Centar za kulturu Tivat, u saradnji sa Hrvatskom radio televizijom, prikazuje dokumentarni film “Berge Istra”. Ovaj film istražuje priču jednog od najvećih i najznačajnijih jugoslovenskih brodova iz razdoblja od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog vijeka.
Berge Istra je postao slavan (ili zloglasan) nakon što je sagrađen kao najveći i tehnološki najnapredniji brod u Jugoslaviji, ali je četiri godine kasnije doživio katastrofu i potonuo. Do danas, uzroci te nesreće ostaju nerazjašnjeni, što je podstaklo mnoge špekulacije i teorije zavjere.
Film “Berge Istra”, reditelja Dražena Majića i koscenariste Zorana Angeleskog, istražuje nastanak i izgradnju ovog ogromnog jugoslovenskog tankera, njegovu misterioznu sudbinu kod Filipina, te priču o njegovom blizancu, Berge Vange. Film koristi nikad prikazane arhivske snimke i intervjue sa svjedocima kako bi rasvijetlio tajanstvenu priču koja se proteže od Japana do Londona. Također, film se bavi pitanjem kako i zašto je ovaj gotovo novi brod eksplodirao pokraj Filipina, izazivajući jednu od najgorih pomorskih nesreća toga vremena.
Porojekcija filma “Berge Istra” održaće se večeras, utoak 30. maj, u Velikoj sali Centra za kulturu Tivat, sa početkom u 20 sati.
Nakon filma govore:
Dražen Majić – istraživački novinar, reditelj dokumentarnih filmova i glavni urednik portala Istra24.hr – autor filma
Manifestacija „Podvodni kulturni predjeli Crne Gore” donosi novu temu kulturnom i turističkom horizontu Herceg-Novog, a posjetioci će imati priliku da prisustvuju različitim programima od tematske izložbe i predavanja do „ronjenja” u virtuelnoj stvarnosti. Nosioci projekta su Pomorski fakultet UCG iz Kotora, Pomorski muzej i Laboratorija za arheologiju pomorstva, a organizator programa u Herceg-Novom je opštinski Sekretarijat za kulturu i obrazovanje.
Cilj projekta je u potpunosti osvijetliti i učiniti dostupnim raznovrsne kulturno-istorijske aspekte podvodne kulturne baštine Crne Gore, ali i promovisati tehnologije i nauke za istraživanje podmorja.
Izložba Podvodni kulturni predjeli Crne Gore biće otvorena u petak, 2. juna na Trgu ispred zgrade Opštine Herceg-Novi, u 18:00 sati.
Sastoji se od osam dvojezičnih panela od kojih šest obrađuju po jedan lokalitet crnogorskog primorja – parobrod Tihana (Herceg-Novi), avion Spitfire (Herceg-Novi), francuski razarač Dague (Bar), uvala Bigovica (Bar), Golesnica 91 (Herceg-Novi).
Na jednom panelu je mapa Crne Gore i svi do sada poznati lokaliteti podvodne kulturne baštine, a na drugom panelu su opisi živog svijeta koji nastanjuje olupine brodova.
Svi oni koji žele da „zarone“ u virtuelnu stvarnost podmorja Crne Gore imaće priliku za to u subotu, 3. juna, od 10:00 do 18:00 časova u Dvorani Park.
Veče sa istraživačima – Draganom Gačevićem, Sinišom Lukovićem i Darkom Kovačevićem biće priređeno u ponedeljak, 5. juna, u Dvorani Park od 19:00 sati.
Dan kasnije, u utorak 6. juna, premijerno će biti prikazan film o brodu Tihany, a početak projekcije je u 19:00 sati u Dvorani Park.
Za Crnu Goru me vežu prijatelji: Duško Ivanović i Luka Pavićević sa kojima sam igra u svoje vrime
Košarkaškom asu Dinu Rađi je izuzetno drago što je došao u Kotor i par dana, koliko je proveo ovdje kao učesnik CIM Foruma, osjećao se izuzetno dobrodošlim – ljudi su ga na ulici zaustavljali, slikali se sa njim, a zanimljiv mu je bio susret na parkingu, gdje ga je Kotoranin oslovio sa “velemajstore”. Naziv grada je izgovorio “po bokeški”, sa akcentom na zadnjem slogu, što je izazvalo ovacije oduševljene publike koja je u sali KC “Nikola Đurković” pratila panel pod naslovom “CIM Inspiracija: Zakucavanje”,. Razgovor sa njim je vodila vrsna novinarka Olivera Kovačević.
-Meni je ovo jako simpatično, neko ko želi nešto vidit, nešto naučit, mislim da apsolutno može na ovom Forumu. Prisustvovao sam na par tih panela gdje su priče jako interesantne, pogotovo priče koje se tiču modernih vremena u kojim živimo, vidim da se mišljenja raznih ljudi u dosta toga slažu s mojima, kaže Dino za Boka News.
Priznaje da mu se dopada naslov panela, a na fonu onoga što je svim košarkašima najdraži, najlakši i najatraktivniji način za dobijanje poena (zakucavanje je vrsta šuta u košarci kada se igrač odrazi te pusti loptu kroz koš iznad obruča, a takav pogodak vrijedi dva boda), ima tu i simbolike za životnu mudrost.
Dino Rađa – foto CIM Forum Kotor
Malo mu je žao što zbog reflektora uperenih u lice nije vidio publiku sa scene, možda bi među prisutnima prepoznao i neka draga lica iz starih dobrih vremena. Od mlađe generacije sportaša u publici su bili i braća Draško i Uglješa Brguljan, vaterpolo reprezentativci Crne Gore.
-Mene u prvom redu za Crnu Goru vežu prijatelji: Duško Ivanović i Luka Pavićević sa kojima sam igra u svoje vrime, Ratko Vujović, moj dugogodišnji prijatelj iz Kotora, kojeg nisam vidija s obzirom na “koronu” i nemogućnost putovanja dugo vremena, tako da sad dosta vremena provodim s njime, baš se nekako ugodno osjećam, kaže Dino, koji prijatelje smatra životnim bogatstvom. To su ljudi kojima se obraća kad mu je teško, neko s kim se zajedno smije, ko ga razumije, ko je pozitivan. Ove “pozitivne” posebno bira u zrelim godinama, to su oni koji ga usrećuju i čim ih vidi, nasmije se od srca.
Kad je u pitanju profesionalni sport, Dino ističe rad i disciplinu.
-U bilo kojem sportu, ne samo u košarci, postoje tri stvari, to je: “Rad, rad, rad”. Onako kako treniraš, tako igraš, to je uvijek tako. Sve drugo je floskula, smatra doajen jugoslovenske košarke, koji po okončanju karijere 2003. godine nije krenuo uobičajenim putem u “trenerske vode”.
-Ubija bih se kad bih imao posla sa dvanaest ovakvih kakav sam ja, objasnio je Dino razlog zašto ne trenira mlade košarkaše.
Igrao je sa velikim igračima, kakav je i on – sa Draženom Petrovićem, Tonijem Kukočem, Vladom Divcem, Sašom Đorđevićem, cijelom plejadom vrhunskih sportista, a imao je najbolje trenere – Boža Maljkovića, Dušana Dudu Ivkovića, Krešimira Čosića, Zorana Moku Slavnića, Svetislava Karija Pešića.
Dino Rađa – foto M.D.P. Boka news
Sjeća se svog “zlatnog tima”, sa kojim je provodio više vremena nego sa porodicom, povjerenje je bilo temelj odnosa među njima, a svako je imao svoju ulogu. Navodi primjer Duška Ivanovića, koji je u to vrijeme bio stariji od ostalih, bio je “etabliran”, oženjen, porodičan čovjek, ali je bio primjer discipline i rada. Dražen Petrović im je stalno davao pozitivne “inpute”, dokazujući na djelu i van košarke da je najbolji igrač. Trenere pamti kao jako velike autoritete, “vojno nastrojene” u disciplini, radu, redu, te nije bilo mogućnosti “iskakanja iz kolosjeka”. Najstrožiji je, kaže, “bija Kari Pešić”, možda zato što su oni tada bili najmlađi.
KK “Jugoplastika”, sa kojim je osvojio tri uzastopne titule prvaka Jugoslavije, bio je jedan od najboljih evropskih klubova, a Dino to pripisuje i činjenici što nisu imali stranog igrača, svi su bili domaći, većinom rodom iz Splita. Mada je i sam igrao za strane timove, ističe važnost faktora osjećanja patriotizma.
-Igrati za reprezentaciju države mora biti neko ko je odatle, neko ko se naježi kad sluša himnu, a ne neki Amerikanac koji je došao radit za pare, poručuje Dino.
Splićanin Dino Rađa bio je uspješan NBA igrač, osvajio je dvije olimpijske medalje a sa “Jugoplastikom” je dva puta osvajao titulu evropskog prvaka i prvaka Jugoslavije, igrao je u “Romi” i tada je bio najskuplji igrač Evrope, za Boston Celtics je odigrao 224 utakmice, igrao je i za Panathinaikos i Olimpiakos. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je olimpijsko srebro 1988. godine, dvije zlatne i jednu bronzanu medalju na evropskim prvenstvima. S hrvatskom reprezentacijom je osvojio srebro na Olimpijskim igrama 1992. godine, bronzu na Evropskom prvenstvu 1993. godine, bronzu na Svjetskom prvenstvu 1994. godine i bronzu na Evropskom prvenstvu 1995. godine. Oženjen je i ima tri sina, svi se rekreativno bave sportom, a najmlađi je “zagrijan” za fudbal. Dino Rađa se u slobodno vrijeme bavi ribolovom, voli da svira gitaru, a hobi su mu motori.
Ne voli da gubi u basketu od sina
-Sada više ne igram košarku, imam malo zaj**** karakter – i kompliciran i dobar, ali nije nikako loš. Ili sam najbolji, ili nisam tu. Moje tijelo ne može više podnijeti da radim stvari sto posto, hrskavice su potrošene, ligament su se istanjili, diskovi su malo iskočili vani i sad moraš se tome prilagoditi, a ja se ne mogu prilagoditi. Ne mogu ja da podnesem da mene dobije moj sin na basket, priznaje Rađa.
Najviše kršenja Zakona o unutrašnjoj trgovini, odnosno rad nedjeljom i tokom državnih praznika, je u prethodnom periodu zabilježeno na primorju, saopštila je glavna tržišna inspektorka, Marina Radulović.
Ona je za Jutarnji program Televizije Crne Gore (TVCG) saopštila da je tokom Dana državnosti pet objekata radilo mimo zakona, te da je registrovano 17 nepravilnosti i izdato 30 prekršajnih naloga u iznosu od preko 11 hiljada EUR.
Tokom prvomajskih praznika bilo je nešto više nepravilnosti – 49, a izdato je 80 prekršajnih naloga u iznosu preko 25 hiljada EUR, prenosi portal RTCG.
U tom periodu, kako je kazala Radulović, zatvoreno je 18 objekata.
“Sve se nadamo da ćemo iz godine u godinu imati manje nepravilnosti i da će stanje biti urednije, međutim to nije slučaj. Kada su praznici, kontrole su učestalije u svim opštinama”, dodala je Radulović.
Ona je apelovala da se vodi računa o zakonu i naglasila da su inspektori na terenu, te da svaka nepravilnost neće proći nezapaženo.
“Građani često javljaju da neki objekti rade, što nam pomaže pri sankcionisanju”, rekla je Radulović.
Na pitanje o akciji Stop inflaciji i kontroli sprovođenja, Radulović je saopštila da su kontrolisali trgovce koji sprovode tu akciju i da je stanje na terenu zadovoljavajuće.
Ona je pohvalila dobru saradnju Tržišne inspekcije i Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma.
Predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović i predsjednik Tekbol saveza Crne Gore Milorad Šutulović danas su potpisali ugovor o saradnji za podršku projektu „Tekbol u Tivtu“, čije će aktivnosti biti realizovane u 2023. godini. Sastanku i potpisivanju ugovora prisustvovao je i potpredsjednik Opštine dr Andrija Petković.
Aktivnosti projekta uključuju nabavku i postavljanje šest Tekbol stolova na različitim lokacijama koji će ostati u trajnom vlasništvu Opštine Tivat, a uz to i brojne promotivne aktivnosti u cilju upoznavanja javnosti i popularizacije ovog relativno novog sporta, koji je za kratko vrijeme stekao veliku popularnost u svijetu.
Takođe, u okviru projekta predviđena je i organizacija dvodnevnog Tekbol turnira, koji je planiran u drugoj polovini avgusta mjeseca.
Ovim će Tivat tokom ljeta dobiti još jedan kvalitetan i atraktivan sadržaj sportsko-zabavnog karaktera, namijenjen svim generacijama, koji će građanima i turistima pružiti novi vid rekreacije i zabave. Pored očekivanih turističkih benefita, navedene aktivnosti predstavljaju ujedno i nastavak podrške koju Opština pruža razvoju sporta i promocije zdravih stilova života među Tivćanima, bez obzira na uzrast ili iskustvo.
* Tekbol je jednostavan – stoni tenis koji se igra nogom, naravno sa fudbalskom loptom. Sto, doduše, nije isti kao u stonom tenisu, već ima nagib na oba kraja. Mnogi vrhunski fudbaleri – Brazilci, na primjer, tokom nedavnog Svjetskog prvenstva – igrali su tekbol kako bi se zagrijali za trening, ali i zabavili.
Proteklog vikenda u Herceg-Novom su održani Dani Bosne i Hercegovine, prvo izdanje ove manifestacije koja za cilj ima razmjenu iskustava i promociju saradnje i kulture. Uz muzičke programe Večeri sevdaha i sjećanja na Kemala Montena, građani i gosti Herceg-Novog imali su priliku probati gastro delicije BiH: pite, ćevape, mantije, klepe i punjene dolme.
Zabavno-muzičkom programu u Parku Boka prethodio je sastanak u Kući Iva Andrića, na kojem su predsjednik Opštine Herceg-Novi, Stevan Katić i saradnici razgovarali sa ambasadorom BiH u Crnoj Gori, Branimirom Jukićem i predstavnicima kantona o nastavku i proširenju saradnje na više polja, a jedna od glavnih poveznica su evropski projekti.
Foto Opština HN
“Ovo je dobra prilika da razmijenimo iskustva i kako i na koji način se u narednom periodu još bliže povežemo. Brojne su veze između gradova Bosne i Hercegovine i Herceg-Novog, posebno što brojni turisti iz ove države dolaze u naš grad tokom ljeta i Praznika mimoze, ali i cijele godine. I naši sugrađani obilaze gradove BiH”, kazao je Katić.
Ambasador Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori, Branimir Jukić, potvrdio je da je ovo kontinuitet saradnje.
Foto — Vojislav Žanetić -Selfi sa novinarkom Boka Newsa
Na putu od klasične pisaće mašine do robotizacije
Satiričar, kolumnista, scenarista i pisac Vojislav Žanetić laureat je Nagrade za životno djelo Drugog CIM Foruma u Kotoru, što je za njega prva nagrada ovakvog tipa. Po struci diplomirani komunikolog, a tokom poslednjih 10 godina predavač je na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu, Žanetić u šali kaže da je njegovo “životno djelo” u ovom slučaju činjenica da je došao na ovaj Forum – i osvojio nagradu. U okviru bloka “masterclass” održao je zanimljivo predavanje na temu “Od pisaće mašine do vještačke inteligencije”, gdje je kroz lični primjer opisao istoriju naše digitalne I tehnološke transformacije od 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka do sada.
-Mi stariji, koji pripadamo toj “generaciji X” moramo da se kroz život stalno “šaltujemo” s jednog na drugo sredstvo komunikacije, i evo, dobro nam ide, još smo živi. Štampa je na neki način “preživjela” na način što se knjige mogu naći u elektronskom obliku, a ko voli, neka čita I ove papirne, portal su komplementarni sa novinama- mi nismo napustili “stare” medije, nismo napustili radio kad se pojavila televizija, nego je to prosto drugačija vrsta medija u odnosnu na ono što je bilo. Sad je isto to, samo što nemamo radio, nego imamo “podkaste”, ili imamo “dizer” i mreže koje koristimo za slušanje muzike na način kako smo to radili ranije. Prosto, mi sadržaj transformišemo kroz ove medije i to je to, objašnjava Žanetić za Bokanews. Po struci konsultant za tržišnu komunikaciju, jedan od prvih profesionalnih kopirajtera u Srbiji, on klasičnu pisaću mašinu sada doživljava kao tastaturu koju koristi na računaru.
-I sada koristim tastaturu- pisaću mašinu, samo što je drugačije organizovana- više nije ona koja šalje informaciju pomoću papira, nego je samo alat, ništa više, kaže Žanetić. Smatra da nam je danas potreban dijalog, a CIM Forum upravo nudi takvu komunikaciju.
Publika na dodjeli nagrada
-Nama je potreban svaki dijalog. Mi živimo u moniolozima i to nije dobro, mi smatramo preko svake mjere da smo “zvijezde”, svako od nas se na društvenim mrežama obraća “publici” svojoj i mi nažalost niše ne razgovaramo koliko je to potrebno, s obzirom na to Koliko se vrijeme mijenja, Koliko se društvo mijenja. Moramo da razgovaramo stalno. Potrebna nam je neka vrsta novog “društvenog dogovora”, koji ćemo samo kroz razgovor moći da osmislimo, kaže Vojislav Žanetić. U procesu je stvaranja novog djela, kaže da piše novu knjigu na temu političke komunikacije.
Autor je brojnih komunikacijskih kampanja za proizvode, usluge, industrije i trgovine, političke organizacije i države institucije; konsultant i brand coach sa dugogodišnjim iskustvom u kreiranju medijskih sadržaja za domaće i inostrane kompanije. Radio kao kopirajter u agenciji Saatchi & Saatchi, kreativni direktor u Ogilvy & Mather i direktor marketinga u nekoliko kompanija. Dobitnik advertajzing nagrada Zlatni pobednik festivala u Firenci, Zlatni bobanj Portorož, Zlatna ruža Montre, Zlatna ideja Novi Sad.
Vojislav Žanetić
Kolumnista je u Novoj Ekonomiji i Okruženju, ranije pisao kolumne za Dnevni Telegraf, Evropljanin, Ninu i Večernje novosti. Široj javnosti poznat je i kao jedan od urednika i tekstopisaca “Indeksovog radio pozorišta”, a kasnije scenarista i koscenarista “Indeksovog pozorišta”. Zajedno sa Dragoljubom Ljubičićem Mićkom i Dražom Petrovićem jedan je od autora emisije „PLjiŽ“. Dobitnik je nagrade “Branko Ćopić” za satiru i Nevenove nagrade za dječju književnost.
Drugo izdanje multimedijalne-sportske manifestacije „Festival vjetra“ završeno je sinoć na Ponti Seljanovo koncertima nikšićkog benda „Autogeni trening“ i beogradskog pjesnika i muzičkog producenta Nikole Vranjkovića.
Organizator festivala koji je trajao mjesec dana , JK Delfin, je sa Centrom za kulturu Tivat, JU Muzej i galerije Tivat, Muzičkim školama Tivat i Kotor, Fakultetom za pomorstvo i tivatskom Bibliotekom priredio 34 programa na 10 lokacija sa preko 200 učesnika. Zajednička tema svih programa je promocija Tivta i njegove sportske, muzičke i kulturne tradicije.
Antonela Stjepčević urednica programa Festivala vjetra ističe da je festival realizovao mali tim od svega pet ljudi te da je festival napredovao u odnosu na prošlogodišnji kako u segmentu programa tako i u segmentu produkcije.
Festival vjetra u Tivtu
“Više smo nego zadovoljni kako je proteklo ovogodišnje izdanje Festivala vjetra. Od 35 planiranih programa za mjesec dana, samo jedan nije realizovan a riječ je o promociji knjige Svetioničarski libar mali. Uspjeli smo dokazati da je Tivat grad dobrih vjetrova u kojem postoji sinergija lokalne zajednice. Moram istaći veliku podršku Opštine Tivat i javnih ustanova kulture nevladinih organizacija, privrednih subjekata”, kazala je Stjepčević.
Ona je ponovila da je cilj festivala da promoviše prirodu i kulturu prostora Tivta i Boke dodajući da Tivat ima što da ponudi i van tri ljetnja mjeseca.
Festival vjetra u Tivtu
“Festival vjetra se ne dešava slučajno u maju. Od kraja aprila do kraja maja i narednih godina pokušaćemo da promovišemo Tivat i Boku kao poželjnu destinaciju i kada je u pitanju sport i kultura ali i edukacija i zabava. Da bi priča bila održiva u onome što produciramo, moramo sami uživati. Mi festival vjetra pravimo prvenstveno za Tivat i tivćane i kada smo iskreni i uživamo u onome što imamo bićemo atraktivni i gostima. Nadamo se da ćemo u maju biti podrazumijevajuća destinacija izmeđuostalog i zbog Festivala vjetra” poručila je Stjepčević.
“Kud plovi ovaj brod” naziv je zanimljive i atraktivne arheološke izložbe s mnoštvom najstarijih amfora pronađenih do sada u hrvatskom podmorju, a otvorena je u Muzeju grada Šibenika i može se razgledati do 15. juna.
Na izložbi su predstavljeni nalazi i rezultati istraživanja brodoloma trgovačkog broda iz 4. stoljeću pr. Kr. kod Žirja, a riječ je o jednom od najznačajnijih i gotovo potpuno očuvanih antičkih lokaliteta u hrvatskom Jadranu. Govori to dr. sc. Irena Radić Rossi, voditeljica istraživanja koje je započelo 2015. godine i trajalo šest godina, a provedeno je u sklopu projekata AdriS i NEREAS, koje je financijski podržala i Hrvatska zaklada za znanost.
-Čim smo došli na lokalitet rekli smo da je sjajan. Otkrivene skupine amfora i keramičkog posuđa bile su raširene na dubini od 19 do 38 metara i širini od 20 metara. To je relativno velika površina koju nije bilo moguće štiti fizički, tako da smo zaključili da je najbolje lokalitet istražiti u cijelosti. Prvi put zaronili smo krajem 2015. za što smo tražili interventna sredstva od Ministarstva kulture, ali ih nismo dobili. Zahvaljujući donaciji tvrtke Maritim iz Ljubljane dobili smo sredstava za prvo istraživanje i izradu dokumentacije nalazišta. Svake smo godine pisali Ministarstvu i tražili sredstva, ali su ona bila mala i nedovoljna sve dok nismo 2019. shvatili da netko odnosi amfore, 20 ih je nestalo. Alarmirali smo Ministarstvo i odmah dobili sredstva za sustavno istraživanje – kazala je Radić Rossi. Tragovi trgovačkog broda, njegove konstrukcije, nisu pronađeni, pa se odredište ove brodice i razlozi potonuća mogu tek nagađati.
Foto Nikolina Vukovic Stipanicev/Hanza Media
-Značenje ovog nalazišta važno je i zbog činjenice da se većina brodoloma u našem Jadranu pripada rimskom razdoblju. Ovo je lokalitet iz grčkog doba, iz 4. st. pr. Kr., a brodolomi na koje smo navikli datiraju od 1. st. pr. Kr. do 5. stoljeća. Postoje neki pojedinačni nalazi, ali ovakav brodolom kao kod Žirja apsolutna je rijetkost. Zapravo postoje za sada saznanja samo o dvama brodolomima iz tog doba. To su najraniji brodolomi kod nas iz antičkog doba, ali jedan od njih je potpuno devastiran. Nalazi se kod hridi Krava na ulazu u višku ruku. Drugi je potpuno očuvan i to je ovaj kod Žirja. Zanimljivo je da je lokalitet kod hridi Krava otkriven 1972. i bio je potpuno očuvan. Arheolozi iz Splita te godine nisu ga mogli fotografirati, jer im kamera nije valjala, a kada su se vratili sljedeće godine lokalitet je bio opustošen – ispričala je Radić Rossi dodajući kako je brodolom kod Žirja sačuvan i zbog činjenice da je u blizini lokaliteta bila vojarna bivše JNA, a ni kasnije kada je vojska napustila kasarnu, teren nije bio atraktivan roniocima zbog konfiguracije tla i polja posidonije koja tu bujno raste. Lokalitet je, reći će Rossi, zapravo otkrio jedan vodički ronilac, ali, iako je okolo pokazivao slike i pričao što je vidio, nije bio voljan otkriti gdje se točno nalazi. Sve dok se, ističe Rossi, instruktor ronjenja Vedran Dorušić nije zainatio, saznao točnu poziciju i o svemu obavijestio mjerodavne institucije.
Pronađene amfore, a na površinu ih je izvučeno više od 100, pripadaju tzv. korintskom tipu B i mogle bi se podijeliti u dvije skupine: amfore s pravilnim, okruglim grlom i izduženim srcolikim trbuhom te amfore s nepravilnim, elipsoidnim grlom. Različite su težine i zapremine: od 8 do 11, 5 kilograma te kapaciteta od 20 do 29, 5 litara. Izrađene su u grčkim radionicama u Korintu i na Krfu, a premda se sa sigurnošću ne može reći u kojoj su luci ukrcane na brod, prema sadašnjim saznanjima moguće je prretpostaviti da je riječ o Starom Gradu na otoku Hvaru koji je u to vrijeme bio značajna kolonija na Jadranu. Osim samih amfora, zanimljivost izložbe predstavlja onodobni “rešo”, raritetni nalaz sastavljen od triju predmeta, držača, koja drže posudu nad otvorenom vatrom. Ništa manje nije zanimljiv pronalazak glinene smjese u jednoj od amfora koja je pukla tijekom desalinizacije. Naknadnom analizom utvrđeno je da je riječ o sirovini od koje se proizvodila kaolinska smjena od koje su se izrađivali uporabni keramički predmeti.
Bogatstvo nalaza s podmorskog lokaliteta kod Žirja prvo je predstavljeno splitskoj publici, budući da su se svi konzervatorsko-restauratorski poslovi obavili na tamošnjoj Umjetničkoj akademiji koja školuje takav kadar, nakon čega je, aprije Šibenika, izložba postavljena i u Zadru te Zagrebu. Poslije Šibenika putuje u Stari Grad na Hvaru gdje bi mogla i trajno ostati.
Potvrđeno je da su četiri osobe poginule nakon što je u jezeru Maggiore na sjeveru Italije potonuo brod s više od 20 putnika, piše BBC.
Talijanski vatrogasci i novinska agencija ANSA potvrdili su da je tijelo četvrte osobe, koja se vodila kao nestala, nažalost pronađeno na dubini od 16 metara, u blizini potonulog broda.
Brod se prevrnuo u nedjelju kada se nalazio između mjesta Sesto Calende i Arone, oko 50 kilometara sjeverozapadno od Milana.
Brod koji je potonuo bio je dugačak 16 metara, a unajmili su ga turisti. Prema pisanju La Repubblice, brod je prevozio 24 osobe koje su slavile rođendan. Plovilo se uslijed lošeg vremena prvo prevrnulo, a zatim potonulo.
Spašeno je ukupno dvadeset putnika. Svi su putnici završili u vodi, međutim mnogi su uspjeli doplivati do obale. Neke su pak spasili drugi brodovi koji su plovili jezerom.
