Potpredsjednik Vlade dr Srđan Pavićević i ministar zdravlja dr Vojislav Šimun obišli su bolnice i medicinske ustanove u južnoj regiji: Institut „Dr Simo Milošević“ – Igalo, Opštu bolnicu Kotor i Opštu bolnicu Meljine, Specijalnu bolnicu za psihijatriju – Dobrota i Specijalnu bolnicu za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju „Vaso Ćuković“ – Risan.
Radnom sastanku u Institutu „Dr Simo Milošević“ – Igalo su, pored predstavnika Vlade, prisustvovali Zoran Kovačević, direktor Instituta, gospođa Marija Obradović, predsjednica Sindikata i koordinatorka Sektora medicinske u Institutu, kao i gospodin Bato Kontić, predsjednik Odbora direktora i zastupnik državnog kapitala.
Na samom početku razgovora dr Srđan Pavićević, potpredsjednik Vlade za rad, obrazovanje, zdravstvo i socijalu, objasnio je svrhu sastanka: „Tu smo da mapiramo probleme, da vidimo šta je polazna osnova i kako najefikasnije i najpragmatičnije rješavati problem i krenuti s mrtve tačke. Ne možemo govoriti o Crnoj Gori kao turističkoj destinaciji i zdravstvenom turizmu bez Instituta Igalo. Te dvije stvari su u kontradikciji.“
Dr Šimun, ministar zdravlja, dodatno je pojasnio: „Već smo imali inicijalne sastanke sa Ministarstvom finansija i državne imovine. Kako bismo imali uvid u zatečeno stanje i tekuće probleme, od vas očekujemo presjek zatečenog stanja, kvalitetnu procjenu imovine, kao i eventualnu viziju i predlog daljih aktivnosti. Svima je u interesu da sačuvamo Institut Igalo kao dragulj naše medicine i medicinskog turizma, kao i kvalitet i kontinuitet zdravstvene usluge.“
Zoran Kovačević, direktor Instituta, koji je ovu poziciju preuzeo u decembru ove godine, u sažetom je (ali sadržajnom) izlaganju istakao: „Izabran sam u jednom od najtežih trenutaka u istoriji Instituta. Mislim da Institut može da se sačuva jer ima ogroman finansijski kapital, koji je prije nekoliko godina procijenjen na 117 miliona. Sada bi ta vrijednost bila još veća. Dakle, postoji ekonomski osnov čak i bez državne pomoći i ’sipanja u prazno’ za opstanak i dalji razvoj Instituta.“
Direktor Kovačević je pojasnio porijeklo privatnog kapitala i druge otežavajuće faktore koji su ugrozili opstanak Instituta. Struktura kapitala je takva da je 28%, privatni a 56% državni. Mnogi ljudi ne znaju prirodu i porijeklo tog privatnog kapitala i obavezu države da se to riješi po nekom poslovnom modelu. Odakle privatni kapital u Institutu? Tokom ekonomske krize 90-ih godina fabrika ICN Galenika prodavala je ljekove Crnoj Gori. Isporuka je obustavljena, a država je ponudila ICT Galenika, u vlasništvu Milana Panića, akcije Instituta kao kompenzaciju za nastavak isporuke ljekova Crnoj Gori, tako da je Institut već tada, rješavajući probleme dugova i nabavke ljekova za sve građane Crne Gore, dospio u pat-poziciju. Nakon toga je država Srbija otkupila ICN Galenika i u sklopu toga dobila akcije Instituta Igalo, koje je onda 2018. godine prodala kompaniji „Vile Olive“ vlasnika Žarka Rakčevića iz Crne Gore. Dakle, porijeklo privatnog kapitala odnosno porijeklo problema leži u plaćanju uvoza ljekova za sve građane Crne Gore akcijama Instituta Igalo. To je bio splet nesrećnih okolnosti koje su jednu ovako potentnu kompaniju dovele u poziciju u kojoj se sada nalazi.
Nadalje, Institut se 10-15 godina nalazio u planu privatizacije, što je predstavljalo zakonsku prepreku i ograničenje za preduzimanje svih aktivnosti u smislu revalorizacije kapaciteta i novih investicionih aranžmana. Prethodne vlade su podržavale plan privatizacije, što je sprečavalo Institut da samostalno posluje i vrši ulaganja, pogotovo u smještajne kapacitete. Uprkos tome, Institut je zadržao visok kvalitet medicinske usluge, koji je provjeravan od strane inostranih partnera.
„Sada je, nažalost, otkazan ugovor za Norvežanima koji su nam referenca i četvrtina ukupnih prihoda. Još jednom naglašavam da ugovor nije raskinut zbog kvaliteta medicinske usluge, nego zbog nestabilnosti i upitnog statusa Instituta. Iako postoji nada ćemo ih vratiti u 2025. godini, sada se postavlja pitanje – kako nadomjestiti taj iznos na prihodovnoj strani (koji se kreće u prosjeku od oko 2,5 miliona ili 25% ukupnih prihoda Instituta)“, rekao je Kovačević.
Treći razlog koji je doveo Institut u sadašnju poziciju odnosi se na cijene Fonda zdravstva, koje su posljednji put povećane tokom 2023. godine za otprilike 17%, tj. sa 30 eura na 36 eura za fizijatrijske pacijente, čime se generiše dodatni gubitak (uprkos tome što cijene medicinskih usluga rastu svuda u svijetu).
Institut Igalo godišnje obradi 5000 pacijenata preko Fonda zdravstva po ekstraprivilegovanim cijenama, što bi državu koštalo mnogo više ukoliko bi bila primorana da pacijente upućuje negdje drugdje. Kovačević se tim povodom zapitao: „Da li mi kao država imamo pravo da zanemarimo finansijski, ljudski i prirodni kapital, empatiju, uslugu prema građanima i podnesemo toliki broj lica sa invaliditetom, ljudi i djece koji neće imati mogućnost postoperativne rehabilitacije u svojoj zemlji?“
Na kraju je g. Kovačević posebno istakao: „Mi imamo prirodne resurse, blato koje se vadi iz mora, mineralnu vodu koja se koristi u kupkama, odličnu poziciju na ulazu u Boku Kotorsku, tradiciju i najvredniji resurs – Fakultet za fizioterapiju u okviru naše kuće. Ne znam da postoji poslovni sistem u regionu koji ima obuku kadra konkurentnog na međunarodnom tržištu u okviru svoje kuće.“
Ono što je najinteresantnije, gledano iz aspekta države, jeste to što Institut Igalo ima najveći potencijal u zdravstvenom turizmu jer ga karakteriše cjelogodišnja popunjenost kapaciteta. Dodatna prednost jeste i činjenica da od kovid krize svuda u svijetu cijene u turizmu opadaju, dok raste jedino cijena medicinske usluge.
Potpredsjednik Vlade, dr Pavićević, i ministar zdravlja, dr Šimun, zahvalili su na stručnom, konciznom i jezgrovitom presjeku stanja iz kojeg se već mogu nazrijeti i budući koraci u rješavanju dugotrajne krize i neizvjesnosti.
