Ruševni prostori nekadašnjih fabrika, domova kulture, radionica, nadahnuli su je da stvara grafike i slike
Poslije deset kolektivnih izložbi, akademska umjetnica Milanka Mirković iz Kotora prvi put se samostalno predstavlja likovnoj publici u Kotoru i to izložbom slika i grafika iz opusa „Izgubljeni narativi“, koja je otvorena u Gradskoj galeriji. U postavci su slike manjeg formata, ali one velikog formata ljepotom i sadržajnošću posebno ispunjavaju galerijski prostor. Kao rođenoj Kotoranki, odrasloj na Prčanju, Milanki posebno znači što je njena prva samostalna izložba otvorena upravo u Starom gradu.
-Inspirišu me svaki kamen, svaka vrata, sve boje ovoga grada u kome sam podignuta, to su narativi, sudbine ljudi koji su živjeli tu i utoliko više mi znači što je moja prva samostalna izložba upravo ovdje, ali time mi je na neki način još i teže- osjećam veću odgovornost prema ovdašnjoj publici nego da sam to negdje drugo radila., povjerila nam se umjetnica koja je svoja djela radila u tehnikama akril i ulje na platnu, a par njih i tehnikom grafike. Svi radovi su tematski vezani za neke izgubljene narative, za koje je inspiraciju pronašla u ruiniranim prostorima na Cetinju, u Rijeci Crnojevića, na Njegušima i drugim napuštenim objektima iz minulog stoljeća.
Nadahnuli je napušteni prostori domova kulture…
-Te prostore sam fotografisala i fotografija mi je početna referenca, koju zatim prevodim u jezik slike i grafike. Ruinirani prostori koje sam pronašla bili su društvenog karaktera, najčešće su to bili domovi kulture, neke radionice, hale, u kojima su se ljudi nekada okupljali, družili, stvarali, a ja sam ostala maltene ganuta njihovim sadašnjim stanjem. Masa tih zgrada prokišnjava, na njih utiču vremenske neprilike, sliva se voda niz zidove, stvara se buđ, knjige plivaju u vodi, nalazimo i neka dokumenta…Privukle su me te neispričane priče nekadašnjeg života, priče koje možda nikada nisu ni završene, one su me inspirisale da radim to na platnu sa uljem i akrilom, kaže umjetnica za Boka News.
Novinski isječci koji se pojavljuju na slikama u stvarnosti su ostaci novina koji su bili pobacani po šutu, malteru, umjetnica jer svuda nalazila te fragmente i predmete koji su je nadahnuli za stvaranje, i ti detalji se mogu prepoznati na slikama.
Simbolika prolaznosti
-Svi ti tragovi prošlosti nosli su neku simboliku prolaznosti, to je najvažnije što se provlači kroz sve radove. To fizičko propadanje ovih prostora u likovnom smislu nosi taj snažan estetski narativni potencijal, koji je u meni evocirao neke teme o društvenim promjenama, potsjetilo me na razne transformacije u toj eri tranzicije. Svojim slikama potsjećam da je sve prolazno- i ljudi i stvari i sistemi i ideje…Vječan je jedino ljudski duh koji stvara umjetnost, kaže Milanka Mirković.
U katalogu koji prati izložbu zapisala je: „Izgubljeni narativi su priča o prolaznosti, zaboravu, ali i svojevrsnom kulturnom nasljeđu. To je dijalog sa prošlošću kroz simbole odbačenog i ruševnog, priča o onome što je nekada bilo važno, ali više nije prisutno, dok nas istovremeno podsjeća na krhkost svakog ljudskog stvaranja“.
Radove je počela da stvara na fakultetu, a sada je, u svojoj 56. godini, na drugoj godini master studija Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju, gdje je završila Osnovne studije u klasi prof. Ratka Odalovića.
Studije slikarstva upisala u šestoj deceniji života
Zanimljivo je da je Milanka odlučila da upiše ove studije tek nakon što se ostvarila kao majka i medicinska poslenica, što je vrlo motivišuće za sve koji se drže mudrosti da se uči cijeloga života.
-Oduvijek sam to voljela, željela, uvijek je ta umjetnost bila prisutna u mom životu, međutim, kako su me tokovi života poveli da završim srednju školu i da budem medicinski laborant, radila sam u „Vrmcu“ 20 godina kao medicinski laboratorijski tehničar, pa 12 godina radila u Domu zdravlja Kotor, a slobodno vrijeme sam koristila da pomalo slikam. Kasnije, kada sam napustila posao i ostvarila nadoknadu kao majka sa troje djece, kada sam djecu podigla, odškolovala, odlučila sam da upišem Likovnu akademiju. Ovim sam ispunila svoj san i dobila svoju samorealizaciju, kaže Mirković za BN.
Poetika prolaznosti i zaborava
– Platna su velikog formata, a raspon svoje kreativnosti prikazala je upotrebom različitih tehnika: akril i ulje na platnu, akril na lepenci i sito štampa. U maniru apstrakcije dočarava svoje viđenje prolaznosti i zaborava. Na specifičan način uspostavlja ravnotežu između forme i sadržaja, ujednačavajući rukopis i kolorit, kazala je istoričarka umjetnosti Gordana Franović, koja je otvorila izložbu. Prisutne je pozdravio galerista Milenko Premović.
/M.D.P./
