Zbog jake bure koja od sinoć puše na dubrovačkom području na snazi je zabrana prometa na mostu dr. Franja Tuđmana za autobuse na kat, vozila s kamp prikolicama i motocikle tj. za I. skupinu vozila, javljaju iz HAK – a.
Zbog olujnog vjetra sa sav promet zatvorene su autoput Split – Zagreb, A1 između čvorova Sveti Rok i Posedarje, izvijestio je u srijedu Hrvatski autoklub (HAK).
Za splitsko okružje u prekidu katamaranske linije Ubli- Vela Luka- Hvar- Split, Korčula- Hvar- Split, Jelsa- Bol- Split, Vis – Milna – Split te trajektne linije Rogač- Split i Sumartin- Makarska. Za zadarsko okružje u prekidu je brodska linija Zadar-Preko.
Jiro Kambe (43) očito ne može bez otoka: svoje japansko otočje zamijenio je s hrvatskim, točnije otokom Ugljanom i mjestima Kali i Preko. U prvom je, od prije dvije godine, vlasnik i direktor “Kali tune”, najstarije i najveće firme za uzgoj, točnije – dohranu tuna u Hrvatskoj te branda jadranske tune ToroCro Moguro pod kojim se prodaje u Japanu. U susjednom Preku unajmio je kuću u kojoj, kad je u Hrvatskoj, stanuje.
Naravno da je razlog zbog kojeg je Kambe stigao tuna – ta je riba od prije više od 20 godina povezala Hrvatsku, Jadran i mjesto Kali i njegove nadaleko poznate ribare s Japancima. Tada je, naime, jedna družba Kaljana, povratnika iz Australije, potopila veliki kavez od mreže u more te ulovljene male plavorepe tune hranila srdelom i drugom jadranskom ribom da bi ih, kad bi dosegnule težinu od 70 do 80 kila, izvozila u Japan. A tamo se meso jadranske tune izuzetno cijeni.
A kad je uzgojena u kavezu još i više jer je masnija, a kilogram njezinog najmasnijeg dijela – pancete, potrbušine (na japanskom O-toro), u japanskim restoranima i sushi barovima postiže izrazito visoku cijenu. Da su sushi i sashimi omiljeni specijalitet Japanaca, koji se kao njihov jedinstveni gastronomski brand raširio po cijelom svijetu, više ne treba nikom objašnjavati. A morski organizimi čine 70-80 posto prehrane za oko 120 milijuna Japanaca.
‘Otkrio’ im sirovi losos
Nekako u doba kad su Kaljani ovdje krenuli u posao s tunom, karijeru je počeo i mladi Jiro Kambe. Njegov otac, sin japanskog vojnika iz Drugog svjetskog rata, koji se od 12. godine zbog siromaštva nije mogao školovati već je o toj dobi prodavao ribu na lokalnoj tržnici, već je u Jirinoj mladosti bio etablirani i poznati veletrgovac ribom, ali Jiro je krenuo sam.
Najprije na očekivanom mjestu – najvećoj ribarnici na svijetu, Tsukiji u Tokiju. Ali u tom ogromnom trgovačkom mlinu u kojem se dnevno proda i do 4000 tona ribe Jiro nije dugo izdržao, svega dvije-tri godine. Odlučio je pronaći svoj put, okrenuti se uvozu, a ne posredovanju na lokalnoj razini.
– U to doba, prije svega 20 godina, Japanci nisu koristili losos za sushi i sashimi – objašnjava Jiro. – Vjerovali su da mu je potrebna termička obrada, da nije jestiv u prijesnom stanju, a ja sam u Norveškoj pronašao velike količine filetiranog lososa po dobroj cijeni. Osnovao sam tada svoju sadašnju tvrtku “J-trading” i putovao po Japanu od restorana do restorana, od chefa do chefa, kako bih im objasnio da je losos izvrstan u sushiju. Zajedno smo promovirali sushi s lososom. Najprije sam bio jedini zaposlenik svoje firme, da bih za nekoliko godina zapošljavao 60 radnika. Godišnje sam uvozio 2000 tona fileta lososa, više od čitavog dotadašnjeg uvoza lososa u Japan.
Jiro je od 2000. do 2003. povećao profit svoje firme pet puta, godišnje je iznosio više od četiri milijuna jena, a losos je počeo uvoziti čak iz Čilea, toliko ga je japansko tržište odjednom postalo željno.
I tada, na vrhuncu svog poslovnog uspjeha, mladi Jiro kreće u nešto novo: na australskom se tržištu pojavio višak tune, tamo joj je pala cijena pa je tu vidio svoju novu priliku. I baš tada dolazi u prvi kontakt s Hrvatima. Australsku tunu kupuje od firme “Tony’s Tuna”, kojoj je vlasnik Anthony Toni Šantić, imućni australski Hrvat s Lastova koji se obogatio loveći tune (ali i na svojim trkaćim konjima) i koji je bio jedan od osnivača upravo “Kali tune”, uz gospodina Dragana Vidova.
Jiro Kambe
Zamalo bankrotirao
Jiro je tražio kupce za australsku tunu po Japanu, opet je kupovao jeftino i bez drugih posrednika prodavao skupo, ali se svejedno 2007. našao pred bankrotom.
– Zaboravio sam raditi – kaže danas u šali.
Jira su od bankrota spasili otac i dobar prijatelj Seigo Nakamura, vlasnik sushi restorana Aburi u Kanadi i suvlasnik jedne korporacije u Japanu, koji je nedavno na Jirov poziv došao u Zadar i pripremao svoj amerikanizirani sushi.
Jiro je ponovno bio u sedlu, a novu je priliku vidio prije dvije godine kada je “Kali tuna”, koja godišnje u Japan izveze 800 tona tune i ima 110 zaposlenih radnika, nekoliko uzgajališta, flotu od sedam ribarskih brodova, te hladnjače i upravnu zgradu u uvali Lamjana pokraj Kali, ponovno bila na prodaju nakon što je već dva-tri puta promijenila vlasnike.
– Mada je cijena tune već tri godine u stalnom padu, jer su povećane ulovne kvote, a već su se stvorila zalihe i to najviše blufin tune, dok pacifičkih vrsta – lošijih, ali i jeftinijih – manjka jer te vrste nisu pogodne za uzgoj, ipak sam odlučio ući u ovaj posao – kaže Jiro i nastavlja:
– Tri su razloga zašto sam došao u Hrvatsku. Najviše zbog zaposlenika “Kali tune”, koji su najveći kapital ove firme. Ljudi su vrijedni, znaju svoj posao, a ja nikad nikome nisam i ne trebam reći što treba raditi. Oni to znaju bolje od mene. Znate, kad je posao u pitanju, Japanci i Hrvati su slični, a to prvenstveno vidim po međuljudskim odnosima i odnosu šefova i zaposlenika. Za mene je dolazak u Hrvatsku bio kao dolazak u nedavnu prošlost u Japanu, gdje su ljudi danas uvijek ubrzani i u trci. Ovdje je sve opuštenije i mirnije.
Jiro je drugi motiv za dolazak ovdje pronašao u Jadranskom moru koje je čisto i u kojem se, kako kaže, uzgaja najbolja tuna na svijetu jer se hrani isto tako kvalitetnom plavom ribom iz čistog i bogatog mora. Treći je razlog zemljopisni položaj Hrvatske: po njemu je naša zemlja na odličnom mjestu za trgovinu u Americi, Aziji i, naravno, zapadnoj Europi.
Ostaj nam ovdje!
Jiro Kambe sad još uvijek živi na relaciji Japan – Hrvatska, iako mu je namjera, čim pronađe odgovarajuću osobu da mu vodi “J-trading” u Japanu, zauvijek ostati u Hrvatskoj. Poslovni planovi su ga u zadnje vrijeme odveli u SAD, točnije u Kaliforniju u kojoj je sushi kultura već ukorijenjena, doduše na američki način. Tvrdi da u Kaliforniji ima dovoljno prostora za njegov ToroCro Maguro, a već neko vrijeme u jednim kalifornijskim tiražnim dnevnim novinama zakupljuje pozamašni oglasni prostor u kojem, uz ostalo, pruža priliku mladim chefovima sushi barova da se besplatno reklamiraju uz uvjet da promoviraju njegov brand, odnosno hrvatski bluefin.
Nije stoga čudo da je na nedavni Tuna, Sushi&Wine Festival na Jirov poziv i o njegovom trošku stigao i Taro Arai, velika faca u svijetu kalifornijskog sushija, koji u Sacramentu i nekoliko drugih gradova ima lanac od devet sushi restorana. Lanac od devet barova i nije osobito impozantan u svjetskom ugostiteljstvu, ali Tarovi restorani imaju više od 300 sjedećih mjesta, a u njih se ne može ući bez rezervacije. Mjesečno proda 54 tone ribe i drugih morskih delicija.
Arai u svojim restoranima promovira hrvatsku tunu iako, kad je bio u Zadru, gotovo da nitko od domaćina nije znao o kakvoj se sushi zvijezdi radi. Kad je odlazio, ostavio je svoj kuharski mantil u apartmanu u Jirovoj kući jer, rekao je, doći će ovdje opet.
Istina, japanski tradicionalisti s podozrenjem gledaju na amerikanizirani, drugačiji sushi, ali Taro i Jiro se na to ne obaziru – jadranski bluefin je dobar i u izvornoj i u američkoj verziji danas izuzetno popularnih smotuljaka od prijesne ribe, riže, nori alge i raznih dodataka i začina.
Na sushi kod Brada Pitta
Kambeovi planovi sa sushijem idu sve dalje. Tko zna ima li informaciju više, ali tvrdi da je moguće da on ili netko poznat u svijetu sushija, možda i svjetski poznati chef Nobu, vlasnik najvećeg lanca restorana japanske kuhinje i sushi barova, otvori sushi bar u budućem hotelu Brada Pitta u Šibeniku. Koliko je to izvjesno tek ćemo vidjeti, ali Jiro Kambe u svojoj gotovo dječačkoj poslovnoj razigranosti očito misli itekako ozbiljno.
U ‘gradu tune’ – nema tune
Mada je Zadar zbog brojnih uzgajališta dobio epitet ‘grada tune’, u njemu ne da nema sushi restorana, nego je gotovo nemoguće na ribarnici ili u restoranima pronaći izvornu jadransku bluefin tunu, kako divlju, tako ni uzgojenu. Ono što se pojavi od tunjevine ili je iz uvoza, iz sportskog ribolova ili krivolova.
Nacionalna turistička organizacija Crne Gore, u saradnji sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma, lokalnim turističkim organizacijama i turističkom privredom predstaviće crnogorsku turističku ponudu na najvećoj turističkoj berzi u Evropi „ITB 2017“ koja se održava u Berlinu, u periodu od 8. do 12. marta ove godine.
Delegaciju Crne Gore predvode direktorica Nacionalne turističke organizacije Crne Gore Željka Radak Kukavičić i savjetnica ministra održivog razvoja i turizma Nada Pavićević, koje će se tokom sajma sastati sa predstavnicima turističkog i privrednog sektora Njemačke, turoperatorima i medijima.
Na crnogorskom štandu svoju ponudu predstaviće lokalne turističke organizacije Bara, Budve, Herceg Novog, Kotora, Podgorice, Tivta i Ulcinja, hotelske kompanije „Beppler & Jacobson Montenegro“, HG „Budvanska Rivijera“ i HG „Montenegro Stars“, hoteli „The Queen of Montenegro“, „CentreVille Hotel & Experiences“, „Regent Porto Montenegro“, kao i „Lipska pećina“, JP „Nacionalni parkovi Crne Gore“ i nacionalni avioprevoznik „Montenegro Airlines“.
Prema informacijama organizatora, ove godine “ITB Berlin” će okupiti preko 180 000 posjetilaca, od čega je 120 000 profesionalaca iz oblasti turizma, kao i preko 10 000 izlagača iz 187 zemalja, što pokazuje da je riječ o ključnoj berzi za upoznavanje sa novim trendovima i razvojem tržišta, koja predstavlja odličnu priliku za susret poslovnih partnera i ugovaranje poslova.
Predstavljanje na tržištu Njemačke je od posebnog značaja za našu destinaciju obzirom da se radi o jednom od najvećih emitivnih tržišta sa preko 60 miliona turista godišnje.
Motel Borići danas... -foto Agencija za zaštitu Orjena
1 od 8
Motel Borići
Motel Borići
Motel Borići
Motel Borići
Motel Borići
Motel Borići danas...
Motel Borići danas...
Motel Borići danas...
Kako su učesnici pješačke ture „Tajne ljutog krša“, održane prošle subote, insistirali da posjete i nekadašnji motel „Borići“, koji im je ostao u lijepom sjećanju iz nekih davno prošlih vremena, svratismo na kraju i do ove crne tačke hercegnovskog zaleđa.
Koliko god mi predstavljali ljepote i vrijednosti Orjena, toliko samo jedan ovakav „spomenik“ sve to u dva minuta obilaska devalvira. Vrijedi li da se pravdamo da se ovdje radi o privatnoj imovini i tuđoj greški? Teško!
Posjetioce željne ljepote prirode i doživljaja iskonske divljine, zanimaće zašto nam od cijelog Orjena najdivljije izgleda nekadašnji najreprezentativniji objekat, smješten na samoj ulaznoj kapiji ove planine? Ovdje nemamo desetine građevina, pa da jedna od njih bude u ruševinama (mada je i to svakako problem), već imamo samo tu jednu jedinu, što ne djeluje ni malo stimulativno za nastavak puta dublje u sam Orjen.
Motel Borići danas
Nećemo sada analizirati čija je greška što su „Borići“ od nekada prestižnog turističkog objekta stigli do ranga poželjne destinacije samo za snimanje filmova tipa „Strava u ulici Brijestova“, ali osjećamo potrebu ukazati javnosti na problem.
Nije to više problem samo Vektra Boke, ovo je danas problem svih nas, od vrha, pa do dna. Nadamo se da smo sad na dnu, da se niže ne možemo spustiti i da će na kraju ipak uslijediti uzdizanje iz pepela. Bilo bi i vrijeme, jer „Borići“ su prestali sa normalnim radom još raspadom SFRJ, prije više od četvrt vijeka, a definitivno zatvoreni na samom početku dvijehiljaditih.
Svečanost povodom 70 godina postojanja i rada Škole za osnovno i srednje muzičko obrazovanje „Vida Matjan” biće održana u petak 10. marta s početkom u 19 sati u Crkvi svetog Duha.
Na svečanoj proslavi direktorica škole Laura Jovanović će u ime ove obrazovne ustanove uručiti zahvalnice svim institucijama sa kojima muzička škola uspješno sarađuje već dugi niz godina.
Na repertoaru koncerta biće odlomci muzičke bajke Besana šumska noć kompozitorke Vide Matjan, čije ime škola nosi.
Biće prikazan kratkometražni film o radu i istorijatu škole – poručuju iz uprave škole.
Želeći građanskoj listi „Bokeljski demokratski forum“ svaku sreću na predstojećim izborima u Herceg Novom, poručujemo da je naše saopštenje od 5.marta imalo za cilj odbranu Matice Boke od jednokratnih političkih zloupotreba a ne napad na bilo koga, poručio je Željko Komnenović predsjednik UO Matice Boke.
„Obzirom da zamjenom teza žele da opravdaju svoje postupke, onda u ovoj prilici moramo istaći da se u svakom segmentu slažemo sa njihovim programskim ciljevima. To nije teško jer ciljevi koje su naveli pripadaju platformi Matice Boke, koja se blizu dvije decenije bori za njih.
Ono što se ovoj grupi očigledno ne sviđa je što je Upravni odbor Matice Boke odlučan u namjeri da odbrani interese i ciljeve Udruženja od manipulacija i zloupotreba. Od politikantskih pokušaja devalvacije ugleda, Matica Boke uspješno se odbranila u prošlosti, a to će sigurno uspješno raditi i u budućnosti. Istine radi, javnost želimo da upoznamo da se grupa od 11 mladića prije desetak dana učlanila u hercegnovsku podružnicu Matice Boke. Ista grupa je paralelno započela organizovanje političke platforme rada, vrbujući članove Upravnog odbora Matice Boke i pokazujući grb Matice Boke okružen sa dva medvjeda za svoj stranački logo.
Sve su to radili ne upoznajući sa svojom namjerom organe upravljanja organizacije čiji su postali svježi članovi, usput se predstavljajući kao Bokeški forum za Herceg Novi od koga su očigledno preuzeli tezu o „ukidanju Morskog dobra“.
Obzirom da je riječ o mlađim osobama, na njihovim epitetima koje vezuju za Maticu Boke ne želimo da im zamjerimo jer je vrijeme majstorsko rešeto. Ipak „prazne priče“ i Matica Boke ne mogu da stoje u istom tekstu, jer je naša NVO učinila mnogo više za Boku nego što su uradile i što će uraditi mnoge političke stranke. Pa i one čiji su predstavnici „Bokeškog demokratskog foruma“ do juče bili članovi.
Poštovana gospodo iz „Bokeljskog demokratskog foruma“, politički identitet ne može se praviti „kopi pejst“ sistemom, jer čak i u Crnoj Gori plagijati ne mogu da zastare. Vaše apsolutno pravo je da se politički organizujete i borite za svoje ciljeve ali ne preko leđa Matice Boke čiji su rezultati rada prepoznati i vidljivi. Pozitivni identitet se gradi povjerenjem, građanskom hrabrošću, višegodišnjim radom i rezultatima. Vaši savjetodavci su očigledno propustili da vam ukažu na te „sitnice“, ali svaka se škola plaća“ – kaže se u saopštenju Upravni odbor Matice Boke koje potpisuje predsjednik Željko Komnenović.
Kadetska ekipa Jadrana Carine, igrači rođeni 2003. i 2004. godine, boravili su na sedmodnevnim pripremama u Hanoveru.
Domaćin mladim vaterpolistima i Herceg Novog bio je vaterpolo klub White Sharks iz Hanovera koji je već u dva navrata boravio u Herceg Novom na pripremama i to u oktobru 2015. i 2016. godine.
Mladi vaterpolisti u Hanoveru
Impresionirani radom i sistemom treninga koji se sprovodi u Jadranu Carine koji su imali priliku da vide tokom boravka u Herceg Novom, ali i osjete tokom zajedničkih treninga i trening utakmica, glavnog trenera ekipe iz Hanover, navelo je na u saradnji da sa svojim upravnim odborom pozove novljane u Hanover, te kao domaćin snose troškove boravke naših momaka u Njemačkoj, a do Hanovera se putovala autobusom. Kako je pomenuta generacija Jadrana Carine izuzetno jaka što je i potvrđeno u više navrata osvajanjem domaćih takmičenja, takmičenja Olimpijske Nade, te međunarodnih turnira na kojim su učestvovali prvaci Hrvatske, Mađarske, Španije, jadranaši su u Hanoveru trenirali sa mladim vaterpolistima White Sharksa 2002, te dijelom 2001 godište.
Mladi vaterpolisti Jadrana Carine imali su priliku da budu smješteni u internatu Sportske Akademije u Hanoveru u okviru koje se nalaze dva bazena, teretane, zatvorene sale za treninge, otvoreni tereni, biciklističke zatvorene i otvorene sale, jednom riječju sportski kompleks kakvog imaju malo koji gradovi. Tokom sedmodnevnog boravka treninga i zvaničnih prijateljskih utakmica, mladi novljani su imali priliku da obiđu grad, posjete institut za sportsku izvrsnost, te da budu na utakmici vaterpolo Lige Šampiona između domaćeg Hanovera i mađarskog Egera. Utakmica je imala i posebnu čar iako je domaćin poražen, jer u radovima Hanovera igraju jadranaši: Predrag Jokić, Luka Sekulić i Aleksandar Radović, kao i crnogorski reprezentativac Darko Brguljan.
Mladi vaterpolisti u Hanoveru
Na pripremama u Hanoveru boravili su igrači: Radović Vasilije, Bošković Marko, Stevović David, Vujičić Damjan, Tomašević Krsto, Vukičević Lazar, Moračanin Nemanja, Babić Ilija, Vujović Jovan, Roćenović Nikola, Radović Ilija, Kujović Amar, Sladović Matija, Đorđević Sava, Simović Miloš, Murišić Slađan, te trener Srđan Lazarević.
Mladi vaterpolisti u Hanoveru
„Ovo je jedno neprocjenjivo iskustvo za mlade ljude da posjete jedan tako uređen sportski sistem i kompleks. Veliku zahvalnost dugujemo ljudima iz kluba White Sharks koji su bili divni domaćini, te dali sve od sebe da se više nego prijatno osjećamo kod njih. Oni jako cijene naš rad i kvalitet, te uvijek ističu da im je zadovoljstvo i privilegija trenirati sa nama i učiti od nas. Djeca su imala priliku vidjeti kako se dosta stvari radi i organizuje u Njemačkoj, te treninzi i druženje u proteklih 7 dana će im sigurno ostati u prelijepom sjećanju. „trener Srđan Lazarević.
Uzvratna posjeta vaterpolista iz Hanovera u Herceg Novi se očekuje krajem ljeta.
Kao odgovor na reagovanje UO Matice Boke objavljeno pod naslovom Komnenović: Mi se ne bavimo politikom iz Bokeljskog demokratskog saveza saopštavaju.
“Obavještavamo građane Herceg Novog i Boke da je dana 28. februara 2017. god., održana konstitutivna skupština na kojoj je zvanično formirana Grupa građana Bokeljski demokratski savez.
Radi se o Grupi građana koji su nezadovoljni cjelokupnom situacijom u Herceg Novom i Boki. Prije svega radom i odnosom političkih partija. Prvenstveno onih koje su vršile vlast od početka 2015. god. na ovamo, ali nažalost i onih partija koje su vršile vlast prije toga.
Odnosom prema Herceg Novom i Boki. Prema građanima ovog podneblja. Odnosom prema istorijskim i kulturološkim specifičnostima nas i naše regije. Nipodaštavanjem osjećaja regionalne pripadnosti Boki. Iz nekih nama nepoznatih razloga.
Nažalost, dosadašnja praksa nam je pokazala da je političkim partijama najbitnija odrednica političke pripadnosti i s tim u vezi poslušnost, ponekad čak i do nivoa podanosti, a ne stručnost i sposobnost. To svakako ne želimo da prihvatimo. Protiv toga ćemo se boriti. Za razliku od drugih sličnih udruženja, kojima pojedini naši članovi pripadaju, pored konstruktivne kritike ponudićemo i neke ideje i modalitete kulturološkog ozdravljenja i ekonomskog oporavka i daljeg napretka, kao npr. :
Valorizacija kulturnih dobara i stavljanje istih u kulturno turističku ponudu grada i regiona ; 3austavljanje trenda protjerivanja ćirilice i vraćanje u upotrebu na zvaničnim tablama organa lokalne samouprave i javnih preduzeća, donošenje akata i odluka organa lokalne samouprave i na tom pismu;
Davanje ingerencija lokalnoj samoupravi u pogledu zadužbina, makar na nivou njihovog održavanja i zaustavljanja daljeg propadanja, kao i briga da se iste koriste za namjenu za koju su osnovane ;
Zaustavljanje dalje devastacije prostora i sprječavanje „Budvanizacije” donošenjem planskih dokumenata i akata, uz uvažavanje prava i interesa „običnog malog čovjeka”, a ne samo i isključivo moćnika koji po pravilu i nisu iz Herceg Novog i Boke ;
Unapređenje komunalne infrastrukryre uz potpuni završetak i stavljanje u funkciju kolektora do kraja ove kalendarske godine i kompletnog završetka i popločavanja šetališta makar do početka iduće ljetnje turističke sezone ;
Realizacija barem jednog pravog kapitalnog projekta u Opštini Herceg Novi do kraja 2018. god. ; Konačno „raščišćavanje računa” sa „Vektra Bokom” i određivanje i prema ostalim privatizacijama ;
Ukidanje Morskogdobra i povezivanje i saradnja sa ostalim primorskim opštinama radi tog cilja ; Vraćanje starih i privlačenje novih investitora. Prvenstveno tradicionalnih. Iz Srbije i Rusije ; Ravnomjeran regionalni razvoj Boke i Opštine Herceg Novi, jača saradnja bokeljskih opština, vraćanje većih ingerencija lokalnoj samoupravi i mjesnim zajednicama, formiranje turist biroa…
Pozivamo sve građane, udruženja i organizacije koje baštine iste vrijednosti i teže istim ciljevima, na zajedničku saradnju i koordinisano djelovanje uz prevazilaženje eventualnih nesporazuma. Zajedničkom borbom i radom, a ne praznom pričom. Pogotovo ne praksom „ograđivanja od svojih članova” i iznošenjem neistina o navodnim „plagijatima” i o svojim kolegama. Kada je Boka u pitanju, svi mi kojima je ona u srcu, polažemo pravo na nju!” – kaže se u saopštenju koje potpisuje Ivica Zidar.
Oko stotinu kilograma marihuane doplutalo je tokom nedjelje i ponedjeljka u more murterskog akvatorija, potvrdili su šibensko-kninskoj policiji.
Na dio te marihuane naletjela je šibenska pomorska policija, a drugi dio prijavili su građani.
“Pronađenu biljnu materiju za koju smo preliminarno utvrdili da je riječ o marihuani poslat ćemo u Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić u Zagrebu i o nalazu smo izvijestili Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku”, kazali su u policiji.
Kako se neslužbeno doznaje, u pakete s marihuanom ušlo je more pa je pitanje kolika je prava težina pronađene trave koja se nekidan pojavila i u dubrovačkom akvatoriju gdje je policija izvijestila o pronalasku 267 kilograma te biljke.
Inače, ovo nije prvi put da su paketi s travom doplutali do šibenskih otoka. Još 2013. godine na Žirju i Kapriju pronađene su izgubljene pošiljke marihuane. Prvo je na Kapriju početkom prosinca pronađeno oko 60 kilograma te zabranjene biljke, kvalitetno zapakirane da ne propušta more, da bi samo desetak dana poslije paket s oko 40 kilograma doplivao i do Žirja.
Izložba slika autorice arh. Ivane Babić pod nazivom „Obrisi“ biće svečano otvorena u četvrtak 9.marta u 19 sati u Galeriji solidarnosti u Kotoru.
Organizator izložbe je OJU „Muzeji Kotor”.
Lucija Đurašković – iz uvodnog teksta kataloga
“Pripadajući krugu umjetnika koje je odnjegovala arhitektura, Ivana Babić preko svog nesumnjivog talenta, potpuno kreativno ostvarenje pronalazi u svijetu slikarstva, nesebično nam podarujući likovna djela koja plijene i privlače bogatstvom vizuelnih senzacija potkrepljenih duhovnošću osobenog estetskog senzibiliteta.
Kroz radove, uglavnom manjeg formata, u tehnikama ulje i akrilik, umjetnica se opredjeljuje za pejzaž kao motiv koji joj, uvijek iznova, budi inspiraciju i pruža najviše mogućnosti za iskaz skrivenih unutarnjih stremljenja. Bilo da je to motiv sa „obrisom“ prepoznatnjivog urbanog jezgra, mora, šume ili jezera, ili pak, nekog mističnog predjela iz snoviđenja, Ivana koristi isključivo boju, kao davno utemeljen sezanovski princip, kojom formira i plohu, i oblik, i obris, gradeći sopstvenu likovnu poetiku lirski oplemenjenu pretapanjem suptilnih gradacijskih tonova.”
BIOGRAFIJA
Ivana Babić je rođena 1984. godine u Sarajevu. Djetinjstvo je provela u Budvi.
Osnovno i srednje obrazovanje stekla je u Budvi. 2003. godine upisuje Arhitektonski fakultet u Podgorici, projektanstki smjer. Diplomirala je januara 2008. godine pod mentorstvom prof dr Gorana Radovića.
U periodu od 2003-2007. učestvovala je na nekoliko kolektivnih i grupnih izložbi od kojih se izdvajaju :
