Više od 70 neprofitnih organizacija bori se upravo sada kako bi spasili oceane našega planete, koraljne grebene i divlje životinje, ali postoji jedan zajednički nedostatak u svima njima.
“U mnogim zajednicama u kojima su neprofitne organizacije na djelu, mnogi ljudi bivaju izostavljeni i nemaju nikakve veze s time što se događa”, kaže Tre’ Packard, osnivač PangeaSeed Foundation-a. Kroz uličnu umjetnost i velike murale i grafite po gradovima Packard, PangeaSeed Foundation i rotirajući tim volonterskih umjetnika nadaju se da će to promijeniti tako što će uključiti svakoga da svjedoči njihovim porukama tijekom putovanja, šetnje do trgovine ili večere. Nazivaju ovu granu neprofitnih morskih zidina i svoju misiju: “donošenjem oceana na ulice”. Te se zidine prostiru širom svijeta, od Miamija do Australije. Svaki mural svakodnevno dopire od 100 000 do 200 000 prolaznika. S pozadinom u podvodnoj fotografiji i rezimeu koji uključuje dokumentiranje ilegalne trgovine divljim životinjama, Packard je naučio što najbolje motivira mase. “Ne želimo da se murali bave krvlju i hrabrošću. Želimo da oni budu poticajni za razmišljanje, a ne groteskni i moramo dati ljudima nadu”, kaže on.
Do sada je Sea Walls odgovoran za stvaranje 350 murala u suradnji s 300 umjetnika uključujući Tristana Eatona, ASKEW ONEa i Swoona. Svako mjesto sadrži umjetničke radove specifične za lokalne borbe koje vode vodena staništa te zajednice. Problemi mogu varirati od podučavanja lokalnih zajednica, kao što su one u Mauiju, do problema plastičnog onečišćenja i izbjeljivanja koralja na Baliju u Indoneziji. Prvi muralni projekt nastao je 2014. u Isla Mujeresu u Meksiku kako bi podučio turiste i lokalno stanovništvo o vrijednosti originalnih stanovnika tamošnjeg dijela oceana, a to su kitopsine, tuljani i mante. “Želimo potaknuti ljude da vide ove životinje u tim staništima kao ono što one i jesu, a ne kao robu ili jelo”, kaže Packard. U tom je slučaju vlada je izrazito podržavala projekt tražeći od PangeaSeeda da potakne i bolje informira zajednicu kako bi bolje zaštitila svoje morske resurse. U narednim godinama uspostavljene su bolje smjernice za ograničavanje utjecaja turizma na kitopsine. Mnoge lokalne samouprave sada su svjedočile promjenama koje se mogu dogoditi i čekaju u redu za vlastite inicijative.
Svake godine Sea Walls odgovara na tri do četiri inicijative od kojih svaka traje otprilike četiri do pet dana i uključuje tim umjetnika koji stvaraju niz murala. Neprofitna organizacija organizira edukativne događaje u zajednici i vodi njihove umjetnike na ronilačke izlete kako bi svjedočili problemima. Za mnoge od njih to bude i prvi put da rone, nakon čega se još žustrije odlučuju pomoći i prianjaju na posao. Packard, i sam ronilac, nakon što je proveo mladost u Carlsbadu u Kaliforniji, kaže: “Htio sam nadahnuti ljude da vide oceane na način na koji ih ja vidim. Za mene je ronjenje uvijek bilo prolaz za sve ovo. To je razlog zbog kojeg sam se zaljubio u oceane i zato se i danas borim za njih.”Ovakvi su tipovi inicijativa izuzetno produktivni i za konzervaciju oceana i za okupaciju turista pa, tko zna, možda jednog dana takav mural osvane i kod nas.
