji. I ja radim da zaradim, ali se trudim da idem sa povoljnim cijenama, da sačekam one koji nemaju. Svi ćemo, i oni koji imaju milione i ja koji imam u džepu 20 eura, ili neko ko ima i manje od mene, doći na kraju gdje nam mjesto “, kaže Bojanić.

Prema njegovim riječima, to što je groblje privatno nije opredjeljujuće, već isključivo činjenica što još nema kapelu i što je prilaz makadamski.

“Do sada je sahranjeno 15 ljudi, opština je kupila grobnice za socijalne slučajeve. Ne zaziru ljudi od privatnog groblja, premda je bilo negativnih komentara, da je ovo „pasje groblje“, ali ne želim da obraćam pažnju na njih. Radim, sređujem da bih ja bio zadovoljan, ali i oni koji kupuju ,,vječnu kuću“. Čovjek mora poći od sebe, kada se desi smrtni slučaj a porodica nema gdje da sahrani pokojnika, to je veliki problem. A u Herceg Novom se sa tim problemom suočavamo posljednjih godina. Mislim da sam napravio pametan potez, ako me zdravlje posluži završiću posao kako bi ovo groblje bilo reprezentativno”, kaže Bojanić.