I tako je ŠB “Jadran” za svoj 85. rođendan ostao uskraćen za koncert popularne Ivane Vrdoljak, poznatije po umjetničkom imenu Vanna. Nije stari jedrenjak imao sreće da mu Ivana Vrdoljak Vanna za rođendan otpjeva “Tek je dvanaest sati” ( a Komunalna inspekcija lokale zatvara u jedan), “Kao da me nema” (a ima me, samo sam radila duplu smjenu na poslu; ljeto je, vrijeme od profita), “Ako je vrijedilo išta” ( a izgleda da nije s obzirom na to u kakvom društveno-civilizacijskom rasulu živimo) i ostale njene hitove, ali zato se našla- da plovećem starcu neko ipak uljepša obljetnicu poslovično pouzdana i dostojna glazbena rezerva: cetinjski “Perper”, sa njihovim tematski izuzetno razuđenim patriotsko-ljubavnim opusom: od vjetrova koji tamo negdje (daleko) iluzije tjeraju do goluba sa (bivšeg) Trga Republike. Pjesma nas je održala, njojzi hvala.

A sad šalu na stranu. Ovaj događaj sam po sebi jest banalan i nebitan, ali bjelodano je pokazao  da ovim prostorom još uvijek pušu neki hladni i potencijalno opasni vjetrovi iz nedavne prošlosti. Vanna je koncert otkazala zbog pritiska hrvatskih medija, budući da Republika Hrvatska ŠB “Jadran” smatra svojom imovinom: brodom koji treba da joj pripadne kao rezultat podjele imovine bivše SFRJ. A ako je jedna pjevačica bila prinuđena da otkaže svoj koncert zbog- nazovimo to tako- međudržavnog nesporazuma oko vlasništva nad jednim jedrenjakom starim 85 godina, možemo se samo pitati do kakvih bi sve neprijatnosti mogle dovesti npr. neke buduće potencijalne teškoće u rješavanju pitanja državne granice na Prevlaci. Jer, podsjetimo se: Prevlaka je- i pored zvaničnih izliva uzajamnog uvažavanja i poštovanja između crnogorskih i hrvatskih državnika te zaklinjanja u dobre međudržavne odnose- gotovo trideset godina poslije čuvenog “Rata za mir” još uvijek neriješeno pitanje. Otkazivanje koncerta Vanne povodom obljetnice ŠB “Jadran” došlo je kao neka vrsta buđenja, povratka u realnost; kao kad sanjate nešto lijepo pa vas neko uštine i grubo probudi. Granica između Crne Gore i Hrvatske danas- za razliku od devedesetih godina prošlog stoljeća- jest, hvala Bogu, otvorena; protok ljudi, roba i kapitala jest slobodan, ali i vampiri iz prošlosti još uvijek su itekako živi.

Drugi problem koji je slučaj otkazanog koncerta Ivane Vrdoljak Vanne brutalno jasno iznio na vidjelo jesu pogubne posljedice partitokratskog zapošljavanja na čelnim funkcijama u lokalnoj upravi. O čemu se radi? Radi se o tome da je onaj/ona iz Turističke organizacije Tivat kome/kojoj je palo na pamet da za proslavu 85. rođendana ŠB „Jadran“ pozove glazbenog izvođača iz Hrvatske jednostavno morao znati da je ŠB „Jadran“ dugogodišnji međudržavni problem između Crne Gore i Hrvatske, i da će taj izvođač nužno biti pod velikim pritiskom hrvatske javnosti da ne pjeva na „Jadranu“. Neko ko je pravi profesionalac u svom poslu i ko elementarno prati politička dešavanja na međunarodnoj razini to bi svakako i znao. I, u skladu s tim, ne bi za ovu prigodu ni pozivao izvođača iz Hrvatske. Direktori iz redova DPS-a i njegovih političkih satelita, nažalost, ne prate odnose na međudržavnoj i međudržavnoj razini. Oni prate samo odnose u okviru svojih partija, trenutno raspoloženje svojih nadređenih i kretanje opoziciono nastrojenih viđenijih ljudi koje- zajedno sa brojnim poltronima sličnim sebi samima- doživljavaju kao smrtne neprijatelje.

Na kraju ovog članka, moram kazati par riječi o odnosu prema ovom događaju- otkazivanju Vanninog koncerta- ljudi iz takozvane organizirane hrvatske zajednice u Crnoj Gori, dakle čelnika HGI-ja i HNV-a. Njihova reakcija je- kao i gotovo uvijek kad se pojavi neki zaista ozbiljan problem koji se tiče Hrvata u Crnoj Gori- odsustvo reakcije, i, što bi kazali domicilni Bokelji, mučanje. Bili su izuzetno medijski bučni kad su u žižu javnosti izbacili- i neko vrijeme vještački ga održavali u fokusu medijske pažnje- jedno suštinski potpuno nebitno pitanje kao što je pripadnost ovoj ili onoj naciji Kola bokeljske mornarice. Sad, međutim, kad se desio jedanako imali ali ipak međudržavni incident između Crne Gore i Hrvatske, nigdje ih nema da nešto javno saopšte. Dakle, apsolutno i junačko mučanje HGI-ja i HNV-a oko otkazivanja Vanninog koncerta!! Da se razumijemo: niko od njih i ne očekuje da daju neke bogzna kako bitne i dalekosežne izjave, a pogotovo ne da se otvoreno svrstavaju na ovu ili onu stranu u sporu oko ŠB „Jadran“. Ali takođe niko ne očekuje- a pogotovo niko od bokeljskih Hrvata- da hrvatske institucije u Crnoj Gori nemaju zvanični stav bukvalno ni oko jednog istinski bitnog problema koji se tiče (i) Hrvata u Crnoj Gori. Tako da  i u budućnosti možemo očekivati da najveće dostignuće HGI-ja i HNV-a, kad su bokeljski Hrvati u pitanju, bude  informacija na Radiju Dux o spisku i satnici misa za Božić i Uskrs. Jer, recepata za jela- što je bilo nešto najbolje što se pojavljivalo na facebook profilu Radija Dux- nažalost odavno više nema.

/prof.dr Miomir Abović/