Sveštenik koji je volio brodove

„Gospođo Ruzvelt, ova katedrala je podignuta 300 godina prije otkrića Amerike!“ – kratko je pred kotorskom katedralom Svetog Tripuna, ugledni bokeljski sveštenik i intelektualac don Niko Luković „pozdravio“ suprugu pokojnog američkog predsjednika Frenklina Delano Ruzvelta, gospođu Elenor Ruzvelt.

Jedna jedina, ali britka rečenica koju je don Niko izustio, bila je njegova gospodska i kulturna reakcija na molbu nestrpljive VIP Amerikanke da, obzirom da je „vrijeme = novac“, sveštenik koji je bio njen vodič po znamenitostima Kotora, požuri sa svojom tumačenjima ovdašnje prebogate kulturno-istorijske baštine. Don Niko je stoga, uz uljudan, ali suštinski prezriv osmjeh upućen visokog gošći, monolog o katedrali sveo na jednu jedinu rečenicu u kojoj je Ruzveltovoj objasnio sve što joj je mogao naširoko pričati o istorijatu ovog kraja, u kontekstu povijesti države iz koje je ona došla.

Anegdota koju stariji Kotorani i danas prepričavaju, desila se sredinom pedesetih godina prošlog vijeka kada je Elenor Ruzvel došla u Kotor na jahti „Kristina“ svog prijatelja, poznatog grčkog brodovlasnika Aristotela Onasisa. Pored njih dvoje tada je u Kotor na luksuznoj „Kristini“ stigla i slavna grčka operaska diva Marija Kalas, pa su domaćini odredili don Nika Lukovića, možda i ponajboljeg tada živećeg poznavaoca lokalnog kulturnog nasljeđa i istorije, poliglotu koji je prethodno Kotor pokazivao Josipu Brozu Titu, sovjetskom vođi Nikiti Hruščovu i egipatskom lideru Naseru, da bude vodič Onazisu, Kalasovoj i Ruzveltovoj. Bila je to još jedna prilika da ovaj svestrano nadareni čovjek i veliki zaljubljenik u svoj zavičaj Boku Kotorsku, uglednim posjetiocima otkrije makar djelić ovdašnjeg prebogatog kulturno-istorijskog nasljeđa. Za nestrpljivu bivšu prvu damu SAD, don Nikova priča očito je bila preduga, ali je na kraju Elenor Ruzvelt spoznala da je i sveštenikov jezik prilično dug i oštar…

Don Niko Luković

Don Niko Luković rođen je prije 130 godina – 21.septembra 1887. u uglednoj pomorskoj porodici Luković sa Prčanja koja je Boki dala brojne kapetane, patrune, trgovce, mecene, sveštenike i inženjere. Stric njegove majke Ane, rođene Guerini, bio je znameniti dr Paško Guerini, nadbiskup-metropolita skadarski. Pučku školu mali Niko završio je u rodnom mjestu,da bi o trošku nabdiskupa Guerinija dječak nakon toga bio smješten u kotorskom sjemeništu “Leonium” gdje je 1906. završio  gimnaziju. Kao odličan učenik, Niko se posebno isticao u klasičnim jezicima, istoriji i geografiji. U Zadru je 1910. završio Teološke studije, slušajući predavanja i polažući ispite na latinskom jeziku. Za sveštenika je zaređen 7.jula 1910., a po tradiciji koja se održavala od 17.vijeka, na predlog prčanjske Općine u novembru te godine postavljen je za župnika u Prčenju. Naime, tradicija je nalagala da župnik u Prčanju uvijek bude mještanin, a don Niko Luković je to ostao narednih punih 60 godina. Njegovom smrću 1970. prekinula se i ta tradicija.

Tokom Prvog svjetskog rata don Niko Luković je  mobilisan u austro-ugarsku vojsku kao vojni kapelan sa službom u Trebinju, pa od 1916. u Kotoru pri tamošnjoj Vojnoj bolnici. Na toj poziciji februara 1918. bio je i ispovjednik vođa pobune mornara na austro-ugarskim ratnim brodovima u Boki Kotorskoj, a koje je Vojni sud u Kotoru osudio na smrt strijeljanjem.

O tom za njega posebno emotivno teškom iskustvu, kada je sa Františekom Rašom, Matom Brničevićem, Jerkom Šižgorićem i Antunom Grabarom proveo posljednje njihove trenutke i ispratio ih do gubilišta u Škaljarima, don Niko je kasnije ostavio izuzetno vrijedno svjedočanstvo je je zapisao cetinjski istoričar Niko S. Martinović.

„Od uznemirenosti nijesam spavao. Tačno u 5 sati ujutro bio sam u koridoru zatvora na prvom katu sa članovima prijekog vojnog suda. Doveli su četiri osuđena mornara kojima je predsjednik suda, koliko se sjećam potpukovnik auditor (vojni sudac) Milota, pročitao presudu. Na to je František Raš doviknuo: ‘Ta presuda je pucanje na pravdu!’ Zatim su trojica mornara odvedeni u jednu zatvorsku ćeliju, a Mate Brničević u samicu. Predsjednik suda mi se obratio: ‘A sada, velečasni gospodine, vaša je dužnost osuđene pripraviti na smrt i olakšati im zadnje sate života’. Najprije su me odveli u ćeliju gdje su bili Raš, Šižgorić i Grabar. Šižgorić je od ljutine razderao bluzu i jedno dugme sa njegove bluze doletjelo mi je na oko i razbilo mi staklo na cvikeru. Raš je bio pribran. On mi je rekao: ‘Ja neću ništa tajno ispovijedati. Moja ispovijest neka bude javna. Kao socijalist borio sam se za slobodu, za prava radnika, za bolje društveno uređenje. A u vojsci, vidjevši ovaj nepravedni osvajački rat, koji vode Njemačka i Austrija protiv Slavena, radio sam u pokretu mornara da se sruši Austrija i da joj se odmah nametne mir. Povod za to dali su mi naši časnici koji su nas zlostavljali i raskalašeno živjeli, dok smo mi gladovali, a ohrabrilo nas je na pobunu ono što se dogodilo u Rusiji. Tamo je granulo novo sunce koje će obasjati ne samo Slavene već sve narode svijeta i donijeti im mir i pravdu’. Prisutni su prihvatili izjavu Raša i povikali: ‘Tako je!’ Počeo sam tješiti osuđene mornare priznajući da oni idu na drugi svijet nevini, kao žrtve pale za jednu pravednu stvar. Na to mi je Šižgorić odgovorio: ‘Uzalud nam vi govorite o drugom svijetu, kada mi mladi hoćemo živjeti na ovom svijetu i raditi za narod’. Antun Grabar je bio uznemiren. Žalio je napustiti drugove s kojima se borio. Žao mu je bilo žene i dvoje male djece koji su na njega mislili. On je od njih trebao napraviti nove ljude, borce za novo društvo, a nije uspio ni vidjeti ih. Mate Brničević je bio miran. On je bio iskusniji revolucionar i pobuna na brodu “Gea”, kojom je on rukovodio, najbolje je bila organizirana. ‘Ja ne žalim’, rekao je Mate, ‘što sam sudjelovao u pobuni. Ja ne žalim što sam osuđen na smrt, jer smatram da će naša smrt donijeti bolji život našem narodu’. U sedam sati mornari su već bili izvedeni na stratište na livadi ispod gradskog groblja u Škaljarima. Raš nije dozvolio da mu vežu oči. Strijeljanja su izvršila osam vojnika Mađara, pod zapovjedništvom jednog kapetana, također Mađara. Šižgorić je gledao osam strijelaca i rekao im: “Zar vi, vojnici, za čiji smo se bolji život borili, hoćete da nas strijeljate?”. Na to je jedan od vojnika, koji su trebali pucati, pao u nesvijest. Prva naredba nije izvršena dok se onesvješteni nije zamijenio drugim. Zapovjednik je dao znak sabljom za pucanje, ali vojnici nisu htjeli pucati. Zapovjednik je dao treći put znak za paljbu. Neposredno prije paljbe Raš je uzviknuo: ‘Vi pucate u pravdu. Živjela sloboda!’ Trojica mornara su pala mrtva poslije prvog plotuna, a Grabar je bio ranjen. Na to su, po naredbi, pripucala dva vojnika i dotukla ga”.- ispričao je don Niko kako se 11.februara 1918. okončala pobuna “crvenih”  mornara sa austro-ugarskih brodova u Boki.

Spomenik na mjestu strijeljanja vodja pobune mornara u Škaljarima

Možda je i ovo iskustvo don Nika ispunilo onim što je on demonstrirao decenijama kasnije – svojevrsnu simpatiju za ideje društvene pravde, jednakosti i bratstva među ljudima, što je mnogo više priličilo kakvom poborniku Komunističke partije nego uglednom svešteniku vrlo konzervativne i  tradicionalne organizacije kakva je Rimokatolička crkva. Oduševljeni pristalica jugoslovenstva, čovjek koji se do zadnjeg svog daha pridržavao maksime “brat je mio koje vjere bio”, don Niko Luković je za svog života u Kraljevini, pa u socijalističkoj Jugoslaviji izgradio ugled intelektualca koji je u svom javnom djelovanju  izbjegavao sve što dijeli, a sve isticao sve što spaja ljude koji žive na ovim prostorima, te koji je širio ljubav među ljudima kao svoju glavnu životnu misiju

Osim duhovnih dužnosti župnika u Perastu, pa kasnije kanonika i katehete Kotorske Biskupije, njegov život obilježio je i Lukovićev neumoran društveni i naučni angažman. Don Niko je bio osnivač Kulturno umjetničkog društva “Lisinski” na Prčanju, on obnavlja rad Slavjanske čitaonice osnovane 1862. godine, a jedan je od osnivača “Glasa Boke” 1932. godine. Među osnivačima je Narodnog univerziteta Boke i njegovog glasnika koji je izlazio od 1934. do 1940. godine, predavanja je držao svakog četvrtka, reorganizator je Bokeljske mornarice i njenog novog Statuta 1934. godine.

Prčanj

Don Niko Luković bio je učesnik antifašistilke borbe u Drugom svjetskom ratu i saradnik partizanskog pokreta. I danas se prepričavaju njegovi doživljaju iz rata kada je kao ugledni župnik, pozvao komandanta italijanskih okupacionih snaga na Prčanju na večeru u svoju župnu kuću, da bi na taj način skrenuo pažnju Italijana od mjesne crkve čije je ključeve dao pripadnicima pokreta otpora da partizanski ilegalci u njoj održe svoj sastanak, za vrijeme dok je don Niko “zabavljao” visokog italijanskog oficira. Nakon oslobođenja se bavio politikom pa je 1945. bio član Ustavotvorne skupštine. Zastupnik u Narodnoj skupštini Crne Gore od 1946. do 1954. godine.

Bio je osnivač je Muzeja Bokeljske mornarice smještenog na prvom spratu palate Grgurina, a to su bili temelji današnjeg Pomorskog muzeja u Kotoru. Prvi je predsjednik i član Muzejskog savjeta kao i član Komisije za otkup muzejskih eksponata. Od prvog broja Godišnjaka Pomorskog muzeja 1952. godine bio je član uredništva, rukovodilac komisije za vraćanje kotorske arhivske građe iz Zadra i prikupljanja nove građe. Jedan je od osnivača Državnog arhiva u Kotoru i član Arhivskog vijeća. Član je kotorske sekcije Istoričara Crne Gore, član odbora i rukovodilac sekcije za izradu enciklopedijskih jedinica za Jugoslovenski leksikografski zavod u Zagrebu i saradnik u izdavanju Pomorske enciklopedije. Nakon 1950. godine ponovo radi na uspostavi Bokeljske mornarice, a 1965. izlazi njen novi Statut. Prve dvije diplome ove milenijumske ustanove dobili su admiral Mate Jerković – komandant Jugoslovenske ratne mornarice i don Niko Luković. Bio je uključen i u osnivanje pomorskog preduzeća “Jugooceanija” iz Kotora.

Prčanj – Bogorodičin hram

Pomorstvo uopšte je bilo jedna od fokalnih tačaka naučnog i istraživačkog rada don Nika Lukovića. Još od malih nogu na rodnom Prčanju slušao je priče ovdapšnjih starih kapetana sa jedrenjaka i parobroda. Neki od njih bili su savremenici čuvenog kapetana Iva Visina, prvog južnog Slovena koji je na sopstvenom brodu oplovio svijet od 1852. do 1859. godine, a priliku da sluša o podvizima naših moreplovaca don Niko je imao i od svog djelimičnog savremenika, kontraadmirala Marka Eugena Floria, jednog od junaka pomorske bitke kod Visa 1866. Dok je skoro pred početak Drugog svjetskog rata ovdje bilo živih starih kapetana sa nekadašnjih prčanjskih jedrenjaka, don Niko je brižljivo “upijao” svako njihovo svjedočanstvo, a večeri u Slavljanskoj čitaonici u Prčanju bile su posvećene čitanju i komentarisanju starih pomorskih dokumenata. Don Niko je bio čvrsto uvjeren da Boka Kotorska sve svoje kulturne tekovine duguje upravo svojoj pomorskoj privredi.

“Bokeljski je pomorac donio iz svijeta kulturne i demokratske tekovine prosvijećenih naroda Evrope i uspješno ih presađivao na plodno tlo svoga zavičaja.”- pisao je don Niko koji se trudio da za života sakupi što više vrijednih starina, umjetnina i predmeta koji svjedoče o prošlosti bokeljskog pomorstva.

“Sve sam to pribavio što sam mogao pribaviti po kućama- da spasim za potomstvo. Žalim što nisam sve sabrao, ali i ovo vrijedi… Znate već, istorija niti počinje, niti završava sa nama; ona pametnog čovjeka uči.”- govorio je  ovaj nesvakidašnji sveštenik zaljubljen u more, pomorstvo i povijest. Iz te ljubavi nastalo je preko 160 Lukovićevih naučnih i popularno-istorijskih naslova objavljenih u raznim časopisima, zbornicima i novinama širom bivše Jugoslavije. Napisao je i objavio  je i desetak  knjiga  i brošura – Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki Kotorskoj (1930), Zvijezda mora: štovanje Majke Božje u kotorskoj biskupiji (1931), Kotor u doba humanizma i renesanse (1933), Prčanj: historijsko-estetski prikaz (1937), Boka Kotorska (1951), Bogorodičin hram na Prčanju (1965)… Važio je za čovjeka široke kulture, avangardnih pogleda, shvaćanja i poteza, a zalagao se za razvoj i afirmisanje Boke Kotorske kao turističkog odredišta i promociju njene bogate kulturno -istorijske baštine. Iskazivao je izuzetnu brigu za očuvanje spomenika kulture i ugleda pomorstva Prčanja i Boke Kotorske.

Prčanj

Jedan od značajnijih spomenika u Boki – monumentalni Bogorodičin hram na Prčanju, zaslugom don Nika Lukovića postao je bogata riznica umjetničkih djela među kojima su i djela čuvenih jugoslovenskih umjetnika poput Meštrovića, Lubarde, Rosandića, Stojanovića, Milunovića, Radauša i drugih. Ona su se tu pridružila brojnim umjetninama venecijanskih slikara 17. i 18. vijeka: Pjacete, Tiepola, Balestre, Molinarija… kao i izuzetno vrijednim zbirkama predmeta u zlatu i srebru, tekstilu, te skulpturama koje se ovdje čuvaju. U riznici crkve nalazi i počasna zastava “Merito Navali”, koju je od austrijskog cara Franca Jozefa I  1859. godine dobio Ivo Vizin, kao prvi pomorac koji je pod zastavom Austrije oplovio svijet, a tu je i 20 votivnih slika prčanjskih jedrnjaka.

Prčanj

Ispred crkve prčanjskih pomoraca koja je djelo čuvenog venecijanskog arhitekte Bernardina Makarucija i koja je građena duže od 100 godina, don Niko je monumentalno stepenište ukrasio postavivši biste više znamenitih južnoslovenskih ličnosti poput Petra II Petrovića Njegoša koga je don Niko izuzetno cijenio, Iva Vizina, Andrije Zmajevića, Josipa Juraja Štrosmajera… Sam don Niko često je isticao da je Njegoš na Prčanju odsjedao u kući i bio gost brata njegovog djeda- kapetana Filipa Lukovića. Povodom šezdesetogodišnjice njegovog svešteničkog jubileja koji je trebalo da bude obilježen u julu 1970. godine (a don Niko je umro u februaru pa jubilej nije proslavljen) kao uvod je bilo predviđeno postavljanje njegove biste, rad Petra Palavićinija pred Bogorodičinim hramom na Prčanju, među drugim bistama velikana.

Don Niko je bio i inicijator formiranja “Galerije pomoraca”  koju je smjestio u jednoj od prostorija obližnjeg samostana Sv. Nikole, a gdje je sakupio trideset porterta najznačajnijih prčanjskih kapetana jedrenjaka iz 18. i 19.vijeka. Prijateljevao je sa mnogim umjetnicima i često bio njihov mecena, pa je crkvi na Prčanju pribavio preko 40 djela moderne sakralne umjetnosti. Otvoren za mlade umjetnike i njihova viđenja svijeta, don Niko je i ovdje demostrirao svoju originalnost i harizmu poručujući da “kanoni ponekad znaju biti pogubni za umjetnost”. Smatrao je da “umjetnost kao univerzalna vrednota pripada svim ljudima svijeta” ali i opominjao da “narodi koji se nisu borili za kulturu, prošli su kroz istoriju kao dim”.

Don Niko je bio i jedan od pionira koji su prepoznali značaj istorijskog i kulturnog nasljeđa za razvoj turizma u Boki. Godine 1967. učestvovao je na Turističkom pastoralnom kongresu u Rimu sa veoma zapaženim referatom.

“Ideji bratstva i jedinstva posvetio sam svoj životni rad. To sam nastojao provoditi kroz svoje spise, kroz svoje govore, kroz sastanke sa drugovima i uopšte, u općenju sa ljudima jer sam ubijeđen da na bratstvu i jedinstvu počiva naša zajednica i da je to uslov našega sretnoga života u budućnosti. Izbjegavao sam sve što nas dijeli, a isticao sam sve što nas spaja. U tome mi nije smetala Crkva jer je Jevanđelje i nauka Crkve samo ljubav koja povezuje sve ljude na svijetu, bez razlike.”- isticao je pred kraj svog života, don Niko Luković. Za njegova dostignuća i službu odlikovala ga je Austro-Ugarska, Kraljevina Jugoslavija mu je dodijelila ordene Svetog Save III i IV stepena, dok je socijalistička Jugoslavija ovog neobičnog katoličkog sveštenika odlikovala Ordenom bratstva i jedinstva I reda i Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, te Zlatnom medaljom Crvenog krsta.

Ovaj veliki humanista, erudita, naučni i duhovni pregalac, preminuo je 15.februara 1970. u Kotoru. Sahranjen je na mjesnom groblju u Prčanju pred ogromnim brojem ljudi i poštovalaca koji su ga došli ispratiti do vječnog počivališta.

“Prošlosti treba da se poklonimo, kao što se divimo zalasku sunca koje svojim zadnjim tracima pozlaćuje vrhunce naših gordih brda. Na prošlosti se gradi budućnost. Naši stari, premda su živjeli u teškim prilikama ipak su dali svoj prinos Crkvi, kulturi čovječanstva i narodu svome, a to je dokaz životne snage naše rase. Iako je sadašnjica teška, ona u životu ovoga kulturnoga i vrijednoga naselja predstavlja smao jednu kratku epizodu, jer će sigurno baštinjenje kreposti i vrline pod boljim uslovima doći do jačeg izražaja. Pravi patriotizam počinje sa ljubavlju prema grudi na kojoj smo svjetlo Božje ugledali…”- zapisao je 1937. don Niko Luković u predgovoru svog kapitalnog djela “Prčanj”.                             

Dalmacija se probudila pod snježnim pahuljama

0
Split foto SD

Iako smo snijeg u Splitu očekivali tek u popodnevnim satima, prva pahulje zalepršale su već u ranio jutro.

Osim u Splitu, zasniježilo je na Pelješcu, Omišu, Šibeniku, Dugom Ratu, Dućama, Kaštelima, Podstrani, Klisu, Dugopolju, Trilju, Vojniću, Vrgorcu, Mostaru, Primoštenu, Solinu, Metkoviću, Pločama, Crivacu, Kljacima, Vrpolju, Košutama, Dicmu, Grabu, Imotskom, Muću, Neoriću, Sutini, Otoku kod Sinja, Glavicama, Ljubuškome…, izvjestio je na Facebooku Ivan Šolić, poznati amaterski meteorolog iz Sutine i strastveni ljubitelj snijega.

Voditelj zimske službe održavanja cesta ​Petar Vuletić kaže da je snijeg počeo padati oko četiri sata ujutro, da su ceste na području županije prohodne i da se posipaju.

DHMZ za četiri grada izdao upozorenje na ‘vrlo veliku opasnost’ od hladnih valova

Državni hidrometeorološki zavod najavio je za srijedu ‘vrlo veliku opasnost’ od hladnih valova na području čak četiri velika hrvatska grada – Zagreba, Karlovca, Gospića i Splita.
U srijedu se, naime, u Zagrebu očekuju temperature i do -20 stupnjeva, u Karlovcu se predviša najniža dnevna temperatura od -18 stupnjeva, u Gospiću -16, a u Splitu -5 stupnjeva.

DHMZ je po prvi put izdao upozorenje za ‘vrlo veliku opasnost’, dok se i za utorak najavljuje ‘velika opasnost’ od hladnih valova u Karlovcu, Gospiću, Rijeci, Splitu i Dubrovniku.  Za srijedu isto upozorenje vrijedi za građane Osijeka, Knina, Rijeke i Dubrovnika.

Hladni talas traje do srijede, početkom marta toplije vrijeme

0
Vrijeme – zima

Crna Gora od danas će biti pod uticajem hladnog talasa, praćenog snijegom u većini zemlje, a toplije vrijeme i prestanak padavina očekuje se od srijede, saopštila je Tanja Mirković iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju.

Ona je gostujući u Jutarnjem programu TVCG kazala da će veći dio naše zemlje danas biti pod prlilivom hladnog vazduha, što će se osjetiti i na primorju.

“Jutarnja temperatura koja se kreće od -10 na sjeveru do 10 stepeni na primorju će ujedno biti i najveća dnevna. Tokom dana se očekuje pretežno oblačno, a očekuje se snijeg čak i na primorju. Danas će duvati veoma jak vjetar”, navela je Mirković.

Sjutra će biti takođe hladno, a u većem dijelu zemlje će padati snijeg.

“Biće to slabe padavine, nikave obilne padavine se ne očekuju. U utorak će tokom prijepodneva takođe biti snijega, a već popodne se očekuje prestanak padavina i razvedravanje”, kazala je Mirković.

U srijedu u većem dijelu zemlje biće suvo sa sunčanim intervalima. Već početkom marta očekuju nas padavine, ali i toplije vrijeme.

“Porast temperature postepeno očekujemo od srijede, a od petka će biti osjetniji porast temperature. U Podgorici će danas biti kiše, a tokom noći je velika vjerovatnoća da će pasti snijeg”, poručila je Mirković.

Orlandić: Činimo sve da se uspostavi direktna linija Podgorica-Barcelona

0
Aerodrom-Podgorica
Izvršni direktor Aerodroma Crne Gore Danilo Orlandić započeo je sa predstavnicima kompanije Vueling pregovore o uspostavljanju direktne avio linije Podgorica-Barcelona.

Na sastanku u okviru Medjunarodnog foruma za razvijanje aviolinija, Orlandić je istakao da je otvaranje tržišta Španije izuzetno važno za crnogorske aerodrome, cjelokupnu privredu ali i naše gradjane.

„ Kao što sam ranije i najavio, zauzeli smo proaktivan pristup i uspostavili smo kontakt sa kompanijama sa tržišta za koja smatramo da nijesu dovoljno otvorena. Jedno od najznačajnijih tržišta je Pirinejsko poluostrvo i imajući u vidu sve faktore, odlučili smo se da učinimo sve da dodje do uspostavljanja direktne linije Podgorica-Barselona.

Predstavnici kompanije Vueling su zainteresovani da dodje do saradnje i u narednom periodu ponovo ćemo se sastati i nadam se dogovoriti tu rutu, koja će siguran sam, biti veoma uspješna” , kazao je izvršni direktor Aerodroma Crne Gore, Danilo Orlandić.

Orlandić se na Forumu koji se održava u Tbilisiju sastao i sa čelnim ljudima poljske kompanije LOT sa kojom je nedavno dogovorena linija Podgorica-Varšava. Avioni te kompanije će 6 puta sedmično tokom ljetnje sezone slijetati na Aerodrom Podgorica a izvršni direktor je sa sagovornicima razmatrao uslove da ta linija postane redovna.

Medjunarodni forum za razvijanje aviolinija, bio je prilika da se Orlandić sa saradnicima sastane i sa čelnicima brojnih evropskih aerodroma sa kojima je razgovorao o uspostavljanju saradnje u različitim oblastima. Posebni sastanci održani su sa predstavnicima švedskih kompanija koje upravljaju aerodromima u toj zemlji, s obzirom da je tržište Skandinavije od posebnog značaja. Orlandić i direktor za razvoj aerodroma Stokholm Skavsta, Piter Hoslin razgovarali su o modelima buduće saradnje, na polju povezivanja Crne Gore i Švedske ali i u oblasti razmjene iskustava. Na iste teme prvi čovjek crnogorskih aerodroma razgovarao je i sa Helenom Marten menažerkom za razvoj kompanije Svedavia, u čijem vlasništvu je 10 švedskih aerodroma.

Forum za razvijanje aviolinija održava se već 15 godine a ove godine je okupio preko 550 predstavnika 65 aviokompanija i 250 aerodroma iz cijelog svijeta.

Predavanja naučnika prof. dr Ivice Puljka

0
Ivica Puljak

JU Kulturni centar “Nikola Đurkovic “ organizuje  predavanja prof. dr Ivice Puljka, hrvatskog  fizičara, poznatog  po učestvovanju   u istraživanju i otkrivanju Higgsovog bozona sa naučnicima  u Švicarskom  CERN-u, Evropskom vijeću za nuklearna istraživanja.  Predavanja će biti u srijedu 28. 2.

Prof. dr. sc. Ivica Puljak će svoje prvo predavanje na temu  “Priča o svemiru i Higgsovom bozonu” održati u kotorskoj Gimnaziji u 10 sati i 30 minuta. “Priča o svemiru”  naziv je predavanja za učenike  osmog i devetog razreda Osnovne  škole ,,Njegoš” na  Benovu, od 12 sati i 30 minuta.

U kotorskom Kinu “Boka” dr. Ivica Puljak će održati predavanje svim zainteresiranim  građanima i pokušat će da odgovori  na tri pitanja koja smo sami sebi najčešće postavili u životu:   “Što smo? Odakle smo? Gdje idemo?”. Ovo predavanje će početi u 20 sati.

Prof. dr. sc. Ivica Puljak – redovan je profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) u Splitu. Doktorirao je  fiziku elementarnih čestica na fakultetu  Pierre i Marie Curie u Parizu. Član je Compact Muon Solenoid (CMS) kolaboracije, koja upravlja CMS detektorom na Velikom sudarivaču hadrona (LHC) u Europskoj laboratoriji za fiziku čestica (CERN) u  Ženevi. Vodio je grupu od više od 100 svjetskih znanstvenika,  koji su pronašli Higgsov bozon kroz njegov raspad u dva Z bozona. Bio je i gostujući profesor na Ecole polytechnique u Francuskoj. Član je MAGIC i CTA kolaboracije koje upravljaju i grade nove teleskope za astročestičnu fiziku.

 

Praznik mimoze – “Ljepotica i zvjer” najbolja maska

0

“Ljepotica i zvjer” najbolja je maska na drugom maskenbalu 49. Praznika mimoze koji je održan sinoć u Mediteranskom centru Instituta Igalo.

Drugo mjesto osvojila je maska “RIP Playboy”, a treće “Palma import”.

Oni su dobili i novčane nagrade od 1.000, 700 i 500 eura.

Završni maskenbal je u sali Instituta “Dr Simo Milošević Igalo” počeo nastupom hercegnovske Gradske muzike i defileom mažoretki, a zatim je više od 250 maski “uzelo stvar u njihove ruke” i napravile pravu feštu od škerci, plesa i dobre muzike.

U društvu novskih bile su i maske iz  Kotora, Tivta i Budve, kao  i karnevalske grupe iz Rijeke, Šapca, Strumice, Pančeva i Viškova, kao i komšije.

Grupa Exodusi i ansambl Toć svirali su za ovakvu feštu primjerenu muziku, ali i svjetske i domaće popularne hitove.

Praznik mimoze čiji su organizatori Opština Herceg Novi, Turistička organizacija i JUK Herceg fest, završava se večeras karnevalskom povorkom od Igala do trga Nikole Đurković gdje će se suditi Krnevalu Crvenku Surlašiću, a sve će zaokružiti koncert beogradske pop-rok grupe Van Gogh.

Budimir Šobat oborio svjetski rekord – zadržao dah više od 24 minute

0
Budimir Šobat oborio svjetski rekord – zadržao dah više od 24 minute

Budimir Šobat Buda (52) oborio je svjetski rekord – zadržao je dah pod vodom 24 minute i 11 sekundi. Obaranje rekorda organizirano je u sklopu akcije ‘Ne dišem’ s ciljem podizanja svijesti o autizmu, od kojega boluje i njegova kći.

Rekord je oborio na Zagrebačkom velesajmu. “U jednom trenutku sam se malo bojao, ali nekako sam osjetio da ga ipak imam, na pola sam osjetio da ga imam, išlo je tu još, ali u dogovoru s trenerom nismo htjeli raditi više”, rekao je Šobat.

Osnovan OO URA Tivat – Predsjednik Ivo Vuksanović

1

Na Prvoj Izbornoj konvencij GP URA Tivat, koja je održana u subotu formiran je Opštinski odbor. Za predsjednika jednoglasno je izabran Ivo Vuksanović.

Članovi Opštinskog odbora URA Tivat su: Matko Petković, Vesna Raste, Branislava Rajčević, Anđelko Gverović, Momčilo Radnjić, Iso Đečević, Marko Vuksanović, Dolores Vuksanović, Svetlana Petrović, Natalija Vuksnović, Nenad Erceg i Ivo Vuksanović – predsjednik.

„Izbori u Tivtu na lokalnom nivou su tek za tri godine, međutim činjenja ove vlasti u našoj Opštini su takva da moramo hitno reagovati. Ubrzo ćemo  izaći sa programom djelovanja, sa kojim ćemo upoznati širu javnost“ – kazao je Ivo Vuksanović novoizabrani predsjednik OO URA Tivat, koji se zahvalio na ukazanom povjerenju.

Abazović i Vuksanović URA Tivat februar 2018.

Predsjednik GP URA Dritran Abazović pozdravljajući prisutne izrazio je zadovoljstvo što je formiran Opštinski odbor u Tivtu.

„U Tivtu postoje veliki problemi koji su sada već državnog karaktera, zato ne mislim da bi bilo veliko čudo da i ovde imamo vanredne izbore u nekom doglednom periodu. To je period u kojem URA treba da ojača, da napravi što bolje kontakte sa ostalim političkim subjektima. Mi imamo te mostove saradnje, baštinimo politiku zajedništva, politiku pruženih ruku za sve one dobre projekte i dobre stvari Crne Gore. Mislim da će tako biti i u Tivtu. Mislim da je dosta, korupcije na lokalnom nivou, nepotizma, zapošljavanja, ne riješavanja pitanja Aerodroma Tivat, praštanja plaćanja komunalija Porto Montenegru, i brojnih drugih afera koje se tiču nekih hotela i lokacija. Mislim da zaslužujete jednu pošteniju vlast i zato se treba izboriti. Građani Tivta ne zaslužuju  poslanike poslušnike. Siguran sam da će ovaj Odbor biti nukleus pozitivnih promjena “ – kazao je između ostalog  Abazović.

On je poručio da se nada da će opozicija u Crnoj Gori izaći sa jednim zajedničkim kandidatom za predstojće predsjedničke izbore (15. aprila).

H.Novi – Održan prvi Karotrc

0

Prva hercegnovska trka karića – Karotrc 2018, u okviru 49. Praznika mimoze, završena je na danas Škveru, uz prezadovoljne takmičare i veoma brojnu, oduševljenu publiku.

Pobjednik u kategoriji K1 je Albert Tomić, drugo i treće mjesto ostvarili su Boris Šćekić i Ilija Kovačević. Najbrži među dvosjedima bili su Dragomir Radomirović i Mitar Svilanović, drugo mjesto su osvojili Željko Stamenković i Ognjen Vujičić, a trećeplasirani dvojac su bili Gligo Mandić i Mladen Medigović. Nagrade najuspješnijima u glavnim, ali i kategorijama kao što su atraktivnost vožnje i imena vozila, najstariji, najsporiji takmičar, najljepši karić, žena za volanom, dodijelio je Stevan Katić, predsjednik Opštine Herceg Novi.

Simpatična primorska ‘Uradi sam’ vozila startovala su kod Rudnika i spustila se do Škvera prolazeći nekoliko atraktivnih krivina. Za nagrade i naklonost publike se borilo  23 jednosjeda i 12 dvosjeda.

Trka karića – Karotrc 2018

‘Utisak je fantastičan, vraćamo se u djetinjstvo. Zadnji put sam karić vozio sa deset godina, odlično je, utisak je fantastičan. Druženje, pomalo pijuckamo pivo, šta drugo reći. Karić smo pravili u radionici kod Bojana Cicaka, tu smo ga sklopili i odradio je pravu stvar. Radili smo ga 15 dana, malo po malo, ali rad i trud su se isplatili, tako da smo uzeli prvo mjesto – ali tu ima dosta i sreće. Ne može se pričati o iskustvu i neiskustvu, ali može se desiti da je neko uzeo loše drvo za karić, mnogi su se zeznuli, ali konkurencija je bila dobra. Vrijeme koje sam ostvario mislim da je minut i 26 sekundi, na dužinu trase od 700 metara. Najproblematičnija je bila ova završna šikana ispod Forte mare, tu je bilo baš gusto, zato što je dobar zalet, sigurno preko 200 metara, tu ako se uhvati dobro, to je to’ – rekao je Albert Tomić, pobjednik u kategoriji K1.

Trku su otvorili Ivan Peulić iz organizacije Maškare koja je i pokretač trke i Miloš Konjević, podpredsjednik Opštine.

Trka karića – Karotrc 2018

‘Velika mi je čast da na poziv Ivana Peulića otvorim ovu trku. Ovo je prvi put da se trka karića organizuje, u okviru Praznika mimoze. Prije par godina počeo je Mimoza turnir u piciginu, sljedeće godine možda uz to prvenstvo u briškuli i trešeti, da vratimo stari sjaj našeg Novog. Drago mi je što mogu da učestvujem u trci karića, što imam priliku, dao sam punu podršku, nek prođe sve kako treba i neka pobijedi najbolji. Mi smo van konkurencije, mi otvaramo trku, ja sam nešto mislio da iziđem kod Ritza ali pokušaću da stignem do Škvera’ – rekao je Konjević.

Karotrc se održava u sklopu Praznika mimoze 2018 kojeg organizuju Opština Herceg Novi, Turistička organizacija Herceg Novi, uz izvršnu produkciju Herceg festa.

Bugarski feribot udario u „Dvadesetprvi maj“

DVADESETPRVI MAJ

Brod za prevoz rasutog tereta „Dvadesetprvi maj“ kompanije „Crnogorska plovidba“ iz Kotora oštećen je u incidentu koji se 15.februara desio u bugarskoj luci Burgas.

Naime, prema navodima sajta www.insurancemarinenews.com , u „Dvadesetprvi maj“ koji je bio vezan u luci, prilikom manevrisanja udario je bugarski feribot “Drujba“ koji je našem brodu „očešao“ lijevi bok, nanijevši mu pritom oštećenja na trupu, glavnoj palubi i dijelu brodske opreme. U incidentu  o kome „Crnogorska plovidba“ nije obavijestila našu javnost ali zvanično ni Upravu pomorske sigurnosti Crne Gore u čiji je registar upisan „Dvadesetprvi maj“,  na sreću nije bilo povrijeđenih, a nije došlo ni do zagađenja mora.

Bugarske pomorske vlasti pokrenule su istragu o uzrocima zbog čega je njihov feribot od 14.398 tona deplasmana, dugačak 150 metara, udario u 180 metara dugi crnogorski brod za prevoz rasutog tereta deplasmana 35.000 tona.

„Dvadesetprvi maj“ je uz privremeno sanirana oštećenja 18.februara isplovio iz Burgasa i juče ujutro je uplovio u tursku luku Tekirdag na obali Mramornog mora, gdje se i sada nalazi.

Inače, „Dvadesetprvi maj“ je mlađi od dva istovjetna bulkcarriera od 35.000 tona koji su za „Crnogorsku plovidbu“ 2012. sagrađeni u Šangaju u Kini. Kredit uzet kod kineske Exim banke za gradnju „Kotora“ i „Dvadesetprvog maja“ se otplaćuje iz državnog budžeta jer „Crnogorska plovidba“ nije u situaciji da ga podmiruje iz redovnih poslovnih prihoda. U Bugarskoj oštećeni brod je inače, na jesen prošle godine prošao krozskupi redovan remont i dokovanje sa pregledom podvodnog dijela trupa što je za tu vrstu plovila obaveza na svakih pet godina.