Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta objavilo je javni poziv za odabir umjetnika, autora i kreativaca u različitim kulturnim i kreativnim oblastima koji će učestvovati u rezidencijalnim radionicama u kreativnom habu u Kotoru sa ciljem kreiranja i produkcije različitih proizvoda u oblasti kulturnih i kreativnih industrija, kao i djela iz oblasti savremene umjetnosti.
Javni poziv se realizuje u okviru projekta “Prekogranična razmjena sa ciljem razvoja kulturnih i kreativnih industrija – 3C” koji se sprovodi u okviru Interreg IPA Prekograničnog programa saradnje Italija-Albanija-Crna Gora.
– Cilj projekta je pospješivanje saradnje između aktera iz oblasti kulturnih i kreativnih industrija u projektnom području kroz uspostavljanje inovativnih centara sa rezidencijalnim umjetničkim programima i zajedničkim prekograničnim mrežama saradnje – navodi se u saopštenju.
Osnovni rezultati projekta su regionalni program mobilnosti, otvoreni multifunkcionalni kulturni i kreativni centri u Crnoj Gori, Italiji i Albaniji i uspostavljanje prekogranične mreže kulturnih preduzetnika.
Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić i delegacija Vrnjačke Banje iz Srbije dogovorili su juče nastavak saradnje ova dva grada u oblasti turizma, poljoprivrede, ali i razmjenom studenata i učenika.
Ćurić je rekao novinarima nakon sastanka u Gradskoj upravi da je značajno to što Vrnjačka Banja na godišnjem nivou ima milion noćenja, u odnosu na Trebinje koje ima oko 100.000 noćenja, te da to govori o tome da ima prostora da se razmijene iskustva u oblasti turizma.
On je dodao da će Visoka škola za turizam i hotelijerstvo u Trebinju i Fakultet za hotelijerstvo i turizam u Vrnjačkoj Banji u narednom periodu potpisati sporazume o saradnji, u oblasti razmjene studenata.
Koordinator saradnje između Vrnjačke Banje i Trebinja Žarko Marković rekao je da su veoma zadovoljni gradom Trebinjem, te istakao da će saradnja biti ostvarena između Turističkih organizacija ova dva grada, trebinjskog Agrarnog fonda i Komisije za poljoprivredu Vrnjačke Banje, kao i razmjenom studenata i učenika.
Nastavlja se rusko granatiranje ukrajinskih gradova. Pod paljbom je i Mariupolj u Azovskom te Mikolajiv na Crnom moru. Najžešće borbe vode se u predgrađima Kijeva, a Ukrajinci procjenjuju da ga Rusi žele potpuno opkoliti te poručuju da se spremaju za finalni krvavi obračun.
Završen je i treći krug rusko-ukrajinskih pregovora, održan na granici Bjelorusije i Poljske. Rusko ministarstvo obrane priopćilo je kako će otvoriti otvoriti koridore kako bi civili iz Kijeva, Černjihiva i Harkiva putovali ne samo u Rusiju, nego i prema zapadu.
Ključni događaji:
U nacionalnom parku – kod bjeloruske granice, završen je treći krug mirovnih pregovora ruskih i ukrajinskih pregovarača. Ukrajinski pregovarači potvrdili su – da je ostvaren “manji napredak” prema uspostavi humanitarnih koridora, ali da nema znatnog poboljšanja stanja.
Ruska ofenziva u Ukrajini nastavljena je u utorak, ali znatno sporijim tempom, objavila je ukrajinska vojska, dok su uplašeni stanovnici pokušavali pobjeći iz bombardiranih gradova.
Rusko ministarstvo obrane priopćilo je kako će otvoriti “humanitarne koridore” od utorka u 8 sati ujutro ne samo prema Rusiji nego i prema zapadu.
Dok bombardiranja ne prestaju, a brojka poginulih civila stalno raste i prešla je 400, analitičari procjenjuju, da Rusija sada već s 95 posto svoje vojne sile napada Ukrajinu.
Pod nemilosrdnim granatiranjima je i lučki grad Mariupolj u Azovskom moru, kao i grad Mikolajiv na Crnom moru. Najžešće borbe vode se u predgrađima Kijeva, a Ukrajinci procjenjuju – da ga Rusi žele potpuno opkoliti te da se spremaju za finalni krvavi obračun.
Na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a Sjedinjene Države i njihovi saveznici zatražili su od Rusije da osigura sigurne prolaze za civile iz gradova pod opsadom te dostavu pomoći na područja na kojima se vode borbe. Stanje u Ukrajini se, upozorava SAD, rapidno pogoršava.
U Opštini Tivat trenutno je zaposleno ukupno 79 žena – navodi se spisku zaposlenih koji lokalna uprava Tivta redovno objavljuje na svom sajtu.
Podatak o broju zaplsnih žena u Opštini joj je inače, prie desetak na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, tražila NVO Građanska Alijanssa iz Podgorice.
Ne računajući Službu zaštite i spašavanja u kojoj su 32 zaposlena, u Opštini Tivat trenutno je na platnom spisku, zajedno sa pripravnicima, ukupno 113 aktivno zaposlenih, što znači da su pripadnice ljepšeg pola apsolutna većina među radnicima lokalne uprave. Iako ih nema na četiri politički najistaknutije pozicije u lokalnoj samoupravi (mjestima predsjednika i potpredsjednika Opštine, odnosno predsjednika Skupštine Optine), dame u Tivtu su većina na ostalim rukovodećim pozicijama.
Tako od ukupno šest sekretarijata u Optini Tivat, njih četiri vode žene i to Borka Mršulja (Sekretarijat za društvene djelatnmosti), Jelena Šćekić (Sekretarijat za komunalni i inspekcijski nadzor), Sonja Pravilović (Sekretarijat za lokalnu upravu) i Milica Manojlović (Sekretarijat za uređenje prostora).
Pripadnice ljepšeg pola su na čelu tri od ukupno pet službi u lokalnoj samoupravi Tivta- sekretarka lokalnog parlamenta Ivana Aranđus vodi Službu Skupštine Opštine, Jela Mrdak je na čelu Službe unutrašnje revizije, a v.d. glavna administratorka Opštine Tivat Marija Sijerković je ujedno i na čelu Službe glavnog administratora.
Od dvije lokalne Direkcije, jedna je pod rukovodstvom dame – Rita Mitrović je na čelu Direkcije za imovinsko-pravne poslove, dok Direkcija za investicije trenutno nema postavljenog rukovodioca. I funkciju menadžera Opštine Tivat pokriva jedna dama – Patricia Pobrić.
Što se lokalnih preduzeća i ustanova čiji je osnivač Opština Tivat tiče, rodni odnos je unekoliko drugačiji u korist muškaraca jer su dame trenutn na mjestu direktorki Radio Tivta, Gradske bilioteke, Centra za kulturu i JU Muzej i galerija, dok muškarci rukovode Komunalnim preduzećem, Vodovodom i kanalizacijom, Autobuskom stanicom, Parking servisom, Sportskom dvoranom i Dnevnim centrom za djecu i omladinu sa teškoćama u razvoju.
Godine 1910. u Kopenhagenu, na Drugoj međunarodnoj konferenciji socijalistica, a na prijedlog Clare Zetkin, odlučeno je da se 8. mart proglasi Međunarodnim danom žena. Odluka je donesena kako bi se time obilježila uspomena na velike proteste američkih žena održane 1909. u sklopu borbe za opšteg pravo glasa.
I mnogo prije toga žene su se štrajkovima i pobunama borile za svoja prava tražeći bolji položaj u društvu.
Teškoće žena počele su njihovim sve većim uključivanjem u proizvodnju. Ekonomsko osamostaljivanje žena bilo je i ostalo temelje na kojem su poslije građeni svi oblici borbe za ravnopravnost.
Iako su mnogi režimi onemogućavali tu borbu, u najvećem broju zemalja žene su se izborile za pravo glasa, za iste nadnice kao i muškarci, raspolaganje imovinom, za pravo na rastavu braka i na pobačaj. Ipak, ni u najrazvijenijim državama ta prava još nisu potpuna.
Zbog dvostruke uloge – proizvođača i majke – emancipacija žene dugotrajan je proces, stoga obilježavanje Dana ženane gubi svoj smisao.
Kada radite na obrazovanju mladih ljudi i njihovoj pripremi za buduću karijeru, najljepša i najveća motivacija i iskaz zahvalnosti jesu vijesti o njihovim uspjesima. Jedna takva vijest stigla je do nas ovih dana u vezi sa našim alumnistom Milošem Lakovićem sa studijskog programa Brodomašinstvo koji je nedavno promovisan u jednog od najmlađih prvih oficira (mašine) na norveškoj kompaniji Norwegian Cruise Line (NCL). Zahvaljujući održanim kontaktima sa našim studentima, bili smo u prilici da Miloša zamolimo da nam ispriča svoju priču, prenese svoje utiske, doživljaje, razmišljanja, i sa zadovoljstvom ih dijelimo sa vama:
“Slušajući priče i doživljaje svog, sada već pokojnog oca koji je bio pomorac, vrlo rano sam odlučio da i ja krenem tim stopama. U početku se moja porodica baš i nije slagala sa tom odlukom, ali sam bio istrajan u tome i na kraju su me ipak podržali.
Upisao sam Srednju pomorsku školu u Kotoru 2005. godine, smjer Brodomašinstvo, završio 2009. i odmah upisao Pomorski fakultet Kotor. Diplomirao sam 2012. godine i nakon obavljene papirologije, kurseva, pribavljenih sertifikata potrebnih za prvi ukrcaj, uspio sam da se ukrcam na brod kao kadet mašine 2013. godine na kompaniju Mitsui Osk Lines preko agencije Azalea iz Bijele, koja nas je stvarno profesionalno pripremala za prvi ukrcaj. Imali smo izuzetne obuke, posebno u vezi sa sigurnošću. Brod na koji sam otišao prvi put – VLCC MT Chokaisan, bio je brod za obuku kadeta; imali smo posebnog instruktora za kadete, tako da smo tih šest mjeseci mogli dosta da naučimo. Za prvi ukrcaj je najvažnija komunikacija, dobro poznavanje engleskog jezika i, naravno, zainteresovanost i volja da se napreduje, da pitamo, učimo, da se trudimo. Kako nam je i sam instruktor rekao kada smo prvi put došli, ne postoje glupa pitanja, samo glupi odgovori.
Miloš Laković
Drugi brod je bio MT Duqm, tu sam unaprijedio svoje znanje, pratio sam oficire i učio i trudio se što sam više mogao. Naravno bilo je i teških momenata, čovjeku nedostaje porodica, prijatelji dom, posebno što tada nije bilo interneta. Komunikacija je bila preko e-mail-a jednom dnevno ili satelitskog telefona koji je vjerujem i danas preskup. Sad većina brodova ima internet, tako da je nama pomorcima to mnogo olakšalo komunikaciju i život na brodu.
Nakon završene kadeture, polagao sam i dobio licencu za trećeg oficira stroja, a pošto je Mitsui u tom trenutku imao dosta kadeta koji su čekali prvi ukrcaj i rekli su nam da može potrajati, odlučio sam da apliciram kod drugih kompanija. Prošli su mjeseci i u nekim trenucima sam gubio nadu, jer su svi tražili oficira sa iskustvom, a ja to nisam imao. Uglavnom, krajem januara 2015. godine, dobio sam e-mail od kompanije NCL i njihovog recruitera, odradio intervju i odmah su mi ponudili posao jer im je hitno trebao treći oficir mašine na jednom od brodova. Mojoj sreći u tom trenutku nije bilo kraja!
Miloš Laković
Sjećam se prvog ukrcaja u Barseloni, prvi put na kruzeru… posle tankera osjećao sam se potpuno izgubljeno! Prvih par dana nisam mogao da nađem put od kabine i do engine control room-a. Prve dvije nedelje imao sam handover i sjećam se da sam mislio da neću moći da pohvatam sve… bilo mi je vrlo teško, drugačija sredina, potpuno drugi sistem rada, nisam mogao da se naviknem na gvardije, nespavanje, sve je to uticalo na to da sam u određenim trenucima htio da odustanem, Ali stisnuo sam zube i uz pomoć porodice i prijatelja nastavio dalje i posle određenog vremena sam se navikao i svakim danom bio sve bolji. Shvatio sam da upravo ovakvi trenuci kad je teško, kad dajemo sve od sebe da ne odustanemo i borimo se, to su momenti kad postajemo jači, iskusniji, bolji… kako kažu, mirno more nikad nije napravilo dobrog mornara!
Krajem 2015. godine imao sam sreće jer je falio drugi oficir mašine i odlučili su mene da unaprijede, trud se isplatio. Shvatio sam da su kruzeri tip brodova na kojima želim da nastavim svoju karijeru jer se stalno nešto dešava, svaki dan ste negdje drugo, može se izaći… Na mom brodu radi 55 nacija, tako da upoznate mnogo ljudi koji imaju drugačije običaje, kulturu, karakter.
Za Norwegian Cruise Line radim evo već sedmu godinu. Prije par dana sam postao prvi oficir makine i zaista sam srećan i zahvalan što radim za jednu tako dobru kompaniju! I pored mnogo problema koje je Covid-19 donio kruzing industriji, NCL se trudio da ispoštuje svoje zaposlene. Kompanija gradi nove brodove tako da će trebati ljudi koji žele da rade na putničkim brodovima. Ljudi sa naših prostora ima sve više, dosta smo cijenjeni i nadam se da će se tako i nastaviti.
Miloš Laković
Sa većinom kolega sa Fakulteta ostao sam u komunikaciji i družimo se kad nam se putevi spoje. Na moj nagovor, par njih se odlučilo prebaciti na kruzer i prezadovoljni su uslovima i beneficijama koje imaju. Znam i par kolega koji su prešli na kruzere sa teretnih brodova, ali nisu mogli da se naviknu na taj sistem rada i života, sve je to individualno.
Najljepši trenuci u mojoj karijeri bili su kada je brod na kojemu radim posjetio Kotor i kad su moja porodica i prijatelji došli u posjetu. Takođe, pričao sam sa dosta putnika i svi su bili oduševljeni prizorom kad smo ulazili u Bokokotorski zaliv. Stvarno je to neprocjenljiv doživljaj! U tom trenutku sam bio baš ponosan! Takođe moram da spomenem da smo prošle godine par mjeseci proveli u Baru i mogu da kažem da su svi pomorci sa moje kompanije zahvalni Crnoj Gori i agenciji Allegra jer su olakšali iskrcaj i ukrcaj posade, za razliku od mnogih drugih zemalja koje nisu baš dobro tretirale pomorce tokom pandemije.
Što se tiče Pomorskog fakulteta, mislim da su naši pomorci dobro obrazovani, ali da nam fali praktične nastave. Kadeti iz Australije, na primjer, u toku svog školovanja provedu šest mjeseci na brodu, što je dobro jer onda se mnogo lakše poveže teorija i praksa. Pratim aktivnosti Fakulteta i vidim da se ostvaruju kontakti sa brodarskim kompanijama i pokušava se pomoći kadetima da nađu prvi ukrcaj, što je za svaku pohvalu, jer to je jedan od najtežih koraka na početku pomorske karijere. Zahvalan sam Srednjoj pomorskoj školi i Pomorskom Fakultetu na postavljanju temelja mog obrazovanja koje je uveliko uticalo na tok moje karijere. Želim takodje da podsjetim da su pomorci neki od najboljih ambasadora naše zemlje svuda u svijetu, radom trudom i zalaganjem predstavićemo je u najboljem svijetlu kako i zaslužuje!”
Miloševi profesori bi uz njegovu priču dodali da su zahvalni i ponosni, ne samo zbog toga što su Miloši i brojne njegove kolege naši najbolji ambasadori, već i zbog toga što i dalje sarađuju i sa Fakultetom i sa svojim kolegama i što pomažu i pružaju podršku jedni drugima. I ova priča je dio te saradnje i trajne veze koju želimo da održimo sa svojim studentima i kojima želimo dalje uspjehe u karijeri i ličnom životu i mirno more!
JK Lahor ove godine obilježava 75 godina od osnivanja u Kotoru 1947. godine. Prva u nizu aktivnosti vezanih za obilježavanje jubileja je predstavljanje novog vizuelnog identiteta i web sajta kluba.
Novi logo i prateća grafička rješenja djelo su naših prijatelja iz kompanije “Unibrand” kojima se ovom prilikom posebno zahvaljujemo, poručuju iz JK Lahor.
Na novom sajtu www.jklahor.com posjetioci mogu pronaći sve potrebne informacije o klubu, mogu se prijaviti za sve vrste jedrenja i saznati novosti vezane za rad i rezultate kluba.
Lahor – novi logo
1947. osnovano je Pomorsko brodarsko društvo Lahor, prostorije kluba bile su u vili Dalmacija, a škver na mjestu današnjeg ljetnjeg bazena VK Primorac.
1952. godine klub se seli u Dobrotu na Veliko mulo – Sv. Matija.
1953. godine na regati u Makarskoj zauvijek gubimo našeg člana Milana Tujkovića.
1961. godine po prvi put je organizovano Prvenstvo Crne Gore u jedrenju, u klasi Cadet, PBD Lahor uzima zlatnu medalju. 1966. godine PBD Lahor je značajno obnovio svoju flotu (L5, Star, Snipe, Cadet).
1967. godine pokrenuta je prva škola jedrenja za zvanje mornara sportske jedrilice, koja je obuhvatala časove teoretske i praktične obuke iz jedrenja, pomorstva, meteorologije i drugih mornarskih vještina, održavanje jedrilice i prve pomoći. 1974. godine uvodi se klasa Optimist. Ova klasa se još uvijek koristi kod najmlađih jedriličara.
1977. godine neverin u Baošićima potopio je skoro našu cijelu flotu. Naši klubovi nabavljaju jedrilice klase 470 i 420.
1979. godine katastrofalni zemljotres srušio je prostorije kluba i naš klub natjerao da se seli na Zukinu pontu.
JK Lahor
1981. godine klub dobija 10 olimpijskih jedrilica klase Laser, 420 i 470 uz pomoć Bokeljske banke.
1984. godine uvodi se nova klasa u sportskom jedrenju “Evropa”. Naš klub nabavlja četri jedrilice ove klase.
1989. Klub se seli na današnju lokaciju – atomsko sklonište kod crkve Svetog Matije. Flota postaje bogatija za 8 Optimista. Iste godine dobili smo Novembarsku nagradu grada Kotora.
1990. godine naš klub broji 100 aktivnih članova. Slijede godine rata, održavaju se samo klase Optimist i Laser.
1995. – 1999. nakon ratnih godina klub se postepeno oporavlja i počinje da učestvuje na takmičenjima u državi ali i van nje. Ređaju se odlični rezultati u SRJ i na Balkanskim prvenstvima. Klub se sve više aktivira i širi bazu članova.
2000. godine krstaš “Mala ponta” pod zastavom Lahora osvaja gotovo sve regate na kojima se takmičio.
2002. godine klub ustanovljava regatu “Fašinada cup” koja se održava u Perastu. U godinama koje slijede ova regata će prerasti u najveću jedriličarsku regatu u Crnoj Gori.
Lahor – Regata septembar 2020. foto Elena Shu
2005. godine pokreću se regate Spinel kup i Bokeški mornari a iste godine klub dobija drugu Novembarsku nagradu.
2016. godine mjenja se koncept škole jedrenja koja za 4 godine dovodi do preporoda kluba u pogledu novih članova i rezultata u “malom” jedrenju.
2017. godine tokom regate u blizini ostrva Mamula tragično strada nekadašnji predsjednik kluba Zoran Nikolić.
2018. – 2020. kupuju se novi brodovi klase Optimist i Laser a klub povećava broj članova mlađih od 18 godina na 35 u zimskoj i preko 60 u ljetnjoj sezoni. U istom periodu “MM sailing team” koji jedri pod zastavom Lahora ostvaruje najbolje rezultate u istoriji crnogorskog jedrenja na regatama u Hrvatskoj i Italiji.
U Crnoj Gori, u posljednja 24 sata, preminula je jedna osoba od posljedica koronavirusa, a registrovano je 53 novopozitivna slučaja infekcije, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje Crne gore (IJZCG).
Odmor u Dominikanskoj Republici, Turskoj ili Egiptu se pretvorio u noćnu moru za hiljade Rusa i Ukrajinaca. Negdje im se pomaže, negdje se moraju snalaziti sami.
Samo u Dominikanskoj Republici trenutno boravi oko 14.800 ruskih i skoro 3.000 ukrajinskih turista. Karipska država najavila je da će im osigurati smještaj “dok se ne pronađe konačno rješenje za njihovu situaciju obzirom na sukob u njihovim zemljama”, priopćuje tamošnje ministarstva turizma. Takav dogovor je postignut na razini vlade i tamošnjih vlasnika hotela.
Barem s ruskim turoperatorima je dogovoren proces povratka turista u Rusiju. No najveći ukrajinski turoperator ima daleko većih problema: oko 1.900 turista bi trebalo ostati u hotelima kamo su smješteni dok se ne pronađe rješenje za njihov odlazak.
Molba kroz suze
Počasni konzul Ukrajine u Dominikanskoj Republici, Ilona Oleksandrivna je na konferenciji za novinare prošlog tjedna sa suzama u očima molila predsjednika Luisa Abinadera neka pomogne Ukrajincima koji su zaglavili u toj zemlji. Kako tvrdi, preko 1.200 Ukrajinaca je ostalo bez novaca i moralo je napustiti hotel tako da sad žive “na ulici”. Jer slučaj rata u vlastitoj domovini nije čak niti spomenut u polici putnog osiguranja, tako da su sad prepušteni sami sebi.
Dominikanski ministar turizma David Collado je najavio sastanak s tamošnjim hotelijerima i obećao rješenje nevolje tih ljudi: “Dominikanska Republika će reagirati odgovorno i humano”, najavio je ministar.
Turisti iz Rusije i Ukrajine čine oko deset posto od ukupnog broja turista u Dominikanskoj Republici. Samo u prva dva mjeseca ove godine bilo ih je gotovo 110.000.
Gostoljubivi Egipat
Tisuće turista je također zaglavljeno u Egiptu. Prema službenim procjenama, oko 20.000 Ukrajinaca se ne može vratiti u domovinu. Kako prenosi internet portal mein-egypten.com, tamošnje ministarstvo turizma je naložilo je upraviteljima hotela nižih kategorija – do tri zvjezdice neka na trošak egipatskog Fonda za turizam osigura smještaj i tri obroka dnevno. Ukrajinci smješteni u višim kategorijama moraju odlučiti hoće li na vlastiti trošak tamo i ostati, ili prijeći u hotele gdje će im država plaćati smještaj.
Problem je i viza: posjetitelji iz Ukrajine inače obično dobiju turističku vizu za 30 dana boravka u Egiptu. Doduše još nije niti prošao mjesec od početka rata, ali vlada Egipta još nije odlučila hoće li im viza biti produžena. Ukrajinci su zapravo rado odlazili u Egipat: prošle godine je bilo preko 1,4 milijuna gostiju iz te zemlje, što ih čini drugu po veličini skupinom turista iz Europe.
Euro
Kako ćemo iz Zanzibara?
Nekoliko stotina Ukrajinaca ostalo je i na otoku Zanzibar u Tanzaniji. List “The East African” javlja o oko 1000 turista koji se ne mogu vratiti u domovinu. Sad se traži neko rješenje, a razmatra se i njihov odlazak u Poljsku. Kako navodi tamošnja ministrica turizma Lela Muhamed Musa, ti turisti su u hotelima, a za one koji više nemaju novaca je smještaj besplatan.
Od odredišta u Europi, Rusima i Ukrajincima su najdraži Grčka i Turska. U Turskoj je 2021. došlo preko dva milijuna gostiju iz Ukrajine i 4,7 milijuna iz Rusije. No trenutno nema službenih informacija koliko je tih turista na odmoru zatekao rat. Iz grčkih službenih izvora saznajemo kako je sad u ožujku u toj zemlji bilo malo ukrajinskih turista, ali su već počeli stizati izbjeglice iz te zemlje. Trenutno ih je preko 2.700 i njima se pruža pomoć.
Bez novaca čak i ako ga imaju
Neslužbeno, u Grčkoj je trenutno oko 2.000 turista iz Rusije. Njima su najveći problem gospodarske sankcije protiv njihove domovine, u prvom redu isključivanje ruskih banaka iz sustava međunarodnog novčanog transfera. To znači i da bankovne kartice njihovih ruskih banaka više ne funkcioniraju, a isto je i s oblicima plaćanja Applea i Googlea.
I bez toga, problem je njihov povratak u Rusiju već i zbog prekida zračnog prijevoza kojeg su uvele već mnoge europske zemlje. S druge strane je i ruska agencija za zračni promet Rosaviatsija je ruske zračne prijevoznike pozvala na prekid međunarodnih letova jer postoji opasnost da bi oni mogli biti zaplijenjeni u okviru sankcija protiv Rusije. Kako javlja ruska agencija TASS će i Aeroflot od sljedećeg tjedna obustaviti sve letove u inozemstvo – s izuzetkom Bjelorusije.
U okviru potprojekta „MN8“ Regionalnog stambenog programa danas je u Herceg Novom označen početak izgradnje kuća za pet raseljenih porodica koje su svoj dom našle u ovom gradu. Tim povodom, u Opštini je upriličen sastanak sa učesnicima u projektu i porodicama koje će na ovaj način trajno riješiti svoje stambeno pitanje.
Po završetku sastanka, korisnici su zajedno sa koordinatorima projekta, predstavnicima izvođača, nadzora i projektantskog tima obišli lokacije na Gomili, Podima, u Sutorini, Trebesinu i Kamenarima.
„Ovo je drugi dio projekta i on se odnosi na izgradnju individualnih objekata za izbjegla i raseljena lica koja imaju sopstvene placeve. Herceg Novi je aplicirao i bilo je dvadesetak zahtjeva porodica, među kojima je kandidaciona komisija odabrala deset. Danas imamo početak radova na izgradnji pet stambenih objekata, a intenzivno se radi na prikupljanju projektne dokumentacije i ispunjavanju svih preduslova kako bi još pet bilo pripremljeno za naredni tender“, rekla je potpredsjednica Opštine Herceg Novi, Vesna Samardžić.
Kako je objasnila, osnovni kriterijumi u odabiru korisnika bili su teška materijalna situacija i posjedovanje placa na kojem nije podignut nikakav objekat.
„Na ovaj način ćemo pomoći značajnom broju naših sugrađana. To jesu izbjegla i raseljena lica, ali oni su danas naši sugrađani koji dugo žive u Herceg Novom, a zaista ima dosta onih koji su u veoma teškoj situaciji. Zadovoljstvo je da Opština može da pruži doprinos u obezbijeđivanju uslova za njihov dostojan život u našem gradu“, poručila je Samardžić.
H. Novi sastanak
Podsjetila je da je Regionalni stambeni program do sada značajno pomogao rješavanje stambenih pitanja raseljenih lica u Herceg Novom, kroz omogućavanje kupovine stanova, a u narednom periodu se očekuje završetak tenderske procedure za zbrinjavanje još osam porodica.
„Za nas danas zvanično počinju radovi jer će zajedno sa izvođačem, nadzorom i timom koji je radio projektovanje objekata biti obilježene, odnosno iskolčene, lokacije za početak izgradnje“, kazala je koordinatorka projekta u ime Ministarstva finansija i socijalnog staranja, Budimirka Đukanović.
Ona je objasnila da potprojekat „MNE8“ predviđa izgradnju ukupno 51 kuće za raseljena i interno raseljena lica u Crnoj Gori. Završen je prvi tender u okviru kojeg će biti izgrađene kuće za 31 porodicu, koje su do sada obezbijedile urbanističko-tehničke uslove i projektnu dokumentaciju. Izvođač radova je „Eurozox“ iz Danilovgrada, a nadzor će vršiti „Civil engineer“ iz Podgorice.
„Zaista nas raduje činjenica da danas u Herceg Novom počinjemo sa izgradnjom pet objekata kroz prvu fazu. Zaista želim da naglasim dobru saradnju sa lokalnom zajednicom i Opštinom Herceg Novi, sa svim kolegama sa kojima smo radili. Na našu zajedničku radost, porodice će konačno dobiti krov nad glavom i ovo predstavlja jedno od trajnih rješenja za rješavanje stambenog pitanja raseljenih lica, jer su objekti od tvrde gradnje i biće u vlasništvu korisnika“, istakla je Đukanović.
Vrijednost investicije za sve opštine je oko milion eura, a angažovanje stručnog nadzora oko 40 hiljada, informisala je Bojana Mitrić iz Uprave javnih radova, kao implementacione jedinice za Regionalni stambeni program. Sva ugovorena sredstva finansiraju se isključivo iz donacija, a doprinos države u ovom programu je obezbijeđenje lokacija i infrastrukturnih priključaka za objekte.
„Ministarstvo finansija i socijalnog staranja je objedinilo zahtjeve korisnika po opštinama i predalo nadležnim institucijama kako bi se ostvarili uslovi za početak izgradnje. U Nikšiću su radovi u pripremnoj fazi, u Danilovgradu su na dvije lokacije kuće već ozidane do nivoa krovne konstrukcije, a danas krećemo sa Herceg Novim i prijavljeni su radovi na još dva objekta u Tivtu. Nastojali smo da tokom zime obezbijedimo početak radova u južnom i centralnom regionu, a s proljeća će sjeverne opštine“, rekla je Mitrić.
Među korisnicima koji su prisustvovali sastanku u Opštini bio je i Branko Slavić, koji Herceg Novi danas zove svojim domom.
„U aprilu će biti 30 godina kako sam otišao od kuće, promijenio sam 33 mjesta na kojima sam boravio, a u Herceg Novom samo od 1992. godine. Neizmjerno sam zahvalan što ću biti u mogućnosti da konačno dobijem kuću“, kazao je Slavić.
U sastanku i obilasku terena učestvovali su, pored predstavnika Ministarstva i Uprave, zaposleni u Sekretarijatu za lokalnu samoupravu Opštine Herceg Novi, predstavnici Agencije za projektovanje i planiranje, te izvođača i stručnog nadzora, kompanija „Eurozox“ i „Civil engineer“.
Aktivnosti u okviru Regionalnog stambenog programa sprovodi Ministarstvo finansija i socijalnog staranja, u saradnji sa Upravom javnih radova i Opštinom Herceg Novi, a uz podršku Razvojne banke Savjeta Evrope. Glavni donator je Evropska Unija, a značajne novčane kontribucije osigurale su: Vlada Sjedinjenih Američkih Država, kao i Vlade Italije, Njemačke, Norveške, Švajcarske, Danske, Turske. Snažnu podršku programu daju Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice – UNHCR i Organizacija za sigurost i saradnju u Evropi – OSCE.
