Turistička organizacija Herceg Novi od ponedjeljka 6. novembra na Svjetskom sajmu putovanja u Londonu (World Travel Market London 2017) predstavlja ponudu turističku ponudu. Na londonskom sajmu koji traje do 8. novembra TO HN se u okviru crnogorske turističke ponude predstavlja za pultom sa Hunguest Hotelom Sun Resort u okviru zajedničkog promotivnog štanda sa Nacionalnom turističkom organizacijom Crne Gore, Ministarstvom održivog razvoja i turizma i ostalim lokalnim organizacijama.
World Travel Market je jedan od vodećih globalnih događaja za svjetsku turističku industriju, na kojem svoju ponudu predstavljaju svi sektori turizma, uključujući turističke organizacije, avio kompanije, hotele, agencije, softverske kuće, itd.
TO HN je već tokom prvog dana imala brojne kontakte sa agencijama iz Velike Britanije a sa određenim turoperatorima iz Francuske dogovorena je saradnja koja će otpočeti od proljeća 2018.
Ova najznačajnija svjetska turistička berza okuplja oko 5.000 izlagača iz preko 180 zemalja svijeta, preko 50.000 profesionalaca iz oblasti turizma i preko 2000 predstavnika medija. Učešće na ovoj berzi je značajno, kako zbog prezentacije ponude na britanskom tržištu, tako i zbog mogućnosti susreta ponuđača sa partnerima i sa drugih emitivnih tržišta. Takođe, u organizaciji Svjetske turističke organizacije Ujedinjenih nacija UNWTO i Međunarodne turističke berze i ove godine, biće održan Ministarski samit na kojem će visoki predstavnici država članica iz cijelog svijeta razmijeniti mišljenja u pogledu turističkog razvoja i buduće perspektive u ovoj globalno značajnoj oblasti.
Delegaciju Crne Gore predvode ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović i direktorica Nacionalne turističke organizacije Crne Gore Željka Radak Kukavičić.
U subotu, 11. novembra u 20 sati u dvorani Park, biti izvedena predstava “Inspekcija”, u produkciji Nikšićkog pozorišta, koju je po tekstu Stevana Koprivice režirao Goran Bulajić.
„’Inspekcija’ je komedijski ogled koji se, naizgled, bavi uzročno – poslijedičnim odnosima mentaliteta i politike, precijenjenih i preupotrebljivanih motiva naše svagdašnjice. Kad ne znamo što ćemo, kada tražimo alibije za nezadovoljstva, muke, neslaženja, lične neuspjehe, neostvarene snove i ideale, odmah se dohvatimo mentaliteta i politike. Zajedno, daju jedan amalgam koji nam život čini paklenim, samo zato što sve i svašta sabijamo u ta dva pojma. Zato sam pokušao da u ovom komadu, pisanom namjenski za Nikšićko pozorište, mentalitetu i politici dodam prstohvat sujete, dva prstohvata gluposti, prstohvat i po generacije pogubljene u tranziciji, sve sa malo prevare i opsene. Nakana mi je bila da tim receptom relaksiram ono što nas boli, da pronadjem katarzu kroz smijeh. Međutim, kako je pisanje odmicalo, a pogotovo po uvidu u ishode rediteljskog čitanja Gorana Bulajića, postalo je jasno da je relaksacija vrlo relativna, a katarza je ionako u domenu publike, a ne pisca. Ova priča o jednom ’sličnom nama’ koga gnječe drugi takođe ’slični nama’, smještena na moru, a pritisnuta planinama, funkcionisaće po zakonima gorke komedije, koja će da menadrira izmedju vanile i pelina, a na svakom od nas pojedinačno je kakav će ukus da nam ostane na nepcima“, napisao je Koprivica o svom novom dramskom naslovu.
Glumačku ekipu čine: Simo Trebješanin, Boban Čvorović, Nikola Vasiljević, Jovan Krivokapić, Gordana Mićunović, Milica Šćepanović, Julija Milačić, Marija Đurić, Jelena Nenezić Rakočević i Vukan Pejović.
Prodaja ulaznica po cijeni od 5 € počinje u srijedu, 8. novembra na blagajni dvorane Park, od 9 do 12 i od 18 do 20 sati. Informacije i rezervacije se mogu izvršiti u istom terminu na broj telefona: 068 851 031.
Porodica Katurić, poznati filatelisti iz Kamenara osvojili su četiri nagrade na svjetskoj filatelističkoj izložbi u glavnom gradu Brazila “Brazilija 2017”.
Kolekcija “Poštanska istorija Boke Kotorske 1809-1875” osvojila je zlatnu medalju, “Pisma bokeških pomoraca 1830-1890.” osvojila je veliku pozlatu, a kolekcija “Okupacija Boke i Crne Gore 1941-1944.” dobila je pozlatu. Kolekcija “Pisma sa ratnih brodova austrougarske flote 1914-1918.” dobila je srebrnu medalju .
Na izložbi u Braziliji koja održana u modernom Centru za konvencije, predstavilo se preko 500 kolekcionara iz 70 zemalja i 200 izlagača literature.
Tomo Katurić je na konferenciji za novinare kazao da je u Brazilu bio i promoter Herceg Novog i Crne Gore, jer je odnio veliki broj turističkih prospekata i brošura, iako je put u Brazil u učešće na prestižnoj filatelističkoj smotri sam finasirao.
Iako se za pomoć obraćao i lokalnoj upravi, ističe, da čak ni odgovor nije dobio.
Katurić je uručio profesoru Lazaru Seferoviću srebrnu medalju koju je njegova monografija “Zlatni filatelista koji je osvojio svijet – Tomo Katurić” dobila za literaturu na filatelističkoj izložbi u Indoneziji.
U sklopu projekta „Obnova tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža za održivu poljoprivredu –AGRISCAPE & ME“ u petak 10.novembra 2017. godine u Gornjoj Lastvi biće održan okrugli sto na temu „Poljoprivredni pejzaž –vrijednosti, stanje i izazovi“.
Cilj projekta AGRISCAPE & ME je da doprinese razvoju održive poljoprivrede kroz zalaganje za obnovu, očuvanje i unapređenje tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža kao dijela ukupnog kulturnog pejzaža.
Projekat se počeo realizovati u junu 2017. godine i trajaće 12 mjeseci, a sprovode ga organizacije EXPEDITIO Centar za održivi prostorni razvoj, Kulturno zavičajno udruženja NAPREDAK Gornja Lastvai Maslinarsko društvo „Boka“ –Boka Kotorska. Saradnik na projektu je Mreža za ruralni razvoj Crne Gore. Projekat se finansira iz sredstava Evropske unije u okviru regionalnog projekta “Održiva poljoprivreda za održivi Balkan: jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za javno zastupanje i razvijanje politika na zapadnom Balkanu“, koji realizuje regionalni konzorcijum organizacija civilnog društvaiz Albanije (Institut za politiku životne sredine-IEP), bivše jugoslovenske republike Makedonije (FLOROZON), Kosova* (NGO AKTIV) i Crne Gore (Centar za zaštitu i proučavanje ptica –CZIP), predvođen Organizacijom za poštovanje i brigu oživotinjama –ORCA iz Srbije.
Cilj okruglog stolaje da se sagleda stanje vezano za tretman poljoprivrednog pejzaža u Crnoj Goriiz ugla poljoprivrede, kulturne baštine, pejzaža i planiranjai da se zatim pokrene diskusija o izazovima vezano za njegovu zaštitu, planiranje i upravljanje. Na okruglomstolu će učestvovatipredstavnici relevantnih institucijai organizacijau Crnoj Gori kao i ključni akteri sanacionalnogi lokalnog nivoa. Na okruglom stolu će učestvovati i gosti iz Francuske i Hrvatske koji će govoriti o iskustvu i projektima koje realizuju u svojim zemljama.
Jedan od ciljeva projekta AGRISCAPE&MEje stvaranje platforme relevantnih akterau oblastima poljoprivrede, kulturne baštine, pejzaža i planiranjakoja bi trebaladoprinijeti unapređenju okvira za zaštitu, planiranje i upravljanje tradicionalnim poljoprivrednim pejzažom u cilju razvoja održive poljoprivrede u Crnoj Gori. Okrugli sto ćeu tom smislu biti važan jer će okupitiključne aktere, i biti inicijalni korak u stvaranjuove platforme. Obnova tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža za održivu poljoprivredu AGRISCAPE&ME
Okrugli stobiće održanu Domu kulture “Ilija Marković“ u Gornjoj Lastvi, u petak 10. novembra 2017. godine od 10:00h do14:30 h.
Detaljni program okruglog stola biće postavljen na web sajtu partnerskih organizacija.
Pozivamo sve zainteresovane da uzmu učešće na okruglom stolu, poručuju organizatori.
Za sve zainteresovane, obezbijeđen je prevoz do GornjeLastve.Kombikreće u 9:30hispred Glavne pošte u Tivtu.
U ovom baroknom gradiću minule turističke sezone stanje u saobraćaju bilo je haotično jer iako je tokom ljeta na snazi zabrana saobraćaja kroz Perast, u grad se, vozilima ulazilo kada je i ko htio, a dosta mještana nije imalo gdje da parkira svoje automobile, kaže Marina Brajinović.
Bugatti Veyrona u Perastu
Put kroz Perast, duž kojeg se često otvaraju nove rupe, potrebno je detaljno sanirati, upozorili su iz Društva prijatelja grada Perasta.
Članica tog udruženja Marina Brajinović ističe da je riječ o zahtjevnom poslu, budući da se ispod puta nalaze brojni boljuni (kanali kojim se voda sa brda odvodi u more).
-Dakle, prvo bi te kanale trebalo srediti, a zatim se raditi dalje. Kanali se prvo moraju ograditi, jer se ne može usuti pijesak koji ponese voda i onda se opet napravi rupa- kaže Brajinovićeva, koja je dužnost predsjednika Mjesne zajednice Perast obavljala 12 godina (do 2011. godine). Ona kaže da se cesta redovno „krpi“, te da po pitanju odvijanja saobraćaja nema većih problema, jer je kroz Perast zabranjen prolaz kamionima.
-Ljeti saobraćaju autobusi čijim se vozačima divim kako ih uopšte mogu provesti kroz grad od vozila koja su parkirana sa obje strane puta, po trotoaru. Haos je uglavnom zbog restorana, a mi koji živimo u gradu imamo najmanje prava i ne smijemo prigovarati. U Perastu ima sedam ili osam restorana, a očekujem da će polovinom novembra dosta njih zatvoriti kada prestanu dolaziti kruzeri – kaže Brajinovićeva za „Dan“ ocjenivši da je u ovom baroknom gradiću minule turističke sezone stanje u saobraćaju bilo haotično.
Iako je tokom ljeta na snazi zabrana saobraćaja kroz Perast, u grad se, tvrdi, vozilima ulazilo kad je i ko htio, dok dosta mještana nije imalo gdje da parkira svoje automobile, već su morali da plaćaju parking.
Perast jun 2017. foto Boka News
– Meni turistička sezona znači samo trošak, jer imamo dva automobila i mjesečno za parking moramo plaćati 50 eura, što je 300 eura za pola godine. Parkirali smo ispred „Jadran Perasta“, ali se sada izvode radovi na popravci tog zdanja, pa sada parkiramo na proširenju kod magistrale, gdje postoje dva parkinga. Tamo međutim stalno stoje tri vozila, jer njihov vlasnik ne živi u Perastu, kao i jedno koje se koristi kao magacin- pojašnjava ona. Ističući da u Perastu osim „novog“ puta uz more, postoji i stari put koji je kameni pločnik između prvog i drugog reda kuća, naglašava da je isti prije par godina uređen u manjoj mjeri.
– Zavod za zaštitu spomenika kulture tada nije dozvolio da se kamen fuguje, nego se usuo pijesak koji je odnijela voda i isprala kiša, pa su tu sada fuge od četiri santimentra od kamena do kamena, a evo vidimo po Kotoru da je recimo ulica kod nekadašnjeg zatvora sva fugovana, i tu ništa ne smeta – kaže Brajinovićeva i podsjeća da predlog mjesne zajednice od prije više godina da se prizemlja kuća u Perastu ne smiju pretvarati u stambene prostore, već da ona budu korišćena isključivo kao poslovni prostori, nije zaživio, zbog čega u tom gradiću praktično nije moguće otvoriti radnju bilo koje djelatnosti.
-U Perastu sada nemate gdje da otvorite neku radnju, jer su u svim prizemljima objekata apartmani koji imaju samo vrata, nemaju ni prozore, šo je grozno, a arhitektura je značajno promijenjena. Ta prizemlja su inače, kao i u svim primorskim kućama, nekada bila konobe, koje su sada adaptirane. Niko neće doći da traži da otvori prodavnicu u kućama koje su u brdu, ali bi u drugom redu kuća gdje su nekada bili mesara, frizeraj… Sada više nema ni Peraštana, svega ih je oko 250 stalnih mještana. Ljeti se taj broj višestruko poveća, tako da je gužva nemoguća, što je ustvari i glavni problem. Postoji osnovna škola sa samo tri razreda, u kojima ne znam da li ima pet, šest đaka. Nema potrebe za školom jer nema djece, a onu koja su stasala za školu roditelji voze u Risan ili u Kotor. Kada sam ja išla u osnovnu školu u Perastu onda je bila cijela zgrada prvi i drugi sprat, imali smo četiri razreda i bilo nas je ukupno 40- ističe Brajinovićeva.
Perast- foto Boka News
Društvo prijatelja grada Perasta, osnovano je, pojašnjava, 1999. godine da bi svojim djelovanjem uticalo da se sačuvaju arhitektura i ukupno kulturno nasleđe Perasta, uključujući tradicionalne običaje, i u toj je misiji, kaže, u značajnoj mjeri uspjelo. Društvo, kaže Brajinovićeva, po spisku ima preko 400 članova, od kojih je manji broj aktivnih.
– Svoje prostorije nemamo, a kada nam je potrebno koristimo prostor Mjesne zajednice. Sa projektom izdavanje i prezentacija knjige „Peraški običaji“ Društvo je konkurisalo za dobijanje sredstava po konkursu za NVO koji je zaključen 19. oktobra. O pristiglim zahtjevima odlučivaće nadležna opštinska komisija i nadam se da će imati sluha za naš projekat.
Perast inače ima 17 običaja, ali njeguje tri, tako da nakon što izdamo ovu knjigu sigurno da ćemo prepoznati još neke koji će biti interesantni i steći neku popularnost – zaključuje Marina Brajinović.
Nada u podršku lokalne uprave
– Za očuvanje arhitekture Perasta borili smo se svih ovih godina kada je na sceni bila ekspanzija gradnje, restauriranja ili adaptiranja… i prilično smo u tome uspjeli, jer nisu ispunjene baš sve želje onih koji su nešto radili. Ono u čemu uspjevamo i održavamo je njegovanje naših običaja i to; Kićenje mađa 1. maja, Gađanje kokota 15. maja i Fašinada 22. jula koja je inače rješenjem Ministarstva kulture ušla u spisak kao nematerijalno kulturno blago od interesa za Crnu Goru. Prethodnih godina sve to smo održavali uz pomoć Opštine Kotor, Turističke organizacije Kotor i pojedinih sponzora, dok smo ove 2017. najvećim dijelom to obilježili uz pomoć sredstava koje je obezbijedila Opština Kotor. Za sve te tri manifestacije smo dobili onoliko koliko smo i tražili; oko tri hiljade eura ukupno- precizirala je Brajinovićeva izrazivši očekivanje da će i lokalna uprava i naredne godine podržati održavanje ovih peraških običaja.
Tek što je porinuta, grom je udario u jedrilicu Salona 60 vezanu u luci Lora i spržio dobar dio ugrađene skupe brodske elektronike. Grom je udario u obalu, točnije u dizalicu na gatu uz koji je bila vezana jedrilica, a onda je prošao kroz more i zahvatio Salonu 60 preko pramčanog potisnika. Izgorjela je sva elektronika na mreži, čak i elektronika klima-uređaja. Vatreno je bilo i prošle zime u ACI-jevoj marini u Splitu; grom je pogodio jarbol katamarana, stvorio se vatreni lanac dug više od 200 metara, a grom se ispraznio na dvije jedrilice s karbonskim jarbolima – IMX 45 Branko i TP 52 Bare.
Udari groma u brodove nisu rijetkost, iako vrlo rijetko završavaju fatalno za članove posade, premda je bilo i takvih slučajeva. No, najčešće pogode brodsku elektroniku i znaju pričiniti veliku materijalnu štetu. Usprkos tome, na jedrilice i druge brodove iznimno rijetko ugrađuju se sustavi za zaštitu od udara groma – u našim marinama i lučicama prava su rijetkost. Ispitali smo zašto je to tako i kako se zaštititi, odnosno minimalizirati rizik i moguće štete u slučaju udara groma u brod.
Gromobran usporava
– Zaštita od udara groma nije riješena na jedrilicama Salona, isto kao što nije riješena na drugim jedrilicama koje se serijski proizvode. Prema mojim saznanjima, jedini pouzdan način da se zaštitite od udara groma na jedrilici jest ugradnja bakrene ploče otprilike od metra četvornog na kolombu. Na vrh jarbola stavi se gromobranski trn, kroz jarbol se provuče debeli bakreni kabel i spoji na kolombu s pločom. To se, međutim, ne koristi kod performance cruisera jer ploča stvara velik otpor i usporava brod, a stvara i galvanske struje. Nema logike ni staviti karbonski jarbol, pa kroz njega provući kabel težak 30 kilograma, tako da kvalitetnog rješenja za zaštitu jedrilice od udara groma zapravo nema – kaže Leo Ćurin, direktor razvoja u brodogradilištu Salona Yachts.
Sani Delić iz splitske tvrtke Ramina pomorstvo također kaže kako se, iz više razloga, gromobranski sustavi vrlo rijetko instaliraju na jedrilice. Prema njegovim saznanjima, grom najčešće uništi samo antenu i mjerne instrumente na vrhu jarbola, a pri udaru u karbonski jarbol isti se zna zagrijati, pa se otvore sajle na mjestima gdje se spajaju s jarbolom. To međutim, barem u Hrvatskoj, nikad nije prouzročilo padanje jarbola.
– Problem je što ako imaš gromobran na vrhu jarbola, a nalaziš se na vezu među drugim jedrilicama bez njega, postoji velika vjerojatnost da će grom pogoditi baš u tvoju jedrilicu. To je kao pozivnica za udar groma. Kod nas, barem na jedrilicama do 50 stopa, nije običaj da se uzemljuje jarbol, jer se pokazalo da tako zna nastati i više štete budući da gromobranski šiljci privuku elektricitet čak kada grom i ne lupne izravno u njih – objašnjava Sani Delić.
Faradayev kavez
Zbog navedenih razloga, malo koji brod u našim marinama ima riješenu zaštitu od udara groma, a iznimka su samo radni brodovi Kapetanije i Policije, koji silom prilika češće plove po nevremenu. Naši nautičari se, čini se, drže onog temeljnog principa da valja pomno pratiti vremensku prognozu, pogotovo razvoj olujnih oblaka – kumulusa, te se, na nagovještaj razvoja oluje, odmah skloniti u zaštićenu luku.
Postavljanje gromobranske zaštite, međutim, nije previše komplicirano. Valja postaviti metalni šiljak na vrh jarbola te ga vodičem kroz jarbol spojiti s morem, odnosno uzemljiti, za što se koristi bakreni kabel. Jedan kraj kabela spaja se na šiljak, a drugi uzemljuje na metalnu oplatu ili metalnu kobilicu broda. Ako oplata ili kobilica nisu od metala, na njih treba staviti bakrenu ploču, ne manju od pola četvornog metra. U tom slučaju, visina jarbola daje radijus zaštićene konusne zone oko jarbola – Faradayev kavez – a osobe koje se nalaze unutar te zone zaštićene su od udara groma.
– Stari labudaši bi uvijek nosili kadenu, zamotali je oko sarče i pustili u more. To je funkcioniralo kao zaštita od udara groma. A ako želite smanjiti rizik od štete, trebalo bi, kad ste u uvali, a sprema se nevrijeme, skinuti pločicu s elektronikom na vrhu jarbola, jer udari li grom, to će sigurno nastradati, a trošak je onda minimalno 3000 eura – kaže iskusni jedriličar Zlatan Zoričić.
Udara i gumenjake
– Grom nikad nije pogodio jedrilicu na kojoj sam ja bio, ali bilo je takvih slučajeva kod nas. Jedan prijatelj je jedrio na Justinu 10 uz Cres, uočio neveru s Učke i zavozio pod klifove, a tamo ga je zveknuo grom. Probudio se u moru, a krv mu je išla na nos i uši. Vjerojatno bi poginuo da mu noga nije zapela za škotu i zadržala ga uz brod. Uspio se vratiti na jedrilicu, mobitel u kokpitu mu je bio spržen, ali radio je onaj što je ostao u kabini, pa je uspio pozvati pomoć.
Grom je, poslije se pokazalo, pukao u jarbol i izišao kroz krmu. A prije nekoliko godina grom je udario u Elan 33 Ive Radića u Labudu, pored svih većih brodova. Spržio je bateriju, frižider i instrumente – kazuje Zoričić.
Prije nekoliko godina grom je udario i u jarbol jedrilice Petra Krstulovića, tijekom Splitove regate krstaša, iliti Hvarske regate.
– Nevera je došla iznenada i u jednom trenutku grom je udario u jarbol. Nije ništa oštetio, elekronika je preživjela, a kao uspomena na udar ostala je jedna crna mrlja na vrhu jarbola. Kako smo bili usred regate, a nakon udara se ništa naročito nije dogodilo, napravili smo pojalabandu i nastavili jedriti – govori Krstulović.
U Svetom Petru kod Zadra 2005. godine mladi Čeh koji se nalazio u gumenjaku za vrijeme oluje poginuo je od udara groma. Upravo je vožnja gumenjaka u oluji ili po kiši najopasnija kada je u pitanju rizik od udara groma. Naime, izvanbrodski motori s dosta metalnih dijelova idealna su meta za pražnjenje atmosferskog elektriciteta, a posebno je opasno ako nemaju odvojenu upravljačku konzolu, odnosno ako kormilar u neveri upravlja gumenjakom držeći ručku motora.
Tijelo kao vodič
Ako se zateknete na gumenjaku u neveri i ne možete se na vrijeme skloniti, rizik od udara groma možete smanjiti ako se odjenete; jer ako vam tijelo nije pokriveno odjećom, opasnost da vas pogodi grom je znatno veća. Opasnost vlada i na manjim drvenim ili stakloplastičnim brodovima jer njihova konstrukcija ne pruža automatsko uzemljenje kao kod metalnih brodova, gdje se elektricitet brzo isprazni u more. Kada grom pogodi manji drveni ili plastični brod, električno pražnjenje traži bilo koji put prema dolje, a ljudsko tijelo izvrsno provodi elektricitet.
U slučaju da se nađete u grmljavinskom nevremenu, a nemate zaštitu od udara groma, možete minimalizirati opasnost ako se držite nekih jednostavnih uputa. Ostanite u središtu brodske kabine tijekom nevremena, a ako brod nema kabinu, držite se nisko, pognuto u kokpitu. Ruke i noge moraju biti unutar površine broda, nemojte da izviruju ili vise preko palube. Ako ste za kormilom, pazite da ne dodirujete metalne dijelove, te sjedite ili stojte na drvenoj podlozi koja ne provodi struju. Isključite i nemojte dodirivati elektroničku opremu, uključujući i radiostanicu za vrijeme trajanja oluje.
Uvucite ili uklonite radijsku antenu ili druge uređaje koji strše iznad broda ako nisu uzemljeni. Koliko god je moguće, nastojte izbjeći dodirivanje bilo kojeg dijela broda koji je spojen na sustav za zaštitu od groma. Nikada nemojte istodobno dodirnuti dvije komponente priključene na električni sistem. Naučite tehniku kardiopulmonalne reanimacije (CPR); osobe koje udari grom ili su izložene električnom pražnjenju često mogu biti spašene ako im se pravodobno pruži prva pomoć. Nije opasno dodirnuti osobu koju je pogodio grom. Ako je brod pogođen, ili sumnjate da je pogođen udarom groma, provjerite sve električne sustave i kompas, da utvrdite posljedice.
Mala vjerojatnost
Ipak, prije svega trebalo bi izbjeći opasnu oluju i skloniti se na zaštićeni vez na vrijeme. Zvuk groma putuje brzinom od jedne milje u pet sekundi, pa možete izračunati koja je udaljenost oluje i kojom brzinom vam se približava. Ako ste udaljeni dvije milje od obale, a prema vama ide oluja udaljena pet milja brzinom od 20 milja na sat, znači da imate 15 minuta za dolazak do obale. Preporučamo svakako da u slučaju nadolazeće oluje to počnete računati kad već krenete prema kraju. Ipak, imajte na umu da je vjerojatnost da vas udari grom iznimno malena i mjeri se u promilima, dok je znatno veća mogućnost da ćete – dok pod neverom uplovljavate u luku – razbiti brod i ugroziti sigurnost posade. Stoga, ostanite smireni i procijenite rizike koji vam prijete.
Nevladine organizacije Ekološko društvo Boke Kotorske, Društvo prijatelja Herceg Novog, Sekretarijat za komunalne djelatnosti i ekologiju Opštine Herceg Novi, koncipirali su zaključke sa javne tribine održane 26. oktobra o zaštiti palmi od invazivnog djelovanja insekta, palminog surlaša (lat. Rhynchophorus ferrugineus) na palme. Zaključke su proslijedili Opštini Herceg Novi.
U saopštenju Ekološkog društva Boke Kotorske navedeno je da je zadatak tribine bio upoznavanje javnosti sa aktivnostima na suzbijanju djelovanja insekta, kao i metodologiji i mjerama koje se primjenjuju za uništavanje palminog surlaša i u zaštiti palmi. Gost na tribini je bio francuski građanin, ekspert za više tehničko-tehnoloških oblasti, Vincent Kremin, koji je govorio o aktivnostima u Francuskoj, gdje se primjenjuje državni, strateški program za zaštitu palmi. Upoznao je prisutne, takođe, sa stepenom ozbiljnosti problema, programu i organizaciji za provođenje mjera zaštite palmi, finansijskim štetama, a sa poentom da je veliki stepen uspješnosti programa zaštite palmi u Francuskoj. Zbog očigledno slabe ili nedovoljno snažne organizacije u borbi sa palminim surlašem, kod nas, prepuštenosti borbi samo i jedino lokalnim preduzećima i malom broju licenciranih firmi, brojnih neusklađenosti i sporog djelovanja na terenu fitosanitarnih inspektora, bez uspostavljene hijerarhije mjera i odgovornosti između državnih i opštinskih institucija i preduzeća, bez procjena šteta od gubitka palmi, a bez plana i programa za zaštitu palmi, kao i neusklađenih cijena za tretman i rezanje, te da se trajno mijenja ambijentalna slika, sa štetnim posljedicama na turističke vrijednosti Herceg Novog, donosimo zaključke :
Palmin surlaš
– Metod i mjere, koje se tretnutno provode u Crnoj Gori, na tretmanu palmi uz korištenje hemijskih preparata, nisu efikasne, imaju malu vjerovatnoću oporavka palmi; primjenjena hemijska sredstva su otrovna za djecu i životinje ( u blizini tretiranih palmi), a orezana – tretirana stabla, bez grana, jesu potencijalna opasnost po ljude i objekte, u slučaju pada.
– Pitanje borbe za zaštitu palmi mora se podići na najveći državni nivo, sa nosiocem aktivnosti u Vladi Crne Gore, koja bi bila garant za traženje finansijskih sredstava iz fondova Evropske Unije, za urgentne situacije.
– Hitno treba raditi na povezivanju svih opština u regionu, koje su zahvaćene ovim problemom, i imati permanentnu razmjenu informacija i iskustava.
– Na nivou opštine treba oformiti stručni tim, sastavljen od lica iz privrede, opštine i NVO sektora, koji će napraviti lokalni strateški program sa planom djelovanja i finansijskim planom aktivnosti.
– Sekretarijat za komunalne djelatnosti i ekologiju opštine Herceg Novi treba da pripremi izvještaj o provedenim aktivnostima i mjerama za zaštitu palmi sa rezultatima i analizom stepena uspješnosti.
– hitno sazvati vanrednu sjednicu Skupštine opštine Herceg Novi sa jednom temom: zaštita palmi od invazivnog djelovanja Rhynchophorus ferrugineus, sa materijalom iz prethodne dvije tačke.
– Započeti hitno rad na katastru zelenih površina u Opštini Herceg Novi, sa popisom svih vrsta palmi, na javnim, hotelskim i privatnim površinama (privatne površine do sada nisu valjano razmatrane) da bi znali sa koliko palmi smo raspolagali, koliko je zaraženo i uništeno, a koliko nam ostaje za tretman, i zaštitu.
– Tarifna politika za tretman palmi treba da bude jedinstvena, uz državne i opštinske subvencije.
– Stručni tim da bude zadužen za monitoring svih aktivnosti na zaštiti palmi, navedeo je u saopštenju, kojeg za organizatore tribine potpisuju, predsjednica Ekološkog društva Boke Olivera Doklestić i Vincent Kremin.
Posjetom crkve Sv. Srđa na Đurđevom brdu u organizaciji opštinskog Sekretarijata za kulturu i društvene djelatnosti, u ponedjeljak je počelo obilježavanje “Novembarskih dana” – manifestacije posvećene Danu Opštine Tivat 21.novembru.
U izletu pod nazivom “Dječji karavan kroz kulturnu baštinu“ učestvovali su učenici OŠ “Drago Milović” (odjeljenje V4) sa nastavnicom Nevenkom Saveljić, predstavnici Sekretarijata za kulturu i društvene djelatnosti Opštine Tivat predvođeni sekretarkom mr Dubravkom Nikčević i direktorica škole, profesorica Ružica Lazarević.
“Bila je ovo prilika da se djeca upoznaju sa jednom od najstarijih crkvi na teritoriji opštine Tivat, sa crkvom Sv. Srđ, a zaljubljenik u kulturnu istoriju Tivta, Dragan Rajčević iznio im je detalje o istoriji ovog kulturnog dobra. Nakon toga učesnici karavana obišli su prostorije NVO “Atelje Slaby” , gdje im je Milivoj Slaby praktično prikazao proces izrade figura od gline”- saopšteno je iz Opštine Tivat.
Nova knjiga intervjua ZNAKOVI VREMENA, poznatog crnogorskog novinara i publiciste RANKA PAVIĆEVIĆA iz Budve, koja se pojavila na medjunarodnom Sajmu knjiga u Beogradu, izazvala je veliku pažnju čitalačke I stručne javnosti i postala tražena na književnom tržištu u regionu.
Ova po mnogo čemu jedinstvena knjiga, čiji su izdavači: NOVA KNJIGA iz Podgorice, JU “GRAD TEATAR” iz Budve i KOSMOS IZDAVAŠTVO iz Beograda, sadrži PAVIĆEVIĆEVE razgovore, sa preko 70 najznačajnijih stvaralaca iz Crne Gore, zemalja regiona i svijeta iz oblasti književnosti, pozorišta, filma, likovne umjetnosti i muzike.
Govoreći o knjizi razgovora ZNAKOVI VREMENA, novinara i publiciste RANKA PAVIĆEVIĆA, poznata književnica i rediteljka VIDA OGNJENOVIĆ iz Beograda, koja je napisala predgovor za knjigu je pored ostalog kazala, da je Ranko Pavićević, kao vrsni novinar u naše vrijeme, hrabro uzeo na sebe tu tešku ulogu, modernog Geteovog Ekermana I odlučio da mnoge umjetnike, različitih umjetničkih grana I opredjeljenja, podstakne da govore o složenim temama I još složnijim idejama koje ih zaokupljuju, muče I izaziaju da se sa njima sučeljavaju I bore. Pavićević je pažljivo slušao, ispitivao I bilježio njihova razmišljanja, o umjetničkim izazovima I nezadrživom nagonu, da na njih odgovaraju, najprije svojim djelom, baš kao I svojim gradjanskim bićem I angažmanom.
Obrazovan novinar, zainteresovan za djello I ličnost umjetnika kojeg susrijeće, PAVIĆEVIĆ razgoovor očigledno ppriprema, kao iznimnu priliku za neposrednu komunikaciju sa osobom, čije životno I umjetničko iskustvo cijeni, , smatrajući ga važnim I zanimljivim, ističe Vida Ognjenović. Zato nastoji, da svog sagovornika navede, da o tome govori otvoreno I slobodno, kako bi taj govor bio izvoran u svojoj ispovjednoj postavci. On u tome uspijeva podjednako dobro kada vodi razgoovor sa istaknutim književnikom, nagradjivanim slikarem ili vajarom, proslavljenim glumcem, rediteljem svjetskog ugleda, pjesnikom čije su stihove generacije učile napamet, poznatim dramatičarem, ili sjajnom operskom divom. Uspijeva što svacald nastupa gospodski, sa respektom prema činjenicama I ličnosti koja nastoji u razgovoru sa njim, da ih protumači, baš kao što se, vjerujem, Ekerman ponašao prema Geteu I njegovim stavovima.
Sajam knjiga BG
Valja istaći, kazala je Ognjenovićeva, da to nijesu razgovori vodjeni, da bi se popunila novinska rubrika. Ničeg prigodnog nema u Pavvićevićevim pitanjima, nikakvih sitnih novinarskih zamki, nimalo nedolične radoznalosti.Ništa od površne duhovne koketerije, da bi, bez obzira na ozbiljnost , čitaocima priredio I malo golicave zabave, pa I na račun agoovornika. Daleko od toga. Dijalog sa umjetnicima o umjetnicima I drugim stvarima je za ovog novinara, isuviše odgoovorna inteekualna avantura, da bi ga ičemu spolja novinarski prilagodjavao. Svako podeašavanje, ili manevarski predumišljaj, očigledno bi po njegoovom mišljenju bili čisti novinarski šverc. Sudeći po tekstovima intervjua, to je njemu zaista strano. Naprotiv, Pavićević je pravi saučesnik u dijalogu. On tim dijaloškim putem, riječ po riječ, pitanje po pitanje, na pravi način nastoji da sagovorniku pomogne, da o sebi I svomdjelu,otkrije I formuliše suštinske stvari. Najprije istražuje njegova poetička uporišta, kao I stavove prema umjetničkim kao I društvenim sukobima I dilemama.
Ranko Pavićević je je zaista dragocjen intervjuer, koji sagovornike svojim pitanjima navodi I inspiriše da promišljaju I ona umjetnička uporišta, za koja se na prvi pogled smatra da se podrazumijevaju. U takvim razgoovorima, stvara se izvjesna autopoetička biografija I njihovih ostvareanja što je uočljiv rezultat koji čini, da je svaki njegov intervju, daleko više od pukog novinarskog napisa. Takav dijalog neposrednog svjedočenja ima značaj rijetkog dokumenta, ali je istovremeno I vrijedno književno štivo, što najbolje govori, da mu je pravo mjesto u knjizi, smatra Vida Ognjenović.
Antologija ovakvih intervjua jeste svojevrsni znakovnik u kome su izneti I objašnjeni pojedini gorući umjetniki, moralni I gradjanski postulati intervjuisanih umjetnika, ali istovremeno I vodič kroz složene I izukrštane staze znanja I mašte, sumnje I uvjerenja, života I nadživota, kazala je pored ostalog, o knjizi razgovora Znakovi vremena, novinara I publiciste Ranka Pavićevića, književnica I rediteljka VIDA OGNJENOVIĆ.
Poznati srpski književnik I dvostruki dobitnik NIN-ove nagradde MILISAV SAVIĆ iatiče, da je Pavićevićeva knjiga intervjua već istorja, jer je razgovarao sa, manje više klasicima od kojih mnogih nema, dok pjesnikinja I prevodilac MIRA HORVAT iz Beograda kaže, da je Pavićevićeva knjiga, spomenik jednog doba, da je projektovana da traje I da će joj vrijednost sa vremenom samo rasti.
Slavomir i njegov sin Ante na novoj plantaži limuna – Foto Tom Dubravec/Hanza media
Ako se za nadolazeće zimske dane, blagdane pogotovo, zaželi fritula ili kolača sa zamamnim mirisom limuna ta bi ga slatka želja mogla prilično skupo koštati. Čak 50 kuna po kilogramu, tvrdi Višanin Slavomir Raffanelli Tjonta (68), najpoznatiji hrvatski uzgajivač ekološkog limuna, koji je prošle zime, negdje u ovo doba, šokirao izjavom: “Jedan limun, jedan euro”. I tako je bilo, iako su mu se, veli, ljudi smijali, napadali ga i pričali priče.
– Ove zime će biti 50 kuna po kilogramu i to ako ga bude bilo. Ne govorim o uvoznom limunu … Ako želite gratati koru, znači u potpunosti iskoristiti plod, nećete moći proći jeftinije – samouvjereno će vrsni viški znalac dobro upućen u situaciju s proizvodnjom limuna, ne samo hrvatskom nego i globalnom, koju prati i proučava već skoro četiri desetljeća, skromno procjenjući svoje znanje na skali od jedan do deset ocjenom dva.
Svestrani i poduzetni Raffanelli, koji se bavi i turizmom i ribolovom, svoju je ljubav i trud oko omiljenog mu agruma prenio i na članove obitelji, a sada je nadomak ostvarenja životnog projekta – ekološke plantaže citrusa ponad viškoga Kuta, koju još od lani podiže pomažući sinu Anti (25) kako bi mu u naslijeđe ostavio nešto od čega će na otoku moći itekako dobro živjeti sa svojom obitelji.
– Kada bude gotova, ova plantaža za obitelj od pet, šest članova, dnevnim radom od dva do tri sata pet dana u tjednu, donosi svakom od članova obitelji cjelogodišnju plaću jednog saborskog zastupnika sa svim dodacima i više od toga – objašnjava nam računicu viški kralj limuna kojeg smo sa sinom Antom zatekli na njegovoj mladoj plantaži citrusa, najvećoj s ove strane Jadrana.
S one druge, talijanske, žive drugi najveći proizvođači limuna na svijetu. Prvi su Amerikanci, treći Španjolci, četvrti Portugalci, Izrael je tek na petome mjestu, a Hrvati, veli Slavomir, uzmu li se u obzir plantažni nasadi, na samom začelju kolone.
Površina u vlasništvu Raffanellijevih je 1,7 hektara kaskadnog terena s vrhunskom ekološkom plantažom primarno limuna, kojega još valja opasati suhozidima, a uz rubove posaditi lavandu čiji će miris odbiti gomilu nametnika. Ima tu i limete, naranče i kumkvata, a njihov bi rod u četvrtoj, petoj godini trebao biti u svom elementu.
Slavomir na novoj plantaži limuna Foto Tom Dubravec/Hanza media
– Trenutačno je posađeno 300 limuna, oko 70 posto sorte Lisbon i 30 posto Meyer, sto stabala naranče, a u sljedećoj fazi bit će 70 posto Meyera i 30 posto Lisbona. I nešto našega, autentičnog viškog limuna. Meyer je najizdašniji… On u svakoj mjesečevoj mijeni daje cvijet, a ako vremenski uvjeti zadovoljavaju, daje i plod. Kad se ova mikrolokacija zaštiti od vjetra i stabla prekriju mrežama zadržava se 30 posto sunčevih zraka u ljetnom periodu, smanjuje potrošnja vode za 30 posto, a produžuje se i vegetacija za dva mjeseca – podučava nas Slavomir tajnama uzgoja na plantaži koja će ukupno imati 2400 stabala – 1500 limuna, 300 i nešto naranči, ostalo su grejpfrut, limeta i kumkvat. I k tome još protiv nametnika korisnu lavandu i buhač kao dekoraciju koja se također može dobro unovčiti.
Kad projekt, a Slavomir ga je kopirao od Talijana, bude u cijelosti gotov plantaža će se prostirati na dvije padine s dvanaest kaskada.
– Ne treba očekivati milijune od ovoga, ali prihodi na ovim plantažama su za naše uvjete nevjerojatno dobri. To sam rekao i mome Anti … Kad bi uspio samo jedan urod, govorimo o jednoj berbi godišnje, govorimo o 50 posto koliko može maksimalno dati jedno stablo (radi se o ekološkom uzgoju gdje su urodi za 50 posto manji, što znači da na stablu limuna imate negdje oko 30 kilograma, a naranče oko 40 kilograma), a moguće su dvije berbe (isključivo kod limuna), već bismo od ove, trenutačno zasađene plantaže imali oko 20 tona limuna. Bolje je ni ne govoriti koji su to iznosi …
– Kad bi ona rađala idealno, kad ovo sve bude gotovo, ne postoji hotel koji može donijeti više novca od nje. To su nevjerojatno dobri prihodi – govori Slavomir Raffanelli, navodeći kako bi Antina plantaža, kad u cijelosti bude gotova, u idealnim uvjetima godišnje mogla dati milijun eura.
– Možda u početku imate malo više posla, ali ćete vidjeti na kraju da je održavanje zapravo malo. Zato se i rade suhozidi, kad se dignu zidovi i kad se bude moglo oko stabala proći traktorčićem, za dva dana će biti moguće očistiti površinu. Sustav navodnjavanja je postavljen…
– Ovo je jedina mikrolokacija na otoku Visu garantirano podobna za uzgoj bilo kakvih agruma, što se tiče temperature. Što se tiče vjetra, tu je mali problem, a dokaz je ova zadnja bura nezapamćene snage na Visu koja nam je prilično porušila već postavljene rubne mreže.
– Pojedinačna zaštita svakog stabla pokazala se kao idealno rješenje jer ovi udari bure nisu na mladim stablima napravili nikakvu štetu. Južni i zapadni vjetrovi agrumima toliko ne smetaju. Bure ima nešto, a vjetar smeta stablu agruma, zbog njegova povećeg lista i nešto slabije peteljke.
– Da bi sačuvali masu lista, a s tim povećali urod, stavljamo zaštitnu mrežu da bi smanjili udare vjetra. Tako će ostati svaki list, jer u ekološkom uzgoju imate velike probleme s nametnicima, kao što je lisnata uš i afrički miner. To je jedan nametnik koji ulazi u debljinu lista i buši njegovu sredinu. List dobije zlatnu boju i poslije toga otpada – govori Raffanelli opisujući nam stanje terena godinu ranije.
Zemljište je bilo prekriveno gomilama kamenih gromada, obraslo šikarom, valjalo je sve to očistiti i pripremiti tlo za svibanjsku sadnju …
– Kad se probijao put prema lučici, sva velika kamenja prebacili su na ovo područje iznad Kuta. Prilikom kupovine zemljišta od Grada sam tražio da se taj kamen ukloni. Otišao sam kod gradonačelnika, gospodina Ive Radice i upoznao ga s problemom. Gradonačelnik je pristao uzeti kamen i pobrinuti se za njegovo deponiranje, a postigli smo i dogovor da nam bageri poravnaju teren i troškove podijelimo u nekom kulturnom omjeru.
– Ovaj projekt ne bi nikada zaživio da nije bilo razumijevanja od lokalne samouprave. To smo i napravili u roku od mjesec dana. O gradonačelniku Radici možemo govoriti što god hoćemo, da je ovakvi i onakvi, ali taj čovjek jedini ima viziju razvoja ovog otoka. Radica je prvi gradonačelnik koji želi povezati turizam i poljoprivredu, ima polje, koje, kad završi svoj posao, ide polijevati, kopati i orati. Samo čovjek koji radi može razmišljati kao radnik. Ne možete biti gradonačelnik u odijelu i kravati po cijeli dan i koji nakon posla sjedi po kafićima i priča o politici – komentira Raffanelli, a u priču se, štiteći stabla mrežom protiv vjetra, uključuje i njegov samozatajni sin Ante:
Slavomir i njegov sin Ante na novoj plantaži limuna – Foto Tom Dubravec/Hanza media
“Prije Prvoga svjetskog rata 90 posto otoka je bilo obrađeno, 15.000 ljudi je svakog jutra išlo u polje raditi bez ijednoga traktora. Vis je plaćao više poreza nego cijela Crna Gora”.
I odmah se vraća poslu, priču s novinarima radije prepušta ocu …
– Gledajte, ja svake godine nekih mjesec, mjesec i pol dana putujem po svijetu gledajući limune i naranče. Ali u biti limune, jer mi je limun broj jedan. Činjenica je da ga je sve manje i manje, jer je limun nevjerojatno osjetljiv. Naranča je đava u odnosu na njega, otpornija je, ima jači list, jaču peteljku i njezina podloga je drukčija. A vole se skupa …
– To su dva stabla koja jedan drugog privlače. Zašto?! Jedan dio nametnika s limuna odlazi na naranču i rasterećuje ga. Pa nisam ja bezveze posadio naranču i limun zajedno. Kad sam bio u Izraelu rekli su mi: “Raffanelli, ne možeš ti saditi monokulturu. Svaka monokultura ti je smrt”. Pametni su to ljudi …
– U Izraelu znaju najviše o limunima. Židovi su poseban narod, u svemu iznad drugih i bio bih nepošten kad bih rekao da Židov nije inteligentniji od mene. Prvi put sam dolje bio prije 46 godina, buktio je rat. Došao sam u jedan mali dućan, a tamo piše: “Ako blagajniku pokažete deset dolara on vas nagrađuje s deset centi. Mislim se u sebi: “Što je ovo? Jesu to ti Židovi, veliki trgovci, bankari?” Ušao sam kupio upaljač i tabakeru. Na blagajni pokazao deset dolara i sav sretan uzeo onih deset centi. Pitam ga: “Kakva je ovo trgovina, vi poznati trgovci, a darujete novac”. Nato on meni: “Eee, a jeste kupili upaljač? A tabakeru? Tu sam zaradio dva dolara, a vama dao deset centi, mamac za budale”.
– Tad mi je bilo sve jasno. Pa ti su ljudi izorali pustinju, dovezli željeznu rudaču, stavili vodu i napravili plantaže, od ničega stvorili čuda. Ma mi smo umišljeni narod i ja se zato jidim – vrti glavom Raffanelli ne stideći se priznati kako od njega ima pametnijih.
Ljuti ga što uzgajivači citrusa u Hrvatskoj ne poštuju pravila ekološkog uzgoja, pa otvoreno proziva kolege iz doline Neretve, ne bojeći se njihovih reakcija.
– Neretljani su prvi počeli plantažnu sadnju s mandarinama, narančama. I s limunima… Nekoliko jakih bura dvije godine s niskim zimskim temperaturama (minus 8 do minus 10) uvjetovalo je drastičan pad nasada limuna. Izgubit će i ostatak …
Limun
– Plantaže su tamo koncipirane na besplatnoj vodi iz Neretve čiji nivo opada. U bivšoj Jugoslaviji sve se moglo prodat, sada roba mora imati kvalitetu da bi se mogla plasirati na tržištu. Ni Rusi ne kupuju više svašta. Ma ja nemam ništa protiv tih ljudi, meni su oni čak dragi. Da se u Neretvi uvede malo reda, da se ljudi malo bolje organiziraju, malo marketinga i malo ekologije di bi im bio kraj. Malo manji urodi, ali zato bi cijena sve nadoknadila, a tržište nevjerojatno veliko. Neka pratu malo modu.
– Ali naši su ljudi takvi kakvi jesu, prevelikom upotrebom umjetnih gnojiva i drugim glupostima uništit će sebe i sve oko sebe. Ako krumpir nema deset kila, onda to nije krumpir, seljačka posla – srdi se viški kralj citrusa navodeći kako izveze devedeset posto svojega limuna ubranoga na staroj plantaži, površine 3700 četvornih metara s 450 stabala, koja se nalazi u gradu Visu, tik uz njegovu obiteljsku kuću.
– Ispod 15 kuna po kilogramu naveliko ga nema. Teško je razgovarati o cijeni koja se dobije, a može se dobiti nevjerojatno puno. Pa ne bih ja radio sve ovo da ne vidim priliku za zaradu. Imamo još dvije mikrolokacije tu u blizini ove nove plantaže i još 2,7 hektara terena u Smokovi. To sam isto kupio … To su mikrolokacije koje su ostale i bila bi tragedija ako biste tu posadili vinograde, jer se vinogradi sade od Skandinavije do Afrike.
– Svako go… danas ima lozu. Svatko ima vino i kad vi dođete na to tržište konkurencija je prevelika, a mi smo premali. Ma ne bih bio konkurentan ni da proizvodim mandarinu. Kako ću konkurirati Neretvi kad je cijena mog kubika vode 10 ili 15 kuna, a oni je imaju gratis – objašnjava računicu Raffanelli podsjećajući na jednu knjigu “koju smo mi izbrisali iz naših glava, jer potječe iz socijalizma”.
– Prije Domovinskog rada, negdje 70-ih ili 80-ih godina, ekipa stručnjaka je išla po otocima i, na osnovi određenih parametara, određivala mikrolokacije gdje se može što uzgajati. U toj knjizi piše kako se na otoku Visu može proizvesti količina limuna koja bi zadovoljila dvomjesečne potrebe bivše Jugoslavije. Ako to sada preračunamo za potrebe Republike Hrvatske, to znači da bi Vis mogao “pokriti” 30 posto godišnjih potreba naše zemlje. Ostatak otoka, znači Hvar, Lastovo, Mljet, Korčula te dubrovačko područje…, mogli bi dati ostatak limuna, a ostalo bi bilo za izvoz (što znači iz minusa prijelaz u pozitivu i to ne lošu). Pa vi sad razmislite – zaključuje Slavomir Raffanelli.
