Dan Pobjede

1 od 7

Povodom 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović govorio je na svečanosti upriličenoj na brdu Gorica, kod Spomenika Partizanu-borcu, odakle je uputio snažnu poruku o značaju slobode, antifašizma i istorijske odgovornosti Crne Gore.

„Danas obilježavamo 9. maj, jedan od najsvjetlijih datuma u istoriji čovječanstva, Dan pobjede nad fašizmom. To je dan kada je zlo poraženo, ali ne i zaboravljeno. Dan koji nas ne poziva samo na slavlje, već i na sjećanje, poštovanje i odgovornost.“

U obraćanju je naglašeno da sloboda koju danas uživaju evropski narodi nije došla sama od sebe, već je izborena ogromnim žrtvama i istrajnošću generacija koje su se suprotstavile fašizmu.

„Sloboda koju danas živimo nije poklonjena, ona je izborena. Izborena krvlju, suzama i nepokolebljivom vjerom da čovjek mora biti slobodan da bi bio dostojan svog imena.“

Poseban akcenat stavljen je na istorijsku ulogu Crne Gore i njenog naroda u antifašističkoj borbi, naročito u periodu kada je Evropa bila pod okupacijom.

„U toj borbi narod Crne Gore zauzima posebno mjesto. U najtežim trenucima, kada je Evropa bila pokorena i kada su mnogi vjerovali da otpor nije moguć, Crna Gora je ustala. Trinaestog jula 1941. godine planula je iskra slobode. Taj ustanak nije bio samo pobuna. Bio je krik dostojanstva, prkos okupatoru i dokaz da i brojčano mali narod može imati veliko srce. U trenutku kada je izgledalo da je tama nepobjediva, Crna Gora je pokazala da svjetlost ne može biti ugašena”, kazao je predsjednik Milatović i dodao da je to bio trenutak kada su obični ljudi postali heroji, te da su svi ustali i to ne iz mržnje, već iz ljubavi prema zemlji, slobodi, potomcima i budućnosti.

Ukazano je na ogromna stradanja koja su ostavila trajne posljedice u gotovo svakoj porodici u Crnoj Gori.

„Mnogi su dali ono najvrednije što su imali, svoje živote. Gotovo da nije bilo kuće bez tuge, bez gubitka, bez rane koja nikada nije u potpunosti zacijelila. Iz te patnje rodila se veličina. Rodila se sloboda. Rodila se Crna Gora koja zna da dostojanstvo nema cijenu.“

U obraćanju je upozoreno da fašizam ne smije biti posmatran samo kao istorijska pojava, već kao trajna opomena savremenom društvu.

„Danas, kada živimo u miru, naša je dužnost da se sjećamo. Ne samo da bismo odali počast, već da bismo razumjeli da fašizam nije samo prošlost, već i opomena. Opomena šta se dešava kada mržnja nadvlada razum i kada se zaboravi vrijednost čovjeka. Zato, Dan pobjede nije samo dan istorije, već i dan savjesti.“

Govoreći o evropskim vrijednostima, poručeno je da je ideja moderne Evrope nastala upravo na temelju pobjede nad fašizmom i odlučnosti da rat više nikada ne bude opcija.

„Evropa je nastala na ideji da rat mora postati nezamisliv. Crna Gora danas mora da gradi društvo u kojem su stabilnost, pravda i sigurnost jednako neupitni”, saopštio je predsjednik i ukazao na značaj obnove crnogorske nezavisnosti.

„Danas, dvije decenije od obnove nezavisnosti Crne Gore, stojimo kao slobodna i suverena država, svjesni da ta sloboda ima duboke korijene u antifašističkoj borbi, u žrtvi i u vjeri da se sloboda ne nasljeđuje, već zaslužuje. Uvijek moramo imati na umu da antifašizam nije samo dio naše prošlosti, već i temelj našeg identiteta, naše državnosti i naše budućnosti.“

Poseban dio obraćanja odnosio se na obavezu stvaranja države u kojoj građani žele da ostanu i grade svoju budućnost.

„Naša obaveza prema generacijama koje su izvojevale slobodu jeste da izgradimo uređenu državu u kojoj ljudi ostaju, rade i planiraju svoju budućnost. Naš put vodi ka evropskoj porodici naroda. Ali, taj put nije samo politički ili ekonomski, to je put vrijednosti. Evropa kojoj težimo nije samo prostor, već ideja izgrađena na pobjedi nad fašizmom i na uvjerenju da su sloboda, jednakost i dostojanstvo nepovredivi. U temelje te Evrope ugrađena je i žrtva Crne Gore. Zato, naš evropski put nije odricanje od sebe, već potvrda onoga što jesmo, što smo uvijek bili i što ćemo biti.“

U završnom dijelu obraćanja ukazano je na odgovornost sadašnjih generacija da očuvaju ono što je izboreno najvećim žrtvama.

„Danas, kada živimo u miru koji je izboren najvećom cijenom, naša odgovornost je veća nego ikada: da pamtimo, da učimo i da čuvamo. Dan pobjede nije samo datum i nije samo proslava. To je pitanje jesmo li dostojni naših predaka koji su nam slobodu ostavili. To je pitanje jesu li naši preci ginuli za crnogorsku zemlju da bi je neko ko je bio na vlasti juče ili je na vlasti danas prodavao i preprodavao? Da bi neko uništavao mukom i krvlju oslobođen i odbranjen prostor? Našu obalu, šume, rijeke i more?

Na kraju je upućen poziv na zajedničku odgovornost da se sloboda i vrijednosti antifašizma čuvaju svakodnevno, djelima, odnosom prema ljudima i brigom za društvo.

„Dan pobjede je zavjet da ćemo čuvati ono što su naši preci stvorili, da ćemo braniti slobodu ne samo riječima, već i djelima, i da nikada nećemo zaboraviti cijenu koja je za nju plaćena. Jer, sloboda nije jednom osvojena, ona se čuva i brani svakog dana. U našim odlukama, u našim riječima, u našem odnosu prema drugima. U tome kako gradimo društvo, kako štitimo slabije i kako ostajemo ljudi i onda kada je najteže.

U to ime, neka ovaj dan bude više od sjećanja. Neka bude naša obaveza. Naš putokaz. Naša snaga. Neka je vječna slava i hvala svim palim borcima. Neka je vječna zahvalnost ženama i muškarcima Crne Gore koji su ustali kada je bilo najteže. I neka nas njihova hrabrost obavezuje da budemo dostojni slobode koju živimo.

Živio antifašizam i da je vječna Crna Gora.”