Kad bi se pridržavao pravila mornarskog folklora i koda mornarskih tetovaža, po kojem preplovljavanje oceana donosi pravo na tetoviranje sidra, Belgijanac Fons Oerlemans bi na sebi imao 5 neobičnih sidara. Neobičnih, jer je Atlantik na neobične načine preplovljavao. Fons je jedan od onih ljudi kod kojih su se na kreativan i produktivan način spojili radoznalost, znanje širokog spektra, ustrajnost i želja za avanturom, te talent da to sve iskoriste i naprave nešto što nikom drugom ne bi palo na pamet. Napravio je Fons i tri letjelice s kojima se dizao u zrak, ali je u povijest ušao zahvaljujući svojim plovilima i plovidbama.

Na pogom struja

Polazeći od ideje da su oceani premreženi strujama i da su one često dovoljne za plovidbu, te da će nešto bačeno u istočni Atlantik doploviti na njegove zapadne obale, odlučio je to u praksi provjeriti tako što se skupa s Omerom, kolegom avanturistom, upustio u prelazak ocana u napuhujućem splavu za spašavanje. Splav su 1973. spustili u more na Kanarskim otocima i krenuli, bez ikakve mogućnosti upravljanja, plutati prema Zapadu.

Računali su da će za 70 do 80 dana plutanja stići do Kariba, ali već idući dan Omer je rekao da je njemu dosta i da želi napustiti i splav i projekt. Šta košta da košta, sve će platiti, i troškove svog iskrcavanja i troškove pripreme ekspedicije, samo neka ga Fons negdje iskrca. Bilo je to lakše reći nego učiniti: bili su već daleko od obale, oko njih nije bilo brodova, a Fons nikako nije uspjevao dovoljno visoko zmajem podići žičanu antenu radio uređaja kojim bi zatražio pomoć.

Plutali su danima, Omer je padao u depresije i najavljivao da će se baciti u more i utopiti. Čak je i napisao pismo kojim Fonsa oslobađa ikakve odgovornosti u slučaju da se na to odluči. Tek nakon 17 dana plovidbe u daljini su ugledali njemački trgovački brod, ispalili kao poziv u pomoć dvije signalne rakete i ubrzo se sa splava prebacili na brod.

Splav od cijevi

Fons se vratio u Belgiju, zaposlio kao mehaničar, ali je i dalje maštao o preplovljavanju Atlantika. Kada je negdje uz put našao sedam dugih metalnih cijevi promjera 60 cm, pomislio je kako bi se od toga dalo napraviti fini splav za prelaz Atlantika. Nakon iskustva sa Omerom, znao je da se treba bolje upoznati s onima koji bi s njim krenuli u avanturu, pa je objavio oglas u kojem je tražio da mu se jave ljudi s kojima bi pravio splav i poslije se, s dvojicom koji mu budu ulijevali najviše povjerenja, uputio preko oceana.

Na oglas se javio samo jedan čovjek, Belgijanac Raoul. Od cijevi su napravili splav veličine 7×8 m, a šuplje cijevi su iskoristili kao komore za balast i rezervoare za pitku vodu. Za razliku od prvog pokušaja kad se preko Atlantika uputio na splavu koji je samo plutao, na ovaj splav Fons je postavio kormilo i jarbol s jedrom.

Splav su ukrcali na brod koji ih je odveo do Maroka odakle su, skupa sa trećim članom posade, lokalnim ribarom Hasanom, zaplovili prema zapadu. Nakon 82 dana plovidbe stigli su do Trinidada. Splav je poklonio jednom prijatelju koji ga je, na palubi nekog teretnog broda, donio kasnije u Nizozemsku.

Nizozemska suputnica

Ploveći na splavu, praktično u razini s morskom površinom, Fons je odlučio da će mu slijedeći pokušaj plovidbe morati omogućiti i podmorske doživljaje. Bacio se na projekt zvani Seaview. Našao je jedan ogromni parni kotao promjera 2,2 m i dužine 15 m i preuredio ga u trup broda.

Okomito ispod trupa zavario je plinski rezervoar promjera 60 cm i duljine 6 m i u njega urezao otvore za prozore koji su, skupa s reflektorom skinutim s nekog aviona, omogućavali uživanje u promatranju života ispod morske površine. U to vrijeme razveo se od svoje prve žene i objavio oglas u kom traži suputnicu spremnu na avanture.

Nije mu se ni jedna Belgijanka javila, pa je tekst svjetski putnik traži suputnicu spremnu na jedinstvene poduhvate, objavio i u nizozemskim novinama. Javilo mu se 60-ak Nizozemki u dobi od 18 do 65 godina. Jedna od njih mu je napisala: – Ako mi se svidiš jednako kao što mi se i tvoj oglas svidio, putujem s tobom.

Odmah je krenuo za Amsterdam i upoznao se s Kee Arens koja je radila kao stjuardesa. Svidio joj se. Sutradan je KLM-u dala otkaz i priključila se izgradnji Seaviewa.

Let balonom

Poslije par dana Fonsu se javio prijatelj kojem je bio poklonio svoj stari splav i rekao mu da ima velikih problema s nizozemskim vlastima koje taj splav tretiraju kao brod koji se uvozi i traže da se na njega plate carina i porezi ili da ga se izveze iz Nizozemske. Fons je našao kapetana koji je bio spreman besplatno odnijeti splav do Kanarskih otoka, a kako bi Fons i Kee što bolje testirali svoju novu vezu, odlučili su neko vrijeme sami ploviti na tom splavu.

Pa su isplovili s Kanara i nakon 67 dana se iskrcali na Barbadosu. Unatoč tome što je prva 42 dana stalno patila od morske bolesti, Kee je na toj plovidbi zavoljela ne samo Fonsa, nego i njegove ideje, pa je sudjelovala u svim njegovim kasnijim zamislima i poduhvatima.

Rad na Seaviewu je potrajao nekoliko godina. Dijelom zbog nedostatka sredstava, a dijelom zbog toga što se usred tog projekta Fons bacio na novi pokušaj prelaska Atlantika – ovaj put ne u plovilu nego u balonu. Naravno, nije to smio biti neki postojeći balon nego ga je odlučio on sam napraviti.

Parni kotao

Bio je već dobro poodmakao sa izradom, ali je onda američka posada u balonu Double Eagle preletjela Atlantik i Fons je odustao od svoje zamisli. Privlačile su ga samo stvari koje nitko prije njega nije napravio. Vratio se radu na plovilu od parnog kotla i plinskog rezervoara. Za razliku od ranijih plovila s kojima je kretao preko oceana, ovo je imalo i motor. Krajem 1980. godine, Fons, Kee i još dvojica Nizozemaca isplovili su s Kanarskih otoka prema Barbadosu. Putem su ih pratile oluje i nosile krive struje, pa su umjesto planirana dva mjeseca po oceanu plovili punih pola godine.

Po povratku su se smjestili u Nizozemsku gdje je Fons radio kao mehaničar u servisu za kamione. Fasciniralo ga je koliko su kamioni sofisticirano i dobro promišljeni i napravljeni te kad mu je jedan kolega, poznavajući Fonsovu prošlost, u šali rekao ovi kamioni, gotovo da bi mogli i po moru voziti, Fons je odlučio preći ocean u kamionu.

Napravio je ogromne plovke na koje je postavio kamion, izračunao kakva bi trebala biti i dao da se izlije propela, smislio i napravio vezu između kamionskog volana i kormila splava, pa je u proljeće 1983. porinut je Floating Truck. Prvo je kanalima vozio kroz Nizozemsku do Rotterdama gdje je ukrcan na brod koji ga je odnio u New York, da bi 17. kolovoza s Kee i Fonsom za volanom u šoferskoj kabini, zaplovio prema Lisabonu.

Poruka u boci

Dvije godine kasnije odlučili su krenuti u lov na plavu vrpcu koja se dodjeljuje brodu koji najbrže svlada udaljenost od New Yorka do otočja Scilly u Velikoj Britaniji. Kako su u svojim plovidbama često u more bacali poruke u boci, Fons je odlučio napraviti brod u obliku boce. Kako taj oblik baš i nije obećavao postizanje velike brzine, Fons je odlučio da boca bude hidrokrilac. Nakon obećavajućih rezultata probnoga modela, boce od 4 metra dužine, koja je sa spačekovim motorom postizala odličnu brzinu, sagradjena je i velika boca nazvana Spirit of Amsterdam.

Ali, onda se u Fonsu nešto prelomilo. U kratko vrijeme su mu umrla trojica prijatelja s kojima je surađivao na ranijim plovidbama i plava vrpca mu više nije bila važna: s broda je skinuo hidrokrila i na njega postavio jarbol. Promijenio mu je i ime u Message in A Bottle. Potom je sa svojom Kee polako i na jedra isplovio s Kanarskih otoka za Dakar, pa onda na zapad, prema Barbadosu na koji su 28 godina ranije doplovili na svojoj prvoj zajedničkoj plovidbi.

www.slobodnadalmacija.hr