Poznati hercegnovski ronilac i istraživač podmorja Dragan Gačević obratio se danas Ministarstvu kulture Crne Gore sa zahtjevom da preostale protivbrodske mine iz perioda Austro-Ugarske, a koje se još nalaze na dnu Bokokotorskog zaliva, proglasi kulturnom baštinom i stavi po režim zaštite.
Gačević je proteklih godina bezuspješno ukazivao državnim institucijama na problem zaostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava u podmorju zaliva Boke, a lično je pronašao, foto i video zapisima koje je postavio i na Youtube, dokumentovao prisustvo više tih naprava od kojih svaka sadrži po nekoliko stotina kilograma visokorazornog eksploziva.
„Na osnovu Zakona o ratifikaciji Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine i Zakona o dopuni zakona o ratifikaciji Konvencije o zaštiti kulturne baštine, prijavljujem pronalazak kulturne baštine u našem podmorju. U akvatoriju rta Kabala u Boki Kotorskoj pronašao sam austrougarske podvodne mine „Tip B“ iz Prvog svjetskog rata. O tome sam preko sredstava informisanja obavijestio javnost. Fotografije austro-ugarskih mina poslao sam i Direktoratu za vanredne situacije MUP-a Crne Gore ali nijesam dobio nikakav odgovor. Kako su one već 100 godina u moru, prema UNESCO-ovoj Konvenciji o zaštitu podvodne kulturne baštine i na osnovu Zakona o ratifikaciji Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine i Zakona o dopuni zakona o ratifikaciji Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine, mine su postale „punoljetne“, pa su iz statusa neeksplodiranih ubojnih sredstava, prešle su u kulturnu baštinu Crne Gore. Iz navedenog očekujem da Ministarstvo kulture Crne Gore minama dodijeli status podvodne kulturne baštine i stavi ih pod zakonsku zaštitu.“- stoji u dopisu koji je autor knjige i dokumentarnog filma „Podmorje Crne Gore“ Dragan Gačević, uputio Ministarstvu kulture.
On je toj instituciji poslao video zapise i obilje dokumentarnog materijala o tehničkim karakteristikama austrougarskih protivbrodskih sidrenih mina „Tip B“ koje su položene u nekoliko minskih baraža na ulazu u zaliv Boke, odmah nakon izbijanja Prvog svjetskog rata u ljeto 1914 godine. Neke od njih, poput ovih koje je našao Gačević, otkinule su se sa sidra i potonule na dno zaliva gdje se i dalje nalaze. Inače, po Konvenciji UNESCO-a o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001-godine, a koju je ratifikovala i dužna je da sprovodi i Crna Gora, podvodna kulturna baština definisana je kao “svi tragovi ljudskog postojanja kulturnog, istorijskog ili arheološkog karaktera koji su se nalazili, djelomično ili potpuno pod vodom, povremeno ili stalno, barem 100 godina”. U podvodnu kulturnu baštinu po toj konvenciji spadaju “lokaliteti sa građevinama, zgradama, predmetima i ljudskim ostacima zajedno s njihovim arheološkim i prirodnim okruženjem; plovilima, vazduhoplovima, drugim prevoznim sredstvima ili njihovim dijelovima, njihovom teretu ili drugom sadržaju zajedno s njihovim arheološkim i prirodnim okruženjem; i predmetima pretpovijesnog razdoblja.”
Pored mina “Tip B”, Gačević je kod rta Kabala na dubini od nepunih 30 metara našao i još jednu protivbrodsku sidrenu minu neidentifikovanog tipa, kakvu je otkrio i kod ostrva Mamula na nešto manjoj dubini. Kod rta Kabala hercegnovski ronilac pronašao je i prednji dio sa bojevom glavnom jednog starog torpeda, a svi ti nalazi koje je Gačević prijavljivao nadležnim državnim organima, nisu izazvali njihovu i reakciju JU “Regionalni centar za obuku ronilaca za podvodno deminiranje” RCUD iz Bijele kojoj je vađenje neeksplodiranih ubojnih sredstva iz mora, glavna djelatnost. Stoga je većina ovih potencijalno vrlo opasnih naprava, u međuvremenu ispunila neophodan uslov od 100 godina neprekidnog boravka na dnu mora, čime je su po automatizmu, ove mine sada postale zaštićena međunarodne kulturna baština.
Što je 2006. govorio Mijajlović
“Cijelo crnogorsko podmorje u priobalnom pojasu očišćeno je od mina iz Prvog i Drugog svjetskog rata, do dubine od 70 metara i jedno je od najbezbjednijih u regionu kako za turiste i nautičare tako i za turiste.” – kazao je na konferenciji za novinare 12.maja 2006 godine, tadašnji i sadašnji direktor JU RCUD iz Bijele Veselin Mijajlović. On se tada hvalio navodno dobrim rezultatima te JU čiji je osnivač Vlada Crne Gore tvrdeći da je “crnogorski Regionalni centar za obuku ronilaca i podvodna deminiranja iz Bijele jedinstven centar u Evropi i svijetu koji se bavi humanitarnim podvodnim deminiranjem i zbog toga uživa podršku ne samo američke Vlade već i svih zemalja regiona”.
U međuvremenu, američka Vlada je zbog lošeg rada te JU, prije nekoliko godina ukinula svaki vid do tada obilne podrške aktivnostima MIjajlovičevog RCUD-a, a vijek stare protivbrodske mine koje se nalaze na višestrko manjoj dubini od one za koju je Mijajlović 2006 tvrdio da je “sve u crnogorskom podmorju čisto”, još su tu gdje su bile i ljeta 1914, pa su sada postale kulturološka baština.
