Ovo je prava slika našeg vremena i prave naravi! Zemlja u kojoj se političke elite razbacuju deklarativnim domoljubljem, u kojoj se stalno trabunja o stručnosti i izvrsnosti, jede samu sebe…
Godinama se ne poduzima ništa, nema sustava kojim bi se stvarno borili da budućim generacijama predamo uredan životni prostor. Samo pusta tlapnja sterilne, i neinvetivne birokracije, i raznih nesposobnih podobnika po kabinetima i uredima!
Ne poduzme li se nešto, i ne uzmu li kormilo u ruke sposobni, udavit ćemo se u gomilama otpada i licemjerja! O lijepom plavom Jadranu danas, slika s plastikom i ribom u kombinaciji, govori dovoljno! Ako ne znaju kako riješiti, neka pitaju… objasnit će im se, radi općeg dobra!
U čuvenom Njegoševom Gorskom Vijencu Iguman Stefan poje: “Nema dana bez očnoga vida niti prave slave bez Božića . Slavio sam Božić u Vitlejem slavio ga u Atonsku Goru, slavio ga u sveto Kijevo, al’ je ova slava odvojila sa prostotom i sa veselosću. Vatra plama bolje nego igda, prostrta je slama ispod ognja, prekršćeni na ognju badnjaci; puške puču, vrte se peciva, gusle gude, a kola pjevaju, s unučađu đedovi igraju, po tri pasa vrte se u kolo, – sve bi reka jednogodišnici, sve radošću divnom naravnjeno. A što mi se najviše dopada, što svačemu treba nazdraviti”.
U Risnu su se običajio Božiću održali do današnjih dana, oni svojom raznovrsnošću prevazilaze sve ostale.Ova vjekovna tradicija u nekim segmentima je karakteristična samo za Risan.
Sedam dana uoči Božića, tri puta dnevno, počne da se zvoni sa svih pet zvona sa zvonika Sabornog Hrama Sv. Petra i Pavla (ujutro u pola šest, u pola jedanaest i u šest naveče) najavljujući najradosniji praznik, Dan Hristovog Rođenja.
Crkva Setog. Petra i Pavla u Risnu
Ova zvona su dar velikog risanskog dobrotvora Vasa Ćukovića.
Kao pomorac obišao sam čitav “Svijet”, “slušao” zvona u Odesi, Atini, Buenos Airesu, Salvadoru, pa sve do Venecije, “slušao” zvona sa čuvenog Sv. Marka, ali ova naša u Risnu odvajaju od svih.
Risanska brda su kao najbolja akustična koncertna dvorana jer kad se sva zvona ujednače stvaraju doživljaj koji se rijetko u Svijetu može doživjeti.To vam ostane u srcu, ta melodija, muzika za uši i dušu.Tokom mojih putovanja uvjek mi je ovaj zvuk bio u podsvijesti i vraćao me rodnoj grudi i porodici.
Dan Hristovog rođenja zove se Božic, dan uoči Božića Badnji dan, a dan uoči Badnjeg dana zove se Tucin dan.
Na Tucin dan, ide se po PECIVO, obično, to je jagnje kod nas u Risnu, koje mora biti u komadu zajedno sa glavom i vrlo pažljivo odrano kako bi za vrijeme pečenja na ražanj manje pucalo.Pecivo se obično na vrijeme obezbijedi, od godine za godinu, ako trguješ kod istog dobavljača, stim da se mjesec dana prije Badnjeg dana potvrdi. O ovome domaćin mora da vodi strogo računa jer je potražnja velika.
Crkva Setog. Petra i Pavla u Risnu
Kad se pecivo donese kući svi pitaju kakvo je, koliko je, svakome puno srce. Domaćin priprema ražanj, domaćica morsku so, česan i rusmarin. Ražanj je ranije bio drveni, od dobro odabranog pravog jasena, drška posebno pravljena i naglavljivana. Pecivo se vezivalo na ražanj debljim špagom, danas je to gvozdeni ražanj pa svak ima svoju taktiku vezivanja, žicom ili već za to napravljenim alatom.
Domaćin sa djecom natiče pecivo na ražanj, začinjava ga i vezuje, sve u način što bi mi rekli.
Svi se u mjestu poznajemo pa tako izmjenjujemo svoja iskustva, čestitaju se Peciva, a Bogami se i svemu nazdravlja. Opšte veselje.
U iščekivanju Badnjeg dana vrše se još po neke pripreme kroz kuću i oko ognjišta, sve mora da bude spremno, naredno. Suva drva za ognjište, suve smokve, piće, itd…
Uveče domacića zamjesi posne priganice kako bi ih rano ujutro na Badnji dan prigala, da ih ima tokom čitavog dana za goste i ukućane.
Priganice
U svitanje zore na Badnji dan domaćin i domaćica porane. Domaćin obično sa sinom ili sinovima, bratom, porani u šumu da ubere Badnjake, velike i male, velike za ognjište a male za kuću (šporet ili kamin). U međuvremenu domaćica sa ženskim ukućanima organizuje da se priganice prigaju, male okrugle, te pospremi kuća.
Kuća se ne mete tokom tri dana Božića.
Badnjacisu od hrastovog drveta. Namjeni se za svaku mušku glavu jedan badnjak i jedan za napredak, uvjek da bude neparan broj.
Badnjaci se lijepo zarežu sjekirom sa jedne strane i na to mjesto se kite maslinom i lavorikom. Ubere se masline i lavorike da ima dovoljno za kićenje Badnjaka, kuće i kapije. Badnjacise kite grančicama masline i lavorike, ako su veliki za ognjište onda na tri mjesta, grančice masline i lavorike u manjim buketima se pričvrste crvenom pređom, vunicom ili nečim sličnim.
U Risnu se Badnjaci nalažu tri puta, na badnji dan, uoči Pravoslavne Nove Godine i uoči Bogojavljenja.
Risan – Običaji o Božiću – foto Boka News
Domaćica sa djecom okiti kuću iznutra grančicama od masline i lavorike, posebno ikone, a domaćin kapiju i vrata od kuće sa domaćom narančom kroz koju se provuče grančica masline i lavorike te se onda sve to uveže crvenom pređom.
Neko od djece vijencom od listova lavorike ili šimšira okiti Bardak – vrč, iz kojega će se nazdravljati i piti crveno vino tokom Božićnih praznika.
Božić
Kandilo će se upaliti ispred ikona, tokom svih ovih prazničkih dana.
Na Badnji dan domaćica sa djecom okiti jelku, bor iličesnicu, zavisi kako je ko zove, a ispod nje pokloni za svakoga, djele se ujutro na Božić.
Uz kafu ili čaj će se jesti priganice i suve smokve, neko još pripremi i domaće medenjake. Sve poslastica uz poslasticu.
Ručak postan.Pred Božić se posti šest sedmica.
Obično se na ognjište naloži vatra malo ranije kako bi se ognjište i prostorija gdje se peče Pecivo malo zagrijala.
Uza zvona, vrlo često se čuju pucnji iz pušaka, petarde ili neka danas dozvoljena sredstva, pjesma…
Predveče kad se Pecivo pristavi da se peče, običaj je bio da domaćin opali nekoliko metaka iz puške, djeca su koristila kantice sa garbitom ili topiće sa barutom i glavama od šibica.
Svi se okupe oko Peciva i ognjišta, po tri pasa, što bi Njegoš rekao, pjeva se i veseli, uvujek bude priganica, suvih smokava i crvenog vina da se počasti. Oganj se veseli.
Običaj je bio, a i danas je tako, da se ide od kuće do kuće kroz komšiluk i kod prijatelja na Badnje veče, da se uz Pecivo i ognjište posjedi i popriča, nazdravi rujnim vinom ili rakijom, po neko sokom ili vodom, za svakoga ponešto.
Kad su se peciva pekla na drvene ražnje onda svak ćaše uzeti da ručno okreće pecivo, da pripomogne ukućanima.
U neko doba, po kućnom običaju, Badnjake unosi domaćin sa sinovima, muškim glavama. Nalažu se badnjaci namjenjeni za sve muške glave iz kuće i badnjak od prošle godine koji je ostavljen za napredak, uvjek neparan broj, dok domaćin i muške glave unose badnjake govore: “Dobro veče, nazdravlje vam Badnje Veče”, domaćica sa ostalim ženskima posipaju ih pšenicom i odgovaraju: “Dobro došli, nazdravlje vam Badnje veče”.
Badnji dan
Domaćin nalaže badnjake, a zadnji uvjek u prekrst, zatim Badnjake prelije crvenim vinom i nazdravi iz Bardaka-vrča Badnjacima i svim ukućanima Badnje veče.Bardak onda kruži među ukućanima i svi nazdravljaju Badnje veče. Kod vatre je uvjek neko, kad se onaj Badnjak što je u prekrst preveseli, onda ga domaćinopet prelije vinom.Običaj je bio kad se nalažu Badnjaci da se nekoliko puta opali iz pušaka.
Nekada je bio običaj da domaćica sa djecom prostirući slamu po kući i oko ognjišta viče: “kuda slama, tuda slava”.
Obično se posna večera donosila oko ognjišta, em se Pecivo pazilo , em se tu sa višim zadovoljstvom večeravalo.
Tokom Badnjeg dana od Male, preko Gabele, pijace, Kovačevine sve do Bujevine i
StareSlanice (lokaliteti) vidi se dim sa ognjišta.
Risan je uistinu bio uvjek poznat po velikom broju ispečenih peciva i Božićnom slavlju.
Božić je praznik kojim se proslavlja rođenje Hristovo, to jei ljubav prema Bogu i bližnjima, precima i potomcima, poznanicima i svim dobronamjernima.
Na Božić, domaćin i domaćica se moraju rano ustati, a i svi ukućani, jer svak ima svoja zaduženja. Naloži se vatra kako bi Polaznik bio dočekan sa vatrom gdje će naložiti položajni Badnjak. Polaznik je većinom neko od bliže svojte. On mora prvi ući u kuću domaćina, unijeti jedan odpripremljenih badnjaka, a sa svoje strane donijeti jednu lijepu naranču sa maslinovom grančicom i nekom parom (novcem). Prije ulaska u kuću Polaznik će opaliti nekoliko metaka iz puške, kako bi se veseo najavio, a onda kad uđe nazdravit će “Hristos se rodi” a domaćica će ga posuti pšenicom i odgovoriti mu “Va istinu se rodi”. Nalažući položajni Badnjak,Polaznik će nazdraviti najbolje što umije.
Risan
Polaznik će načeti Pecivo, obično plećku od peciva, koja će mu se servirati uz ostale pripremljene đakonije, pršut, sir, itd… Pri polasku Polaznik će biti darovan pletenim čarapama ili nekim prigodnim poklonom. Domaćin će onda rasijeći Pecivo i spremiti ga za ručak. Obično se Polaznik zove drugi ili treći dan Božića na ručak.
Pokloni ispod jelke se dijele među ukućanima, djeca im se najviše raduju jer su ih čekala sa nestrpljenjem, svako je imao svoje želje. Jelka se obično diže poslije Pravoslavne Nove Godine.
Neke domaćice prave Česnicu (posebnu pogaču) u koju umijesi novac (koliki, to zavisi od imućnosti). Pri ručku se Česnica razlomi i u čijem komadu se nađe novac njegov je.
U Risnu, u crkvi poslije jutrenja svi se sa popom izljube i međusobno čestitaju Božić, ako je ko bio u kakvoj zavadi tada se izmiri, obično mlađi priđe starijem.
Ovdje mi padena pamet jedan opis Rišnjanina, a on kaže: “Ima nešto kod Rišnjana, što ga čisto odvaja od mnogog ostalog svijeta, te ga izdvaja pojedinog mimo mnozinu druge. To je onaj lijepi, visoki soj ljudi, gospodskoga hoda i pogleda, sa svojim skupocenim i vanredno čistim odjelom, koje ti tako u oči pada, da za njim pogledati moraš. Kad vidiš Rišnjanina, kako ponosito šeće preko ulice sa svojim dugim čibukom u ruci, a ti bi rekao da se ovde stekla gospoština bokeška”.
U Risnu je jedinstven običaj da se svi prije ručka u kući oko stola Mirbožaju.
Svako u ruci drži voštanu svijeću i Mirbožaju se to jest izljube se svi redom govoreći: “Mir Božji, Hristos se rodi, va istinu se rodi”.
Crkva Setog. Petra i Pavla u Risnu
Pošto su se svi Mirbožali domaćin uzme sve one svijeće u jednu rukovet i postavi u žito u posudi na stolu, obično je to ona posuda iz koje je domaćica posipala pženicom. Poslije započetog ručka domaćin “Smiri” svjećice. U nekim kućama se ove svijećice pale i drugog i trećeg dana Božića za kratko vrijeme tokom ručka.
Poslije ovog obreda počinje se sa svečanim ručkom.
O Božiću bude popodnevnih gostiju ali ne kao o Slavi. U Boki Kotorskoj je običaj da prijatelji katoličke vjerosipovjesti dođu u goste na Božic kod pravoslavnih i obratno, i tako se lijepo Božić slavi tri dana.
Tradicionalni Božićni koncert Srpskog pjevačkog društva ” Jedinstvo” biće održan u četvrtak 4.januara sa početkom u 18 sati u crkvi Svetog Nikole u Kotoru – podsjećaju iz NVU “Karampana”.
Koncert se organizuje u okviru manifestacije “Od Božića do Božića”.
Savjet JUK „Herceg fest“ prihvato je ostavku doskorašnjeg direktora Stevana Koprivice i na mjesto novog direktora ove ustanove imenovana je mr. Gordana Porobić Krcunović.
Porobić Krcunović je rođena 1972. godine u Herceg Novom, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je 1997. godine na Odsjeku za filosofiju Filosofskog fakulteta u Nikšiću, da bi godinu dana kasnije upisala postdiplomske studije na Odsjeku za filosofiju Filosofskog fakulteta u Novom Sadu.
Magistrirala je na temi: „Kjerkegorov sokratizam“, pod mentorstvom prof. dr Miloša Todorovića. Na Studijskom programu za filosofiju na Filosofskom fakultetu u Nikšiću angažovana kao saradnik u nastavi za predmete: „Istorija njemačke klasične flosofije“, „Savremena filosofija“ i „Ontologija“. Trenutno radi na doktoratu.
Učestvovala u projektu „Crna Gora u 21. stoljeću – u eri kompetitivnosti“, u okviru kojeg je i sprovela istraživanje „Etika časti i poštenja“ čiji su rezultati objavljeni kao dio posebne monografije.
Hrvatski konzorcij ‘Porto Jadera 1177’ natječe se, među još nekoliko zainteresiranih, za 30-godišnju koncesiju za Marinu Zadar u koju planiraju uložiti 100 milijuna kuna.
U zaljevu bi bio postavljen veliki plutajući otok koji bi s kopnom bio povezan podvodnim tunelom izgrađenim na samom dnu mora, na dubini od četiri do sedam metara. Ljudi bi imali dojam kao da su u podmornici te bi, hodajući njime, mogli razgledavati podmorje, a isti bi ambijent bio i u obližnjem podvodnom restoranu, prvom takvom u Hrvatskoj. To je samo dio vizije kako bi mogla izgledati zadarska marina, ako se pita konzorcij „Porto Jadera 1177”. On okuplja uspješne hrvatske kompanije te zajedno konkuriraju na natječaju za koncesiju koji je godinama u sjeni pravnog apsurda.
“Mi nismo vidjeli druge ponude, ali smatramo da je naša čista senzacija za Zadar i zato nam je žao što se toliko čeka. Koliko znamo, pravomoćna presuda je već neko vrijeme donesena i sudovi su potvrdili da nema prepreka za natječaj. Dakle, nema razloga da se ne sastavi povjerenstvo i donese odluka. Suludo je da opet čekamo, a ne znamo ni što”, kaže Hrvoje Panjol iz konzorcija „Porto Jadera 1177” za Večernji list te dodaje kako je riječ o projektu koji je izrazito ekonomski i gospodarski važan za Hrvatsku i zato bi ga Vlada trebala podržati. Oni, naime, planiraju u marinu Zadar uložiti 100 milijuna kuna te smatraju da je riječ o investiciji koja će se bez sumnje isplatiti, a i država će dobiti nemali dio kolača. Riječ je o fiksnih 40-ak milijuna kuna godišnje te još 4 posto ukupnih prihoda.
Photo: Youtube/Screenshot
Plutajući otok također bi imao svoju svrhu. On bi ujedno bio i valobran s obzirom na to da su trenutačno jedan od najvećih problema marine valovi koje stvaraju sjeverni vjetrovi, tramontana i maestral. Osim što će umjetni otok biti atraktivan te što ima ekološku komponentu, iza njega postoji priča koja će pak biti plus turističkoj ponudi. “Papin otok“, kako će se zvati, bit će posvećen papi Aleksandru II. koji je 1177., što je godina koja simbolično stoji i u nazivu konzorcija, posjetio tadašnju Jaderu kako bi se sklonio od nevremena. Stoga bi se na spomen-otoku u suradnji s Arheološkim i pomorskim muzejom grada Zadra uredio memorijalni centar. Nad njime se planira izgraditi monumentalni križ koji bi dominirao marinom u kojoj bi se čak nalazila i replika papina broda.
Marina, koja trenutačno ima oko 230 vezova, nakon modernizacije će moći primiti 10 posto manje brodova, a razlog je što će se napraviti infrastruktura za primanje velikih brodova i megajahti.
Kotorska gradska uprava će u ovoj godini, za kapitalne investicije, utrošiti preko devet miliona eura, a prioriteti su obnova i rekonstrukcija Tvrđave i rješavanje problema saobraćajnih gužvi u gradu, najavio je gradonačelnik Kotora, Vladimir Jokić.
Vladimir Jokić
On je u intervjuu za PR Centar kazao da je plan da se najprije saniraju bedemi, odnosno kotorska Tvrđava, koja je upisana na Listu svjetske baštine.
“Planiramo da u obnovu i rekonstrukciju Tvrđave uložimo preko 800 hiljada eura, da uvedemo red na Tvrđavi, a Skupština Opštine je donijela odluku i o povećanju cijene ulaznice za gradsku Tvrđavu”, naveo je Jokić.
U narednom periodu će se, kako je najavio, raditi na rješavanju problema saobraćajnih gužvi u Kotoru.
“Krenućemo u rješavanje toga problema implementacijom Studije saobraćaja, koju je uradio Saobraćajni fakultet iz Beograda i očekujemo da ćemo prvu fazu implementirati do početka aprila, kojom će se, očekujemo, bar za 30 odsto ubrzati saobraćaj u Kotoru”, istakao je Jokić.
Kotor – foto Boka News
Jokić je kazao da je gradska uprava svim školama u Kotoru donirala informatičku opremu, a kada je riječ o kapitalnim investicijama, kako je rekao, raspisan je 101 tenderski postupak.
On je kazao da ključni odnos države i Opštine Kotor predstavlja dodjeljivanje koncesije nad operativnom obalom Luci Kotor AD, navodeći da to pitanje nije riješeno.
“To je pitanje oko kojeg ćemo nastaviti našu borbu i naša zalaganja da se upravljanje nad kotorskom obalom dodjeli preduzeću koje je u većinskom vlasništvu Opštine Kotor, a djelimično u vlasništvu države. Vjerujemo da je to borba, ne samo za interese Opštine Kotor, već prevashodno borba za interese države Crne Gore”, rekao je Jokić.
Prema njegovim riječima veliki problem predstavlja kada u isto vrijeme dođu tri ili četiri kruzera, što kako je pojasnio, znači da 15-ak hiljada ljudi u istom trenutku posjećuje Stari grad.
“Nedavno je i kontrafor, koji je više od godinu bio odvojen od bedema, vraćen na svoje mjesto. Sve ovo govori o našim namjerama da u ovoj godini, sve stvari u ovome gradu vratimo na svoje mjesto”, poručio je Jokić.
On je zahvalio saradnicima koji su, kako je rekao, doprinijeli da Kotor u prethodnoj godini krene naprijed.
Novogodišnji koncert koji je Kotoru sinoć poklonila mlada sopranistkinja Tamara Rađenović sa svojim gostima baritonom Jakobom Betinelijem (Jacob Bettinelli) i pijanistom Simom Šiševićem ostaće za pamćenje crnogorskoj publici – saopštavaju iz Kulturnog centra “Nikola Đurković” i ističu da je crkva Svetog Duha – koncertna dvorana Muzičke škole u kojoj je koncert priređen bila ispunjena do posljednjeg mjesta, uprkos lošem vremenu.
Koncert je otvorila direktorka Kulturnog centra “Nikola Đurković” Marija Bernard koja je, pored ostalog, kazala da je srećna što je iz Londona uspjela da dovede mlade umjetnike koji daju sve svoje emocije i energiju kako bi publika uživala.
“Novogodišnji praznici su vrijeme darivanja i dijeljenja ljubavi, pa je tako naša mlada, a već veoma uspješna umjetnica Tamara Rađenović, sa svojim kolegama odlučila da Kotoru pokloni ovaj, sigurna sam, nezaboravan koncert” – rekla je Bernard.
Mlada umjetnica je koncert počela sa Šubertovom ‘Ave Maria’. Otpjevala je i arije kao što su ‘O mio babbino Caro’ te Rusalkinu ariju Il bacio. Jakob Betineli izveo je kompozicije Bizea, Maskanjija i Lista. Mladi pijanista iz Crne Gore Simo Šišević je, osim što je pratio operske umjetnike, imao i svoj poseban nastup. Izveo je kompozicju Muzički momenat Rahmanjinova. Atmosfera je bila dostojna svjetskih koncerata. Prekrasan ambijent, gromoglasni dugi aplauzi, razdragana lica i na kraju stojeće ovacije kojim su izvođače pozvali na bis, doprinijeli su da ovaj prelijepi dan 2. januar pokaže da se i kod nas uz veliku ljubav i volju može napraviti nešto veličanstveno i za pamćenje. Iskreno se nadamo da će ovakvi koncerti postati tradicija i da će naša publika kao i publika u svijetu moći da uživa u kvalitetnoj muzici” – stoji, između ostalog, u saopštenju iz Kulturnog centra.
Jedan od aviona Small Planet Airlinesa – foto planespotters.net
Poljska podružniva litvanske loukost i čarter aviokompanije Small Planet Airlines uvešće sezonsku avio-liniju između Polsjke i Crnogorskog primorja na relaciji Katovice-Tivat.
Na toj liniji Small Planet Airlines saobraćaće jednom nedjeljno, svakog četvrtka, počev od 14.juna do 27.septembra, avionima tipa „airbus A-320“, kapaciteta 180 putnika.
Dolazak ove kompanije na tivatski aerodrom još je jedna potvrda rastućeg interesa na poljskom tržištu za crnogorsku turističku ponudu.
Prošle godine sezonsku avio-linu između Varšave i Podgorice pokrenula je i poljska nacionalna aviokompanija LOT, dok će ovog ljeta sezonski između glavnog grada Crne Gore i Katovica saobraćati i mađarski loukoster Wizz Air.
Manifestacija „Od Božića do Božića” u Kotoru nastavljena je sinoć koncertom klape Šufit u Kulturnom centru.
Brojni posjetioci i ljubitelji klapske muzike ispunili su salu i uživali u poznatim hitovima ove klape, Ne diraj moju ljubav…
Organizatori manifetacije „Od Božića do Božića” su NVU Karampana, TO Kotor i Opštine Kotor, koja se nastavlja 4. januara Božićnim koncertom Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo” u Crkvi Svetog Nikole od 18 sati.
U petak 5. januara na Pjaci od muzeja očekuje vas humanitarno veče posvećeno kotorskom oriđinalu Tonćiju Praciju, uz koncert benda „Inspiracija” na Pjaci od muzeja od 20 sati.
Na glavnim gradskim vratima u subotu 6. januara od 10 sati biće služene priganice.
U ponedjeljak 8. januara na Trgu od oružja biće priređena papalada ala maka, uz koncert benda „The grupa” od 18 sati.
Novoosnovano preduzeće Opštine Tivat – Austobuska stanica (AS) koje je u julu prošle godine preuzelo gazdovanje objektom glavne autobuske stanice na Župi, uspješno je poslovalo tokom 2017.godine, pokrivši sve troškove i ostvarivši određenu finansijsku dobit.
Tokom ljetnje sezone, na stanicu je tokom dana ulazilo i preko 50 autobusa na međugradskim i međunarodnim linijama, a odavde je mjesečno na putovanja kretalo i preko 8 hiljada ljudi. Tokom zime, na autobusku stanicu u prosjeku tokom dana uđe do 25 autobusa.
Preduzeće AS zapošljava 15 radnika lčija je prosječna plata 325 eura i upravlja objektom stanice površine 1.002 kvadratana metra sa osam perona za autobuse površine 906 kvadrata. Autobuska stnica je izgrađena 2015. u privatno-javnom partnerstvu Opštine Tivat sa kompanijom „Franca“ a do jula 2017. Raduila je u sastavu poslovnog sistema koga kontroliše član predjedništva DPS, bjelopoljski boznismen Hilmija Franca. Iako je taj objekat star smo dvije ipo godine, on je izrađen prilično nekvalitetno pa je opštinska firma AS loja je upravljanje stanicom poreuzla u julu prošle godine, morala da uloži značajna sredstva i napore u otklanjanju niza nedostaka koji su se ovdje već pojavili – od nefukncionisanja kanalizacije, pokvarenog sistema za klimatizaciju, do neispravne opreme na peronima.
„Osnivač -Opština Tivat je formirala komisiju za primopredaju objekta koja je zajedno sa komisijom prethodnog vlasnika preduzeća „Prehrana“ DOO Pljevlja izašla na lice mjesta. U junu mjesecu je sačinjen zapisnik kojim se nalaže da DOO „Prehrana“ Pljevlja otkloni sve nedostatke do kraja mjeseca. Međutim, nedostaci nisu otklonjeni, između ostalog, bitne stavke su bile nedostatak agregata, protivpožarnih aparata, polomljena rampa, utičnice ne rade na svim mjestima, objekat prokišnjava, kišnica ulazi u čekaonu itd. Konačnim zapisnikom od 07.jula 2017.godine izvršena je primopredaja objekta u zatečenom stanju.“- stoji u materijalima koje je odbornicima u SO Tivat podnio direktor AS Zoran Stanković (DPS). Stoga je nova opštinska firma odmah u startu morala da izdvoji novac za kompletnu popravka električnih instalacija, saniranje prokišnjavanja čekaonice, popravku klimatizacije koja je u početku radila sa prekidima a zatim se u potpunosti pokvarila, popravku lifta… U međuvremenu, na AS je započeo rad i ugostiteljski objekat koji za vrijeme „Prehranine“ uoprave nije radio, a postepeno se uvodi red i u sve druge, do sredine ljeta prošle godine prilično zapuštene aspekte rada ovog za grad izuzetno značajnog saobraćajno-turističkog objekta.
Sa autobuske stanice Tivat
Kao prioritete za naredni period Stankovič je izdvojio ugradnju parking rampi za ulazak na peron autobusa sa dodatnom opremom za onemogućavanje bespravnih ulazaka, ugradnju barijera za prolazak na peron, instaliranje softvera za naplatu usluga toaleta i garderobe, izradu web stranice i propagandnog materijala AS, postavljanje novog, savremenog sistema video nadzora, instaliranje sata na peronu, nabavku sadnica i uređenje zelenih površina, izradu adekvatnih pristupnih rampi za lica sa posebnim potrebama, zaštitu staklene fasade od svjetlosti i prašine postavljanjem folije, instaliranje reklamnih bilborda. Direktor AS podvlači da bi nadležni organi morali odlučnije da djeluju kako bi natjerali autobuske prevoznike da se ne zaustavljaju po ulicama Tivta i uzimaju putnike na mjestima gdje to nije dozvoljeno, već da isključivo koriste autobusku stanicu kako je to i predviđeno važećim prospisima. On je najavio i skori upis autobuske stanice Tivat na međunarodnu kartu autobuskih stanica. Odbornici u lokalnom parlementu pohvalili su Stankovićeve napore i rezultate koje je preduzeće AS ostvarilo od kada je preuzelo upravljanje tivatskom autobuskom stanicom.
OVE GODINE ZARADIĆE SKORO 300 HILJADA EURA
Prema programu rada i finansijskom planu za 2018. AS Tivat ostvariće ukuono 296.993 eura sopstvenih prihoda, dok će za rashodi iznositi 291.305 eura. Najveći izvor prihoda je peronizacija od koje se očekuje 176,4 hiljade eura, od stanične usluge prihod će biti 29,5 hiljada, zakupa poslovnog prostora 22,8 hiljada, rezervacija 17,3 hiljade…
Najviše novca utrošiće se na zarade zaposlenih sa porezima i doprinosima (143.000). Od kapitalnih izdataka predviđeno je ulaganje 10 hiljada eura u dalju sanaciju i popravke objekta autobuske stnice, 9.500 hiljada eura za navaku softvera i video nadzora, 1.800 eura za sređivanje zelenih površina i postavljanje sistema za njihovo navodnjavanje, 2 hiljade euta za kupovinu uniforni za zaposlene, te 24 hiljade eura za postavljenje rampi, barijera i instalaciju sotfteva za njih na peronima stanice.
