Cijene proizvoda i usluga lične potrošnje, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u novembru 2022. godine u odnosu na oktobar 2022. godine u prosjeku su više za 0,9%, dok su u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 17,5%, objavio je Monstata.
Potrošačke cijene u periodu januar-novembar 2022. godine, u poređenju sa istim periodom prethodne godine, u prosjeku su više za 12,7%.
Najveći uticaj na mjesečnu stopu inflacije imali su rast cijena u grupama mlijeko, sir i jaja; gorivo i mazivo za motorna vozila; stvarne rente koje plaćaju stanari za primarno boravište; meso; cipele i ostala obuća; odjeća; riba i morski plodovi; usluge za održavanje i popravku stanova.
Posmatrano po glavnim grupama proizvoda i usluga prema namjeni potrošnje, u novembru 2022. godine u odnosu na prethodni mjesec, zabilježen je rast u grupama: Prevoz (2,8%); Hrana i bezalkoholna pića (1,0%); Odjeća i obuća (1,0%); Ostala dobra i usluge (1,0%); Stanovanje, voda, struja, gas i druga goriva (0,8%); Rekreacija i kultura (0,8%); Namještaj, oprema za domaćinstvo i rutinsko održavanje stana (0,4%); Komunikacije (0,2%); Alkoholna pića i duvan (0,1%), dok je pad cijena zabilježen u grupama: Restorani i hoteli (-2,2%); Zdravlje (-0,7%).
Cijene ostalih proizvoda i usluga nijesu se bitnije mijenjale.
Iz per novinara dokumentariste Slavka Krstovića donosimo priču o Tivatskim solilima. U tekstu novinar po privi put iznosi nove činjenice koje javnosti nisu do sada bile poznate, koje je otkrio istaživajući dokumentaciju u kotorskom Arhivu. Probna proizvodnja soli obavljena je 1961. godine, rezultati su bili inzvaredni…
„So je more, koje se nije moglo vratiti na nebo.“
„Teren na kojem su ta solila bila zauzimlje prostor uz more od oko 100.000 m², a položen je tako da je s običnom morskom plimom vas morem poplavljen, a osjekom ocijegnjen bez kapi mora na njemu. Gdje je moguće na našem prrimorju naći ovaki i ovoliki teren?“
Crtica iz vremena današnjeg:
Posebni rezervat prirode „Tivatska solila“ nalazi se u močvarnom dijelu priobalnog pojasa Tivatskog zaliva, između Odoljenštice i Koložunja, zahvatajući i podvodno područje „Jankove Vode“ u predjelu Grblja. Lokalitet Solila je 2008. godine zaštićen kao poseban (specijalni) rezervat prirode „Tivatska solila“, radi očuvanja rijetkih, prorijeđenih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, prevashodno ornitofaune i biljnih zajednica. Ovaj rezervat prirode, površine je oko 150 hektara.
Krajem 19 vijeka mjerilo se i pisalo drugačije.
„Između brdskog Rta prema Prevlaci i brijega Vranjokupa do Pod-Mjesec protežu se ribnici, nekad dijelom svojina prevlačka, a po više Lužine i Močvare – od kamenog mosta na Slanici do Glavica ispod Brdišta – lijepo, vješto obrađeno i vrlo rodno polje – Solila (Ravna Solila – Careva Solila – Zareva Solila – Saline). Ono je dugo ½ sahata, ¼ sahata hoda široko, i ispresijecano na mnogo dionica, a među njima jaruge, od kojih žitija ćute vlagu na ljetnoj pripeci. Solila su (guvna soli) građena u XIII. v., za pravljenje soli, bijele i tmaste: voda se je puštala s okolnih bregova, s kraja Brdišta, dok bi se slana površina poskorupila“, citat je iz djela Mladena Crnogorčevića, objavljenog u „Starinaru“ (knjiga 1- 2, str. 1- 73, 01.03.1893.).
Pretpostavki ima, ali istorijskih podataka nema da se u ilirsko, te u rimsko doba koristila so sa Solila, a fakta kazuju da je Kotor za vrijeme vladavine dinastije Nemanjića bio jedan od četiri trga soli (zakonito mjersto za prodaju soli).
So je bila toliko važna da su se Kotorani i Dubrovčani o njoj ugovorom obavezivali.
1279. godine, 5. juna, u Dubrovniku
Mir između Kotora i Dubrovnika
(original listine nalazi se u državnom arhivu u Beču)
Godine od spasonosnog utjelovljenja Gospoda 1279, indikcije 7, 5. dana mjeseca juna.
Mi, Marko Geno, po nalogu slavnog gospodara dužda Venecije knez Dubrovnika, uz saglasnost Maloga i Velikoga vijeća i uz pohvale naroda Dubrovnika, … poslije mnogih i raznih pregovora koje smo međusobno vodili sa plemenitim i razboritim ljudima: don Tripunom, arhiđakonom Kotora, Tomom, Tomom Drago, Kalistom Povergenom, Ivanom Pribi, Martolom Paskvali, Mihom Petrovim, Dinom i Ivanom Bebezom, upućenim poslanicima, sindicima i zastupnicima opštine i ljudi Kotora, te smo po zajedničkoj volji strana došli do dogovora na ovaj način:
… Takođe potvrđujemo da ako Kotorani unajme neki brod bilo od Dubrovčana ili stranaca da idu u Kotor sa žitom, solju ili drugom robom, da ih Dubrovčani ne mogu sprječavati; … Takođe želimo da Dubrovčani, ako se ne bi mogli dogovoriti o prodaji soli opštini Dubrovnik, mogu tu so odnijeti u Kotor i prodati je, ako se sa opštinom Kotora mogu dogovoriiti o kupovini. …“
Jovan Martinović, „Kotorske listine“
Solila se konkretno pominju pedesetak godina kasnije:
„13. I 1333.
Općina kotorska uz zvonjavu na uobičajeni način sakupljena prodaje Petru Kateninu, Tomi Bugonovu, Marinu Mekše, Mihu Buće i Pavlu Tripuna Buće svoj trg soli na dvije godine sa solanama i 4500 mjera soli za 10.000 križnih perpera koje je već primila. Kroz to vrijeme nitko drugi ne smije prodavati sol, samo općina smije nabaviti godišnje 88 mjera soli po starom običaju, ali ih ne smije prodavati za novac, nadalje smije kupiti 450 mjera soli za crkve. Ako bi radi rata ponestalo soli u Kotoru, općina mora spomenutima nadoknaditi štetu, isto tako ako im vrhovna vlast oduzme prodani trg, oni će zadržati do potpune isplate sve općinske dažbine; ako im ga oduzme općina, suci potpadaju kraljevskoj globi od 1000 perpera za svakoga od njih. Ako im nadbiskup oduzme trg Budve, općina im ima nadoknaditi štetu. Napokon nitko ne smije bez razloga zatvoriti Vlaha, nego ga ima dovesti pred sud, inače gubi parnicu i plaća globu od 10 perpera.“
Antun Mayer, „Kotorski spomenici“
Na ovo, još da se doda da se bez odredbi o soli nije mogao napisati ni Statut grada Kotora.
STATVTA CIVITATIS CATHARI
O carinicima soli i carinicima Komore, koliko treba da utroše na izgradnju zidina (Glava CCCVII)
Godina 1338. Mi Komuna Kotora, sakupljeni po običaju na zvuk zvona, radi dobrobiti našega grada utvrđujemo i određujemo da su od današnjeg dana ubuduće carinici soli, koji u to vrijeme budu na dužnosti, dužni po zakletvi da utroše na zidanje zidina grada Kotora 300 perpera godišnje, i carinici Komore Komune dužni su po zakletvi da utroše 200 perpera godišnje za rečenu gradnju. Ovi carinici su dužni da rečeni novac doznače sudijama, koji u to vrijeme budu. Sudije su dužne da sa rečenim novcem ili perperima obave i brinu o naprijed rečenoj gradnji. Carinici soli i Komore Komune, ako ne bi dali te perpere godišnje, dužni su da od svoga sopstvenog plate i nadoknade.
O trgu soli, da niko ne može prodavati so skuplje nego uobičajeno bez saglasnosti Komune (Glava CCCVIII)
Mi Komuna Kotora nastojeći da se dobrobit našeg grada ne umanjuje time što su mnogi koji su kupili so pokušavali da čine što je suprotno Gradu, želeći da rečenu so daju na prodaju skuplje nego što je vrijedjela. Stoga utvrđujemo da ko bi god imao trg soli, povezan sa udjelom Vladara u Kotoru i Risnu, ne može ni na koji način tu prodaju uvećavati ili umanjivati bez saglasnosti Komune. Ako bi se drznuo, prijeti mu kazna koja se sadrži u niže napisanoj glavi.
O trgu soli, da niko ne prodaje so osim u gradu Kotoru i Risnu
(Glava CCCIX)
Solila
Utvrđujemo da nijedan naš građanin, koji bi zakupio trg soli od Vladara, ne može prodavati so u nekom dijelu kotorskog Distrihta osim u gradu Kotoru i u Risnu. Izuzetno ako Vladar ustanovi trg soli u našem Zalivu, naime od ulaza u Zaliv do Kotora, može u tom mjestu prodavati. Tada i Komuna može na tom trgu prodavati trećinu soli kao u Risnu. Ako bi se zakupac trga nasilno suprostavio, ili bi Vladar donio neku odluku da rečena Komuna ne prodaje kao što je rečeno, neka plati kaznu 500 perpera koji pripadju Komuni.
O trgu soli u Budvi (Glava CCCXI)
Ako bi neko na bilo koji način zakupio trg soli u Budvi, odlučujemo i utvrđujemo da kotorska Komuna ima treći dio toga trga za 100 perpera. Ako bi ga zakupio po manjoj cijeni od 300 perpera, Komuna neka ima trećinu, prema tome koliko je koštao, i ako bi neko postupio suprotno neka plati kaznu od 1000 perpera od kojih je polovina Vladara a druga Komune.
O soli koju smo dužni podijeliti među sobom (Glava CCCXII)
Da se stari pravni običaj našeg grada ne bi umanjivao, utvrđujemo da smo svake godine dužni da podijelimo među građane našega grada 600 modija soli, prema starom pravnom običaju po glavi stanovnika. I ako onaj koji zakupi trg soli bude htio da stavi zabranu ili neko drugi, neka plati globe 500 perpera. Sudije koje budu u to vrijeme neka sačine ispravu Komune protiv njega koje je stavio zabranu.
Godine 1425. bilo je 109 „solila“, od toga su 32 bila svojina grada Kotora, 24 Zetskog mitropolita, 24 Đuraševića i 27 Luštičana. Krajem XV vijeka Turci zaposjedaju pojedina mjesta u Boki Kotorskoj, među njima Grbalj i Solila, a solari, oni koji su radili na solanama, činili su 53 odsto od ukupnog broja stanovnika grbaljske oblasti.
Početkom XVIII vijeka Mletačka republika vlada cijelim zalivom i za to vrijeme Solila su uživali Krtoljani i pojedina kotorska vlastela, a u drugoj polovini tog vijeka Mlečani zabranjuju proizvodnju soli u manjim solanama na obali Jadrana i tada, vjerovatno, prestaje i proizvodnja na Solilima.
Zašto ulaganja u ulcinjsku, a ne u tivatsku solanu?
Proivodnja soli ponovo se vezuje za Soliotsko polje od godine 1956., ali je u trećoj deceniji prošlog vijeka, u jednom novinskom članku, konstatovano da su se na Solilima trebala obaviti istraživanja o rentabilnosti prouvodnje soli.
Solila
O Boki
Nova solila.
Nekada su u Krtolima bila važna i velika solila, po narodnom predavanju još iz vremena Nemanjića, Grbljanovića i Balšića. Kolika su onda bila danas nije moguće odredit, a kolika su mogla biti to se vidi po samom prostoru od oko 10.000 m² na kojem su ona postojala, a i po tomu, onom kanalu ili vodovodu o kojem Šćepan M. Ljubiša piše, da narod priča da je njime nekada ulje teklo iz Grblja za Prevlaku. Taj je kanal zbilja postojao i pisac ga je našao s jednim prijateljem, slučajno i otkopao ga toliko, da se vidjelo kako je to bio ne kanal za ulje nego vodu, kroz kojeg je moglo dolaziti toliko vode koliko bi i za današnji Kotor dosta bilo. Sudeći i po samome kanalu solila su morala biti velika i važna kad im je onoliko vode trebalo, jer je taj kanal sigurno bio izgragjen zbog solila, a tek u drugom zbog manastira Prevlake.
Teren na kojem su ta solila bila zauzimlje prostor uz more od oko 100.000 m², a položen je tako da je s običnom morskom plimom vas morem poplavljen, a osjekom ocijegnjen bez kapi mora na njemu. Gdje je moguće na našem prrimorju naći ovaki i ovoliki teren? Ovaj teren i danas je pogodan da se na njemu solila mogu podignuti i velika je pogreška pozvanih što su odlučili da se državna solila podižu u Ulcinju prije nego se ovaj teren ispitao.
To je bogatstvo samo što ga je pisac našao u 2-3 općine i nije plod fantazije, nego iskustva stečena dugim radom kod raznih industrijskih preduzeća, i plod dugog i zrelog razmišljanja. Za to je i više nego sigurno da uslovi za razvitak industrije ovdje postoje i da bi bila rentabilna kad bi se racionalno iskoristila. A koliko tek silnog blaga ima kroz ostale dijelove Boke? Sudeći po formaciji i osobinama terena mora ga i tamo dosta biti.
„Dubrovački list“, br. 45, str. 5, 31.12.1927.g.
Pomenute 1956. godine Opština Tivat je u saradnji sa Saveznim geološkim zavodom počela da izučava pitanje Solila, a grupa inženjera, nakon ispitivanja mogućnost izgradnje solane, procijenila je da je teren podesan za njeno podizanje i da za to nisu potrebne veće invresticije, jer je, kako su konstatovali, bilo potrebno uraditi samo neke manje zemljane radove. Idejni projekat, zajedno sa investicionim elaboratom solane, uradila je zagrebačka firma „Geoistraživanje“.
Jugoslavija je u to vrijeme uvozila so, pa je zaključeno da ne bi bilo suvišno otvaranje još jedne solane.
Tačan početak radova na izgradnji solane je nepoznat, ali je sačuvano svjedočenje iz avgusta naredne godine o akciji na glavnom odvodnom kanalu.
Solana, foto Anđelko Stjepčević
Gradi se Solana kraj Tivta
Bila je to impozantna slika. Oko pet stotina članova Socijalističkog saveza i Narodne omladine Opštine Tivat sa krampovima i lopatama došli su u pet sati ujutro na tlo buduće solane. Radovi su izvođeni na glavnom odvodnom kanalu. Postignut je izvanredan radni efekat. Iskopane su desetine kubika zemlje. Kanal je dobio svoj oblik, a finansiski efekat izvedenih radova cijeni se na preko 200.000 dinara.
Nedavno je Izvršno vijeće Crne Gore odobrilo investicioni program za izgradnju solane. Prema tom program, za izgradnju ovog objekta potrebno je investirati 236 miliona dinara. Pošto je program odobren, to će Opština uskoro formirati preduzeće u izgradnji koje će se pojaviti na konkursu Narodne banke za dobijanje investicionih sredstava.
Solana kraj Tivta podiže se na području gdje su još u doba Nemanjića, a kasnije Mlečana, bile solane manjeg kapaciteta. Po njima se i mjesto buduće solane zove Solila. Investicionim programom predviđa se izgradnja solane kapaciteta 7.500 tona soli godišnje. Prošle godine izvršena je probna proizvodnja soli. Na jednom kvadratnom metruu dobijeno je osam kilograma soli. To je izvanredan uspjeh, koji je tim značajniji što se proizvodnja obavljala na primitivan način- „kao u doba Nemanjića“.
Ove godine je procenat isparavanja bio veći nego prošle godine. Dnevno je isparenje iznosilo do 18 milimetara što predstavlja rekord isparavanja na Sredozemlju. (U Italiji je prošle godine zabilježeno maksimalno isparavanje od 15 milimetara dnevno).
Ovogodišnji pokusi na proizvodnji soli dali su odlične rezultate.
U velikoj radnoj akciji koja je izvedena na izgradnji solane učestvovale su sve organizacije Socijalističkog saveza izuzev Krašića.
Špiro Račeta, „Pobjeda“, br. 35, str. 10, 27.08.1957.g.
Tri električne pumpe, a elektrike nema!!!
Sa sigurnoću se ne može navesti tačan datum osnivanja pomenutog preduzeća, ali iz jednog oglasa u „Slobodnoj Dalmaciji“, objavljenog u januaru 1959. godine, doznaje se da je o izboru direktora solane „Solila“ odlučivala Komisija za postavljanje direktora privrednih organizacija NOO Tivta. Ona je i raspisala konkurs za to radno mjesto, a kandidati su morali imati završen „građevinski, rudarski, kemijski ili ekonomski fakultet sa najmanje 5 godina prakse“. Izabranom kandidatu bio je obezbjeđen stan, a plata se sporazumno određivala.
Jugoslovenska investiciona banka odobrila je te godine Opštini Tivat kredit od 201 milion dinara. Najavljeno je da će solana, koja je trebalo da zaposli 120 radnika i službenika, davati 9 miliona kilograma soli godišnje i da će njena prodaja donositi godišnji prihod od oko 215 milona dinara.
U maju mjesecu završen je Glavni projekat za etapu I izgradnje Solane „Solila“ Tivat, a u junu je izdata građevinska dozvola za izgradnju solane u tri etape u Soliotskom polju.
Te su godine, prilikom kopanja rovova za solanu i proširivanje korita potoka, na odstojanju oko 6 km od Tivta prema Krtolima, a neposredno uz cestu i gvozdeno-betonski most, nađeni fragmenti helenisticko-rimske keramike, pretežno amfora, i fragmenti korintskog skifosa (duboka vinska čaša s dvije ručice) iz VI v. st. e. Arheolozi su ustvrdili da su fragmenti keramike doneseni vodom potoka sa okolnog terena.
Probna proizvodnja soli obavljena je 1961. godine, a rezultati su i prije okončanja „berbe“, kako navodi titogradska „Pobjeda“, bili izvanredni. Do septembra mjeseca sakupljeno je oko 10 vagona soli, a očekivala se, u slučaju povoljnih vremenskih uslova, „berba“ još tolike količine.
Te su godine radovi na izgradnji solane još uvijek bili u toku. Bila je završena izgradnja odbrambenog nasipa, tako da su se stekli uslovi da se i naredne godine nastavi sa probnom proizvodnjom, a bila je i „dovršena izgradnja bazena treće faze i jedan dio bazena“. Onog najvažnijeg, mašine za pranje i mljevenje soli, nije bilo, pa je plasman soli na tržište bio upitan.
Solana se, sudeći po novinskim bilješkama, gradila kao Skadar na Bojani. Sa radovima se krenulo 1957., a pet godina kasnije i nakon uloženih 240 miliona ondašnjih starih dinara oni su obustavljeni. Narodni odbor opštine Tivat donio je takvu odluku jer su za dovršenje objekta solane „Solila“ nedostajala 143 miliona.
Prvog dana juna mjeseca 1963. godine Privredna banka SR CG je odobrila zajam Opštinskoj skupštini za dovršenje solane u iznosu 143.500.000,00 dinara, ali ona nije mogla nastaviti izgradnju u vlastitoj režiji. Razlog je bio nemogućnost da se obezbijedi radna snaga i neophodna mehanizacija, koji su u to vrijeme bili angažovani na izgradnji Jadranske magistrale i obnovi Skoplja, porušenog u katastrofalnom zemljotresu.
Rješenje kojim se dalo pravo Opštinskoj skupštini da radove na izgradnji solane, u vrijednosti 143.500,000 dinara, može ustupiti izvođaču putem neposredne pogodbe datirano je na 29. avgust, a devet dana kasnije potpisan je ugovor sa Građevinskim preduzećem „Crna Gora“ iz Nikšića, kojim je precizirano da je ugovorena vrijednost radova 119.999.510 dinara.
Nikšićani su do kraja godine na crpnoj stanici ozidali zid obrađenim kamenom, betonirali podloge, izradili krstasto armirane ploče i nasip u crpnoj zgradi. Prije toga iskrčili su šiblje, žuku i ostalo rastinje, obavili su iskop odvodnog i dovodnog kanala u kristalizacioni bazen, iskopali su zemlju u širokom otkopu i izradili nasip i uz njega položili obloge.
Konkurs u Slobodnoj Dalmaciji 1959.g
Solana u Tivtu puštena u probnu proizvodnju
Na kraju Tivatskog zaliva izgrađuje se moderna solana „Solila“ na površini od 800.000 metara kvadratnih. Izvođenje radova povjereno je građevinskom preduzeću „Crna Gora“ iz Nikšića koje je za pet mjeseci ove godine izvelo radove u vrijednosti od 119 miliona dinara. To je stvorilo mogućnost da na površini od 250.000 metara kvadratnih otpočne probna proizvodnja. Izvođač radova montirao je ovih dana motornu pumpu sa agregatom koja izbacuje 11 metara kubnih vode u minutu. Tako se puni bazen morskom vodom.
Obezbjeđene su tri električne pumpe, ali se one trenutno ne mogu upotrebljavati usljed nedostatka električne energije. Zato je usluga nikšićkih građevinara dragocjena.
Poslije petogodišnje izgradnje, u kojoj je bilo prekida, ove godine se očekuje prva berba soli.
Ukoliko ovogodišnja sezona bude povoljna za rad Solane, očekuje se prinos od dva miliona kilograma soli. Toliku proizvodnju omogućava puštanje u rad tek jedne trećine ukupne površine Solane. Za konačno dovršenje ovog objekta čija je izgradnja počela još 1959. godine, nedostaje oko 60 miliona dinara. Investitor je pravilno postupio kada je počeo sa parcijalnim dovršavanjem objekta i njegovim puštanjem u probnu proizvodnju. Naknadna ulaganja stvoriće mogućnost iskorišćavanja čitave površine od 800.000 metara kvadratnih, kada će ukupna proizvodnja porasti na oko osam miliona kilograma soli godišnje.
Š. Račeta, „Pobjeda“, br. 2.312, str. 5, 07.06.1964.g.
U godinama koje slijede solana „Solila“ se u novinama ne pominje, ni da li radi, ni da li ima „berbi“, ali u kotorskom Arhivu sačuvan je dokument na osnovu koga se može suditi da priča o solani sa kraja šeste i sa početka sedme decenije prošlog vijeka nema srećan kraj.
Zapisano 23.02.1968.g.:
Izvršno vijeće Skupštine SR CG odbilo zahtjev Skupštine opštine Tivat za otpis uloženih sredstava u izgradnji Solane u Tivtu.
Viši privredni sud SR CG donio je presudu da je Skupština opštine Tivat dužna vraćati određene obaveze nastale ulaganjima u izgradnji solane.
Opština je uložila žalbu SR CG na stav Izvršnog vijeća sa zahtjevom da skupštinska vijeća razmatraju tu materiju.
Opština je uložila žalbu i Vrhovnom privrednom sudu SR CG.
Neki vele da je baš u godinama kada su Tivćani namjeravali da pokrenu proizvodnju soli, na tržište Evrope počela pristizati so iz sjevernoafričkih solana, koje su, zbog povoljnih prirodnih uslova, imale znatno manje troškove proizvodnje, pa je samim tim i cijena njihove soli bila znatno niža. To je, kako su naveli, dovelo do propadanja oko 200 manjih, tradicionalnih solana na Mediteranu, pa i solane na Solilima.
„Znam da ne može, al’ može li da može?“
„Znam da ne može, al’ može li da može?“, stih je iz pjesme benda „Dubioza kolektiv“, baš prikladan za upit: Mogu li Solila dobiti solanu poput jedne u Sloveniji, one piranske? Zbog toga, ali i kompletnog uvida u to šta Slovenci čine u svojim zaštićenim područjima, Sečoveljskim solinama i Škocijanskom zatoku, predstavnici „Morskog dobra“, Krtola i tivatske Opštine 2017. godine u Sloveniji su bili. Sve obišli sladeći se slanom čokoladom! I oduševljeni bili kako se, pod divnim sloganom „So je more, koje se nije moglo vratiti na nebo.“, deponija u čarobno mjesto pretvorila.
Nekoliko godina ranije, u Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom začela se ideja da se, u cilju fazne revitalizacije Solila, kao završni čin izgradi i bazen za berbu soli na način kako se to radilo u Srednjem vijeku.
Solila – foto Boka News
„U Solilima više ne može biti proizvodnje soli u komercijalne svrhe, ali imaju ogroman potencijal za razvoj ekoturizma. U narednom periodu je planirano da se uradi tzv. demonstracijski prikaz tradicionalne proizvodnje soli za posjetioce. So se neće proizvoditi u komercijalne svrhe, ali će se moći koristiti kao suvenir. To će izazvati pažnju i ljudi će dolaziti da vide kako se brala so jer je posao solinara veličanstven, težak, ali je lijep i vidi se kako su solinari vezani za vodu i zemlju i to je ono što je stvarno atrakcija. Neophodno je da se ukloni nasip izgrađen 1959. godine u pokušaju za oživaljavanje proizvodnje soli, koji nije uspio a smeta cirkulaciji vode, kao i da se na sjeverni dio gdje nema ni slane ni slatke vode u vrijeme proljećnih poplava voda preusmjeri u rezervat i obogati sa slatkom vodom“, kazivanje je Andreja Sovinca, iskrenog zaljubljenika u Solila i jednog od „krivaca“ što se Slovenci diče solanom, čija istorija, poput tivatske, seže u 13. vijek.
Krenulo se, ali se i stalo.
„Znam da ne može, al’ može li da može?“
Ili, ipak, može? Kad se sa faunom učinilo čudo, kad su nam i flamingosi ponovo doletjeli, možda nam se i solana povrati.
Cetinje – Svečano otvaranje bazara „Novogodišnja priča u Prijestonici” sa brojnim iznenađenjima biće upriličeno večeras na Dvorskom trgu, sa početkom u 19 sati.
Kako je saopšteno iz Prijestonice, program će započeti nastupom djevojčica koje su pobijedile na takmičenju „Crna Gora u ritmu Evrope” i nastupima učenika Osnovne škole „Lovćenski partizanski odred”, a glavni dio večeri – koncert Indire Levak ex Colonia, planiran je u 20 sati.
Ova zimska manifestacija održava se prvi put u Prijestonici, a na Dvorskom trgu postavljene su montažne kućice kako bi posjetioci mogli da uživaju u ukusnoj hrani, napicima i kupovini suvenira i novogodišnjih ukrasa.
“Sa željom da sugrađanima i gostima iz drugih gradova i regiona po prvi put omogućimo da u toku praznika imaju dobar provod u Prijestonici Cetinje, u okviru bazaraNovogodišnja priča u Prijestoniciu danima koji slijede nastupiće i druge regionalne muzičke zvijezde, lokalni izvođači i brojni DJ-evi.
Pripremili smo i dječiji program koji će upotpuniti prazničnu ponudu, a posebnu draž novogodišnjoj atmosferi donijeće besplatno klizalište, koje se specijalno za ovu priliku postavlja na Dvorskom trgu, centralnom mjestu manifestacije”, naveli su iz Prijestonice.
Bazar će se biti otvoren za posjetioce od 18.12.2022. do 08.01.2023.
“Pozivamo vas da ispratite predstojeće događaje i da zajedno uživamo uNovogodišnjoj priči u Prijestonici”,saopšteno je iz lokalne uprave.
Uprava za katastar i državnu imovinu obavijestila je u petak stečajnog upravnika Privatne zdravstvene ustanove (PZU) Opšta bolnica Meljine da treba da im preda na upravljanje nepokretnosti u vlasništvu te PZU.
Ta informacija je Vijestima potvrđena iz Uprave, kojom rukovodi Koča Đurišić.
Zahtjev je, prema potvrđenim informacijama, poslat u skladu sa rješenjem podgoričkog Višeg suda i zaključkom Vlade od prošle sedmice.
”Zadužuje se Uprava za katastar i državnu imovinu da u skladu sa rješenjem Višeg suda u Podgorici od 9. 9. 2019. godine izvrši preuzimanje na upravljanje nepokretnosti u vlasništvu PZU Opšta bolnica Meljine iz LN br.3124 KO Topla. Uprava će iste nepokretnosti nakon preuzimanja na upravljanje ustupiti Ministarstvu zdravlja, u skladu sa Zakonom o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću”, stoji u zaključku Vlade, koji je označen stepenom tajnosti interno.
Prema zaključku, u koji su Vijesti imale uvid, Ministarstvo finansija je zaduženo da, u saradnji sa Fondom za zdravstveno osiguranje, obezbijedi finansijska sredstva za funkcionisanje Opšte bolnice Meljine.
”Zadužuje se Ministarstvo zdravlja da organizuje pružanje zdravstvene zaštite u Opštoj bolnici Meljine”, zaključak je Vlade od 8. decembra.
U internoj informaciji koja je pratila zaključke, navodi se da je Komisija za rješavanje statusa PZU Opšta bolnica Meljine u stečaju i Instituta za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju “Simo Milošević” konstatovala da je ta zdravstvena ustanova u privatnom vlasništvu Atlas grupe od 2010. godine.
”A od 13. septembra 2019. u bolnici je uveden stečaj. Rad bolnice je otežan, i ukoliko bi bolnica prestala sa radom, veliki broj građana opštine Herceg Novi ostao bi bez mogućnosti liječenja, uključujući i turiste koji borave na području ove opštine tokom ljetnje turističke sezone, pa je nesporan značaj ove zdravstvene ustanove u zdravstvenom sistemu Crne Gore u pogledu obezbjeđivanja blagovremene i dostupne zdravstvene zaštite stanovnicima južne regije”, navodi se u internoj informaciji.
Kako bi se našlo rješenje koje bi omogućilo da bolnica nastavi sa radom, navodi se u dokumentu, održan je i niz sastanaka sa predstavnicima Opštine Herceg Novi i upravom PZU Opšta bolnica Meljine u stečaju, u cilju davanja konstruktivnih predloga na osnovu kojih bi Komisija koncipirala predloge i adresirala ih prema Vladi.
”Kao jedno od rješenja predlagalo se da se bolnica pripoji ambulanti Doma zdravlja Herceg Novi, međutim, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti definisano je šta podrazumijeva primarna, a šta sekundarna zdravstvena zaštita. Značajno je istaći da je bolnica od 2013. u Mreži zdravstvenih ustanova i na ovaj način se finansira i nakon stečaja”, navodi se u informaciji.
U dokumentu se dodaje da je kao jedan od zaključaka bio da Ministarstvo finansija izvrši uvid u raspoloživost objekata koji su u vlasništvu države na teritoriji opštine Herceg Novi, što je taj resor i uradio.
“Međutim, prema podacima iz prikupljene dokumentacije, u mjestu Pode nalaze se objekti koji su u jako lošem stanju, pa bi to za državu bila investicija koja iziskuje dodatni novac i vrijeme”, precizirano je u dokumentu.
Kotoranin M.K. (51) je u hitnom postupku oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana i novčanu kaznu u iznosu od 75 eura jer je pijan upravljao vozilom, saopštio je predsjednik suda za prekršaje u Budvi Marko Đukanović.
On je danas u jutarnjim satima na teritoriji opštine Kotor zatečen da upravlja neregistrovanim vozilom pod dejstvom alkohola u organizmu u koncentraciji od 2,86 g/kg.
“Osim kazne izrečena mu je i zabrana upravljanja vozilima u maksimalnom trajanju, kao i maksimalan broj kaznenih bodova. Odluku je u večernjim satima (nakon višesatnog ‘triježnjenja’ okrivljenog u prostorijama za zadržavanje Uprave policije), izrekla dežurna sutkinja odjeljenja u Kotoru Ivana Vukasović“, zaključio je Đukanović.
Hrvatska brončana na SP-u Foto: Lee Smith / REUTERS
Hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je treće mjesto na Svjetskom prvenstvu nakon što je u Dohi porazila Maroko s 2:1 (2:1).
Moramo biti ponosni na ovu medalju, kazao je kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Luka Modrić u mix zoni nakon trijumfa protiv Maroka u susretu za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Kataru.
– Igrali smo jako dobro, ozbiljnu i čvrstu utakmicu. Imali smo dosta prilika, ne želim sada ulaziti u detalje, najvažnije je da smo osvojili medalju. To smo htjeli, jer nije isto ići kući kao gubitnik ili kao pobjednik, bez obzira što je i sam plasman u polufinale veliki uspjeh. Htjeli smo biti treći. Donijeti još jednu medalju Hrvatskoj je velika stvar za nas, ali i za hrvatski nogomet, kazao je hrvatski kapetan.
Gotovo nestvarno zvuči podatak da je hrvatska nogometna reprezentacija u svom šestom nastupu na svjetskim prvenstvima treći put osvojila medalju, pri čemu drugu broncu. Prije katarske bronce, “Vatreni” su bili drugi (2018.) i treći (1998.).
– Nedostaje zlato, nažalost. Bili smo blizu, ostaje mali žal, jer smo svi vjerovali da možemo otići do kraja, ali nije se dogodilo. Međutim, moramo biti ponosni na ovu medalju i nadam se da će Hrvatska u budućnosti osvojiti neki trofej, Ligu nacija, EURO ili Svjetsko prvenstvo. Čvrsto vjerujem u to, ali za sada imamo tri medalje. Nadam se da će u budućnosti doći i zlato.
S istim kapetanom ?
– Želja mi je igrati završni turnir Lige nacija, želim biti tamo. Nakon toga ćemo vidjeti što dalje, poručio je Modrić te dodao:
– Igranje za hrvatsku reprezentaciju je za mene nešto stvarno posebno i emotivno. Drugačije nego sve drugo, neće mi biti lako donijeti odluku. Idem korak po korak, vidjeti kako se osjećam i mogu li pridonijeti ekipi. Bit će dosta detalja za odluku, ali definitivno ostajem do Lige nacija, a poslije ćemo vidjeti, kazao je.
Modrić je na pitanje srpskih kolega prokomentirao i vijest o smrti srpskog trenera Siniše Mihajlovića.
– Šokirala nas je vijest, premda smo znali da se bori s bolešću. Mogu samo izraziti sućut njegovoj obitelji, poručio je kapetan “Vatrenih”.
Hrvatska slavi ‘broncu’ pjesmom, vatrometima i spontanim okupljanjima po gradovima
Split: Slavlje navijača nakon pobjede Hrvatske foto HINA
SPLIT/RIJEKA/OSIJEK, 17. decembar 2022. (Hina) – Vatrene su u subotu bodrili navijači diljem Hrvatske, a bronca hrvatske reprezentacije slavi se s pjesmom, vatrometima i spontanim okupljanjima – u Splitu je tako najveća gužva na Prokurativama, Riječane ni kiša nije omela, a u Osijeku je najveselije na Trgu Sv. Trojstva.
S prvim sučevim zviždukom u 96. minuti uži dio Splita osvijetljen je vatrometima koje su ispaljivali vjerni navijači. U kratkom roku u grad se slilo tisuće građana koji pjevaju navijačke i domoljubne pjesme. Svi su tu, stari i mladi, pa čak i dio stranih turista koji slave s ‘domaćim’ stanovništvom. Najviše ih je na Prokurativama gdje veselje i pjesma ne prestaju. Navijača ima i na Rivi, po ulicama u središtu grada. Na cestama koje idu prema centru velika je kolona vozila. Navijače ne smeta niti loše i povremeno kišovito vrijeme.
Rijeka: Utakmica se zbog kiše pratila uglavnom u ugostiteljskim objektima
I Riječani slave osvajanje brončane medalje, koju je hrvatska nogometna reprezentacije izborila na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Katru, nadigravši momčad Maroka. Navijači su u kišnu subotu utakmicu pratili uglavnom u ugostiteljskim objektima, kafićima i klubovima te u svojim domovima.
Pobjeda se, uz hrvatska obilježja i navijačke pjesme, slavi pjesmom u tim objektima, okupljanjem na trgovima, u automobilima na cestama, a slavi se i pirotehnikom.
Osijek slavi broncu unatoč hladnom vremenu
Pobjeda hrvatske nogometne reprezentacije nad Marokom i brončana medalja s oduševljenjem se slavi i u Osijeku.
Slavlje je počelo odmah po završetku utakmice na Trgu Sv. Trojstva u Tvrđi gdje se, u sklopu osječkog Adventa, pred velikim videozidom organizirano gledala utakmica. Brojni su navijači, unatoč hladnom vremenu, oduševljeno pozdravili pogotke Joška Gvardiola i Mislava Oršića u prvom poluvremenu, a pogotovo završetak meča, kada su burnim pljeskom, navijanjem, hrvatskim zastavama i paljenjem baklji, proslavili osvajanje trećeg mjesta na svijetu i brončanu medalju.
“Svaka čast našim igračima, da je sudac bio dobar bili bismo prvi”, neki su od prvih komentara navijača na Trgu sv. Trojstva.
Zvukovi petardi i navijačkih pjesama odjekivali su po završetku utakmice po cijelom gradu, a nakon slavlja na Trgu Sv. Trojstva, brojni navijači krenuli su automobilima, uz zvukove sirena, osječkim ulicama, kako bi proslavili treću medalju Hrvatske na Svjetskim nogometnim prvenstvima, nakon Francuske 1998. i Rusije 2018. godine.
Ako je suditi po broju okupljenih navijača, Hrvatsku večeras čeka duga, vesela i besana noć.
Tradicionalni Regent-ov Božićni bazar koji se održava dva vikenda za redom (17. i 18. | 24. i 25. decembra) od 12.00 do 16.00 sati pod arkadama restorana Gourmet Corner, izazvao danas veliko interesovanje brojnih posjetilaca.
Na petanaestak štandova u ponudi su se našli ukrasi za jelku, unikatni nakit, umjetnička djela, slike i suveniri od drveta te kućna pozamanterija napravljene od epoxy smole i maslinovog drveta. Veliki izbor pletiva, ukrasnih i mirisnih svijeća, prirodnih sapuna i dječijih igrački može biti idealan izbor za praznični poklon.
Zaboravljeni ukusi naših predjela poput likera od mirte, džemova od maginja i domaćih čajeva od biljaka ubranih na okolnim planinama dio su domaće ponude hrane i pića a kućice od medenjaka oduševile su posjetioce Bazara. Sektora hrane i pića hotela Regent predstavio se raznovrsnim kolačima tipično za blage dane koji su pred nama.
Treća, „zelena“ edicija Regentovog donatorskog bala održana je u punoj banket Sali hotela Regent 16.decembra 2022.godine. Na balu je prikupljen iznos od 27,000 € koji će biti doniran Službi zaštite i spašavanja Tivat za nabavku industrijskog drona sa termovizijskom kamerom i alpinističke opreme. Navedeni uređaj biće korišten za ranu detekciju požara i u potragama za nestalim licima dok će alpinistička oprema služiti u spasilačkim akcijama Službe zaštite i spašavanja Tivat.
Tokom dodjele čeka Komandiru Službe Miloradu Giljači, Kai Dieckmann je izjavio:
„Sjećanja na prošlogodišnje požare su nas obavezala na organizaciju bala sa ekološkom tematikom. Nadamo se da kreiranjem mogućnosti za bržu i moderniju intervenciju možemo dati doprinos opremljenosti nadležnih službi te na ovaj način još jednom prepoznati i zahvaliti se na dosadašnjim nadljudskim naporima Vama kao predstavniku ovdje svih bokeljskih Službi zaštite i spašavanja koje su učestvovale u gašenju požara. Čast nam je nakon dvije godine pauze posvetiti ovaj bal upravo apelu za očuvanje krajolika Boke Kotorske – jednog od najljepših zaliva svijeta.“
Donatorski bal Regent
Događaj su podržali Petite Genève Petrović najvećom pojedinačnom donacijom kao platinum sponsor. Porodična kompanija Petite Genève Petrović je predstavnik kompanije Rolex u Crnoj Gori, Srbiji i Madjarskoj. Od otvaranja izložbenog salona u Porto Montenegru, Petite Genève Petrović redovno podržava humanitarne aktivnosti organizovane od strane Hotela Regent i kompanije Adriatic Marinas, a sve u sklopu filozofije odgovornog poslovanja i u duhu porodičnih vrijednosti ove kompanije koja je nastala 1987 godine.
Donatorski bal Regent
Bronzani sponzor je kompanija FreeJack.m Vrijedne donacije su pristigle od kompanija Zožeta doo iz Herceg Novog, PrintAll štamparije iz Tivta, G3 Spirits, VSG Commerce, Aqua Bianca. Događaj su podržali International Arts Academy a glavni medijski partner je Radio Televizija Crne Gore.
Donatorski bal Regent
Simbolični pokloni gostima u vidu sjemenja hrasta i magnolije sa uputstvom za sadnju nastavljaju zelenu tematiku bala i nakon samog događaja.
Prostor nekadašnje Elektrodistribucije (CEDIS-a), koji je upravo asfaltiran, početkom godine bi trebalo da bude u funkciji parkinga sa 117 mjesta.
Po riječima potpredsjednika opštine Kotor Siniše Kovačevića namjera je da se na taj način nadoknadi manjak pozicija nastao zatvaranjem parkinga na nekadašnjem URCU, gdje se gradi hotel.
„U sklopu objekta vjerovatno će biti postavljena rampa, a predstoji nam da odlučimo da li će ona biti na početku mosta, gledajući iz pravca Bastiona na Tabačini. Nastojaćemo da obezbijedimo i specijalno vozilo za odvoženje nepropisno parkiranih automobila „pauk“, popsebno zbog poznate situacije sa Tabačinom, odnosno gužvom u ulici kod jaslica. Nadam se da će parking biti u funkciji do prvog januara, ili odmah nakon praznika “, rekao je Kovačević za Radio Kotor.
Primarna funkcija parkinga bi bila za vozila stanovnika Starog grada, zaposlene u Opštini, Sudu, koji bi imali pretplatne karte.
„U skladu sa reorganizacijom lokalne samouprave, zgrada CEDIS-a na samom ulazu u budući parking bi sada trebalo da posluži kao kancelarijski prostor za Komunalnu policiju i Komunalnu inspekciju, a možda i za još neke opštinske službe“, kazao je Kovačević.
Problem relativno uskog prolaza na parking kroz samu zgradu, neće biti riješen rušenjem ovog objekta, već usklađivanjem režima saobraćaja na način da sve bude na zadovoljstvo korisnika usluga.
Postojeći manji parking, neposredno pred ulaz na most na Tabačini, trebalo bi da bude u funkciji prostora za vozila za snabdijevanje lokala u Starom gradu i za parkiranje korisnika usluga jaslica.
Protekli dan obilježio je jedan od najmasovnijih ruskih udara na civilnu infrastrukturu i stambene četvrti u Ukrajini. Ukrajinska strana tvrdi da je srušila oko 60 projektila, no pogođena su energetska postrojenja, zbog čega je satima više od 50 posto Ukrajine bilo bez struje. U Krivom Rihu pogođena je stambena zgrada, stradao je velik broj ljudi.
Kijev: Nakon ruskih napada metro opet vozi, opskrba vodom uspostavljena
Gradonačelnik glavnog grada Ukrajine rekao je rano ujutro u subotu da je gradski sustav podzemne željeznice ponovno u funkciji i da su svi stanovnici ponovno priključeni na opskrbu vodom, dan nakon posljednjeg vala ruskih zračnih napada na ključnu infrastrukturu.
Ukrajinski dužnosnici rekli su da je Rusija u petak ispalila više od 70 projektila u jednom od svojih najvećih napada od invazije Kremlja 24. veljače, zbog čega je došlo do hitnih isključenja struje diljem zemlje.
Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko također je rekao da je grijanje vraćeno u polovicu grada i da je struja vraćena u dvije trećine.
– Ali rasporedi hitnih isključenja se provode jer i dalje nedostaje električne energije, napisao je u aplikaciji za razmjenu poruka Telegram.
Kličko je ranije ovog mjeseca upozorio na scenarij “apokalipse” za ukrajinsku prijestolnicu ako se ruski zračni udari na infrastrukturu nastave, ali je također rekao da još nema potrebe da se ljudi evakuiraju.
– Borimo se i činimo sve što možemo kako bismo osigurali da se to ne dogodi, rekao je.
