Ni uporna ljetnja kiša nije spriječila stotine posjetilaca da se okupe na najukusnijoj ali i najkraćoj tradicionalnoj fešti u Tivtu – gastronomskom šouu „P(i)jat od žućenice“ koji je večeras priređen na gradskoj rivi Pine u Tivtu.
Fešta od gušta za sva čula koju već 14 godina za redom priređuje Organizacija žena Tivta uz podršku Opštine i Turističke orgaizacije Tivat, iako do sada najmasovnija i sa najviše pripremljenih jela od autohtone primorske divlje jestive trave žućenice, nije puno potrajala jer je manje od pola sata trebalo Tivćanima i brojnim stranim turistima da, „naoružani“ plastičnim tanjirima i priborom za jelo, izvrše pravi juriš na nekoliko desetina štandova koji su se povijali pod teretom prepunih ovala i „pometu“ njihov sadržaj. A na njima je bilo svega zamislivoga i onoga što do sada još nije izmišljeno a da se može pripremiti sa žućenicom – od salata, variva, žućenice u raznim kombinacijama sa mesom, ribom i plodovima mora, do kolača na bazi te divlje trave, poput maštovitih princes krofni sa kremom od žućenice.
Žućenica fest 2018.
„Kraljica svih trava“ još se jednom pokazala u svoj svojoj raskoši pripremljena i uljepšana vrijednim rukama bokeških domaćica i ovdašnjih ugostitelja, ali u učenika Srednje stručne škole „Segije Stanić“ iz Podgorice koji ni ove godine nisu izostali sa najposjećenije tivatske gastro fešte.
Pored njih i domaćica iz Organizacije žena Tivta, na štandovima su svoje vizuelno i ukusom fascinatne kreacije, izložili i Organizacija žena Budve, Organizacija žena Risna, Kolo srpskih sestara Tivta, NVO „Ruke“ iz Herceg Novog, NVO „Harlekin“ iz Donje Lastve, Udruženje ugostitelja Tivta sa kulinarima iz lounge barova “KLM” i “Volat”, konobe “Bahus”, kafe barova i restona “Mala barka”, “City hall”, “My club”, “Big ben”, te hotela “Montenegrino” i “La Roche”, brod “Vodena kočija”, Žene Grblja, NVO „Fešta“ iz Baošića“, restoran “Mali raj” iz Igala, NVO Bokeški forum, OŠ “Drago Milović” Tivat, Forum žena SD, Kavačke alamake, hotel „Pine“ i poljski kulinari iz grada Skočova.
Žućenica fest 2018.
„Prezadovoljna sam odazivom učesnika fešte jer je preko 150 ljudi učestvovalo u spremanju jela koje smo ovdje danas iznijeli. Posebno me raduje što je ovdje sa nama toliki broj restoratera i hotelijera što pokazuje da smo u ovih 14 godina koliko naš festivat traje, uspjeli u osnovnoj misiji – da skrenemo njihovu pažnju na žućenicu kao nezaobilazan dio bokeljske i crnogorske kulinarske tradicije i da tu predivnu, ukusnu i zdravu biljku vratimo na trpeze naših turista“- kazala je predsjednica Organizacije žena Tivta Blažena Vučurović. Dodala je da svi koji kuvaju za „Pjat od žućenice“ to čine „sa dušom i guštom i ulažu ogromnu energiju i trud da pred posjetioce iznesemo zaista najukusnija i najljepše garnirana jela“.
Žućenica fest 2018.
Koliki je uspjeh „Žucenica fest“ izgradila tokom proteklih godina, pokazuje i to što je danas na Pinima bilo dosta već tradicionalnih posjetilaca te fešte iz unutrašnjosti Crne Gore i Srbije, a koji ciljano dolaze u Tivat baš da bi uživali u ukusima i mirisima ovog sjajnog gastro-šoua.
Direktorica Turističke organizacije Tivta Gabrijela Glavočić istakla je da će „Žućenica fest“ postao pravi brend zahvaljujući maštovitosti i vrijednom radu njenih kreatora iz Organizacije žena i Radio Tivta.
„Ova manifestacija postala je pravi brend koji sve više izlazi iz okvira lokalnog, postaje prepoznatljiv u regionu i dobija međunarodno obilježje“- istakla je Glavočić.
U muzičkom programu nastupilo je Glazbeno prosvjetno društvo „Tivat“, a fešta je okončana koncertom klape „Iskon“ iz Splita.
U susret 17. Međunarodnom festivalu klapa Perast, koji će se održati os 28. do 30. juna donosimo razgovor sa predsjednicom prof. Tinom Braić Ugrinić.
„Nadam se da ćemo svi zajedno ovu priču nastaviti vesti i budućih godina. Jedino na taj način možemo sprovoditi misiju njegovanja klapske pjesme koja je prosto prirodno srasla sa Perastom i na taj način čuvati identitet Boke Kotorske kao i Crne Gore“ – kazala je Braić Ugrinić, nakon izbora za predsjednicu.
Tina Braić predsjednica Međunarodnog festivala klapa Perast
Međunarodni festival klapa Perast, NTO je proglasila najboljim u kategoriji Festivala u CG za 2017. U kojoj mjeri vas ta nagrada obavezuje i stimuliše da Festival, zadržite i dalje na visokoj razini? Nailazite li na poteškoće?
Tina Braić Ugrinić: Bili smo prijatno iznenađeni ovim priznanjem, ne zato što sumnjamo u svoj rad, već zato što vas obično prije pohvali stranac nego domaćin. To nam ukazuje da nas ipak neko naš prati, analizira i na kraju krajeva cijeni. Svako priznanje i pohvala veći su nam podstrek za buduća angažovanja. Svake godine nešto, mijenjamo, dopunjujemo, stvaramo nove kontakte… Ipak, moram spomenuti da je naša ovogodišnja ideja da dovedemo svjetski poznat vokalni sastav CARMEL A CAPPELLA iz Izraela propala. Vjerovali smo da će se radi raspodjele finansija bar još dva grada u Crnoj Gori odazvati u očekivanju vrhunskog događaja višeglasnog pjevanja, ali nije bilo tako. Možda je to još uvijek preveliki zalogaj, ali, ne posustajemo, ideje su neiscrpne, samo ih treba realizovati. Svaki domaći stimulans nam mnogo znači, kao i ocjenai podrška, jer ipak zavisiš od svoga a ne od tuđeg. Priznanja dižu rejting, ali vrsta publike i krajnji aplauz su nam najveća nagrada.
Samo prije nekoliko mjeseci ste postali predsjednica Festivala koji u svijetu klapske pjesme nešto znači. Kako sa ove kratke distance vidite njegov dalji razvoj i opstanak na regionalnoj mapi klapske pjesme?
Tina Braić Ugrinić: Da budem iskrena malo sam preplašena svojom ulogom i odgovornošću koje sam se prihvatila i trenutno vježbam strpljenje da bih se mogla sa njom nositi. Što se tiče budućnosti Festivala nisam pesimista. Prva postavka Festivala, čijih članova, srećom, još uvijek imamo, udarila mu je jaki temelj. S godine u godinu on je išao uzlaznom putanjom i to je ono najbitnije, kao i kod djeteta – da raste i da se razvija. Za to je potrebna prije svega toplina i ljubav, a znanje, kontakti i cjelokupna organizacija stiču se usput. Iako nisam član Festivala od njegovog osnivanja, sjećam se tog svečanog dana, kada je moj tata, jedan od njegovih osnivača i dugogodišnji predsjednik UO, s ponosom rekao „Uspjeli smo, osnovali smo Festival klapa u Perastu“. Od samog početka, kao mlada, ali dovoljno zrela dvadesetgodišnjakinja, odmah sam se uključila i bila višegodišnji domaćin klape „Kumpanji“ sa Korčule. Pjesma, glasovi, teispunjene večeri do ranog jutra ostali su mi urezani u sjećanju kao divni mometi druženja i oživljavanja našeg malog grada. Evo, danas sam predsjednica Festivala, i to prije svega shvaćam kao svoj dug prema ocu i prema Perastu koji je za mene dematerijalizovan i eteričan, idealizovan u punoći svoje ljepote, u kojem se sadašnjost prosto bez prošlosti ne može sagledati.
Dokle god postoje entuzijasti da sačuvaju Festival i dok god postoji publika on će trajati. Sa naše strane je potrebno da međusobnim naporom smišljamo stalno nešto novo, da smo interesantni i da mamimo idejama. Od ove godine povezali smo se kroz učešće sa Društvom prijatelja i Mjesnom zajednicom Perasta da obogatimo sadržaj tri velike manifestacije povodom Mađa 1. maja, Peraške Gospe ili Gađanja kokota 15. maja i Fašinade 22. jula.
Krasti svoje dragocijeno vrijeme zbog Festivala je posebna draž i čini mi se da to najviše pokazuje koliko volimo ovu našu malu „Arkadiju“ i koliko se borimo da ona ostane božanstveni zvuk u božanstvenom kutku na zemlji.
Međunarodni festival klapa Perast 2016. foto Boka News
Koliko se razvila svijest o tome da je Međunarodni festival klapa Perast postao brend?
Tina Braić Ugrinić: Danas kad spomenete riječ Perast, ona ne asocira samo na bogatu istoriju i njene ličnosti, na ljepotu grada i njegove mnogobrojne običaje, već i na Festival klapa. Brend ne možete postati preko noći. Potrebne su godine velikog rada i istinskog dokazivanja. Nama se 17 godina postojanja prepoznaje i priznaje. Iako smo svjesni koliko se trudimo, radimo i vrijedimo, bili smo ipak iznenađeni kada smo krajem prošle godine prepoznati od strane Nacionalne turističke organizacije i postali dobitnici priznanja kao najboljeg festivala u Crnoj Goriu okviru dodjele nagrada za turizam “Wild Beauty Awards“.
Takođe, Opština i Turistička organizacija Kotor, kao i Ministarstvo kulture,glavni pokrovitelji Festivala,pomažu nam u njegovoj ukupnoj realizaciji.Zahvalni smo svojoj zemlji što na nas gleda kao na istinsku vrijednost u čuvanju kulture klapskog pjevanja.
Festival klapa Perast 2017.
Kroz kategoriju Nove klapske pjesme svake godine otrgnete od zaborava jedan dio pjesama zahvaljujući Ludviku Kubi i notnim zapisima iz Boke (1907.g.) To je misija, poveznica, Kuba – Festival klapa Perast, na očuvanju kulturne baštine, čini mi se da su toga svjesniji u svijetu klapa u okruženju nego mi u Boki?
Tina Braić Ugrinić: Nažalost, kao nekakvo nepisano pravilo malih naroda je da su gotovo uvijek ljudi sa strane svjesniji vrijednosti koju neko drugi posjeduje neko onaj od koga ta vrijednost potiče. Konkretno, u susjednoj Dalmaciji sa klapskom pjesmom se rađaju ljudi i svakodnevno žive sa njom, a ovdje iako je ona dio naše tradicije kao da se malo uspavala. Da li je to zbog desetljetnih političkih prevrata, miješanja stanovništva, uticaja medija, vaspitanja, izumiranja ili pak svjesnog zatiranja malih naroda, neću ulaziti i to je pitanje za nekog drugog ne za nas. Na nama, iz Festivala, je da podižemo domaću, a uz to i širu kulturnu svijest u trenutku opšteg, svjetskog kulturnog pada i brzine življenja, i da se trudimo spasiti ono što želimo očuvati- a to je kulturna baština Perasta, Boke i Crne Gore.
Tina Braić Ugrinić foto Boka News
Klapski svijet Boke, ovdje mislim na onu širu Boku, nekadašnju Albaniu Veneto, široko se otvorio otkrićem tj. stavljanjem na svjetlo dana sakupljenih pjesama Ludviga Kube i izdavanjem knjige „Pjesme dalmatske 1907. god.“ autora Jakše Primorca i Zlate Marjanović. Predstavlja otkriće 155 notnih zapisa iz Boke za koje se u Crnoj Gori uopšte nije znalo. Original Kubine sveske iz 1907. god. čuva se u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu od 1964. god., a Festival Perast je prva institucija kojoj je dozvoljeno 2012. god. od strane iste Akademije-Odjela za etnomuzikologiju, kritičko objavljivanje ovih notnih zapisa. Zatim, ne manje vrijedne su i „Uspomene iz Perasta“ Dionizija de Sarna i zapisi Franja Kuhača. Dakle, tri savremenika s kraja 19. st.put je naveo iz istih pobuda iz tri različite zemlje baš ovdje u ovu našu prekrasnu Boku koja je ogromno i dan danas neiscrpno blago. Ovi zapisi i njihovo oživljavanje vraćanjem u narod kroz tekst i muziku, potaklo nas je da svake godine pružimo pjesnicima mogućnost pisanja nove klapske pjesme sa novim muzičkim angažmanom kojom bismo osvježili dosadašnji repertoar. U tome smo dosta uspjeli, ali treba na ovom polju još raditi, jer nova klapska pjesma ne smije biti puko stihoklepanje da bi se za to veče dobilo 100, 200 e, već vrijedna pjesma koja će trajati i koju će narod prihvatiti. Dakle, malo kritičnosti i prije svega samokritičnosti nije na odmet. Kad svi postanemo svjesni da možemo bolje, tek tada do istinskog boljitka i može doći.
Novi muzejski eksponat Zbirke pomorskog nasljeđa Porto Montenegra u Tivtu- brod oldajmer, motorna barkasa BM-58 „Barbara“, zvanično je inaugurisan sinoć na svečanosti kojoj su prisustvovali čelnici grada Tivta i Porto Montenegra i brojni građani koji su emotivno vezani za „Barbaru“.
Motorna barkasa BM-58 „Barbara“ jedan je od simbola nekadašnjeg tivatskog Arsenala i neodvojivi dio novije pomorske istorije ovog kraja. Uz jedrenjak “Jadran” ova barkasa bila je najstariji brod u Ratnoj mornarici SFRJ, a kasnije i u Mornarici Vojske Crne Gore. Ovaj čelični brodić deplasmana 32 tone, dug je 20,95 metara, širok 3,70 metara, a brzinom od 10,3 čvorova pogonio je dizel motor snage 165 konja. “Barbaru” su u Hamburgu 1926. izgradili njemački studenti brodogradnje kao svoj diplomski rad. U Jugoslaviju je ova barkasa sa još nekim plovnim objektima došla krajem 20-tih godina 20.vijeka, na ime ratnih reparacija za Prvi svjetski rat. Služila je kao otvoreni municijski tender Artiljerijskog zavoda u Lepetanima, da bi 1945. bila rekonstruisana u putničku barkasu od kada “Barbara” egzistira u manje-više nepromijenjenom obliku i decenijama je sve do početka 2000-tih služi za prevoz radnika Arsenala, ali i generacija drugih građana Boke duž obala zaliva.
“Danas nas je ovdje okupio ovajj mali brodić koji na originalan način reprezentuje istoriju Tivta i Boke. Ova stara dama svjevrsni je industrijski spomenik, svjedok jednog vremena i načina življenja, upravo zato ona dana spostaje jedan od najaktraktivnih muzejskih eksponata Zbirke pomorskog nasljeđa, kako bi prošlost Tivta i duh jednog vremena svojom pojavom, prenosila svim budulim generacijama”- kazala je gradonačelnica Tivta dr Snežana Matijevič podsjećajuči da je Opština uložila 17 hiljada eura za remont i konzervaciju “Barbare” u brodogradilištu “Navar”” u Bonićima, te 10 hiljada eura za transport broda od Bonića do Porto Montenegra gdje se “Barbara” kao eksponat koji govori o ovdašnjoj pomorskoj I brodograđevnoj prošlosti, pridružila podmornicama P-821 “Heroj” i P-912 “Una”.
Dobrodošlicu “Barbari” i sretan povratak kući jer Porto Montenegro egzistira na temeljima bivšeg Arsenala u kome je ona služila decenijama, starom brodu je poželio kustos Zbirke pomorskog nasljeđa, istoričar Dražen Jovanović.
Dio kolekcije Zbirke pomorskog nasljeđa
Ističuči da se malo koja marina za super jahte na svijetu može pohvatili tolikim istorijskim nasleđem koje danas baštini Porto Montenegro, član Borda direktora komapnije Adriatic Marinas Predrag Leković kazao je da “Barbara”, “Heroj”, “Una” i upravo obnovljena nadstrešnica nekadašnjeg sinhro lifta za remont brodova, predstavljaju omaž industrijskoj i pomorskoj istoriji ovog kraja i nekadašnjem Arsenalu.
“Menadžment naše kompanije, kroz izgradju Porto Montenera nastoji da valorizuje ovu istoriju i da u sinergiji sa lokalnom zajednicom, kreira jedan novi projekat koji je i projekat svih građana Tivta i da zajednički stvaramo jedan grad budućnosti”- istakao je Leković.
Nakon ceremonije, otvorena je i izložba dokumnetarnih fotografija autora Dražena Jovanoviča, pod nazivom “Boka-tvrđava i baza”, posvećena vojni-pomorskoj prošlosti zaliva u Austro-Ugarskoj, te Kraljevini i socijalističkoj Jugoslaviji.
I ovoga će ljeta tri tjedna ekipa predvođena Irenom Radić Rossi, docenticom Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, raditi na olupini broda “Sv. Jeronim” (Santo Hieronimo), koji je potonuo 1576. godine praktički pred ulazom u Šipan, gdje je bio dom vlasnika Jerolima Primojevića iz Dubrovnika.
Jedinstven je to brod jer su u cijelome svijetu do sada pronađena samo tri koja, poput njega, imaju olovnu oplatu s vanjske strane trupa broda do vodene linije, koja je služila za zaštitu i kao balast. Istraživanje je počelo 2015. godine, ali još ne znamo zašto je trgovački brod potonuo, i to baš pred lukom, jer posao ide sporo. Zbog nedostatka sredstava, radi se tek nekoliko tjedana godišnje, ali unatoč svim teškoćama, entuzijazma kod male, jake ekipe ne nedostaje. Uz docenticu iz Zadra, suvoditelj projekta je Španjolac Jose Casaban jer je tema istraživanja dubrovačko pomorstvo šesnaestog stoljeća, a Dubrovčani su u to doba bili jako povezani sa Španjolskom.
– Brod je otkriven 1972. godine, kada su pokrenuta istraživanja brodskih olupina na velikom broju lokaliteta. Ima ih na stotine. Tada se krenulo, ali se posao odradio samo površinski. Međutim, dragocjeno je što iz tog vremena imamo lokalitete – kaže nam Irena Radić Rossi, koja nas je osvojila ljubavlju i predanošću tome poslu. – Kad biste samo znali što sve možemo naučiti i prezentirati o povijesti, načinu života… – kaže Irena, koja nema dovoljno vremena boriti se za više novca kako bi se moglo raditi više od ta tri tjedna godišnje.
Podržava ih Ministarstvo kulture, Zadarsko sveučilište kroz projekt “AdriaS”, u suradnji s Instituteom of Nautical Archaeology (INA), te pomažu razni volonteri. – Krenuli smo zahvaljujući podršci Društva prijatelja dubrovačke baštine, pomaže nas volonteri Udruge za promidžbu podvodne arheologije iz Njemačke, koji ne donose novac, ali donose skupu opremu i rade volonterski. Ove godine smo odlučili da u ekipi bude samo desetak ljudi kako bismo smanjili troškove, a i čini mi se da smo ekspeditivniji – kaže Irena.
No, da ne bi čitatelji stekli pogrešan dojam da je ovo priča o nedostatku novca za vrijedna istraživanja, jer to nije ništa novo, vratimo se brodu i onome što nam priča olupina pred Šipanom. – Govorimo o kasno renesansnoj brodogradnji, kada su dubrovački brodovlasnici imitirali španjolsku brodogradnju zbog poznatog otpora prema Mlecima. Brod je kod potonuća legao na dio lijevog boka pa nam je istraživanje lakše. Osim olovne oplate, koja je posebnost ove gradnje, našli smo i očuvana masivna rebra broda, od kojih je svako dugo više od dva metra. To su najduža za koja znamo do sada. U brodu ima još i puno zanimljivih predmeta. Našli smo mlinski kamen, samovar, keramičke apotekarske posude, novac Filipa II., koji je tada bio vladar pola svijeta…
Sad sve te elemente treba snimiti, konzervirati, osigurati njihovo čuvanje, a ekipu bi radovalo kad bi naišli na interes i za javnu prezentaciju svega do sada istraženog. – Svašta mi maštamo. Na primjer, željeli smo izgraditi habitat, nastambu na brodu u kojoj bi se živjelo i intenzivnije radilo. Ovim tempom ostavit ćemo posao i idućim generacijama, ali nemamo snage za istraživanje i istodobno traženje financijera. Ovo su iznimno složeni poslovi, gdje treba puno opreme i puno je faza u kojima se radi, jer ako nije sve zabilježeno i zaštićeno, onda je posao uzaludan. Nadam se da ćemo doći i do drugih detalja kako bismo zaokružili priču i shvatili zašto je potonuo praktički pred kućom vlasnika.
Ovaj brod zaista je posebna priča jer se nalazi u prekrasnom Šipanu koji je, uza svu turističku buku na Jadranu, još uvijek oaza mira s tim svojim prekrasnim ljetnikovcem Skočibuha. Nisu Dubrovčani bili ludi. Znali su gdje se treba skloniti iz grada i graditi ljetnikovce. Zato bi i bilo vrijedno prezentirati tu bogatu pomorsku baštinu ovoga kraja – kazuje voditeljica ovog iznimnog projekta.
Proizvodi od ljekovitog bilja iz Hercegovine su sve traženiji u svijetu.
Lavanda
Samo prošle godine BiH je izvezla eterična ulja u vrijednosti od oko 10 miliona maraka. Zato plantaže smilja, lavande, vrijeska i drugog bilja, ovih dana krase hercegovačka polja.
Lavanda sa ljubinjske plantaže za žetvu je spremna za nekih desetak dana. Nakon toga od nje će se praviti eterična ulja koja će završiti na svjetskom tržištu.
Ljubinjsko preduzeće “Lj-bilje” proizvodi sve, od sadnice do gotovog proizvoda. Njihovi čajevi, mirisne kesice pa čak i kreme od lavande stalno idu preko granice. Osim sa svojih plantaža, bilje uzimaju i od kooperanata kojih je sve više. Najveći akcenat je na eteričnim uljima.
“Eterična ulja pravimo od lavande, smilja, vrijeska, ruzmarina i žalfije. Eterična ulja završavaju uglavnom na svjetskom tržištu, mi smo inače izvozno orijentisana firma i preko 60 odsto izvozimo na inotržište. Najdalje Amerika, Kanada, Rusija i Australija”, istakla je Slobodanka Dangubić, “Lj-bilje”, Ljubinje.
I do Kine će stizati hercegovačko ljekovito bilje. Petnaestak predstavnika kineskih kompanija prošetalo se ovih dana po hercegovačkim plantažama. Proizvođači sigurni da će se Kinezi ponovo vratiti.
“Kinezi su vrlo ozbiljni i to nisu bili turisti nego zaista eminentne kineske kompanije. Čini mi se realno da sada postoji mogućnost da se neko od tih kompanija vrati sa ozbiljnom pričom i namjerom da radi”, istakao je Radovan Anđelić, predsjednik Grupacije za ljekovito bilje i eterična ulja BIH.
Najviše problema stvaraju komšije iz zapadne Hercegovine. Zasadili su ogromne plantaže smilja pa je cijena kilograma eteričnog ulja sa dvije hiljade pala na svega 700 evra. Proizvođači sa juga Srpske nade polažu u druge vrste ljekovitog bilja kojih u Hercegovini ima na pretek.
U okviru akcije “Mi stvaramo lidere”, u dvorištu JU SMŠ “Mladost” u Tivtu postavljen je bilbord sa uspješnim tivatskim srednjoškolcima, koji su u određenim oblastima ostvarili izuzetne rezultate i nosioci su najprestižnijeg državnog priznanja, diplome “Luča”, za 2017/2018 godinu.
Akciju sprovodi, drugu godinu za redom, Sekretarijat za mlade, sport i socijalna pitanja Opštine Tivat u saradnji sa SMŠ ,,Mladost”, sa ciljem promovisanja uspješnih mladih ljudi iz Tivta.
Namjera je, između ostalog, istaći i promovisati dostignuća mladih u različitim oblastima: obrazovanju, sportu, kulturi, te ova aktivnost Sekretarijata predstavlja dio Opštinske strategije za mlade 2017-2020.
Obilježeno 70 godina Jedriličarskog kluba „Jugole Grakalić“
Jedriličarski klub „Jugole Grakalić“ predstavlja temelj za očuvanje, razvoj i promociju jedrenja, ne samo u Herceg Novom već u cijeloj državi.
Zahvaljujući njemu naš, za svjetske pojmove mali, grad upisan je u svjetske jedriličarske knjige. Herceg Novi ima olimpijca u jedrenju, Milivoja Dukića i dobro organizovan klub koji je i dalje mlad, perspektivan i spreman da niže nove uspjehe, poručio je predsjednik Opštine Stevan Katić na obilježavanju jubileja – 70. godina kluba. Njemu je direktor kluba Predrag Vukčević uručio zahvalnicu za dugogodišnju podršku Opštine ovom sportskom kolektivu.
Obilježeno 70 godina Jedriličarskog kluba „Jugole Grakalić“
„Naš Škver je već decenijama dom posebnih umjetnika. Njihov medij je vjetar, ljubav more, sloboda vrijednost koje se ne odriču, a svi ih znamo kao jedriličare. Već sedmu deceniju oni se okupljaju u hercegnovskoj gradskoj luci pod zastavom kluba „Jugole Grakalić“. Čuvari su tradicije jedrenja i veslanja u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori, neodvojivi dio slike Škvera koju svi pamtimo i volimo.
Obilježeno 70 godina Jedriličarskog kluba „Jugole Grakalić“
Klub „Jugole Grakalić“ već 70. godina baštini tradiciju jedrenja u našem gradu, predstavlja čuvara našeg pomorskog nasljeđa, njegovi članovi nas svojim jedrima sjećaju nas na vremena kada su našim zalivom plovili jedrenjaci i čuveni kapetani poput Petra Želalića, Iva Vizina, Matije Zmajevića i drugih“, rekao je Katić.
Od 1948. kada je klub osnovan, rad, entuzijazam i ljubav prema jedrenju ne jenjavaju, a zahvaljujući tome prevazilaze izazove, nižu uspjehe, njeguju mlade snage, poštuju starije članove i promovišu ovaj sport. „Jugole Grakalić“ igra važnu ulogu u turističkoj promociji našeg grada i od značaja je za razvoj nautičkog turizma. Regate okupljaju takmičare iz drugih država, a vrata kluba otvorena su za sve koji žele da nauče više o jedrenju i Herceg Novom.
foto JK Jugole Grakalić
Vrijednost, značaj i uspjesi kluba Jugole Grakalić prepoznati su i poštovani u zajednici. To potvrđuje činjenica da mu je 1972. godine dodjeljeno najviše opštinsko priznanje – Oktobarska nagrada, kao i stalna podrška radu koja stiže iz lokalne uprave.
„Od početaka do danas, Jugole Grakalić je više od sporta. Stjecište je svih generacija, pod njegovim jedrima rađa se i živi ljubav prema moru i Herceg Novom koja traje cijeli život, on je jedno sa tradicijom i mentalitetom našeg grada, usko povezan sa životom ljudi na novskim obalama. Posebno želim da istaknem i zahvalim što članovi kluba svoje iskustvo i znanje nesebično dijele sa novim generacijama. Žamor i osmjesi mališana koje čujemo na Škveru najbolji su garant da će se uspjesi nizati i u decenijama koje dolaze“, istakao je Predsjednik Opštine , dodajući da je ovaj jubilej prava prilika za potvrdu želje i namjere da Jugole Grakalić nastavi punim jedrima ka budućnosti.
„Uprkos izazovima koje današnjica pred nas postavlja, nema dileme da je jedrenju mjesto na Škveru. Zadatak i obaveza svih nas je da njegujemo i prenosimo vjekovnu pomorsku tradiciju, i to kroz podršku klubovima koji su nosioci opstanka jedrenja. Jedan od najvećih u Crnoj Gori je svakako Jugole Grakalić“, zaključio je Katić.
Proslavi koja je priređena u restoranu Paluba prisustvovali su predstavnici Opštine, stari i mladi članovi, prijatelji kluba i jedrenja.
„U ovom dugom periodu bilo je dosta uspjeha, padova, razvoja kluba i teških situacija. Međutim, svemu tome smo odoljeli i danas ovaj skup ovdje pokazuje da idemo dobrim pravcem“, kazao je direktor kluba Predrag Vukčević.
foto JK Jugole Grakalić
Na istorijat i razvoj kluba podsjetio je jedan od osnivača, najstari član, jedriličar, ljekar i humanista, dr Đuro Musić. Govoreći o svojim sjećanjima on je prisutnima dočarao razvoj jedrenja u Herceg Novom, pomenuo značajne ličnosti i događaje.
Uprava je uručila zahvalnice i priznanja za podršku klubu. Pored Opštine, zahvalnice su zavrijedili jedriličarski klubovi „Lahor“ iz Kotora, „Delfin“ iz Tivta i „Jovo Dabović“ iz Baošića, Lučka kapetanija Kotor, kao i članovi kluba, među kojima su poseban aplauz dobili pedagog Mirko Vučković i olimpijac Milivoj Dukić. Svečanost su uveličali i najmlađi članovi kluba.
„Ovo je zaista jedan veliki jubilej – 70 godina jedriličarskog kluba. Mislim da je to nešto jako veliko, nešto što mi zaista puno znači i velika mi je čast. Nadam se da ću nastaviti onim putem, koji sam davno započeo, da ćemo imati razloga za slavlje još puno u godinama koje dolaze“, poručio je Dukić.
Prikazan je dokumentarni film „Jedra Novog“ u produkciji kuće Media Frame, koji je podsjetio na proteklih sedam decenija kluba „Jugole Grakalić“.
Povodom dodjele nagrada dobitnicima diplome “Luča”, đacima generacije, kao i učenicima koji su učestvovali na državnim takmičenjima, u Opštini Tivat danas je upriličen svečani prijem za učenike, kojima je gradonačelnica dr Snežana Matijević uručila nagrade. Diplomu “Luča” dobilo je ukupno 44 učenika osnovnih i srednjih škola, titulu đaka generacije njih 6, dok je 19 učenika osvojilo neko od prva tri mjesta na državnim takmičenjima.
“Svim maturantima – malim i velikim, čestitam odličan uspjeh. Čestitam i vama koji ste ostvarili izuzetne rezultate na brojnim takmičenjima. Čestitam i vašim roditeljima jer su bili podrška i oslonac tokom vašeg školovanja, a sada su, sigurna sam, najponosniji roditelji. Čestitam nastavnicima i profesorima, koji su zajedno sa vama, stepenicu po stepenicu, gradili put ka vašem uspjehu” – istakla je gradonačelnica Matijević, a najbolje tivatske ulenike pozdravila je i opštinska sekretarka za kulturu i društvene djelatnosti Dubravka Nikčević.
Ceremoniju dodjele nagrada uveličali su svojim učenici JU Muzičke škole Tivat. Dobitnici nagrada, takođe su prisutne pozdravili prigodnim stihovima i riječima zahvale.
Za priznanje Luča, po 100 eura od Opštine su dobila 44 učenika.
Opština Tivat je sa po 100 eura i monografijom “Tivatski slikari”nagradila šest đaka generacije, a to su iz: OŠ “Drago Milović” -Anabela Telesmanić; OŠ “Branko Brinić” – Vlado Terić; iz SMŠ “Mladost “ – Mia Zeković i Luka Reković , iz stručne škole -Krunoslav Velfel; kao i iz Muzičke škole Tivat- Martina Kovačević.
Sa po 50 eura nagrađeno je 19 najuspješnijih tivatskih djaka na državnim takmičenjima. Iz OŠ “Drago Milović”. Dobitnici specijalnih nagrada iz Muzičke škole Tivat koji su od Opštine Tivat dobili nagradu u iznosu od po 50 eura, i dvoje učenika iz Škole za osnovno i srednje muzičko obrazovanje “ Vida Matjan” iz Kotora.
U ime ove generacije najboljih učenika Tivta, zahvalila se Anabela Telesmanić a ispred đaka generacije SMŠ Mladost, Mia Zeković.
U organizaciji Maslinarskog društva „Boka“, uz podršku Turističke organizacije Tivat, u utorak 19. juna 2018. na šetalištu Pine u Tivtu biće održana manifestacija Bokeška maslina.
Proizvođači maslinovog ulja, proizvoda od i na bazi maslina (kozmetički preparati, sapuni, suveniri…), pršuta, sira, vina, meda i ostalih domaćih proizvoda, imaće priliku da se predstave u okviru ove tradicionalne manifestacije.
Program počinje u 18 sati sa promocijom i degustacijom domaćih proizvoda. U zabavnom dijelu programa nastupiće muzički sastav „Jagnjen bend“.
Utorak, 19. Jun – Šetalište Pine od 18 do 24 sata
KONCERT GRUPE „GALIJA“
Turistička organizacija Tivat organizuje koncert grupe „Galija“, u petak 21. juna 2018. godine sa početkom u 21:30 sati, na autentičnoj sceni broda Jadran.
Dođite, zabavite se i uzivajte u zvucima dobre muzike poručuju iz TO Tivat.
Petak, 21. jun – Gradska riva Pine od 21:30h – Ulaz slobodan.
Zahvaljujući saradnji Kulturnog centra „Nikola Đurković“ Kotor i Kulturnog centra Novog Sada, deveto izdanje festivala Poezika održaće se u Kotoru, na Pjaci od Kina 22. i 23. juna 2018.g. Ulaz je slobodan.
Publici Kotora predstaviće se trenutno najaktuelniji i najintrigantniji kantautori, kantautorke i pjesnici iz regiona – Sara Renar, Kralj Čačka, Dimitrije Dimitrijević i Marko Tomaš.
Festival će početi 22. juna 2018.g u 21h pjesničkom večeri Marka Tomaša.
Marko Tomaš je rođen u Ljubljani. Živio je u Sarajevu, Splitu, Somboru, Zagrebu. Jedan od najpoznatijih, najčitanijih i najvoljenijih mlađih pjesnika na prostoru bivše Jugoslavije. Kao kvintesencijalni Jugosloven kome je nemoguće s pouzdanošću utvrditi porijeklo kao ni etničku pripadnost, trenutno živi u Mostaru i piše poeziju, a ujedno se bavi i publicistikom. Povremeno stvara I prozu. Objavio je samostalne i zajedničke zbirke pjesama i kratka prozna dijela. Njegov doprinos novinarstvu je izuzetno značajan. Jedan je od pokretača i urednika časopisa „Kolaps”. Svoje novinske tekstove je objavljivao u „BH Danima”, „Glasu Istre” i listu „Feral Tribune. Nazivi zbirki pjesama nam ukazuju na inovativnost i lucidnost, a izbor novina za koje piše na smjelost i slobodoumnost.
Pjesme su mu prevođene na italijanski, poljski, njemački i engleski jezik.
Autor je više knjiga poezije poput „Mama, ja sam uspješan” (2004), „Marko Tomaš i druge pjesme” (2007), „Zbogom fašisti” (2009), „Ponoćni razgovori”, s Mehmedom Begićem (2012), „Bulevar narodne revolucije” (2013), „Crni molitvenik” (2015), „Odrastanje melanholije” (2014), „Regata papirnihbrodova”(2016).
Napisao je biografiju poznatog fudbalskog trenera Ivice Osima, koja je naročito popularna u Japanu.
Poslijednja zbirka “Trideset deveti maj” objavljena mu je u izdavačkoj kući LOM u Beogradu krajem maja 2018. i premijerno će biti predstavljena u Crnoj Gori na Festivalu Poezika u Kotoru.
Iste večeri kotorskoj publici će se predstaviti Sonja Segić – Fea, kantautorka iz Novog Sada, članica poznatog regionalnog kolektiva umjetnika “Novi Odmetnici”. koja je dobila specijalnu nagradu na regionalnom konkursu festivala Poezika 2018.
Na koncertu će joj se pridružiti kotoranka Isidora Milivojević, doktorka francuske književnosti.
Prvi dan festivala Poezika obilježiče i nastup Nenada Marića, poznatijeg kao Kralj Čačka.
Kralj Čačka već godinama pomjera granice muzičkog izraza na ovim prostorima. Važi za jednu od najvećih undergraund atrakcija u Beogradu, a o njemu se govori s dubokim poštovanjem i na regionalnoj muzičkoj sceni.
Drugog dana festivala, u subotu 23.juna 2018.g. od 21h biće prikazan film „Zašto je Dragan napravio orkestar” mladog reditelja Nikole Spasića koji je svoju svijetsku premijeru imao na 11. međunarodnom festivalu “Miradas dok” održanom na Tenerifama i zapažen je na brojnim drugim festivalima u regionu i šire.
Nakon projekcije, od 22 sata nastupiće Dimitrije Dimitrijević i Sara Renar, od 23h.
Dimitrije Dimitrijević tj Dimitrije Simović, jedan je od članova grupe “Igralom”, pod kojim je ozvaničen njegov kantautorski projekat. Njegov prvi EP “Južno” zabilježen je septembra 2017. u Zagrebu u “Studiju Moskau“.
“Ponestaće” je drugi Dimitrijevićev EP, snimljen na istom mjestu kao i prvi, samo par mjeseci kasnije.
Novinarka Dragana Erjavšek, koja sa velikom pažnjom prati muzičku scenu regiona u recenciji njegova dva EP albuma za Stereo.Art magazin napisala je: “Dimitrije Dimitrijević” je pjesnik kakvog oduvijek želimo u muzici, spretan s riječima, onaj koji prepoznaje velike momente u sitnim gestovima i sijenkama koje se slivaju i nestaju, i od toga pravi slike koje se indiskretno uguraju u sjećanja kao da su naša.”
Njegov talenat zapažen je već nakon prvog EP izdanja i dobija brojne pozive i nastupa širom regiona . Muzičko kreativnu saradnju ostvario je sa Sarom Renar i ove godine izazvali su veliku pažnju svojim zajedničkim regionalnim nastupima.
Regionalna zvijezda Sara Renar do sada je objavila tri studijska albuma: “Djeca”, “Jesen” i “Tišina”, kao i konceptualno uživo odsvirano studijsko ostvarenje “Gdje povlačiš crtu”. Osvojila je prestižnu nagradu Porin, 2015. za EP “Jesen”.
Njen treći studijski album pod imenom “Tišina” je proglašen izdanjem godine u brojnim medijima i nominovan je za nagradu Impala.
Sara je postala ljubimica publike, ali je i jako cijenjena u krugu kolega koji je često pozivaju kao posebnu gošću na svojim koncertima, poput Darka Rundeka i Zorana Predina.
Festival Poezika tokom šest godina promoviše autentične autore iz regiona kojima su podjednako važni i muzika i stihovi. Festival promoviše interkulturalni dijalog i ukazuje koliko saradnja putem umjetnosti otvara vrata boljoj saradnji u svim sferama. Festival je tokom godina ostvario uspješnu saradnju sa festivalima i institucijama u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Italiji i Njemačkoj.
