U Bosni i Hercegovini (BiH) žive 752 osobe koje imaju 100 i više godina, a najstariji je 114-godišnji Sarajlija.
Pozivajući se na podatke Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), Klix.ba prenosi da u BiH ima mnogo više žena koje imaju sto i više godina.
“Od ukupnog broja stogodišnjaka, muškaraca je 214, a žena 538”, rečeno je u Agenciji.
Najviše stogodišnjaka živi u Mostaru (46), od čega 13 muškaraca i 33 žene.
Do prije dva mjeseca, u BiH je živjelo 769 osoba starijih od 100 godina kada je, takođe, broj žena koje su napunile sto i više godina bio dvostruko veći.
Portal navodi da je najstarija osoba u BiH muškarac rođen 25. septembra 1904. godine koji živi na području Opštine Stari Grad Sarajevo.
Najstarija osoba na svijetu je 115-godišnja Kane Tanaka. Vjeruje se kako je najdugovječnija osoba na svijetu dosad bila Francuskinja Žan Kalmen koja je živjela 122 godine i 164 dana, podsjeća Klix.ba.
Proteklog vikenda završena je regata Sveti Nikola u Puli u organizaciji JK “Vega”. Na regati je učestvovalo 550 jedriličara iz 117 klubova i 17 država, među kojima i jedriličari Delfina iz Tivta.
Poslednjeg takmičarskog dana je za sve takmičare bio veliki izazov jedriti na 15 čvorova jugozapadnog vjetra i valovima do 4 m.
Jedriličar “Delfina” Ilija Marković je na kraju zauzeo 5. mjesto u klasi Laser Standard.
U klasi Laser 4.7 Nikola Golubović je 52. a Danilo Jončić 68. Pavle Musić je u klasi Optimist zauzeo 102. mjesto.
„Radovi na pješačkoj stazi Risan-Perast trebalo bi da budu završeni do kraja februara naredne godine. Do sada je postavljeno oko 500 metara ivičnjaka, a izvedeni su i radovi na izradi atmosferskih propusta na mjestima predviđenim projektom. Ovih dana je u toku popločavanje staze dekorativnim prefabrikovanim betonskim pločama najvišeg kvaliteta”, saopšteno je iz Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.
Kako navode, završni radovi na izgradnji pješačke staze uz more na dionici Risan-Perast (faza IV), izvode se od sredine oktobra uz manje prekide zbog kišnih dana.
“Popločavanje se vrši specifičnim radom u vidu mozaika koji treba da bude uklopljen u već postojeći ambijent Kotorsko-Risanskog zaliva” – saopšteno je iz preduzeća.
“Do danas izvedeni radovi su zadovoljavajućeg kvaliteta, bez primjedbi od strane nadzora i isti se izvode u skladu sa Glavnim projektom i odobrenjem za građenje izdatim od strane Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje iz Kotora. Radove izvodi preduzeće ELECTRO TEAM d.o.o. iz Budve, a stalni stručni nadzor vrši preduzeće EURO PROJECT d.o.o. iz Podgorice.
Očekivani rok završetka radova je kraj februara 2019. godine.
Podsjećamo da je JP Morsko dobro perethodne dvije godine sprovelo intezivne građevinske radove na izgradnji i proširenju same staze, a pred početak ljetnje turističke sezone 2018. godine završilo radove na postavljanju javne rasvjete, koja ranije nije postojala na ovom dijelu Jadranske magistrale. Završna – IV faza podrazumijeva popločavanje i uređenje novoizgrađene staze ukupne dužine 2,1 km. Po završetku izgradnje predviđeno je postavljanje drvenih klupa, kanti za otpatke i hortikulturalno uređenje staze” – stoji u saopštenju Morskog dobra.
Zvuči nevjerojatno, ali Opštinski sud u Dubrovniku donio je presudu protiv Grada Dubrovnika i Republike Hrvatske koja nalaže da Dubrovnik mora platiti gotovo 3,3 miliona kuna (460.000 eura) jer je 1991. godine u luci oštećena imovina kompanije Šipad Export Import d.d. u sklopu obrane grada, saznaje Telegram!
Sarajevska tvrtka tužila je Grad sredinom septembra 1995. godine jer im je imovina za vrijeme rata uništena i nestala u dubrovačkoj luci. Tvrtka Šipad je preko Luke Dubrovnik, još prije rata, pakirala i izvozila drvnu građu. Ona je bila spremna za izvoz, no zbog rata jedan dio građe je potpuno izgorio. Odvjetnik koji je zastupao srpsku tvrtku, Filip-Ivan Žuro, rekao je na sudu da Luka Dubrovnik s drvenom građom nije postupala dovoljno pažljivo. Ključni dokaz bio je dokument iz decembra 1991. godine kada je na Luka Dubrovnik, na zahtjev Grada, stavila na raspolaganje svo raspoloživo drvo koje je bilo u vlasništvu Šipada, a to nije smjela.
Ni predstavnici Grada Dubrovnika ni lokalno tužiteljstvo nisu uspjeli dokazati da sarajevska tvrtka nema pravo na odštetu. No, tu sarajevska tvrtka ne staje, želi tužiti i Šibenik jer je tvrtka Luka drvo Šibenik nakon rata postala privatna tvrtka, dok je prije toga bila u vlasništvu Šipada, ali u društvenom vlasništvu.
Koncertom dvojice vrsnih muzičara, violončeliste Jana Kalinovskog /Jan Kalinowski/ i pijaniste Mareka Šlezera /Marek Szlezer/,Kotorska Koncertna Sezona nastavlja niz koncerata koji su posvećeni violončelu. Koncert je zakazan za utorak, 11.12.2018. u Crkvi sv. Duha, sa početkom u 20h. Ulaz, kao i za sve koncerte Koncertne Sezone je besplatan. Koncertnu sezonu združenim snagama organizuju Muzička škola „Vida Matjan“ i festival KotorArt Don Brankovi dani muzike.
Prestižni časopis „Strad“ pisao je o duu „Krakov“: „Kalinovski i Šlezer, prijatelji još od djetinjstva, imaju čudesno neposredan odnos, a izraziti kvalitet njihovog sviranja daje život muzici“. Studirali su zajedno u Krakovu i Parizu, a počeli su da nastupaju kao duo „Krakov“ prije petnaest godina.Od tada, njihovi koncerti i snimci dobijaju najviše kritike u Poljskoj i inostranstvu, kao i osvrte u medijima, poput Poljskog nacionalnog radija /Polish National Radio/, Slovačkog radija i televizije /SlovenskiRozhlas/, Radija Jugozapadne Njemačke /Radio Suddeutsche Rundfunk/, i značajnim časopisima i veb stranicama, kao što su „Klasik info“ /ClassiqueInfo/, „Klasikal mjuzik rivju“ /Classical Music Review/, „Res muzika“ /Res Musica/, „Amerikan rekord gajd“ /American Record Guide/, „Ruh muzični“ /RuchMuzyczny/, i „Tvoja MUZA“ /Twoja MUZA/.
Naročito su posvećeni muzici manje poznatih poljskih kompozitora, koju neumorno izvode u zemlji i inostranstvu. Na njihovom raznovrsnom repertoaru često se mogu naći djela za violončelo i klavir autora Aleksandera Tansmana, Zigmunda Stojovskog, Ludomira Rožickog i Tadeuša Majerskog, kao i djela savremenih poljskih kompozitora napisanih upravo za njih.
Kotorska koncertna sezona će trajati do juna mjeseca, tokom kojih će u fokusu biti violončelo, kao deficitaran instrument u Crnoj Gori u pogledu mladih muzičara. Kotorska i crnogorska publika imaće priliku da sluša najbolje učenike na svečanim školskim koncertima od Božića do Božića, za Dane Kamelije, uoči dana škole, umjetnike sa domaće scene poput pijaniste Bojana Martinovića i violiniste Vujadina Krivokapića, kao i regionalne muzičare, poput violončelistkinjaSandre Belić iIrine Josifoske i operskog ansambla Umjetničke akademije u Osijeku.
Najtužniji životopis i najneobičniji kraj doživio je šoltanski brod škuner – „Hrvat“ koji je već nekoliko puta ispunjavao novinske stupce, pa se i citira u cijelosti: „Jedan je jedini brod, među onima većima od stotinu bruto registarskih tona što su posljednjih 40 godina vijali ipak nije. Bio je to jedrenjak „Hrvat“, cijeli niz godina naš najstariji brod, no ono po čemu mu pripada posebno mjesto nisu njegove godine već uistinu neobična smrt. Brod „Hrvat“ potopljen je – motornom pilom. Prije 43 godine, 20. rujna 1975., poslan je taj veteran na dno.
Da tu, po mnogo čemu neobičnu, epizodu iz života jednoga broda izvučemo iz zaborava pomogao nam je kap. Slavko Bačić iz Lučke kapetanije u Zadru, jedan od nekolicine ljudi što su prisustvovali odlasku najstarijeg našeg broda. Iz zadarske gradske luke, gdje je usamljen stajao i propadao više od godinu dana, „Hrvat“ je toga rujanskoga jutra otegljen na pučinu. Zadaća potapanja broda povjerena je radnicima zadarskoga brodogradilišta, koji su sa svojim čamcem oznake ZD 648, a poznatim pod imenom „Maslinica“, preuzeli brod u tegalj. Na predjelu Kožina, nešto manje od jedne milje od obale, neobični se konvoj, u kojem je bio i brod Lučke kapetanije, zaustavio. Veteranu starom ravno 95 godina valjalo je izvršiti smrtnu presudu – nekoliko puta motorna se pila zarila u njegova trošna rebra na desnome boku i ‘Hrvat’ je polako potonuo na 45 metara dubine.
Nesvakidašnje potapanje drvenjaka bilo je tužno finale inače bogatoga života starca na pragu stote. Brod je izgrađen u kolovozu 1880. godine u brodogradilištu „Brundrit & Co.“ u mjestu Runcorn u grofoviji Chesire u sjeverozapadnoj Engleskoj. Vlasnik Joseph Pinch bio je iz istoga mjesta. Tada je dobio ime „Snow Flake“ koje će nositi punih 58 godina. Bio je to dvojarbolni škuner bez pomoćnoga motora, od 122 BRT i 220 tona nosivosti, dug 26.5 i širok 6.5 metara. Pomoćni motor ugrađen mu je tek 1919. godine. Bio je to stroj od 150 konjskih snaga proizveden u tvornici „H. Widdop & Co. Ltd.“ u gradu Keighleyju u Yorkshireu.
Brod Hrvat
Uz njegovu pomoć brod je postizao brzinu od šest čvorova. Godine 1935. „Snow Flake“ je brisan iz britanskoga upisnika brodova, te je pod istim imenom nastavio ploviti pod austrijskom zastavom. Kupio ga je poduzetnik Friedrich Pitzinger iz gradića Grünau-Hofstetten u Donjoj Austriji, a matična mu je luka bio Beč. Dvije godine poslije ugradio mu je novi dizelski stroj MAN („Maschinenbau Augsburg Nürnberg A.G.“) od 125 KS. Pod imenom ‘Hrvat’ zaplovio je 1938. godine kada ga kupuje Dinko Vidan iz Stomorske na otoku Šolti. Kao i drugim brodovima obalne plovidbe koje je travanjski rat 1941. zatekao u Jadranu Talijani su mu odmah promijenili ime, pa „Hrvat“ postaje ‘Dalmata’. No, ubrzo poslije kapitulacije Italije u rujnu 1943. brod susrećemo pod starim imenom na popisu transportnih brodova Mornarice NOVJ. Sudjelovao je u brojnim partizanskim akcijama, pa i u operaciji oslobađanja otoka Šolte.
Za „Hrvata“ i obitelj Bezić crni dani nastupaju u travnju 1948. godine kada su kroz takozvanu nacionalizaciju oteti brodovi male obalne plovidbe svim privatnim brodarima na Jadranu. Dodijeljen je tada Jadranskoj slobodnoj plovidbi iz Rijeke, no kao već stari i mali brod vrlo brzo je prepušten Brodarskom preduzeću „Lovćen“ i upisan je u Kotoru. Tada mu je ime na pramcu i krmi ispisano – ćirilicom! Godine 1954. brod je bio temeljito preuređen u Trogiru, kojom prigodom mu je ugrađen i novi stroj Ansaldo („S.A. Ansaldo Stabilimento Meccanico Genova“ – Sampierdarena) od 180 KS, no brzina mu je i dalje bila najviše šest čvorova.
Za Kotorane je plovio 14 godina, sve do ljeta 1962. godine kada je brodarstvo „Lovćen“ ukinuto, a svi njegovi brodovi predati Jugoslavenskoj oceanskoj plovidbi. Ipak, to poduzeće nije nikad bilo upisano kao vlasnik broda, jer je odmah prepušten Prekookeanskoj plovidbi iz Bara. Ostarjelog, ali još dobrodržećeg drvenjaka Barani koriste do 1969. godine kada ga prodaju Zadruzi „Porin“ iz Svetoga Martina. Ona ga tri godine poslije prodaje splitskom Transportno-trgovinskom birou i tada počinje agonija „Hrvata“. Brod je početkom 1974. godine raspremljen u Zadru, a posljednji zapovjednik Zvonko Barić napušta ga 11. srpnja, pa od tada o „Hrvatu“ ne brine nitko osim – lopova. S broda prvo nestaju sidra, pa lanci, poklopci grotala, brodska svjetla i na kraju sve što se odnijeti može. Napušteni brod puni se i morem i kišom, vatrogasci ga ispumpavanjem nekoliko puta spašavaju od potonuća, pa veteran sve više postaje smetnja u zadarskoj luci. Nakon što je Transportno-trgovinski biro 12. prosinca 1974. godine proglasio stečaj, vlasnik broda postaje Općina Zadar. U dogovoru s Okružnim privrednim sudom i Lučkom kapetanijom odlučeno je da se starac od 95 godina ukloni iz luke i potopi negdje na otvorenome moru. I tako se vraćamo na početak priče o neobičnome kraju „Hrvata“, broda kojega je usmrtila – motorna pila.
Brod Hrvat
Izvor: POMORSTVO ŠOLTE, Doc. dr. sc. Pero Vidan, kapetan duge plovidbe, Prodekan za znanost, Pomorski fakultet u Splitu
Hercegnovske plaže zatrpane su smećem koje je prethodnih mjeseci, uglavnom izbacilo more.
“Ovo je sramota, a očekujem da nam dođu turisti u većem broju nego ranijih godina”, kaže ogorčeni mještanin Igala.
Iz JP Morsko dobro navode da se o održavanju čistoće na zakupljenim plažama brinu zakupci, a da je za održavanje komunalnog reda na neustupljenim plažama i slobodnim dijelovima obale, zadužena lokalna samouprava, odnosno komunalno preduzeće Čistoća.
“Svi zakupci/korisnici morskog dobra dužni su da kupališta održavaju čistim i urednim u skladu sa Ugovorom o korišćenju morskog dobra, a po istom su dužni da komunalni red na kupalištima održavaju tokom cijele godine, naročito u periodu zimskih mjeseci”, navode iz JP Morsko dobro.
Na osnovu prijava kontrolora Morskog dobra, ovo preduzeće će uputiti opomene zakupcima da očiste plaže.
Podsjećaju da nakon tri opomene, raskidaju ugovor sa zakupcima, a to utiče i na njihove reference prilikom konkurisanja za novi zakup. Posljednje dvije godine zbog toga ni sa jednim zakupcem nije raskinut ugovor.
Načelnica Komunalne policije Marija Andrić ističe da je zbog angažovanja u saniranju posljedica nedavnog nevremena u kome su poplavljene javne površine, saobraćajnice, stambeni i privredni objekti , JP “Čistoća” “zakasnilo” sa čišćenjem plaža, ali je uvjerena da će sve javne plaže i obala biti očišćeni prije novogodišnjih praznika.
Vijenci i cvijeće za žrtve sa „Cetinja“ potonuca CETINJA
1 od 5
Sa komemoracije
Matrikula stradalog vođe stroja Krsta Markovica iz Stoliva
Brod MVCG odlazi na poziciju potonuca CETINJA
Sa komemoracije
hovic pokazuje matrikulu stradalog rodjaka
Komemoracijom na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi i polaganjem vijence u more na mjestu tragedije, danas je u Tivtu obilježena 74. godišnjica potapanja parobroda „Cetinje“, što je najveća pomorska tragedija koja se do danas dogodila u vodama Crnogorskog primorja.
„Cetinje“ mali putnički parobrod kompanije „Zetska plovidba“, bio je u tek oslobođenoj Boki u kasnu jesen 1944. jedno od rijetkih ispravnih saobraćajnih sredstva, pa su sa njime ubrzo pošto su se odavde krajem novembra povukle njemačke jedinice, nove partizanske vlasti obnovile redovnu civilnu pomorsku liniju iz,eđu Kotora. Tivta i Herceg Novog.
Ploveći tek drugi put na toj liniji, „Cetinje“ pod zapovjedništvom kapetana Boža Paparele iz Dubrovnika, je u jutro 10.decembra 1944., u sred Tivatskog zaliva naišlo na protivbrodsku magnetnu minu koju su nedugo prije svog povlačenja iz Boke, položili Njemci. Strahovita detonacija bukvalno je raznijela preopterećeni maleni parobrod od samo 100 tona, na kome se nalazilo preko 250 ljudi. Eksploziju i potonuće „Cetinja“ koji je sa morske površine iščezao za manje od dva minuta, preživjelo je samo 11 ljudi, među kojima i teško povrijeđeni kapetan Paparela. Iako precizan broj stradalih među kojima su bili brojni civili-mjeeštani Boke, partizani, 15 pripadnika italijanske partizanske dovizije „Garibaldi“, ali i zarobljeni njemački vojnici, nikada nije pouzdano utvrđen jer nije vođena precizna evidencija ukrcanih putnika, smatra se da je u potonuću parobroda „Cetinje“, stradalo oko 240 ljudi.
Parobrod Cetinje u Kotoru
Krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, splitski „Brodospas“ preduzeo je akciju vađenja olupine „Cetinja“ koja je samo djelimično uspjela, a tom prilikom prikupljeni su i posmrtni ostaci većine stradalih. Njihovo posljednje počivalište je zajednička grobnica na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi kod Tivta koju su juče obišli članovi rodbine stradalih i preživjelih, i predstavnici tivatskog UBNOR-a, kao i komadant Mornarice VCG, kapetan bojnog broda Vesko Tomanović. Nakon polaganja cvijeća i vijenaca, o tragediji 10.oktobra 1944, prisutnima je govorio predsednik tivatskog UBNOR-a, Dragiša Ćosović koji je naglasio da su žrtve potapanja parobroda „Cetinje“ samo dio onih koje je Boka podnijela tokom Drugog svjetskog rata u borbi protiv fašista i nacista.
„Prema nepotpunim podacima, u toku NOB-a je da područja Boke poginulo, strijeljano ili strdalo u fašističkim logorima oko 900 boraca i rodoljuba, ranjeno je preko 1.000 ljudi, dok je kroz zatvore i koncentracione logore prošlo oko 2 hiljade ovdašnjih rodoljuba.“- istakao je Ćosović koji je podsjetio i na sudbinu porodice aktivnog člana UBNOR-a, 87-mogodišnjeg Toma Petkovića, čija je majka Kate stradala na parobrodu „Cetinje“, a većina od ukupno pet njenih kćeri sinova i četiri sina, bili su aktivni članovi ili borci partizanskog pokreta.
Nakon komemoracije na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi, sa palube motornog čamca Mornarice VCG, ČM-33, pripadnici Mornarice i UBNOR-a, položili su vijenac u more i na poziciji na kojoj je potonuo parobrod „Cetinje“.
Među onima koji su odali poštu, bio je i Romeo Mihović iz Stoliva, čiji je tetak Krsto Krile Marković bio vođa stroja na poonulom parobrodu. Mihović je prisutnima sa posebnim ponosom pokazao pomorsku knjižicu- matrikulu svog stradalog rođaka, a koja je bila među predmetima što su isplivalina morsku površinu nakon potonuća „Cetinja“ i koje su spasioci pokupili sa mjesta tragedije.
TO Tivat proteklog vikenda pustila je u rad mobilnu aplikaciju VISIT Tivat, koja nudi brojne informacije o svim aktuelnim temama koje zanimaju turiste, kada planiraju posjetiti ovaj grad ili tokom posjete.
“Šta vidjeti, gdje jesti, gdje odsjesti samo su neke od tema. Aplikacija je urađena na crnogorskom i engleskom jeziku. Aplikaciju je vrlo lako naći u Googl Play prodavnici, ukucavanjem samo riječi TIVAT” – saopšteno je iz Turističke organizacije opštine Tivat.
U narednom periodu, radi boljeg informisanja o postojanju aplikacije, TO Tivat će kroz reklamni materijal će promovisati ovu mogućnosti.
Visit Tivat
Sledeći projekat na kome će raditi u TO Tivat, jeste implementacija i drugih stranih jezika, bilo da su u pitanju pomenuta mobilna aplikacija ili postojanje interaktivnog izloga, koji je kao projekat započet 2017.godine, čiji će se razvoj nastaviti i u budućem periodu.
Iz TO Tivat, najavljuju još iznenađenja na kojima trenutno rade.
Svaki građanin Crne Gore godišnje iskoristi u prosjeku od 400 do 600 plastičnih kesa. Niti jedna kesa se ne reciklira u Crnoj Gori, najčešće završe u prirodi. To su podaci koji opominju, kaže ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović i naglašava da Crnoj Gori prijeti velika opasnost ukoliko se ne riješi problem komunalog otpada. Najavljuje zabranu upotrebe plastičnih kesa i uvođenje kaucije za PET ambalažu.
Za prosječnog Crnogorca nezamisliv je dan bez plastičnih kesa kao i odlazak u trgovinu sa cegerom.
Teško je izračunati da li kese manje koristimo zato što ih plaćamo, kažu u trgovinskim lancima. Naplatu kesa građani doživljavaju kao udar na budžet a ne kao dopinos zaštiti okoline.
“Veliki broj potrošača koji su prilično negativno negativno odreagovali na naplatu kesa, što traje, nijesu se navikli na to tako da smo prinuđeni da im obezbijedimo i manje kese koje ne naplaćujemo”, kazala je PR trgovinskog lanca Olivera Šuškavčević.
Nijesu samo plastične kese problem već generalno plastični otpad koji vidimo na svakomkoraku.
“Građani se nesavjesno odnose jer bacaju otpad gdje nije predviđeno ali i uloga lokalnih samouprava i institucija je velika u smislu da postave sistem koji će funkcionisati i koji će građani morati da poštuju”, kazala je Milica Kandić iz NVO “Grin home“.
NVO “Ziro vejst” predao je peticiju za ukidanje plastičnih kesa Ministrarstvu održivog razvoja i turizma.
“Biorazgradive kese koje se koriste u prodavnicama trenutno, veoma su opasne. Rasapadaju se na mikroplastiku, idu u zemlju i vodu, i završavaju u našim tanjirima”, kazala je Olga Sanjina-Miranovi iz NVO “Ziro vejst”.
Mora se naći rješenje za uklanjanje plastičnih kesa koje su kajvidljivije ali i PET ambalažu, svjestan je i ministra održivog razvoja i turizma.
“Mi aktivno radimo i na zabrani kesa i na uvođenju kaucije za PET ambalažu mada time nećemo suštinski riješiti problem”, kazao je Radulović.
Precizni podaci o plastičnom otpadu ne postoje ali se procjenjuje da svaki građanin Crne GOre iskoristi, u prosjeku, 400 do 600 plastičnih kesa, pri čemu ni jednu kesu ne recikliramo.
