Na tradicionalnoj manifestaciji Camellia Trophy u Stolivu, koja je održana juče prvo mjesto osvojili su ribari iz Prčanja Zvonko Usanović i Nenad Vujošević koji su uhvatili 11 kilograma ribe iz drvene pasare.
Pored lovorovog vijenca, po običaju je osvojio i sadnicu kamelije. Ribari su ulovili tridesetak kilograma razne ribe.
Camellia Trophy 2019.
Trka drvenih barki na vesla nije održana, kao ni prezentacija gondolijera, zbog jakog vjetra i lošeg vremena kazo je predsjednik udruženja „Kamelija“ iz Stoliva, Romeo Mihović.
Camellia Trophy 2019.
Jedriličari JK „Lahor“ iz Kotora uspješno su održali svoju promotivnu regatu.
U Domu slobode “Niko Bilafer” u Stolivu vlasnici drvenih barki i ribari su, uz stručne savjete, predstavili realizovane projekte restauracije svojih plovila, a učestvovali su i predstavnici kalafatske radionice “Bokovac” iz Bara.
U cilju zaštite i očuvanja drvenih barki, te predloga da se ova plovila proglase za materijalno kulturno dobro, organizovano je potpisivanje peticije. Iz udruženja pozivaju ljubitelje drvenih barki da se pridruže akciji putem Interneta na drvenebarke.blogspot.com
Camellia Trophy 2019.
U okviru tradicionalne manifestacije „Fešta kamelija 2019“, događaj su organizovali nevladino Udruženje „Kamelija“ Stoliv, Klub sportskih ribolovaca „Ama“ iz Kostanjice i Mjesna zajednica Stoliv.
Odnedavno se ulaznice za Plitvička jezera kupuju putem interneta. Do sada je park posjetilo jedan posto više gostiju nego lani, a zbog novog sustava kupnje nema gužvi.
I dok gosti uživaju u razgledavanju Plitvica, iznajmljivači smatraju da se zbog ograničenog broja ulaznica smanjio interes za tim krajem.
Špica je sezone, a na Plitvicama nema gužvi. Nema više ni vaučera koji ste mijenjali za ulaznicu. Sada s ulaznicom kupljenom na internetu – isprintanom ili na zaslonu mobitela – odmah ulazite u park.
Ako to ipak niste učinili, ulaznice se i dalje mogu kupiti na blagajnama. No u tom slučaju ne možete u park ući kada želite, već kada je u parku manje gostiju.
Vodiči grupa novi sustav – koji svakog sata propušta 600-tinjak posjetitelja, a dnevno najviše 12 tisuća – smatraju iznimno dobrim. Idemo, kažu u pravom smjeru.
No plitvički iznajmljivači misle da je upravo novi sustav kupnje ulaznica kriv za nedostatak gostiju. Smatraju da je veliki broj njih prije neplanski dolazio na Plitvice i ostajao.
U Parku je, pak, jedan posto više posjetitelja nego lani, a Uprava smatra da novi način prodaje ulaznica nije utjecao na manji broj noćenja u privatnom smještaju, već da je to posljedica ukupnog stanja na turističkom tržištu te znatnog povećanja smještajnih kapaciteta na plitvičkom području.
Pozorišna predstava „Hasanaginica“ u produkciji Centra za kulturu Tivat biće izvedena u ponedjeljak 29.jula sa početkom u 21.30 sati na sceni Atrijum Buća Luković u Tivtu, u skloou međunarodnog Festivala mediteranskog teatra „Purgatorije“.
Po tekstu Ljubomira Simovića, „Hasanaginicu“ je režirao Jagoš Marković.
U predstavi igraju Kristina Stevović, Branimir Popović, Anita Mančić, Radmila Živković, Nebojša Kundačina, Aleksandar Srećković, Miša Obradović, Petar Novaković, Emir Ćatović i Miloš Pejović.
“Hasanaginica je DNK sveg našeg bola, naše tuge i naših ljubavi. Ovo je prava antička tragedija stavljena na naše prostore i u naš mentalitet, a ovo što smo mi pokušali napraviti je omaž tom velikom dramskom djelu i njegovoj neprolaznoj ljepoti.“ – kaže reditelj Jagoš Marković.
100 godina Mjesne muzike Đenovići - foto Mirko Menalo
1 od 8
Mjesna muzika Đenovići - foto M.Menalo
Mjesna muzika Đenovići - foto M.Menalo
Mjesna muzika Đenovići - foto M.Menalo
Mjesna muzika Đenovići - foto M.Menalo
Mjesna muzika Đenovići - foto M.Menalo
Mjesna muzika Đenovići - foto M.Menalo
Mjesna muzika Đenovići - foto M.Menalo
Mjesna muzika Đenovići - foto M.Menalo
Bez velike pompe, premda slave izuzetno značajan jubilej, stotinu godina postojanja, članovi Mjesne muzike Đenovići osvojili su u petak lako scenu na Кanli kuli i oduševili sve u prepunom gledalištu. Tri bisa, nesporna su potvrda ovog utiska!
Predstavili su se odličnim izborom koračnica, valcera, džez numera, kantri i rok ali i odabranih filmskih melodija. Djelovali su sigurno, zvučali skladno, baš onako kakvi su čini se i odnosi među članovima svih generacija u ovom ansamblu koji okuplja i one sa iskustvom muziciranja dužim od pola vijeka i one koji tek osvajaju svijet muzike.
Njihov koncert pod sigurnim diregentskim vođstvom Aleksandra Đorđevića – dar Herceg Novom, podržala je hercegnovska Opština ali i brojni prijatelji. U Mjesnoj muzici nisu zaboravili ni Aleksandra Sašu Mandića, koji je obnovio ansambl, pa su s posebnom emocijom odsvirali kompozicije koje su bile njegov izbor.
Mjesna muzika Đenovići – foto M.Menalo
U jednom trenutku, na svoju inicijativu , pridružio im se na sceni i arhitekta i muzičar, klavijaturista Emanuele Filanti iz Italije, angažovan u firmi Picaroti u kompleksu Portonovi. On je odavno kažu zaljubljen u Đenoviće ali je postao i prijatelj Mjesne muzike.
Koncertu koji je pripreman skoro četiri mjeseca, očigledno s mnogo ljubavi i sa željom da se repertoar širi ali i da se sačuvaju najbolje tradicije ansambla svi su podarili istu ocjenu – dostojan je i profesionalnih scena.
Mjesna muzika Đenovići – foto M.Menalo
To je uostalom potvrdila i poruka predsjednika Mjesne muzike Mirka Mustura koji ističe da je proširen krug ljudi koji žele da čuju muziku koju izvode u mjesnoj muzici Đenović koja je oduvijek bila jedan od brendova ovog mjesta ali to sada snažnije i sigurnije potvrđuje.
Mjesna muzika Đenovići – foto M.Menalo
Na svoju i na radost publike naravno, pa je opravdano očekivati još češće susrete. Isto tako poželjeti da se ostvare njihovi planovi ali ih i podržati u namjeri da formiraju ansambla mažoretki i jedne klape, baš kao što su od nedavno formirali sopstveni bend.
Otkako je sredinom juna otvoren novi granični prelaz Brgat, sa hrvatske strane granice, putnici na relaciji Trebinje – Dubrovnik i obratno imaju mnogo više razloga za zadovoljstvo u odnosu na prethodne godine.
Gužve su značajno smanjene jer novi prelaz ima dodatnu saobraćajnu traku, koja je promjenjivog karaktera i koristi se u onim smjerovima u kojim je tokom dana pojačana frekvencija vozila. Iako smo u jednom od saobraćajno najfrekventnijih vikenda u godini, tokom jučerašnjeg dana zadržavanja su bila minimalna ili ih čak nije ni bilo. Proteklih godina zadržavanja na GP Brgat su znala biti i višečasovna, što je i ovog ljeta čest slučaj na brojnim prelazima između BiH i Hrvatske.
Ono što je specifično ovog ljeta jeste i činjenica da su iz pravca Hercegovine često veće gužve bile na graničnim prelazima prema Crnoj Gori nego li prema Hrvatskoj.
Granične prelaze Ivanica i Brgat osim brojnih turista svakodnevno koristi veliki broj radnika iz Trebinja koji putuju na posao u Dubrovnik i okolinu, kao i stanovnici Dubrovnika i Župe Dubrovačke koji brojne životne potrebe zadovoljavaju u značajno jeftinijem Trebinju.
Građevinski radovi na graničnom prelazu Brgat još uvijek nisu završeni, a po njihovom okončanju propusnost ovog prelaza će biti i dodatno povećana, tako da stanovnici ovih područja mogu očekivati da će gužve, koje su prečesto sputavale komunikaciju dva grada, postati prošlost.
Za nepunih sat vremena službenici Uprave pomorske sigurnosti i pogranične policije u Baru iz mora su spasili sedam osoba.
Dvoje mladih spašeni su kod lukobrana u Baru u nedelju oko 15,15 sati, pola sata ranije četvoro adolescenata u Sutomoru i muškarac u zrelijim godinama u Čanju.
Nepoštovanje upozorenja, istaknutih crvenih zastavica na plažama koje označavaju zabranjen ulazak u more na barskoj rivijeri zbog visokih valova, za malo je bilo kobno po četri mlada života koji su srećom spaseni brzom intervencjom službenika Uprave pomorske sigurnosti i pogranične policije.
Četrvoro adolecenata, 17 i 18 godina iz Podgorice i sa Kosova, spašeni su danas oko 15 sati u Sutomoru iz valova koji su dostizali visinu i do dva metra.
Pored istaknutih zastava, tri mladića i djevojka su ušli u more, međutim, nisu mogli da se vrate na obalu. Drugi kupači su pozvali broj 129 i veoma brzo službe spašavanja na moru su iz Bara stigli do Sutomora.
“Mladi ljudi su bili udaljeni od obale oko 300 metara. Uzaludno su pokušavali da se vrate, ali valovi su bili do dva metra i nisu uspjeli. Srećom niko od njih nije povređen. Čamcima Uprave pomorske sigurnosti i pogranične policije dovezeni su do Bara, do gata 5 gdje su već čekala kola Hitne pomoći. U saznanju smo da su djevojka i mladići dobro”, kazao je direktor Uprave pomorske sigurnosti Safet Kočan koji je apelovao na kupače da poštuju upozorenja i pri istaknutim crvenim zastavicama da ne ulaze u more.
U slučaju potrebe spasavanja na moru napominjem da se odmah pozove broj 129, poziv je besplatan.
Samo što se okončala akcija spašavanja u Sutomoru, posada čamaca UPS je morala intervenisati i izaći do Lukobrana gdje dvoje mladih nije uspjevalo da se domogne čvrstog tla pod nogama jer su ih valovii „odvlačili“ od obale.
Takođe, u Čanju je spašen muškarac zrelije životne dobi.
Istaknute crvene zastave na plažama označavaju da ulazak u more nije dozvoljen usled nevremena i visokih valova.
Udruženje sudija Crne Gore najoštrije je osudilo način na koji je Slavko Mandić, direktor Skala radija iz Kotora, izrazio svoje nezadovoljstvo odlukama sudija kotorskog Osnovnog suda Predraga Krstonijevića i Miša Jakšića.
Mandić je u emisiji “Neđelja u petak” emitovanoj 19.jula na televiziji A1, nazvao “sramotnim” nepravosnažne sudske odluke dvojice sudija koji su u parnicama što su Mandić i glavna i odgovorna urednica Skala Radija Dubravka Jovanović pokrenuli protiv odbornika Demokrata u SO Kotor, satiričara i pjesnika Gorana Jovanovića (Timura Tmurnog), presudili u korist satiričara.
Sudije Mišo Jakšić i Predrag Krstonijević, pozivajuči se na praksu evropskih sudova, član 47 Ustava Crne Gore i član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, presudili da je Timur Tmurni u svojim satiričnim uradcima, koristeći pravo na slobodu govora, iznio vrednosne sudove o radu Mandića, Jovanovićeve i Skala radija i da su Mandić i Jovanovićeva kao javne ličnosti, dužni da imaju viši stepen tolerancije na javnu kritiku svog rada, čak i kada je ona izrečena u formi satire ili karikature koja je uvredljiva ili vulgarna. Zbog toga su Jakšić i Krstonijević odbacili Mandićeve i Jovanovićkine odštetne zahtjeve u iznosu od po 5 hiljada eura, i presudili da su njih dvoje dužni da satiričaru nadoknade pozamašne sudske troškove.
Mandić je te presude nazvao sramnim, kao i same sudije koje su ih donijele i najavio da će one biti oborene na Vipem sudu.
Udruženje sudija Crne Gore saopštilo je da zbog ovoga očekuje “javno izvinjenje Slavka Mandića sudijama Krstonijeviću i Jakšiću, kao i da nadležni organi ispitaju da li u ovom slučaju ima osnova za pokretanje sudskog postupka.”
U saopštenju koje pogtpisuje predsjednica Udruženja sudija CG Hanija Simonović stoji da je problematilčna Mandićeva tvrdnja da je on satiričar i da zbog javno saopštenih ovih spornih stavova ne može biti pozvan na odgovornost.
“Mandić se predmetnom prilikom upustio u komentarisanje nepravosnažnih sudskih odluka, kršeći više usvojeih standarda izvještavanja i obavještavanja javnosti o sudskim postupcima, što bi jedan dugogodišnji medijski profesionalac kakav je Mandić svakako morao znati. Nazivati odluke koje nijesu u njegovu korist sramnim, sa očiglednim izostankom satiričnog konteksta, neprofesionalno je i neprihvatljivo. Naročito ako istom prilikom navodi da je sasvim siguran da će predmetne presude biti ukinute pred sudovima viših instanci.”- saopštilo je Udruženje sudija.
Osvrćući se na Mandičev stav će on kao satirilčar napisati seriju tekstova o dvojici sudija koje naziva sramnima, iz Udruiženja sudija su poručili da “iako je satira prihvatljiva i nadasve demokratska forma izražavanja i kritike, u ovom slučaju najavljeni potez Slavka Mandića se može protumačiti kao prijetnja ugledu i integritetu dvojice sudija.”
“Satira, kao specifična izražajna forma nipošto ne smije postati instrument za prijetnje ili čak za obračunavanje sa vršiocima sudijskog poziva.Vodeći se svojom misijom i načelom zaštite sudijskog ugleda, nezavisnosti, integriteta i bezbjednosti, Udruženje sudija Crne Gore očekuje javno izvinjenje Slavka Mandića sudijama Krstonijeviću i Jakšiću, kao i da nadležni organi ispitaju da li u ovom slučaju ima osnova za pokretanje sudskog postupka.”- zaključuje se u saopštenju Udruženja suidija uz napomenu da će oni pratiti dalji razvoj situacije u ovom slučaju.
Istakli su da je sudijska profesija po svojoj prirodi podložna čestim kritikama i stavljanjima u negativni kontekst, “ali to nikom ne smije dati za pravo da maliciozno, zlonamjerno i neprofesionalno iznosi u javnost stavove koji direkno narušavaju autoritet i ugled sudijske funkcije i sudstva uopšte.”
Veče sjećanja na Borku Pavićević, nedavno preminulu dramaturškinju i direktorku beogradskog Centra za kulturnu dekontaminaciju, održano je sinoć u njenom rodnom gradu, pod nazivom “Kotor Borki”, a u organizaciji OJU “Muzeji” i Fondacije “Kotorski festival pozorišta za djecu”.
Više desetina Kotorana i njihovih gostiju došli su u Galeriju solidarnosti u Starom gradu da, u prisustvu Borkinog sina Jovana Barovića i uz podršku Centra za kulturnu dekontaminaciju, odaju priznanje za postignuća ove Beograđanke koja je djetinjstvo provela na kotorskom Trgu od oružja.
Kako se navodi u saopštenju organizatora večeri, teoretičar i istoričar umjetnosti prof. dr Branislav Dimitrijević, govorio je kao predstavnik Centra za kulturnu dekontaminaciju, o tome što je Borku izdavajalo među drugima.
“To što je imala Borka, ima jako malo ljudi, a to je veza između velikih, snažnih i jasnih ubjeđenja i akcije – neposredne primjene tih ubjeđenja. U vremenu kad Milošević dolazi na vlast, kada se stvara nacionalistička retorika, sve počinje prekidanjem pozorišnih predstava i onemogućavanjem ljudi koji drugačije misle da nešto kažu. Borka se tada našla u Beogradskom krugu, u grupi intelektualaca koja se nije mirila sa katastrofom ka kojoj je Srbija tada išla, i ne samo Srbija. Zbog svega toga bila je sklonjena iz Beogradskog dramskog pozorišta sa čime se nije mirila i tada je stvorila svoje pozorište. Tako je nastao Centar za kulturnu dekontaminaciju 1995. godine, koji postaje ključno mjesto za razvoj nečega što se zove nezavisna kultura u Srbiji, postaje ključno mjesto za različite oblike umjetničkih i drugih događaja, jer je kod Borke veza između umjetnosti, politike i života bila isprepletena i ona je, kroz Centar, uspjela da pokaže tu neposrednu isprepletanost života, umjetnosti i politike, jer se vi ne možete baviti umjetnošću, a da se istovremeno ne bavite politikom”, rekao je Dimitrijević.
Da je svoju borbu za drugačijim prilikama svijeta Borka Pavićević vodila umjetnički i građanski hrabro – smatra profesor produkcije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju prof. mr Janko Ljumović.
“Odlazak Borke Pavićević predstavlja odlazak istinske heroine za drugačijim prilikama svijeta, koji se na prelasku iz 20. u 21. vijeku na balkanskim prostorima lomio u tranzicionom i ratnom okruženju. Uprkos svemu, sa glavom u torbi djelovala je, pitala i odgovarala”, istakao je Ljumović.
Mr Ksenija Rakočević, koordinatorka “Njegoševih dana” i urednica “Kotorskog kruga”, kazala je da je bilo planirano da narednog septembra upravo Borka Pavićević bude učesnica “Kotorskog kruga”.
“Bila je među prvim detektorima bujanja paranoja, domaćeg nacionalizma, buđenja pacova, poplave mediokriteta i poluintelektualaca. Još kao šezdesetosmašica, nakon što nije pristala na kompromise i da se od 11 studentskih zahtjeva ispune samo četiri, dok korača Salom heroja ka govorinici, masa joj skandira da je provokatorka. A vremenom je, kako je govorila, postala i vještica, ženetina, izdajica, komunjara, Jugoslovenka. Borka jeste bila sve to. Provocirala je nacionaliste izgovarajući i organizujući ‘Mirdita, dobar dan’. Izdala je nacionaliste i ratne profitere pokazujući im šta je stav i kako treba živjeti”, kazala je Rakočević.
Publici se na kraju obratio prof. Petar Pejaković, direktor Fondacije “Kotorski festival pozorišta za djecu” i reditelj koji je imao i ulogu moderatora.
“Ovaj skup neka bude obavezujući za sve nas da koliko možemo tu njenu misiju nastavimo”, rekao je, između ostalog, Pejaković.
Podsjetimo, Borka Pavićević rođena je 1947.godine u Kotoru. Diplomirala je dramaturgiju 1971. godine na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu gdje je i magistrirala 1976. godine. U legendarnom dramaturškom odjeljenju “Ateljea 212” (koje su još činili Kiš, Mihiz i Ćirilov) radila je 10 godina i u BITEF-u 20 godina.
Osnivačica je teatra “Nova osećajnost”, učesnica pokreta KPGT (Kazalište, pozorište, gledališče, teatar) i “Civilnog pokreta otpora”, bila je umjetnička direktorka Beogradskog dramskog pozorišta, članica “Beogradskog kruga” – udruženja slobodnih intelektualaca i osnivačica i direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu (od 1994. godine). Objavila je tri zbirke eseja: “Na eks – Postdejtonska moda”, “Moda” i “Glava u torbi”, kao i članke u brojnim časopisima, zbornicima, dnevnim i nedjeljnim novinama.
Jer brodovi su isti ka i ljudi. Umiru. Jednog im dana dođe kraj. Neki skončaju od zuba vremena. Neke smrt dočeka u punoj snazi, na modroj brazdi.
Prema podacima Hrvatskog restauratorskog zavoda, u podmorju Jadrana postoji od 300 do 400 arheoloških nalazišta s brodovima kojima je vječno počivalište postalo morsko dno. A zapravo ih može biti i tisuću, možda i više, tko to zapravo može znati. Ali zato znamo da postoji mnogo onih koji bi rado doznali njihovu adresu, podmorsku koordinatu, vođeni mišlju kako će tamo, negdje u nekoj morskoj nedođiji, pronaći blago kralja Salomona.
Jer s brodom nikada ne znaš što u sebi nosi. Možda ništa, a možda veliko blago. Recimo, cjelovite amfore, novčiće iz starog vremena, vrijedno oslikano keramičko posuđe, bakrene predmete, zlato, nakit… Sve nešto što će nekom tihom kolekcionaru, krijumčaru, trgovcu, ekipi s crnog tržišta izmamiti suzu radosnicu.
– Zato nećemo otkriti točnu lokaciju naše zadnje akcije. Reći ćemo samo da je to sjeverno i jugoistočno područje otoka Hvara. A nećemo zato što baš na istraženom lokalitetu, negdje oko Paklenjaka, postoji jedna nama vrlo zanimljiva lokacija – veli nam Igor Mihajlović iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, koji je sa svojim timom prije nekoliko dana završio hvarsko podmorsko istraživanje.
A bogme vam nećemo reći ni mi, iako dosta približno znamo, a fotoreporter Božidar Vukičević, koji je istraživanje popratio slikama, zna i točno u centimetar. Možemo vam samo predočiti tijek stvari. Dakle, u Zavod je stigla informacija dobrih ljudi kako neki, nazovimo ih zli, devastiraju područje na kojemu postoji podvodni objekt. Tim je izišao na teren kako bi utvrdio stanje i zaštitio arheološki lokalitet.
– Već lani smo istraživali i pregledavali akvatorij Hvara, pritom smo obradili nekoliko lokacija. A čim nam je stigla dojava, opet smo izišli na teren kako bismo pregledali i zaštitili ugroženo arheološko nalazište. U fokusu naše pažnje nalaze se najugroženija područja s naše obale. Tema ove ekspedicije bila su dva arheološka nalazišta na kojima smo odlučili obaviti zaštitna iskopavanja. Prvi je na sjevernom području Hvara, gdje su ostaci broda potonulog u brodolomu iz 4. stoljeća. Riječ je o kasnoantičkom teretnom brodu koji je prevozio ulje – kaže Igor.
Kako se to znade? Po pronađenim amforama jednom davno napravljenima na području sjeverne Afrike. Nažalost, nisu cjelovito sačuvane, ali zato je pronađena kolekcija sjevernoafričkih keramičkih tanjura. U dobrom su stanju, kaže nam naš sugovornik, opisujući kako su usprkos zubu mora, stoljećima, strujanjima, sačuvale autentičnu crvenu boju. Malo dublje gledano, ovaj materijal pokazuje još jednu zanimljivost – onu da je i u to davno vrijeme, a govorimo o 4. stoljeću, na ovom našem području trgovina bila iznimno dobro razvijena.
Jadransko je područje već tada imalo zanimljive bilateralne ekonomske odnose s područjem sjeverne Afrike.
– Na tu činjenicu ukazuju i amfore, kao pokazatelj da se u to vrijeme trgovalo uljem. Usprkos svemu tome, lokalitet nismo otvarali, nismo ništa iskopavali, odlučivši da ćemo se tu vratiti iduće godine. Naša sljedeća zona djelovanja bio je potonuli brod pokraj Paklenjaka, koji smo zbog vidljivih arheoloških predmeta odlučili istražiti i zaštititi. Ono što smo pronašli je zanimljivo, riječ je o potonulom brodu iz 17. stoljeća, pokazala je naknadna analiza. Ne znamo što je brod prevozio, teren nam nije vidljiv, ali pretpostavljamo da je bilo nešto vrijedno jer smo pronašli šest željeznih topova – veli Igor.
A topovi neće baš na brodu stajati kao dekor, bogme ih nije lijepo ni vidjeti. Stari ili novi, uvijek vuku na bojazan, opasnost. Ali zato su tu i bili, kako bi nešto čuvali, da bi ono što je u brodu sačuvali od gusara, pohlepnika. Samim tim je istraživanje pobudilo pažnju zagrebačko-splitsko-hvarskog tima koji je pronašao i brodsko zvono.
Do sada su na području našeg Jadrana pronađena samo tri takva.
– Zapravo je ovo bilo vrlo zanimljivo. Brod je, pretpostavljamo, bio dug 30 metara, na što upućuje veličina sidra. Jako su velika, i pronađena su tri. Širine su dva metra, dužine četiri do pet metara. Prvo smo počeli s iskapanjem kako bismo vidjeli gdje je krma, što brod krije u sebi, ima li kakav vrijedan, zanimljiv predmet. U arheološkim sondama koje smo otvorili pronašli smo čitav niz keramičkog posuđa, i brzo smo shvatili kako se nalazimo na području u kojem je nekada bila brodska kuhinja. Vidjelo se to i po ulomcima stakla, koje zbog fine izrade ukazuje na to da je na brodu bilo luksuza, odnosno da je brod prevozio ili bogatu klijentelu ili vrlo luksuzan teret – veli Igor.
A gdje su topovi, tu ima i streljiva, u ovom slučaju pronađenih olovnih kuglica, više desetaka tanadi korištene za punjenje pušaka. Brod je potopljen na dubini od 50-ak metara, uložen je u pjeskovito dno, koje je i inače karakteristično za područje oko Paklenjaka. I dok je padao u vječni san, nije se prevrnuo. Samo je filmski, damski, elegantno, lagano pravocrtno potonuo i s vremenom se ukopao u podmorje.
– Ono što je u njemu pronađeno svoje će mjesto naći na posebnome mjestu, u arheološkoj zbirci grada Hvara u osnivanju. Skupilo se u fundusu već dosta toga, eksponata s kopna, onih iz podmorja – kaže nam još jedan član tima Eduard Visković, arheolog iz Hvara, otkrivajući nam kako će zbirka, kad se muzej otvori, biti smještena visoko gore, na hvarskoj Fortici, jednoj od najljepših utvrda na Jadranu.
– Hvar je nekada bio na glavnom plovnom jadranskom putu, to je bio takozvani transjadranski pravac. Bio je glavna mletačka luka. Zato i ne čudi pronalazak brojnih artefakata koje smo posljednjih godina sakupljali i spremali u pohranu, namjeravajući ih jednom izložiti kao muzejski postav. U nju će ući i upravo pronađeni predmeti, koje ćemo prije postavljanja u zbirku restaurirati, vratiti im što više izvornost – kaže Eduard upoznajući nas s budućom hvarskom atrakcijom.
Hvarska istraživanja trajala su 14 dana, a na njima je stručno mišljenje kao aktivni član ekipe dao i Saša Denegri, koji nam je potvrdio kako je ovo bila suradnja Hrvatskog restauratorskog zavoda i Konzervatorskog odjela u Splitu, potpomognuta financijskom injekcijom Ministarstva kulture.
A u timu su se još nalazili i član Interventne postrojbe MUP-a, podvodni fotograf Jerko Macura, te Jurica Bezak, zamjenik voditelja iz zagrebačkog Zavoda.
– Uvijek je zanimljivo biti u podmorju, istraživati. Uvijek te uhvati onaj poseban osjećaj dok si dolje. Nikada ne znaš što ćeš naći. Hoćeš li naći. Što će izaći. Kakva će te povijest dočekati. Uvijek te drži uzbuđenje koliko god arheoloških nalazišta istraživao – veli Igor Mihajlović.
