Nedavno je nizozemska carinska uprava napravila najveću zapljenu droge ikad u luci Rotterdam, pronašavši osam tona kokaina na Maerskovom kontejnerskom brodu.
Prema nizozemskom Državnom tužiteljstvu, droga ima „ogromnu“ uličnu vrijednost od 600 milijuna eura.
Kako piše Splash247, kontejner s više od osam tona kokaina došao je iz Ekvadora i stigao u Rotterdam preko Paname skriven u pošiljci banana.
Kada je zapljena provedena prošlog tjedna, nizozemska carina nije otkrila ni kompaniju niti brod na kojem je droga pronađena. Maersk je za danski medij Finans potvrdio da je kokain dostavljen u Nizozemsku u jednom od njegovih kontejnera.
Ukupno je pronađeno 8064 paketa kokaina težine po jedan kilogram, raspoređenih u 12 paleta banana. Carinski službenici su pronašli pakete tijekom pretresa uz pomoć pasa za otkrivanje droge i skeniranja kontejnera. Slučaj je pod istragom, a droga je uništena.
Ova zapljena je gotovo dvostruko veća od one iz 2005. godine koja je iznosila 4,6 tona kokaina, ali je i znatno veća od dosadašnjeg nizozemskog rekorda od 3,8 tona kokaina u 2021. godini. U prvih šest mjeseci ove godine Nizozemska je zaplijenila 29,7 tona kokaina.
Iako je ovo rekordna zapljena, koja je 23 puta veća od one u Danskoj tijekom cijele prošle godine, gotovo je zanemariva u usporedbi s rekordnom zapljenom od 1,3 milijarde dolara i 20 tona kokaina s MSC-ovog kontejnerskog broda u luci Philadelphia 2019. godine. Droga je bila pronađena na brodu MSC Gayane, kapaciteta 9962 TEU.
Podvodni ples, istraživanje potonulih brodova, hranjenje morskih pasa i eko filmovi koji na satiričan način prokazuju onečišćivače. Sve to i mnogo više ponudio je treći Neum Underwater Film Festival. Bilo je to idealno mjesto susreta za sve opčinjene podmorskim ljepotama – bili tek zaljubljenici u film ili profesionalci.
Na festivalsku adresu pristiglo je preko hiljadu filmova iz cijeloga svijeta, a tek su 22 prikazana u konkurenciji. To dovoljno govori o popularnosti podvodnog filma koja i na našim prostorima sve više raste. Grand prix osvojio je turski naslov “Reminder.”
– Moram kazati da su najviše truda i filmova poslali Francuzi, Talijani i ljudi iz Turske. Jednostavno prezadovoljni smo i autorima koji su ove godine s nama, od Engleske, Francuske, Italije i Turske, kaže Julijana Mikulić Jurković, izvršna producentica festivala.
– Što znači da su filmovi izuzetno dobri i s godinama sve bolji. Meni se osobno sviđa format od minute do pet minuta gdje u malo vremena kažete sve što želite reći. Sviđa mi se i ekološka tematika koja je sveprisutnija i sve potrebnija, kaže Jurica Gašpar, član žirija
– Cijeli Jadran, sve javne ustanove su se udružile da spase perisku na način da tražimo žive primjerke i da postavljamo kolektore u Jadranu koji hvataju mlađ plemenite periske od imunih jedinki koje se razmnožavaju, ističe Angela Bradarić, istraživački tim Hrvatskog veterinarskog instituta Zagreb.
– Film je poseban i izazovan jer izvodimo koreografiju pod vodom. Željeli smo da izgleda kao da plešemo na vodi, ističe Carolina Ragusa, redateljica.
Prikazan je i program studentskih i amaterskih filmova te nekih iznimnnih polufinalista. Atraktivnu filmsku radionicu “Kako ispričati podvodnu priču” održao je Lorenzo Moscia iz Rima – prošlogodišnji pobjednik u kategoriji eko filma.
Turistička sezona na nivou Crne Gore daleko je od rekorda i nema mjesta euforiji, saopštio je suvlasnik Šajo grupe Žarko Rakčević i dodao da su hoteli mnogo bolje prošli nego privatni smještaj, restorani i ostali u lancu.
On je Pobjedi kazao da su dugogodišnji nagomilani problemi Instituta Simo Milošević uzrokovani su nedostatkom strategije, nebrigom i nedostatkom profesionalnog menadžmenta, jer tamo figuriraju “partijski vojnici”. Rakčević smatra i da bi stečaj bio najgore rješenje.
On je rekao da je u sektoru turizma potreban osmišljen, sistematičan pristup, znanje i upornost kako bi bili konkurentni sa turističkim proizvodom i servisom na međunarodnom tržištu.
– To je generalno gledano. S druge strane, naš sistem Montehos, grupacija unutar Šajo grupe koja se bavi turizmom i naši hoteli u datim okolnostima su imali dobru sezonu. Ovih sedmica u našim hotelima dnevno boravi 3,5 hiljada gostiju i očekujemo ove sezone 300.000 noćenja i solidan finansijski rezultat. Međutim, u odnosu na 2019. godinu, to je druga struktura gostiju. Generalno, kraća je sezona, niža platežna moć i drugačije navike i preferencije gostiju – objasnio je Rakčević.
On je precizirao da će se prometu po ključu prije korone 2019. godine primaći oni kojima su u hotelima dominantno Francuzi, Rusi i Skandinavci.
– Uprkos našoj želji za bržim povratkom na željena emitivna tržišta Zapadne i Sjeverne Evrope više je ograničavajućih faktora. Najizraženiji je dostupnost, jer je Crna Gora avio destinacija. Međutim, postoje i drugi ozbiljni problemi – naveo je Rakčević.
On je rekao da je uporedo sa tim procesima došlo do povećanja troškova, pogotovo hrane i pića, koji su drastično porasli od 2019. godine.
– U našim hotelima je all inclusive koncept i tu je još izraženiji problem nedostatka kvalifikovane radne snage. Taj će problem dodatno eskalirati i nadam se da će doći do konačnog sistemskog pozicioniranja instituta stalnih sezonaca o kojem se duže priča i za koji mislim da može donekle da ublaži problem nedostatka kadra i smanji nezaposlenost – kazao je Rakčević.
Boka Kotorska – foto Boka News
On je dodao da se susrijeću sa nedopustivim ponavljanjem incidenata i blamažom, izlivanjem fekalnih voda na plažama u Petrovcu, Bečićima i Čanju.
– Sigurno da ima i na drugim mikrolokalitetima u Crnoj Gori sličnih problema. Makar se taj problem može uz dobru volju i ne velike investicije riješiti u kratkom roku. Ne treba govoriti koliko takve pojave, koje su u nadležnosti lokalne uprave ili države, utiču na negativni imidž Crne Gore kao destinacije – naveo je Rakčević.
Ove godine su im gosti, kako je dodao, dominantno iz regiona, BiH, Srbije, Albanije, a od udaljenijih destinacija najviše imaju Poljaka, Čeha, Slovenaca, te u manjoj mjeri Francuza, Rusa, Ukrajinaca i Njemaca.
Što se tiče postsezone, očekuju solidan septembar, ali misli da će osim hotela ostali imati problem.
– Mislim da kod privatnog smještaja neće biti tako. Kasnila je sezona u privatnom smještaju i mislim da će postsezona isto biti daleko od očekivane. To je ono što saznajem iz razgovora sa kolegama koji rade u tom sektoru u Petrovcu, Čanju i Bečićima – kazao je Rakčević.
Vile Oliva su vlasnik 27,5% akcija Instituta i kao član Odbora direktora Instituta, on žali zbog situacije u kojoj se trenutno nalazi i smatra da treba da se hitno reaguje, jer je stečaj najgore rješenje.
– Ozbiljnost i dubina krize, obaveze i dugovi koje ima Institut nameću neophodnost radikalnog raskida sa dosadašnjim modelom upravljanja. To znači da umjesto partijskih namještenika Institut treba profesionalni menadžment. Potreban je osmišljen i realan biznis plan i sistematizacija radnih mjesta. Proteklih četiri godine sam član borda i nije bilo razumijevanja ni potrebne većine u odboru za naše prijedloge da dođe do profesionalizacije menadžmenta i da profesionalci upravljaju, budu izvršni direktori i vode Institut – rekao je Rakčević.
Boka Kotorska – foto Boka News
On je podsjetio da tokom otvorenog tenderskog procesa privatizacije nije prihvaćena ponuda češke kompanije Philibert i njihove grupacije da otkupe 56% državnih akcija.
– Naš biznis plan je predviđao ulaganje minimum 29 mil EUR u Institut. Imamo prilično iskustva u adaptaciji, rekonstrukciji i dovođenju hotela i objekata na nivo četiri zvjezdice. Poslije tri godine usljed inflacije naša revidirana ponuda za investicije je bila 35 mil EUR. Prihvatili smo sve obaveze i dugove Instituta, uključujući i onaj prema Jugobanci i sve radne sporove. Normalno, prihvatili smo da se za crnogorske građane obezbijedi do 100 hiljada pansion dana rehabilitacije i da Institut ostane u oblasti zdravstvenog turizma – kazao je Rakčević.
On je dodao da je to očigledno bilo neprihvatljivo u oba navrata za prodavca – državu.
– Sad je to prošlo vrijeme, propuštene su šanse, Institut je tu gdje jeste. Sa nastavkom ove logike i funkcionisanja, nažalost ide ka stečaju. Iskreno smatram da su usluge rehabilitacije koje Institut decenijama pruža crnogorskim građanima jedinstvene i nezamjenjive i tu treba mjeriti efekte po zdravlje nacije. Vjerujem da je svaka porodica u Crnoj Gori osjetila te dobrobiti i pozitivne efekte rehabilitacije i posvećenosti većine zaposlenih u Insititu – kazao je Rakčević.
Piloti – Cockpit – photo Alexey Y. Petrov / shutterstock.com
Niskotarifni prevoznik Ryanair ukida zimske sezone 2023/24. letove na aerodromima širom našeg regiona, a najveća smanjenja će napraviti u Podgorici, sa 92.338 raspoloživih mjesta tokom cijele zime, što je 21% manje u odnosu na prošlu godinu, odnosno sezonu 2022/23.
Ipak, u odnosu na sezonu 2021/22, restriktivni broj letova za narednu sezonu veći je za trećinu. Ryanair je za zimsku sezonu prije dvije godine nudio 69.056 mjesta.
Iz Ryanaira su objasnili zašto su morali da smanje broj raspoloživih mjesta, odnosno da ukinu neke od najpopularnijih linija iz Podgorice, poput onih za Barselonu i Zagreb.
– Zbog odluke Aerodroma Podgorica da poveća njihove naknade, prinuđeni smo da ove zime obustavimo letove iz Podgorice za Barselonu, Mančester i Zagreb. Povećanje naknada čini Aerodrom Podgorica potpuno nekonkurentnim u poređenju sa drugim evropskim aerodromima koji smanjuju svoje naknade kako bi stimulisali oporavak i rast saobraćaja. To će imati štetan uticaj na povezanost, turizam i ekonomiju Crne Gore – saopštila je niskotarifna avio-kompanija.
Ova avio-kompanija će nastaviti sa letovima iz Podgorice za Berlin, Charleroi, Gdanjsk, Krakov i London Stansted.
Smanjenje letova na nivou regiona
Ryanair ima ukupno 669.004 sjedišta u prodaji na 3.612 letova ka i sa tržišta bivše Jugoslavije ove zimske sezone, prenosi ExYu Aviation News.
Brojke su neznatno niže u odnosu na prošlu godinu (nešto više od 1%), a aviokompanija će prekinuti nekoliko linija. Budžetski prevoznik će opsluživati Zagreb, Banjaluku, Podgoricu i Niš.
I pored velikog nevremena koje je zahvatilo Kotor i prekinulo konvoj barki, tradicionalna manifestacija Bokeška noć nastavljena je nakon smirivanja vremena nastupom Tonija Cetinskog.
Nešto prije 20 sati vrijeme je obećavalo mirno more i vedro nebo. Međutim, samo sat vremena kasnije olujni udari vjetra onemogućili su jedrilicama JK „Lahor“ da isplove, a velika kiša oštetila je makete na barkama.
Predsjednica Organizacionog odbora i direktorica Kulturnog centra Kotor Radmila Beća Radulović je, u dogovoru sa članovima Organizacionog odbora, odlučila da se fond nagrada u iznosu od 3.000 eura jednako podjeli svim meštrima koji su i ove godine uložili trud i napor u izradi kreacija na barkama koje su se trebale u tri đira predstaviti publici i žiriju.
Bokeška noć 2023. — foto Mediabiro
Nakon „poraza“ na moru, DJ Niggor zagrijao je atmosferu na Trgu od oružja, a fantastičan vokal, veliki hitovi i energija Tonija Cetinskog, dokazali su da je Bokeška noć, bez obzira na vremenske neprilike, bila i ostala – fešta nad feštama.
Regionalno poznata hrvatska pop zvijezda, Toni Cetinski kazao je da su mu po senzibilitetu i mentalitetu jako bliske tradicionalne fešte poput Bokeljske, i dodao da se uvijek lijepo poveže sa crnogorskom publikom.
Bokeška noć 2023. — foto Mediabiro
“Sjećam se mog prvog gostovanja u Crnoj Gori, još davne 2000.godine, i tada sam imao priliku da upoznam dosta Kotorana, i zaista se lijepo osjećam ovdje”, kazao je Cetinski neposredno pred koncert.
Komentarišući sve manju prisutnost festivala koji su se, kako je kazao, uvijek i vezivali za primorska mjesta, rekao je da su oni jako bitni za muzičare, posebno one na početku karijere.
Toni Cetinski
“Moje vrijeme dokazivanja na muzičkom nebu je negdje i stalo prije 10 godina, jer više nisam imao potrebu za tim. Mislim da su i festivali, kao i takmičenja Eurosonga, prvenstveno za mlade muzičare”, smatra on.
“Svijet je u posljednje vrijeme jako ubrzan, i baš zbog toga se trudim da usporim kada je život posrijedi. U posljednje vrijeme se više družim, provodim dosta vremena u prirodi. Radim na novom albumu, ali se ne opterećujem rokovima”, poručio je on.
Tradicionalna manifestacija Bokeška noć, koja ima status nematerijalnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja, koja je počela večeras u 21 sat uslijed jakog nevremena, kiše i vjetra, je nakon 20 minuta prekinuta.
Sve je bilo spremnu za nastavak fešte u Starom gradu i nastup Tonija Cetinskog, ali kiša je bila jača od volje i dobrog raspoloženja brojnih posjetilaca…
Uskoro očekujemo saopštenje organizatora JU Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor.
Školski brod Jadran je najstariji, najbolji i najljepši ambasador Crne Gore na moru, kazao je premijer Dritan Abazović.
On je večeras u Tivtu prisustvovao proslavi 90. godišnjice broda.
Abazović je kazao da brod Jadran, kao “najljepši starac u poodmaklim godinama”, i danas ne ostavlja ravnodušnim posmatrača koji zna šta je more i koji cijeni more, već da svojom ljepotom zadivljuje svakog ko ga vidi.
“Jadran je najstariji, najbolji i najljepši ambasador Crne Gore na moru”, rekao je Abazović.
Jadran proslava 90 godina – foto Vlada CG
Kako je naveo, taj jedrenjak i danas podsjeća na davna vremena kada su jedrenjaci otkrivali svijet i omogućili napredak civilizacije.
“Naš Jadran je ploveć kroz istoriju časno i ponosno predstavljao države čiju je zastavu viorio i dijelio njihovu sudbinu, uvijek pričajući priče sa svojih krstarenja koja su ušla u istoriju”, istakao je Abazović.
Na svečanosti je prikazan dokumentarni film o školskom brodu Jadran.
Najmanje sedmoro ljudi je poginulo, a 117 ranjeno u ruskom raketnom napadu na centralni trg u sjevernom ukrajinskom gradu Černihivu, objavilo je u subotu ukrajinsko Ministarstvo unutrašnjih poslova, dok je ruska vojska objavila da je ukrajinski dron pogodio zračnu bazu u ruskoj regiji Novogorodu.
Ljudi su išli u crkvu u povodu praznika kada se dogodio napad, objavilo je Ministarstvo, dodajući da je među ubijenima šestogodišnja djevojčica, a među povrijeđenima 12 djece.
“Ruski projektil direktno je pogodio centar grada, u našem Černihivu. Trg, politehnički univerzitet, pozorište”, objavio je na Telegramu ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, koji je u radnoj posjeti Švedskoj. “Obična subota koju su Rusi pretvorili u dan boli i gubitka.”
Napad dronovima – Foto AP
Kratki video uz objavu Zelenskog prikazuje krhotine razbacane po trgu ispred regionalnog pozorišta, gdje su parkirani automobili teško oštećeni.
Na snimci se nakratko vidi i tijelo pogrbljeno u automobilu.
Černihiv je grad zelenih bulevara i starih crkava oko 145 km sjeverno od glavnog grada Kijeva.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je izvijestilo da je u napadu uništen krov zgrade pozorišta.
Rusija projektilima i bespilotnim letjelicama napada ukrajinske gradove daleko od prve crte fronta u sklopu invazije koju je pokrenula u februaru prošle godine.
Zračne snage Kijeva navele su rano u subotu da je ukrajinska vojska oborila 15 od 17 bespilotnih letjelica šahed iranske proizvodnje koje je lansirala Moskva u noćnom napadu.
Rusko Ministarstvo odbrane objavilo je u subotu da je ukrajinski dron napao vojno uzletište u ruskoj regiji Novgorodu, izazvavši požar i oštetivši jedan ratni avion. Povrijeđenih nije bilo, a požar je brzo ugašen, navelo je Ministarstvo, koje je ocijenilo da je riječ o “terorističkom napadu”. Regija Novgorod nalazi se sjeverozapadno od Moskve.
U Gornjoj Lastvi će u nedjelju, 20. avgusta biti održan Jazz koncert u 21.30. Publika će imati priliku da uživa u programu, koji će izvesti bend u sastavu: Ivan Marović na klavijaturama, Šule Jovović bas gitara i Slaven Ljuljić bubnjevi.
Koncert je na programu Dana pejzaža u organizaciji KZU “Napredak” Gornja Lastva, koje su podržali Opština Tivat, Turistička organizacija naše opštine i Porto Montenegro.
Organizovan je besplatni prevoz do ambijentalnog sela Gornja Lastva, koje se nalazi na 300 metara nadmorske visine, sa izvanrednim pogledom na Tivatski zaliv. Kombi polazi u 21 sat sa autobuske stanice u centru Tivta.
Tradicionalna kotorska fešta “Bokeška noć” biće održana večeras, subota, 19. avgusta 2023. sa početkom u 21 sat.
Boka News će uživo prenosti Bokeljsku noć na FB stranici.
Donosimo tekst iz arhiva našeg portala, autora mr Jovana J. Martinovića o Bokeškoj noć, nematerijalnoj kulturnoj baštini Crne Gore i zašto je Bokeška noć fešta nad feštama…
Dekadentni i prosvijećeni osamnaesti vijek polako se primicao svome kraju da bi ustupio mjesto uzburkanom vrtlogu napoleonskih ratova, koji su sahranili najmoćniju silu na Jadranu, Prevedru republiku Veneciju, zajedno sa svim njenim hiljadugodišnjim tradicijama i institucijama.
Međutim, tih posljednjih decenija ništa nije nagovještavalo potpuni krah čitavog jednog sistema, naprotiv – u tople ljetnje noći grad na lagunama živio je poseban život sastavljen od prepuštanja hedonističkom uživanju u slastima jedne pomalo dekadentne atmosfere. Kanalima i ispod mostova klizile su gondole osvijetljene šarenim papirnim lampionima, noseći u sebi odabrane grupe takozvane elite i krema društva, dame u svilenim i brokatnim krinolinama i gospodu sa visokim napudranim perikama, svi sa malim crnim maskama – moretinama, dok je gondolijerov kompanjom na provi prebirao po strunama mandoline i pjevao one slatko-gorke kancone pune melanholije neuzvraćenih ljubavi.
U nekima od tih gondola sigurno su se kao gosti svojih mletačkih kolega nalazili i kotorski mladići, studenti čuvenog univerziteta u Padovi, uživajući u čarima Venecijanskih noći i zaklinjući se u sebi da će po povratku u zavičaj pokušati da urade nešto još bolje, noć koja će za tri koplja nadmašiti sve što je viđeno.
I pored toga što je Kotor u to doba bio neka vrsta garnizonskog grada ili bastiona za odbranu mletačkih posjeda od eventualnih turskih napada, i grad i okolna pomorska naselja živjeli su intenzivnim duhovnim, kulturnim životom. Saloni kapetanskih palata, sa bogatim bibliotekama, stilskim namještajem i umjetničkim slikama, bili su širom otvoreni za ljude širokih horizonata, kapetane što su plovili po svim morima svijeta, visokoučena sveštena lica, mlade dojučerašnje studente iz Padove, sada nastavnike čuvene kotorske Gramatiklane škole iz XIII vijeka. Na tim učenim sesijama čitale su se drame i prikazanja, latinski i „slovinski“ stihovi skromnih lokalnih literata, izmjenjivali se komentari o nekim pročitanim knjigama, širili se horizonta, a napolju iza zatvorenih škura sa griljama lile su beskrajne kotorske kiše.
Ljeti pak, na vrelini od koje se i kamen topi, svi potražili spasa u hladovitim vrtovima oko grada, u pirkanju popodnevnog maestrala ili večernje bave s Vrmca. Najpogodniji za to su bili vrtovi čuvene kotorske plemićke porodice Bolica, na položaju koga je zapremao lijepi park nekadašnjeg hotela „Slavija“ ili „Fjord“, sa visokim zidom i kulama na uglovima, otvoren prema moru. Možda se upravo tada, jedne takve baršunasto-plave ljetnje večeri, dok je mjesec prelivao srebrom okolna brda, rodila ideja da se pokuša dočarati pa i prevazići sjaj venecijanskih noći dosanjanih iz mladosti.
Bokeljska noć 2016. foto Boka News
Nabavljene su brzo gaete i leuti iz okolnih ribarskih mjesta. Posluga ih je kitila girlandama i festonima lovorike, postavljala šarene lampione. Dame i kavaljeri su oblačili svoje krinoline, čipkane žaboe i napudrane perike, sjedali u okićene barke i uz tihu primorsku pjesmu klizili po glatkom zrcalu Zaliva, kružeći kao u transu po tamnoj vodi sna, doživljavajući unutrašnju katarzu, duhovno pročišćenje. Tako je možda, prije više od dva vijeka, počela tradicionalna manifestacija „Bokeljska noć“.
Uskoro je nastala Venecija i njen uticaj, no došli su neki novi zavojevači, uglađeni i uparađeni Napoleonovi oficiri, koji su ovom starom običaju noćne šetnje osvijetljenih barki dodali neke nove, glamuroznije elemente, veću pompu, eventualno još i osvjetljenje bedema, sviranje vojne muzike i slično.
Bokeljska noć 2020. foto Boka News
Zatim je došla racionalna i stroga Austrija, stari vlasteoski rodovi su postepeno izumirali, kapetanske porodice su lagano siromašile, ponosni bokeljski jedrenjaci nestali sa pučine, ali jednom ustaljena tradicija nije nestala, preuzeli su je agilni kotorski zanatlije i trgovci. Fešte su se nastavljale ne manje sjajno, posebno za zimski Karneval ili, kako su ga zvali – Veljun (pošto se održavao u mjesecu veljači – februaru).
Bokeljska noć 2017. foto Boka News
Postoji jedan dragocjeni zapis, pisan drhtavom rukom kotorskog zanatlije „štramacijera“ Romea Fjorelija, koji se odnosi na dolazak engleskog kralja Edvarda VII u Kotor, oktobra 1888.godine, i odlazak na Cetinje radi kumovanja najmlađem sinu knjaza Nikole. Ratni brodovi engleske flote bili su ukotvljeni u Zalivu, od Kotora do Orahovca, svečano okićeni i ukrašeni. Citat iz zapisa: „Zadnju večer njihovog odlaska, Građanska glazba je obišla okolo na jednoj tribini postavljenoj na dvije barke, koje je vukao motor. Tribina je bila dekrisana sa festonima lovorike, zastavama i rasvjetom baluka, bengala, bakljade… Tu večer su sva crnogorska brda bila u rasvjetu od velikih ognjeva“.
Tradiciju Bokeljskih noći, defilea dekorisanih barki uz iliminaciju okolnih brda, prekinuo je Prvi svjetski rat, ali su volja, sposobnost i mašta njihovih kreatora preživjeli sve te tmurne godine.
Bokeljska noć 2015.
Za period između dva svjetska rata ima relativno dosta pisanih podataka u kotorskom nedjeljnom listu „Glas Boke“, a odnose se na međuratne Bokeljske noći. Za 1933. godinu postoji indicija da je jedna takva manifestacija održana prilikom posjete eskadre engleske ratne flote sa nosačem aviona „Glorious Boki Kotorskoj, a isto tako za maj 1934. godine, kada je svečanost priređena prilikom posjete joslovenskog kralja Aleksandra, kada su – po riječima novinara „… obale gorjele, na crkvama zvonila zvona, prangije pucale, narod klicao, pjesma se orila na sve strane. Cijela Boka, i ljudi i stvari, promijenili su svoj izgled, i stranci i domaći bili su kao fasciniran ….“. Međutim, 1936. godine stvari su krenule na širokom frontu, izabran je Glavni priređivački odbor Bokeljske noći, koji je pod parolom „BOKA SEBI“ izdao proglas o organizovanju svečanosti i pozvao sve Bokelje da aktivno učestvuju u pripremama i realizaciji. Napor se višestruko isplatio pa se na Vidovdan, 28. juna, pod nebom koje se zacrnilo i uz munje ljetnog neverina koje su sijevale iznad Orahovca i Perast, u bazenu Kotorskog zaliva održala najspektakularnija manifestacija do tada. Novinar priča: „Kotor obasjan nizom šarenih žarulja, sa osvijetljenom obalom, iluminiranim zidinama sve do Sv. Ivana, koji je opet bio sav u vatri, i sa osvijetljenim serpentinama sve do Trojice, pužao je veličanstvenu sliku, koju je šarao i bojadisao lijepi vatromet … Bila je osvijetljena sva obala do Ljute … a sa druge strane sjao je Muo sa obalom, kućama i krasno osvijetljenom crkvom. Prčanj je bio divno osvijetljen … Bila je osvijetljena obala oko Stoliva, a s visine je sjao Gornji Stoliv… Vatre su sjale i na vrhovima, osobito na Vrmcu. I vrh samoga Lovćena bio je osvijetljen, dominirajući kao plamena zublja nad Kotorskim zalivom“. Uslijed nadolazećeg nevremena u defileu je učestvovalo svega nekoliko osvijetljenih alegorijskih barki, ali su ostala sačuvana njihova imena: „Galeb“ sa Prčanja, „Jadranka“ , mornarička „Gondola“ iz Đenovića, „Paviljon“ i Labud“ iz Kotora, „Venecijanska gondola“ sa Prčanja.
Bokeljska noć 2015. foto Boka News
Međutim, u avgustu te iste godine engleski kralj Edvard VIII posjetio je na jahti „Nahlin“ u pratnji jednog razarača Boku i razgledao grad Kotor, svečano dočekan od vojnih i civilnih vlasti, oduševljeno pozdravljen od naroda. Kraljeva jahta sa pratnjom trebalo je da isplovi u 20 sati, ali kada su kralju rekli da se u njegovu čast sprema neviđeni spektakl, polazak je odgođen za 2 sata. Turističko društvo „Jadranski fjord“ već je bilo izvršio sve potrebne pripreme, pa je „Boka još jednom trebala da plane, da se okiti plamenim grivnama i da u lijepoj ljetnoj noći prospe po svojim njedrima raskošje vatrenog nakita, da se načička hiljadama žižaka i krijesova, da – divna kakva jeste – pruži svakom oku i u ovoj noći sve čari i krasote opjevane nevjeste, nedostižne ljube plavoga Jadrana. I noć je pala.
Spustila se tamna koprena sa vedroga neba koje je treperilo milijardama zvijezda, a Kotorski bazen, maestozan u noćnoj tišini i ćutljiv u nestrpljivom iščekivanju da sav plane, ličio je na ogromnu prirodnu dvoranuu kojoj je imala da započne raskošna svečanost iz bajki. Najprije su počela plamsati brda. Stara tvrđava Sv. Ivana nad Kotorom planula je osvijetljenim zidinama u hiljadama plamenova… Na kamenoj glavi Pestingrada razbuktale su se vatre osvjetljavajući veličanstveno goli krš, a odmah za tim javili su se visokim vatrama lovćenski vrhovi.
Bokeljska noć foto arhiv Boka News
Na drugoj opet strani plamtale su vatre po grbama Vrmca, koje su se začas pretvarale u prave vulkanske plamenove… Odjednom, upravo munjevitom brzinom zasjaše hiljadama plamičaka kotorski bedemi i sva obala… Iz mraka stadoše da se nižu ognjeni đerdani duž Mula, Prčanja, Stoliva, Dobrote, Orahovca … pa preko Perasta tamo na Kostanjicu, Morinj, Lipce, Risan, nad kojim su bile divno obasjane visoke serpentine… Kotorski bazen, koji je do maločas ličio na ogromnu tamnu i ćutljivu dvoranu, kao da se odjednom pretvorio u raskošno obasjano i duboko jezero, u čije je tihe vode sa obale i naslje, sa planisnakih padina i visokih vrhova počelo da toči goruće zlato… Tako je sav unutrašnji bazen plivao u moru svjetlosti. Dok je reflektor sa razarača obasjavao crkvicu Gospe od zdravlja poviše poviše Kotora, veliki broj raketa … šarao je ognjenim bojama zvjezdano nebo. Rimske svijeće uz bengalsku vatru … upotpunjavale su jedinstveni prizor… Odjednom sa kraljevske jahte „Nahlin“ stadoše da se prelijevaju u noći jake i raznobojne rakete kao goruće raznobojno cvijeće“.
Kralj Edvard VII poebno je zahvalio opštinama i narodu Boke Kotorske na divnom osvjetljenju i uloženom trudu, ali kako izgleda nije bilo defilea i ukrašenih barki, već samo iluminacija.
Bokeljska noć 2019.
Poslije Drugog svjetskog rata pokušavala je osiromašena Opština da vrlo skromno obnovi tradiciju, ali je to pošlo za rukom u punom sjaju tek prilikom posjete posjete Kotoru maršala Josipa Broza Tita i krštenja novog razarača „Kotor“, početkom septembra 1959. godine. Ovu začaranu, nestvarnu Bokeljsku noć svi koji su vidjeli pamtiće kao nešto što se samo u akvatoriju amfiteatralnog Kotorskog zaliva može doživjeti. I tada je plamtjela kotorska tvrđava S. Ivan, sva domaćinstva kojima prozori gledaju prema moru dobila su pakete svijeća da ih zapale u prozorima, vojnici i mornari izvukli su na vrhove Pestingrada i Vrmca velike protivavionske reflektore, posudama sa mješavinom piljevine i nafte osvijetljen je bio ćitav dužobalni put i sve ponte i mandraći preko Mula i Prčanja, kao i preko Dobrote.
Uz rivu su bili vezani ratni brodovi sa svijetlećim u zastavnim galama, a morem je plovio veličanstveni konvoj ukrašenih barki, koje je vukao brod sa Gradskom muzikom. U delifeo je bilo na desetine okićenih, maštovito okićenih cjelina: maketa razarača „Kotor“, venecijanska gondola, biserna školjka sa divnom djevojkom unutra, stara Njegoševa kapela na Lovćenu, Gradski sat, česma Karampana i – ko bi se sjetio svih što su to veče pretvorili u prizor iz sna.
Bokeljska noć 2015. foto Boka News
Obnovljena Bokeljska noć nastavila je svoju plovidbu po sjajnom moru mašte sa promjenljivim uspjehom, no zaokupljujući veliku pažnju na našim prostorima pa se cijeni da je svaku od nekoliko posljednjih priredbi posmatralo između 30 i 40 hilljada posjetilaca, tako da je ona postala neslućeni propagator kotorskog turizma , a njenim pomjeranjem sa početka na drugu polovinu avgusta produžena je turistička sezona.
Kruna svake Bokeljske noće i vatromet, doveden do pirotehničkog savršenstva. Kako je teško bilo nabaviti specijalne rakete iz Italije u vrijeme enormne krize 1993. godine – to znaju samo organizatori, koji su se mijenjali skoro svake godine, dok se konačno organizacija nije ustalila u Centru za kulturu.
Bokeljska noć 2015. foto Boka News
No zato su te rakete proizvodile nevjerovatne svjetlosne efekte koji se odražavaju u mirnom ogledalu Zaliva, a praštanje eksplozija stostruko odzvanja među brdima. A kada se i posljednja vine u nebo, i kada se podijele nagrade za najuspješnije okićene i ukrašene barke, razdragani narod probija se uz tešku muku kroz uska Glavna vrata Grada i razliva poput plimnog vala po pjacama i pjacetama, nastojeći da zadrži u sebi svu onu upijenu ljepotu. Fešta se nastavlja do jutarnjih sati, a kako je uspjela – najbolje znaju škovacini – gradski smetlari, kada u ranu zoru počnu čišćenje i umivanje Grada.
