Ribolovci: zloglasna riba hara ‘poštama’ – njena divlja snaga je zastrašujuća

0
Strijelka skakusa

Bilo je samo pitanje dana kada će strijelka, hama, skakuša (Pomatomus saltatrix), dojučer većini primoraca nepoznata zloglasna riba, koja je posljednjih godina preplavila Jadran zavladati i Prukljanom.

Strijelka već caruje vruljama oslađenim Morinjskim zaljevom, mrijestilštem cipalja i brancina južno od Šibenika, ima je i u Kanalu sv. Ante, a sudeći po zaredalim ovogodišnjim ulovima podvodnih ribolovaca iz Bilica, poznatijih kao “Black foot”, ili “Crne noge” – prema slavnom indijanskom plemenu – i oni u svome akvatoriju imaju nepoželjnog novog stanovnika i s pravom su zbog toga zabrinuti, piše sibenski.hr.

Prva strijelka ovdje je ulovljena prije četiri godine i nisu znali o kojoj je ribi riječ, no očito je bila usamljena. Danas je tvrde, stanje ozbiljno.

Poput vuka je

Jer, strijelka, koja naraste do impozantnih 130 cm i 14,5 kilograma pravi je terminator načina hranjenja neprispodobivog s dojučer glavnim lovcima prukljanskih voda, plemenitim brancinom, zubacem ili gofom.

U odnosu na jedva znanu gošću koja je postala gospodaricom otkako se zadnjeg desetljeća u neviđenoj ekspanziji proširila iz južnog Jadrana, svoga jedinog staništa u nas, poznati riblji predatori prava su odmjerena gospoda, jer usmrte samo onoliko ribe koliko im treba da bi utažili glad.

Strijelke, pak, iza sebe ostavljaju krvavo poprište. I kada se zasite, bjesomučno nastavljaju ubijati i sakatiti plijen oštrim, stožastim zubima nanizanim u snažnim čeljustima, kao iz zabave.

Glavna hrana su im ciplji, no nisu izbirljive grizući i trgajući pred sobom gotovo sve. Što je najgore, ekspanziju strijelke znanstvenici već povezuju s prorijeđenim staništima cipalja i brancina; zato su “Crna stopala” – na nogama!

Zapravo, pravo je čudo što se do Prukljana nije masovnije probila i prije, jer joj boćate vode na riječnim ušćima najviše odgovaraju.

– Ono što je vuk na kopnu, to je strijelka u moru, približava ponašanje ove nasrtljive ribe Ratko Mikulandra, jedan od “Crnih stopala”.

U njegovu se kafiću u Stublju redovito sastaju, a dok čekamo nekolicinu ostalih, Ratko, koji je također parangalist, opisuje i nesvakidašnju, divlju snagu strijelke. Uhvatio je ovih dana dvije od 2-3 kila na živu ješku i obje su mu u nepovrat zamrsile pijoke parangala od samo nekoliko udica.

Iako taj sistem za brancina koristi već godinama, ovo je prvi put da je dobio strijelke na udici. I dvostruko teži brancin nikad ne počini takvu štetu – govori Mikulandra.

Nevjerojatna snaga

– Divlja je i na sulici podvodne puške – svjedoči Zdenko Mikulandra Lepi. On zna najbolje jer zasad drži neformalni bilički rekord s dva uistinu trofejna primjerka. Prvu ribu stekao je u lipnju, imala je osam kilograma, a drugu, od šest, s fotografije uz tekst na kojoj je prijatelj “Crnih stopala” Dario Mezić, inače njihov vrijedni barkarjol, ulovio je nedavno.

– Ako se čeka ne zauzme na liticama našeg prukljanskog kanala, strijelku je nemoguće dobiti drugim načinom. Ili je u prolazu nasuprot lovca, ili ti bane pred masku, opisuje Zdenko, dodajući da se pogođena riba, nakon što u prvi mah zastane, strelovito sjuri u dubinu, odmotavajući velikom brzinom metre i metre najlona s mulinela.

Snažan je i gof, govori, no divlju snagu poput strijelkine nikad prije nije doživio. Uostalom, to se dobro vidi na manjoj slici, gdje je strijelka pored gofa, s velikom ranom od harpuna koju je toliko proširila upravo zbog svoga silovitog drmusanja.

U međuvremenu, Zdenko Mikulandra ulovio je još nekoliko manjih i sve su bile u manjim plovama, a iskustvo sa strijelkom na sulici imao je i Josip Čaleta Car, inače općinski načelnik.

– Čim sam je usmrtio, izbacila je iz želuca očito netom prije odgrizen stražnji dio ciplja, budući da plijen uvijek napada s repa – govori, poput ostalih zabrinut pojavom ove ribe na prukljanskim poštama.

U nedjelju je u prukljanskome kanalu more kuhalo od njih, a Duško Mikulandra vidio je, izvan dometa, osakaćenu oradu bez repa, neprijeporni biljeg strijelkina napada. Slično se zalijeće i na ribu uhvaćenu tunjom ili na panulu, što zorno prikazuje fotografija orade odgrizene do glave. To je jedino što je ostavila ribolovcu, kako je u ponedjeljak objavljeno na Facebook stranici grupe “Komarča Dalmacija”.

Meso joj je odlično

Jedan od dodatnih problema koji prati masovnu pojavu strijelke skakuše jest što je profesionalni ribari još uvijek nisu počeli loviti u komercijalnim količinama, premda joj je meso odlične kvalitete. Da se ne klanja ni jednoj ribi “od klase”, tvrde svi bilički ribolovci, uz napomenu da ne podnosi zamrzavanje, barem prema njihovu iskustvu.

Premda je toliko brojna, glasovi o strijelki kao o “stranoj morskoj štetočini” očito su snažniji od njezine gastronomske i prehrambene vrijednosti, potvrđuje i dr. sc. Branko Dragičević, znanstvenik iz laboratorija za ihtiologiju splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

– Bolje bi bilo da se naši ribari preorijentiraju na izlov strijelke, koja je posvuda na Jadranu u ekspanziji, nego da i dalje pritišću na vrste koje su već prorijedili. U Istri je strijelka redovita na ribarnicama, košta 40-ak kuna, u Splitu ljeti dosegne i 100 kuna, a nudi se i u restoranima.

Nema druge nego se što bolje nastojati prilagoditi evidentnim promjenama života u moru i prema tome, sve to ovisi o sredini, a mi u Institutu strijelku jedino možemo popularizirati kao prehrambeno vrlo kvalitetnu vrstu i savjetovati da se lovi – govori dr. sc. Dragičević.

Opravdana strahovanja

– Za razliku od Turske, gdje je vrlo tražena komercijalna riba i to manja, od 20-ak centimetara, u nas je – nastavlja Dragičević – još uvijek najviše ulov sportskih ribolovaca i zato je nema u ponudi peškarija.

Splitski znanstvenik potvrđuje opravdanost strahovanja svih vezanih uz more na pojavu ove vrste koja se pokazala vrlo sposobnom u osvajanju područja gdje je prije nije bilo.

– Načinom ishrane ova riba jest poput vuka – slaže se Dragičević – i nije izvjesno kako bi to sa strijelkom moglo završiti, naročito kada se sagledava njezin utjecaj na stokove ciplja i brancina, kojem je konkurentska vrsta. Posljedice su već vidljive na ušću Neretve – podsjeća.

– Rekao bih da je to o čemu govorimo vrlo relativno: Turci sada kukaju što imaju manje strijelke, a ukorijenila im se srebrenopruga napuhača, uljez u Sredozemlju iz Indopacifika. Neobično je grabežljiva i vrlo produktivna, pričinja velike štete na zavičajnim vrstama i ribolovnim alatima, utječe na bioraznolikost – i vrlo je otrovna, tako da je u širokom luku treba izbjegavati, makar i dodirivati.

Kod nas još nema stabilnu populaciju, no s obzirom na veliku prilagodljivost vrste od čijih srodnika u Japanu priređuju ekskluzivno jelo fugu – za život rizično za konzumaciju – proširi li se na Jadran, mogli bismo imati velikih problema – drži dr. sc. Branko Dragičević.”Dinamitni” savez protiv strijelki

U septembru 14,9 odsto više turista

0
Boka Kotorska – foto Boka News

U Crnoj Gori je u septembru u kolektivnom smještaju boravilo 129,71 hiljadu turista, 14,9 odsto više nego u istom periodu prošle godine, pokazuju preliminarni podaci Monstata.

Broj ostvarenih noćenja od 557,48 hiljada veći je 5,7 odsto nego u istom mjesecu prošle godine.

“Od ukupnog broja noćenja u kolektivnom smještaju, 91,7 odsto ostvarili su strani, a 8,3 odsto noćenja domaći turisti”, navodi se u saopštenju Monstata.

U strukturi noćenja stranih turista u septembru su najviše noćenja ostvarili turisti iz Rusije 21,9 odsto, Srbije 10,3 odsto, Francuske 7,9 odsto, Poljske 5,9 odsto, Njemačke 5,7 odsto, Velike Britanije 5,1 odsto, Bosne i Hercegovine (BiH) 3,5 odsto i Češke 2,9 odsto. Turisti iz ostalih zemalja ostvarili su 36,8 odsto noćenja.

“U strukturi noćenja po vrstama turističkih mjesta najviše noćenja ostvareno je u primorskim mjestima 90 odsto, glavnom gradu 4,9 odsto, planinskim mjestima 2,6 odsto i ostalim turističkim mjestima 2,5 odsto”, zaključuje se u saopštenju.

Kotorski Campo Santo – odaćemo pomen poručuju građani

4
Campo Santo – Kotor foto Boka News

Možda će neko od vas, prolazeći drugog novembra uveče na Dan mrtvih, pored one poljane između Socijalnog i samposluge Vračar (Idea) u Kotoru, vidjeti nas nekoliko Kotorana kako tamo palimo lumine i zapitali se o čemu se radi? Pa evo odgovora, odaćemo pomen Kotoranima koji tu počivaju a na koje su svi zaboravili, poručuje grupa građana iz Kotora.

Koliko ste puta prošli od Gurdića prema raskrsnici ili obratno a da niste obratili pažnju na to da se, sakriven iza suvenirnice, kioska za novine i samoposluge, često zarastao u travu i šiblje, ponekad prekriven kesama, a ponekad i potopljen nalazi jedan od najvrijednijih kotorskih dragulja, kotorski Campo Santo ili sveto polje, kotorsko srednjevjekovno groblje uz srušeni samostan Sv. Franja koji je, davne 1288. godine osnovala kraljica Jelena Anžujska, žena kralja Uroša I.

Za ovaj dragulj nažalost, nijedna gradska vlast do sada nije učinila ništa da ga zaštiti od propadanja tako da je danas postao slika i prilika nemara i obezvrijeđivanja našeg naslijeđa, naše kulturne materijalne i nematerijalne baštine.Kotorski Campo Santo najstarije je gradsko groblje ne samo u Kotoru, već i mnogo šire, jedinstveno na našoj obali na kojem su tokom srednjeg vijeka sahranjivani Kotorani, plemići, pisci, zanatlije, crkvena lica, tu su grobnice čuvenih kotorskih porodica Drago, Bolica, Grubonja, Bizanti, tu je i grob Novaka Kovača, zlatara Miha Spice, vjerovatno i grob fra Vite maloga brata iz Kotora koji je sagradio najljepši spomenik srpske srednjevjekovne arhitekture Visoke Dečane, kao i mnogih drugih Kotorana koji su nas zadužili da imamo Kotor ovakav kakav je danas, grad upisan na Listu svjetske kulturne baštine. Iako sama riječ groblje asocira na svijet mrtvih, ovi grobovi pružaju brojna svjedočanstva o životu ljudi koji su u njima sahranjeni, a samim tim i o vremenu i gradu u kojem su živjeli, to je izvanredna slika života preslikana na kamene nadgrobne ploče.

Zato ovo mjesto nije samo arheološko nalazište ili spomenik kulture, ima tu nešto mnogo dublje, tu počivaju naši preci, naši Kotorani, dio našeg identiteta, dio našeg naslijeđa, dokaz da nismo od juče. Zato, ne smijemo dozvoliti da nam unište ovo groblje, da izgubimo jedan od identitetskih simbola Kotora, da izgubimo onaj genius loci ili duh mjesta koji je stvaran stoljećima čiji su dio i oni koji počivaju na franjevačkom groblju i da na kraju izgubimo građane Kotora i onu nematerijalnu kulturnu baštinu, jezik i običaje čiji su oni nosioci.

Zato u četvrtak oko šest ura, ako vas put nanese, svratite do groblja, sa luminom ili bez njega nije važno, da se zajedno poklonimo sjenima onih koji su nam ostavili u naslijeđe nemjerljivo kulturno i duhovno bogatstvo, kaže se u pozivu grupe građana Kotora.

Kamenovane prostorije HGI u Tivtu

0
HGI

Stranačke prostorije Hrvatske građanske inicijative, u centru Tivta, kamenovali su nepoznati počinioci u noći između 30. i 31. oktobra.

“Tom prilikom razbijeno je staklo i to se ne dešava po prvi put. HGI je zabrinuta zbog još jednog incidenta i poziva nadležne organe, koji su i obavili uviđaj, da u što kraćem roku rasvijetle slučaj i otkriju počinitelje. Takođe, ovim putem HGI ukazuje na pisanje pojedinih medijskih uposlenika koji svojim neprimjerenim i nedobronamjernim stavovima doprinose crtanju HGI kao mete. Podsjećamo da je HGI stranka koja baštini multinacionalni, multietnički i multikulturalni sklad u Crnoj Gori, te da svojim stavovima ne doprinosi da bude meta napada bilo kojeg pojedinca ili grupe” – stoji u saopštenju Hrvatske Građanske Inicijative Crne Gore.

Policija se još nije oglasila povodom ovog događaja.

Završen Nacrt PUP-a Herceg Novi

0
PUP HN

Nacrt Prostorno urbanističkog plana (PUP) Herceg Novi završen je i zvanično predat naručiocu, Opštini Herceg Novi, saopšteno je iz te opštine. Sekretarijat za prostorno planiranje i izgradnju tog grada uputiće Nacrt PUP-a na mišljenje nadležnim organima.

Kako je saopšteno iz opštine, predsjedniku Stevanu Katiću nacrt je predao tim obrađivača Agencije za izgradnju i razvoj Herceg Novog, na čelu sa direktorom Borom Lučićem i stručni rukovodilac tima, prof.dr Milica Bajić Brković.

“U narednom periodu opštinski Sekretarijat za prostorno planiranje i izgradnju uputiće Nacrt PUP-a na mišljenje nadležnim organima, institucijama i javnim preduzećima lokalne uprave, u skaldu sa Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata”, navodi se u saopštenju.

Po dobijenim saglasnostima, napominju, Nacrt se dostavlja na mišljenje nadležnom ministarstvu, a nakon njihovog pozitivnog mišljenja, dodaju, može se ići na javnu raspravu, zajedno sa Nacrtom Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

“Po održanoj javnoj raspravi slijedi izrada Predloga Plana, koji se dostavlja na saglasnost nadležnim organima. Nakon pribavljanja svih saglasnosti Predlog PUP-a ide na usvajanje u Skupštini opštine Herceg Novi”, kazali si uz opštine.

Izrada Nacrta Prostorno-urbanističkog plana trajala je 15 mjeseci.

PUP HN

“U tom periodu Agencija ostvarila saradnju sa Opštinom Herceg Novi, Ministarstvom održivog razvoja i turizma, Republičkim zavodom za urbanizam i projektovanje, Upravom za nekretnine, Upravom za zaštitu kulturnih dobara, MONSTAT-om, gradskim javnim preduzećima, Agencijom za razvoj i zaštitu Orjena”, navodi se u saopštenju.

Kkao se dodaje, ostvarena je i saradnja sa građanima, i to direktno kroz tri radionice, ali i indirektno putem sprovedenih anketa.

Na izradi Nacrta učestvovala su 34 eksperta i saradnika iz 16 različitih oblasti, a poslom je rukovodila profesor dr Milica Bajić Brković, istaknuti stručnjak u oblasti urbanizma.

“Obrađene su sledeće teme: prirodne karakteristike planskog područja, stanovništvo i socijalni razvoj, društvene djelatnosti, privreda, poljoprivreda, prostorna organizacija, urbani i ruralni razvoj, turizam, zdravstveni turizam, transportni sistem, hidrotehnička infrastruktura, elektroenergetska infrastruktura, elektronska komunikaciona (telekomunikaciona) infrastruktura, energetska efikasnost i OIE, životna sredina, prirodna dobra, kulturna dobra, generalna urbanistička rješenja za Herceg Novi, Igalo i Zeleniku, strateški prioriteti, investicije, pravila uređenja prostora, smjernice za sprovođenje planskog dokumenta, smjernice za primjenu PUP-a na donijete lokalne planske dokumente i smjernice za primjenu PUP-a OHN na planske dokumente čija je izrada u toku”, zaključuje se u saopštenju.

Jubilej velikog djela – izvanvremenski dah Njegoševog Gorskog vijenca

0
Gorski vijenac

 Pokoljenje za pjesnu stvoreno,
vile će se grabit u vjekove
da vam v’jence dostojne sapletu…

Petar II Petrović Njegoš, Gorski vijenac

Ove godine crnogorska književnost može se pohvaliti jednim jubilejem – 170 godina od Njegoševog Gorskog vijenca, koji je štampan u Beču, 1847. godine. Jezici i stilovi crnogorskih vitezova književnosti – Stjepana Mitrova Ljubiše, Petra II Petrovića Njegoša i Marka Miljanova zaslužuju posebnu pažnju i često su bili predmeti interesovanja mnogih književnih kritičara i poznavalaca knjige. Povezanost ova tri velikana pisane riječi ne ogleda se samo u istom vremenu u kojem su stvarali, već i u upotrebi narodnog jezika, poštovanju folklorne tradicije i posebnom osjećaju za isticanjem crnogorskog imperativa – čojstva i junaštva. Pomenuti pisci svjedoci su istog vremena, u kojem su živjeli i stvarali neumorno se oslanjajući na narodni duh, tradiciju i običaje, uobličavajući svoja zapažanja u pripovijetkama ili pak dramskim spjevovima. Važnost njihovog stvaranja prevazilazi okvire crnogorske književne scene i postaje opšte dobro u kulturi našeg naroda.

Muzej grada Perasta posjeduje rijetko izdanje Njegoševog Gorskog vijenca. Naime, riječ je o prvom latiničnom izdanju ovog djela objavljenog u Zadru, 1868. godine. U ovom “historičkom događaju pri svršetku sedamnaestog vijeka” Stjepan Mitrov Ljubiša, poznat književnoj javnosti kao “Njegoš u prozi”, preuzima ulogu prevodioca sa ćirilice na latinicu, a autor je i predgovora i tumačenja nepoznatih riječi i stihova iz Gorskog vijenca. U predgovoru latiničnom izdanju ovog svevremenskog djela naše književnosti Ljubiša skreće pažnju čitaocu da su govor i jezik važne komponente ljudskog postojanja, te da su neodvojivi od vremena i prostora, sažimaju se sa hronotopom i postaju dio neiscrpne istraživačke moći jednog naroda. Takođe, narodni jezik kojim su pisali i Njegoš i Ljubiša su ogledalo društva i smatraju se bitnim faktorom kada je u pitanju razumijevanje jedne kulture. Lokalni jezik ne predstavlja diferencijaciju i podjelu, već mogućnost da se posebnost afirmiše i bude dio tradicije određenog naroda. Ovo latinično izdanje Gorskog vijenca ima posebnu vrijednost, ne samo zbog vremena štampanja ( 21. godinu nakon prvog izdanja), već i zbog činjenice o prednostima koje nosi tumačenje ovog remek-djela iz ugla pisca, koji sa posebnom posvećenošću pristupa komentarisanju stihova “dramcog povijesnog spjeva”. Stjepan Mitrov Ljubiša u obraćanju čitaocima napominje da njegova pobuda da izda latinično izdanje proizilazi iz toga da je djelo bilo nedostupno u ćiriličnom obliku u Dalmaciji, s obzirom na to da ćirilicu “čita samo pravoslavni narod”. Osim pisma, Ljubiša iznosi i još jedan razlog – da je u tadašnje vrijeme bilo skupo nabaviti Gorski vijenac. Pored biografskih podataka Petra II, autor predgovora naziva tvorca Izvite iskre “neumrlim narodnim pjesnikom” a crnogorsku tradiciju “obilnom”, koja daje mogućnost vladici da dio svog rada posveti njenom istraživanju, i da bude svjedok i učesnik jedne nakalemljene kulturne baštine.

Posebnu interesantnost predstavlja podatak da je porodica Visković, iz čije je biblioteke ovo djelo, prekoričavala knjige, te se na dnu rikne nalazi njihovo prezime. Latinično izdanje Gorskog vijenca samo je jedna od mnogobrojnih knjiga iz biblioteke porodice Visković iz Perasta.

Gorski vijenac

Spona između priređivača ovog izdanja i vladike crnogorskog učvrstila se Ljubišinim komentarima i pokušajima (uspjelim) da većinu stihova iz dramskog spjeva protumači za javnost. Prednost latiničnog izdanja nije bila samo u mogućnosti da djelo bude dostupno većem broju čitalaca, već i da se bolje razumiju Njegoševi stihovi, s obzirom na upotrebu narodnog jezika i filozofsko-misaone crte kojoj pribjegava pisac Gorskog vijenca. Najpoznatija Ljubišina pripovijetka Kanjoš Macedonović (1870.) posjeduje motiv Crnogorca u tuđini koji ne razumije kulturne prilike, običaje i način života drugog naroda, a to ispoljava kroz humoristične dijaloge. Motiv vojvode Draška u Mlecima u temelju je Ljubišine pripovijetke, pa se iz preuzimanja ovog motiva može zaključiti Ljubišino divljenje Njegoševoj stvaralačkoj snazi. Interesovanje i isticanje patrijarhalno-herojske zajednice takođe je veza između Ljubiše i Njegoša, a govorne reakcije koje daju mogućnost izražavanja psihologije kolektiva mogu se tumačiti uporedo za ova dva pisca.

Biblioteka Muzeja u Perastu posjedovanjem ovog rijetkog izdanja dramskog spjeva Gorski vijenac na poseban način učestvuje u obilježavanju 170. godina od objavljivanja najznačajnijeg djela crnogorske književnosti, te ovim podatkom želi oživjeti ličnost i djelo vladike crnogorskog i “neumrlog” pisca Petra II Petrovića Njegoša.

Maja Grgurović

Bibliotekar u Muzeju grada Perasta

Oktobarska nagrada Nikoli Ninu Deretiću: Preko 150 puta dao krv, za pomoć i spas drugim ljudima

0
Oktobarska nagrada Nikoli Ninu Deretiću

Na svečanoj sjednici Skupštine Opštine Herceg Novi predsjednik Opštine Stevan Katić uručio je Oktobarsku nagradu Nikoli Ninu Deretiću, dobrovoljnom davaocu krvi, koji je više od 150 puta dao ovu dragocjenu tečnost, za pomoć i spas drugim ljudima.

Deretić je zahvalio na priznanju i poručio da je sretan što je toliko puta dao krv.

Nikola Nino Deretić rođen je 1949. godine u Bijeloj, u zaseoku Vala, od oca Gojka i majke Desanke, rođene Tauzović. U Bijeloj je proveo cijeli svoj život – odrastao, školovao se, radio i osnovao porodicu. Nakon završene osnovne škole i zanata varioca zaposlio se u Brodogradilištu „Veljko Vlahović“, gdje je i penzionisan. Svojom marljivošću i humanitarnim radom istakao se u svom kolektivu, gradu i mnogo šire.

Nikola Deretić je dobrovoljni davalac krvi već pet decenija, tokom kojih je preko 150 puta dao ovu dragocjenu tečnost za pomoć i spas drugim ljudima. Prvi put je dao krv kao omladinac, sa nepunih sedamnaest godina.

Kao dobrovoljni davalac odgovorio je na brojne pozive rodbine, prijatelja, poznanika i potpuno nepoznatih ljudi, ne samo u svom gradu i državi, već i u drugim republikama bivše Jugoslavije. Nikada nije imao predrasude niti je ljude dijelio po bilo kom osnovu.

Na listi brojnih osoba kojima je pomogao je i Josip Broz Tito, predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Deretić je 1980. godine, sa pet kolega iz Brodogradilišta, vojnim helikopterom iz Kumbora prevezen u Ljubljanu, gdje je donirao krv tadašnjem predsjedniku. Posebno aktivan bio je tokom ratnog vihora.

Danas kada pitate Nikolu Deretića šta ga je podstaklo da postane i godinama ostane dobrovoljni davalac krvi, dobićete vrlo jasan i iskren odgovor – dati krv pomoć je drugima, a zdravo je za tijelo i duh onoga ko je daje.

U svojoj 68 godini, Nikola više nema pravo da donira krv, jer je prešao starosnu granicu od 65 godina. Njegovu humanu misiju nastavljaju dva sina, obojica dobrovoljni davaoci krvi.

Stručnjak o snimci velike bijele psine: “U Jadranu su ubile 11 ljudi”

0
morski pas

Vijest da je u Jadranu snimljena velika bijela psina, najveći morski pas nakon kitopsine, a koja nije opasna jer se hrani planktonom, ovog vikenda zainteresirala je i uzbunila javnost.

Kod Riminija su veliku bijelu psinu snimili Talijani koji su išli u sportski ribolov na buletin, odnosno na kančanicu, udicom s brodice na većoj dubini. Nisu napisali koliko je velika, međutim, prema snimci moglo bi se zaključiti da je duga oko tri i pol metra. Snimku je prvi prenio portal Podvodni.hr.

Pero Ugarković, urednik portala, autor brojnih tekstova s morskom tematikom i suradnik Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, za Index je prokomentirao viđenje bijele psine u našem moru.

„U Jadranu se velike bijele psine stalno dojavljuju, a doživljaji susreta prepričavaju, međutim bez prave snimke ili fotografije pitanje je da li su to susreti baš sa bijelim ili se radi o nekoj drugoj vrsti. Ipak, moglo bi se zaključiti da se pravi susret dogodi jednom u dvije godine. Nemoguće je procijeniti koliko ih stalno ima u Jadanu, no moguće je da im je, kada su uvjeti povoljni, broj dvoznamenkast; Jadran ipak nije malo more. U Mediteranu im je brojnost slabo istražena. Postoje neki radovi koji su utvrdili da je mediteranska populacija genetski slična s australskom i da je u Mediteran stigla prije pola milijuna godina između dva tadašnja ledena doba“, kaže Ugarković.

Sve više tune, a time i hrane za velike bijele psine

Veće psine od tri metra hrane se ribom, ali i velikim zalogajima poput tuna, dupina i kornjača, a manje palamidama, lucevima i sličnom manjom ribom.

„U Jadranu ima sve više tune zahvaljujući činjenici da je Hrvatska, kao i sve ostale zemlje u Mediteranu, prihvatila pravila ICCAT-a, čime je uvedena kvota na njezin izlov. U zadnjih 10 godina populacija tune polako se oporavlja pa ima sve više hrane za velike bijele psine, ali i za ostale vrste morskih pasa“, tumači Ugarković.

Velike bijele psine u Mediteranu žive na velikim dubinama, nerijetko se spuštaju i do 1000 metara. Prema broju dojava može se zaključiti da u obalna područja najčešće dolaze krajem proljeća i u ranu jesen. Napad na Slovenca, zabilježen na Visu 2008., dogodio se u listopadu.

„Ja sam osobno vidio jednu, kao i svi na tom brodu. Bio sam promatrač u lovu na tune u Jabučkoj kotlini. Prošla je uz brod kao na ovom videu. Uvijek ću žaliti što nisam imao mobitel pored sebe, bio mi je u kabini. To bi bio najbolji selfie koji sam ikada napravio. U tom trenutku dio mene poželio je skočiti u more i plivati s njim, dok je drugi dio mislio: ‘Čekaj malo, pogledaj ga dobro’. Bio je dosta velik, oko pet i pol metara dug. Najveći zabilježen na Mediteranu, od 7,13 metara, ulovljen je na Malti 1987.

Velike bijele psine najviše privlače tegljači za tune. U Jadranu se ona najviše lovi u kotlini otoka Jabuke odakle se odvlači u gojilišta u kavezima do Zadarske županije i Brača. Ondje se potom hrane dvije do tri godine. U tom procesu preseljenja neke uginu pa stvaraju snažan miris koji privlači morske pse.

„Djelatnici tegljača za tune imaju najviše susreta s morskim psima. Najčešće su to modrulji, ali bude i dosta velikih bijelih psina. One pregrizu mrežu kaveza i uđu za tunama. Zanimljivo je da izađu kroz istu rupu dok modrulji naprave novu rupu. Ronioci koji rade na tegljaču tvrde da se po tome može vidjeti koji je od ova dva psa inteligentniji“, kaže naš poznavatelj morskih dubina.

Strah je prirodan

Ljudima koji ih vide preporučuje da ih slikaju kako bi se točno identificirali. Kaže da ih se ne treba bojati jer rijetko napadaju ljude.

„U Jadranu je u 150 godina bilo samo 11 smrtnih slučajeva. To se može činiti kao ozbiljna brojka, međutim, ona je statistički izuzetno mala. Više ljudi umre od brojnih drugih životinja, primjerice od krava, konja, pasa, zmija, pčela, a osobito komaraca. Ipak, ljudskim fobijama ne treba se smijati. Iracionalni strah od morskih pasa je normalan kao i kod paukova. Mi možemo znati da nas pauci neće ugristi, no statističke analize tu fobiju ne mogu eliminirati“, poručio je Ugarković.

Izgrađen put do vojnog groblja na Crkvicama

0
Put na Crkvicama

Na inicijativu potpredsjednika Opštine Kotor Milivoja Miša Samardžića, člana Savjeta Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora Milijana Samardžića, kao i savjetnika za ekonomsko-plansku politiku i razvoj Turističke organizacije Kotor Mirze Krcića, a uz finansijsku i logističku podršku Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora, izgrađen je put do austro-ugarskog vojnog groblja na Crkvicama.

Sa uređenjem groblja počelo se tokom avgusta ove godine raščišćavanjem divljeg rastinja i uklanjanjem izraslog drveća, a kompletno čišćenje terena biće završeno do kraja 2017. godine, ukoliko vremenske prilike dozvole.

Ostale neophodne aktivnosti oko uređenja groblja biće blagovremeno usaglašene u saradnji sa Ambasadom Republike Austrije u Crnoj Gori, kako je i dogovoreno u nedavnoj posjeti vojnog atašea Austrijske ambasade Tomasa Ahamera.

Groblje

Zemljotres potresao Ulcinj, Bar, Šibenik

0
zemljotres

Zemljotres jačine 3.2 jedinice Rihterove skale potresao je dvije najjužnije crnogorske opštine. Zemljotres je registrovan u 19.03 sati.

Seizmoloski zavod Crne Gore je objavio da je epicentar potresa bio u podmorju, 11 kilometara zapadno od Ulcinju.

Žarište potresa locirano je na dubini od 3 kilometra.

Taj zemljotres, kako se navodi, nije mogao izazvati materijalne štete.

Tresao se i Šibenik

Zemljotres magnitude 3 stepena po Richteru pogodio je večeras područje Šibenika.

Kako javlja EMSC, potres se dogodio oko 21.30 sati s epicentrom 14 kilometara sjeveroistočno od Šibenika.