Zabrana prodaje hrane i pića na adventskim sajmovima u Sloveniji razočarala je ugostitelje, ali i ljubitelje kuvanog vina kao neizostavnog dijela te ponude, posebno zbog neobičnog tumačenja vodeće epidemiologinje koja je branila takvu odluku vlade.
– Za stolićima pred štandovima s takvom ponudom znalo se nekada okupiti i desetak ljudi, a dopustiti to sada bio bi recept za katastrofu, odgovorila je kritičarima te mjere epidemiologinja Mateja Logar koja vodi vladin znanstveni savjet.
Protumačila je i zašto se na adventskim sajmovima, koji moraju biti ograđeni – s posebnim ulazom i izlazom radi kontrole covid potvrda – smije prodavati pečeno kestenje, a ne popularni “kuhanček” i hrana.
– Kuvano vino se pije u skupini i na jednom mjestu, pa predstavlja velik rizik za širenje virusa, za razliku od pečenog kestena koji jedemo dok šetamo i bacamo ljuske, rekla je odgovarajući kritičarima Logar.
Ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković smatra da je vladina odluka nekonzistentna i neproporcionalna stvarnom riziku, a razljutila ga je i primjedba o bacanju ljuski na pod.
Vladinoj epidemiologinji je odgovorio da se Ljubljančani tako ne ponašaju nego ljuske bacaju u komunalne kontejnere, te izrazio svojevrsnu solidarnost s razočaranim ugostiteljima.
Kako bi se mjera zaobišla, “sajamski” prostor na ljubljanskoj tržnici koja je u nadležnosti gradskih vlasti dva je dana radio u “neepidemijskom” režimu jer je ga je grad prigodno prekvalificirao odlukom da se ne radi o adventskom događanju nego uobičajenoj tržišnoj djelatnosti na tom prostoru s prodajom hrane i pića.
No, u petak su kućice koje su prodavale jelo i piće zapečaćene odlukom inspektora, unatoč protestima ugostitelja i njihovih stranaka.
Kritičari vlade, a ne samo ljubljanski gradonačelnik, upozoravaju da su se rizična okupljanja sa tzv. adventskih sajmova samo preselila u druge ugostiteljske lokale koji smiju raditi, te nuditi jeli i piće, doduše uz restrikcije glede broja ljudi u lokalu, te da se propisane kontrole posjetitelja i njihova covid statusa slabo poštuju.
Požar u marini Navar, ugašen je nešto prije 20 sati. Prema nezvaničnim informacijama, vatra je izbila tokom radova na električnoj instalaciji 24-metarske luksuzne motorne jahte tipa “Pearl 80” koju je vatra gotovo potpuno uništila.
Sa nje se požar prenio na metalni “Falcon” koji je takođe teško oštećen jer mu je izgorelo kompletno nadgrađe, a vatra je zahvatila i pramac jedne manje obližnje stakloplastične jahte.
Srećna okolnost u svemu je što je jahta tipa “Pearl 80” na kojoj je prvo došlo do požara, još uvijek bila na trejleru pa su je radnici Navara i vatrogasci ipak mogli odgurati i udaljiti od ostalih par desetina na suvom vezu već uskladištenih jahti u marini u Bonićima i time spriječiti veću katastrofu.
Foto SZS Tivat
Zvanične uzroke izbijanja požara u kome je pričinjena velika materijalna šteta utvrdiće istraga.
Tokom gašenja požara na jahtama u marini Navar, na licu mjesta je bio i predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović.
Kenijac Simon Kiber pobjednik je prvog Bokeškog polumaratona. On je stazu dugu 21,1 km od Tivta do Kotora pretrčao za 1 sat i 7 minuta.
Drugo mjesto osvojio je njegov sunarodnik Jean Marie Vianney Myiomukiza a treće Lekuraa, takođe iz Kenije.
Najbolje plasirani takmičar iz Crne Gore je Željko Dabović na 9. mjestu. Najbolje plasirana takmičarka iz Crne Gore je Slađana Perunović na 32. mjestu.
Najbolje plasirana takmičarka je Francine Niyomukunizi iz Burundija, druga je bila Matea Parlov Koštro iz Hrvatske a treća njena zemljakinja Tea Faber.
Na trci je učestvovalo 922 takmicara iz 25 država. Trku je istrčalo 626 takmičara i takmičarki.
Na startu prvog Bokeškog polumaratona učesnike su pozdravili predsjednik opštine Tivat Željko Komnenović, GPD Tivat, mažoretke iz kluba Modest.
Učesnike polumaratona, posebno je oduševila klapa Jadran koja ih je pjesmom pozdravila prilikom prolaska kroz Donju Lastvu.
Mnoge lokalne ceste su u novembru bile zatvorene na Božićnom otoku u Zapadnoj Australiji kako bi milijuni crvenih rakova s kopna nesmetano mogli ući u Indijski okean.
Uprava tamošnjeg Nacionalnog parka tvrdi kako ih je u ocean radi razmnožavanja ušlo oko 50 miliona, što je jedna od najvećih životinjskih migracija na planetu.
Crveni rakovi (Gecarcoidea natalis) su endemska vrsta na Božićnom otoku i otocima Cocos u Indijskom oceanu, a zovu ih i kanibalima, jer se ponekad hrane vlastitim potomstvom.
U skladu sa evropskim i svjetskim standardima, Aerodromi Crne Gore prvi put su izvršili mjerenje koeficijenta hrapavosti završnog sloja na poletno-sletnim stazama na oba crnogorska aerodroma.
Informacije o tom parametru i koeficijentu kočenja koji je takođe mjeren, od izuzetnog su značaja za dostizanje visoke sigurnosti na pistama u Podgorici i Tivtu, saop[teno je iy Aerodroma Crne Gore.
Bezbjednost, briga o putnicima i partnerima čiji vazduhoplovi slijeću na naše piste i sa njih polijeću, neki su od naših primarnih zadataka kada je u pitanju sigurnosna politika i ta mjerenja će od sada biti redovno sprovođena.
Iako je hrapavost važan podatak za planiranje održavanja poletno-sletnih staza, i dokaz o stanju kolovoza koji se mora predati Agenciji za civilno vazduhoplovstvo, to mjerenje do sada nije rađeno, iz razloga koji je aktuelnom menadžmentu nepoznat.
ACG posjeduje opremu za mjerenje koeficijenta trenja, ali je godinama bila neispravna i nije rađeno mjerenje, što je za posljedicu imalo izostanak pružanja tog izuzetno važnog podatka za svakog pilota, naročito u uslovima vlažne poletno-sletne staze i eventualnog snijega.
Analiza informacija i podataka dobijenih tim mjerenjima osnova su za pokretanje drugog važnog procesa – uklanjanje naslaga guma na poletno-sletnim stazama, što je poslednji put, na oba aerodroma, urađeno 2017. godine.
Nakon analize podataka dobijenih sprovedenim mjerenjima, javnosti ćemo predstaviti informaciju stanja poletno-sletinih staza.
Sigurnost je od vitalnog značaja za sve aerodromske aktivnosti, a Aerodromi Crne Gore posvećeni su implementaciji, razvoju i unaprijeđenju strategije sistema upravljanja sigurnošću.
“Svi smo ljudi, svi smo jednaki” je ovogodišnja tema Međunarodnog dana ljudskih prava UN, koji se danas obilježava širom svijeta. U tom duhu JU Kulturni centar ,,Nikola Đurković’’ Kotor/ Gradska biblioteka i čitaonica organizovala je 10. decembra 2021. godine promociju tematskog zbornika naučnih i stručnih radova ,,Otkrivanje skrivenog: Crna Gora, kvir i (s)rodne teme’’. Ovaj događaj se održao pod pokroviteljstvom Opštine Kotor/ Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti u skladu sa Lokalnim akcionim planom za unapređenje kvaliteta života LGBTI osoba za 2020/2021. godinu. (Aktivnost: Promocija kulturnih sadržaja koji imaju za cilj unapređenje ljudskih prava.)
Milica Stanić Radonjić, glavna i odgovorna urednica zbornika, predstavila je Zbornik, koji je, zajedno sa srednjemetražnim dokumentarnim filmom, dio kompleksnog jednogodišnjeg projekta „LGBTIQ tematika u crnogorskom društvu, medijima i kulturi tokom 20. i početkom 21. vijeka“, koji realizuju Društvo za kulturni razvoj „Bauo“ iz Petrovca na Moru (nosilac projekta) u saradnji sa LGBT Forum Progresom iz Podgorice. Projekat je podržan od Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore (Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava Crne Gore).
Promocija
Zbornik se sastoji od šest djelova: uvodnih napomena, recenzentskih osvrta, centralnog poglavlja (šesnaest tekstova grupisanih u četiri cjeline), priloga (šest međunarodnih i nacionalnih propisa koji korespondiraju s temom i na koje se u radovima referira – Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Ustav Crne Gore, Zakon o rodnoj ravnopravnosti, Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola i Zakon o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore), registra imena i biografija osamnaest autora/-ki navedenih redom kojim se pojavljuju njihovi radovi. Zastupljeni su radovi sljedećih autora: Slavke Jovićević, Ljiljane Gavrilović, Dušana Medina, Ivana Tomovića, Jasmine Čaušević, Saše Gavrića, Srđe Zlopaše, Branka Banovića, Jovana Kojičića, Predraga Zenovića, Ksenije Rakočević, Jelene Jelušić, Nataše Nelević, Ane Ivanović, Borisa Ćalića, Vuka Uskokovića, Milice Stanić Radonjić, Tatjane Jovović. Milica Stanić Radonjić je istakla je da kvalitet rukopisa knjige ne bi bio na ovakvom nivou bez zalaganja, podrške i oštrog oka recenzentkinja prof. dr Ildiko Erdei (Odeljenje za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu) i dr Ane Stolić (Istorijski institut Beograd) i recenzenta doc. dr Jovana Kojičića (Regionalni institut za javnu upravu, ljudska prava i životnu sredinu Fakulteta za državne i evropske studije iz Podgorice).
Jelena Papović, akademska slikarka i profesorica govorila je o umjetničkom uglu u odnosu na LGBT osobe, o tijelu, seksualnosti i nadasve ljubavi kao inspiraciji stvaraocima. Istakla je da je u biti ove knjige jeste ljubav i razumijevanje, prihvatanje različitosti i da bilo da smo mi hetero ili homo seksualnih sklonosti, vrhunac ljubavi je da volimo ono što je loše kod svog partnera i da prihvatimo njegove mane. Smatra da treba da upoznamo našu tradiciju i to kako se prošlost odnosila prema različitostima da bi mi nastavili dalje sa većom tolerancijom. Kvir ne podrazumeva samo homoseksulanost, nego sve ono što je atipično, odstupanje. Zaključila je da bi bilo lijepo kada bi djeca rasla prepuštena svojim osjećanjima i da prate svoj unutrašnji ritam.
Ksenija Rakočević, stručna saradnica na pripremi zbornika i autorka rada govorila je kako je došlo do ideje o Zborniku i o LGBT aktivizmu u Crnoj Gori. Imajući u vidu da postoje brojni ljudi u akademskom svijetu, koji koji pišu radove ove profilacije Dušan Medin i ona su došli na ideju da bi bilo lijepo napraviti kontekst, koji bi obuhvatao pristupe koji se naslanjaju na metode sociologije, antropologije, teorije književnosti, kvir teorije, ginokritike. Istakla je da je ovo sedma promocija, a da u planu imaju promociju u Beogradu krajem mjeseca i u januaru u Nikšiću, tako da knjiga ,,Otkrivanje skrivenog” zaista postaje ,,otkrivena” publici za koju je i pisana. LGBT Forum Progres je prva organizacija u Crnoj Gori koja se bavi LGBT pravima prvenstveno aktivistički nastrojena. Osvrnula se na događaj iz 2015. godine i neodržavanje najavljene akademske Parade ponosa u Nikšiću na Filozofskom fakultetu. Konstatovala je da progres svakako postoji, jer će se ova publikacija u januaru promovisati u Nikšiću.
Moderatorka programa je bila bibliotekarska savjetnica Jasmina Bajo.
Najmanje je jedna osoba poginula nakon što je istjecanje metana izazvalo eksploziju u kojoj je urušeno više zgrada na Siciliji, rekle su talijanske hitne službe u nedjelju ujutro.
Iz ruševina je izvučeno tijelo, dvije žene su spašene, a osmero ljudi vodi se kao nestali, rekla je sicilijska civilna zaštita (DRPC Sicilija) u nedjelju nešto prije 5 sati ujutro.
– “Veći broj zgrada” urušio se nakon eksplozije u subotu oko 20.30 u Ravanusi, oko 110 kilometara jugoistočno od Palerma, rekao je DRPC.
Prema novinskoj agenciji ANSI tri zgrade su se srušile a još tri su oštećene.
ANSA je citirala vatrogasce da je curenje plina bilo “vrlo značajno” i da je počelo ispod zemlje.
“Eksploziju je možda izazvala aktivacija dizala”, rekao je agenciji Giuseppe Merendino iz vatrogasne brigade Agrigento.
“Sljedećih dana dalje ćemo istražiti, no sigurno je da je takva eksplozija izniman događaj”, objasnio je.
Prva žena spašena je iz zgrade “vjerojatno pored onih pogođenih nesrećom”.
Pretrpjela je manje ozljede i odvezena je u bolnicu gdje su joj ustanovljeni “prijelomi”, rekla je hitna služba.
Druga žena, koja je rekla da joj je sestra, izvučena je iz ruševina nekoliko sati kasnije, rekao je Salvo Cocina, zapovjednik DRPC Sicilia.
Novinska agencija ANSA citirala je civilnu zaštitu koja je rekla da su među nestalima dvoje djece i trudnica koja bi trebala roditi u srijedu.
Na mjestu nesreće su civilna zaštita, vatrogasci i potražni psi.
U Hrvatsku uskoro stiže novi lijek protiv COVID-a. Zasad su to tri, kako je rekao ministar zdravstva Vili Beroš – jedan lijek primjenjuje se u ranijim fazama bolesti, drugi sprečava umnažanje virusa. Treći se daje samo u bolničkim uvjetima i stiže do kraja mjeseca.
Ministar Beroš rekao je kako pomno prate zbivanja i pokušavaju se izboriti za dobavu velikih količina tih lijekova u Hrvatsku. Naglasio je da je cijepljenje, odnosno prevencija, za razliku od lijekova koji djeluju u terapijskom smislu, uvijek bolja opcija.
Liječnica Davorka Lukas objasnila je kako lijek funkcionira.
– Daju se venskim putem u infuziji i samim tim liječenje zahtijeva hospitalizaciju. To se može provoditi kroz boravak u dnevnoj bolnici, ne moraju biti trajno zadržani. Lijek se mora dati rano, u početku bolesti, idealno bi bilo unutar prva tri dana i tada je učinkovitost najveća, rekla je.
Svaki čovjek se svojim mjestom rođenja veže za svoj rodni kraj, tamo đe prvi put otvori svoje oči kada se rodi. Junak naše priče hroničar i publicista Gojko Kustudić se rodio 1959. godine u podlovćenkom selu Majstori u samom srcu svete planine đe žive Kustudije-Kustudići. Dok je još kao bosonogi petogodišnji dječak čuvao jagnjad na Majstorima, i bezbrižno i razigrano se igrao po porostranim dolovima tada još nije znao da će njegovo rodno selo Majstori, biti njegova vječita inspiracija i težnja da ga sačuva od zaborava. A Majstori, na 1211 mnv su okruženi planinskim vrhovima koji gledaju ka Crnogorskom primorju i čuvaju priče davno prošlih vremena. Planinarskom stazom i jedinim putem koji preko Majstora, Koložunja, Poda i Čavora vodi Gojko Kustudić, je svoja prva slova i četri razreda osnovne škole završio na Mircu. I dok je učio prva slova i svaki danom se istom stazom vraćao sa svojim vršnjacima iz sela Njeguškog podvršja, ponekada kada bi bile jake i oštre zime, kiše, mećave i nevremena znao je da se skloni u kuće Čavora. Tako su nstale neraskidiva prijateljstva sa bratsvom Čavora, i brojne lijepe priče o ljudima i vremnima koja nažalost nestaju danas pot teretom “moderne civilizacije.” Nakon četvrtog razreda Gojko Kustudić, ostala četri razreda završava u Kotoru. Upisuje tada opštu gimnaziju u Kotoru koju sa uspjehom završava. Nakon nje upisuje i završava Filozofski fakultet u Nikšiću. Svoj radni vijek do penzionisanja je proveo u preduzeću ,,Autoboka” u Kotoru. Danas je penzioner koji sa velikim entuzijazmom, ljubavlju i predanošću sakuplja i čuva najljepše priče i uspomene vezane za Majstore, pa samim tim vezane i za Njeguše.
Dok je odrastao uz ognjište svoga đeda Nikole, i oca Neđeljka u dugim zimskim noćima je slušao mnoge drevne i lijepe priče, legende, epske pjesme o svojim precima koji su bili čuvari granice između Stare Crne Gore, i Mletačke Republike, o tome kako se putovalo, trgovalo, živjelo, ratovalo na padinama Majstora, čiji se pogled pruža prema Jadranskom moru. A selo Majstori, pamti mnoga stada ovaca koja su se bijeljela na njegovim dolovima, slamene kuće u kojima je živjelo po desetak članova porodice. Majstori pamte lijepu slogu kada su jedni drugima bili sve u mnogim teškim a posebno onim ratnim vremenima iz perioda II Svjetskog rata. Ginuli su Kustudije-Kustudići, na braniku Crne Gore. Ginulu i stradali za Crnu Goru i njenu svetu slobodu. Zapisuje Gojko Kustudić, sve što je vezano za Majstore, priče, legende, pjesme, istorijske događaje, običaje, toponime, anegdote, priče o kumstvima i pobratimstvima zapisuje i čuva od zaborava sve one Kustudije-Kustudiće, koji su se silom prilika i različitih društveno-političlih okolnosti raselili širom svijeta. Na taj način on čuva neke od najvrijednih stranica istorije vezane za Majstore. Gojko Kustudić, svoje Majstore, doživljava kao neku prelijepu, oazu sakrivenu u planinskim lancima Lovćena, koja neprekidno ispred njega čuva sjećanje na prošlost, njegove pretke, svetinje i sve male i velike stvari koje čine mozaik postojanja Kustudija-Kustudića. Sve što je do sada zapisao ili publiokovao čini inspiraciji i stvaralački motiv, što nam upravo govori o velikoj i neraskidivoj vezi između autora i Majstora na kojima je odrastao.
Crkva Svete trojice Majstori
U beskraju planetarnih vrijednosti, gledano simbolički sa prostora Lovćena, postoje, i oni ljudi i ona mjesta koja nas čine fizički, mentalno a iznad i ispred svega duhovno jačim. Majstori, su najveća inspiracija ovog hroničara, on je njima u svojim zapisima udahnuo dušu, vrativši im makar na tren onaj dio slavne prošlosti i blještavog sjaja. Majstore je povezao kroz prošlost i sadašnjost, ljude i vrijeme, sudbine i vjekove. Na tim svojim često nostalgičnim putevima Kustudić, pravi izuzetno snažne zavičajne refleksije, koje mogu svima a posebno mlađima da posluže kao izvor i uzor. Što je nama svima rodni kraj na tom ljutom kršu ako zauvjek odemo sa njega ako zaboravimo sjene predaka ako se ne osvrnemo iza sebe. Gojkov dom je tamo gdje je Lovćen, Stara Crna Gora. Majstori snivaju svoj san dok je prvi decenbarski snijeg prekrio bjelinom ove prostore. Djetinjstvo u sjeni stare bukve uz prve korake pored lovćenskih zvonćiča koji rastu iz pukotina stijena, miris pokošenog sijena, sumrake i suton uz zvuke pastira koji na svojim frulama sviraju najljepše melodije, jedno guvno na kom se vrhla raž, ovas, pšenica, ublići Kustudića, Ošnja lokva, ublovi u Popovim dolima, vruća pogača i pečeno meso ispod sača. Sve je to ostalo tamo, a sve ga je to vuklo i podstaklo da u svojoj koautorskoj knjizi ,,Zapisi sa Njeguša” zajedno sa (Lazarom Božovićem) makar na tren odškrine vrata prošlosti ne samo Majstora, već i čitavih Njeguša.
Gojko Kustudić, je odavno shvatio da zavičaj predstavlja najznačajnji dio u izgradnji sopstvenog (crnogorskog) identiteta i da je ta konponenta vrlo je značajna i u drugim kategorijama prije svega: antropološkim, sociološkim, demografskim i etnološkim. Majstori su za Kustudića, magična alhemija jača od života natopljenog prošlošću i svetih prostora na kojima se susreću nasleđe i običaji. Meša Selimović ističe: “Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet nasleđa, istorije i cjelokupnog životnog iskustva vezanog za svoj kraj.” Dosadašnji životni put Gojka Kustudića, protkan je je najvećim ljudskim i moralnim vrijednostima i idealima posvećenosti. Prostori Majstora, široki razasuti na četri strane. Kustudije-Kustudići gdje god da su, gordo i ponosno čuvaju svoj jezik, svoju vjeru i crnogorstvo. Čuvaju svoje Njeguše i Lovćen i Majstore u srcu. Svaki se Njeguš “ponekad pretvori” u lovćenski zvončić, u kojem gorštak pokušava pronaći sebe i odgovore na suštinska pitanja. Pitanja istorijskih sudbina i slobodarskih težnji ljudi koji su živjeli i koji žive za odgovore na dosta teške izazove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Ljepota Majstora je izazov za sve dobronamjerne ljude. Toliko ljudi bliski, iskreni, gostoprimni, inteligentni a nikako sunce da spušti zrak topline na ovaj prostor koji će ih vječito obasjati. Jer luče slobode neprekidno sijaju. Opstaju Kustudije-Kustudići opstaju kao lovćenski zvončić u svoj svojoj ljepoti ali i surovosti kamenog mora koje ih okružuje.
Promocija knjige „Zemlja crnogorska“ – foto arhiv Boka News
Sa naselja Trojica, u opštini Kotor njegov pogled je vječito uprt ka Lovćenu i Majstorima. Kaže se da mjesto svog rođenja čovjek ne može birati, i da se moglo naš junak priče bi opet odabrao Majstore i Njeguše. Iako su mnogi Kustudije-Kustudići već decenijama daleko od svog zavičaja. Rodni zavičaj i nostalgija Kustudija-Kustudića prema Majstorima, se prikazuje u najlepšem svijetlu i velikom značaju, sa uspomenama koje su toliko lijepe (a često i gorke) da je u njih teško povjerovati. Zavičajnost nam se javlja u bojama svjetlosti nebeskog i zemaljskog porijekla, ili kao magija toplote i života, gdje se svjetlost rađa, sanja i preliva iz duše u svakodnevnu misao koja luta ka dalekim obalama Mediterana. Duh zavičaja lepršav, očarava, usrećuje. Takve nostalgične slike, uvjek tople, pojedine štite, dok druge proganjaju. Kad bi se patnja i stradanja Kustudija-Kustudića kroz dugu istoriju mogla prodavati, gdje bi mnogima bio kraj pitam se u sebi? Mađarski pjesnik i političar Ferenc Kolcsej (1790-1838) jednom je zapisao: ,,Kome u srcu ne živi domovina, (rodni kraj) taj se svugdje može smatrati prognanikom, u duši mu je praznina koju ne ispunjava nikakva stvar, nikakvo osjećanje.”
Gojkovi rodni Majstori, su počeli prvo stidljivo, a zatim sve glasnije i jasnije da nam pričaju svoje životne priče. Gojkove su priče teške i izuzetno emotivne, jer mnogi nisu nikada željeli da odu sa svog rodnog ognjišta, ali su morali, spašavajući često goli život. Gojko Kustudić, je osjećao veliki dug prema svakoj stazi koju je sam gazio, od Majstora i Lovćena do Boke Kotorske od dječačkih do mladalačkih dana, uz poštovanje prema svakoj kamenici sa koje je bezbroj puta žeđ gasio, prema svakom lovćenskom zvončiću, prema drugovima sa kojima je sam odrastao, prema rodnoj kući i ognjištu, prema ocu i majci, svome đedu i svim precima koji su ostavili dubok i neizbrisiv trag na Majstorima. Zapisah ovu priču o ovom tihom i neumornom neimaru koji je zaslužio i zavrijedio svu pažnju i poštovanje za ono što daje najbolje i najiskrenije od sebe a to je ljubav prema svom rodnom kraju i svojoj jedinoj domovini.
Od oko 30 tak zadužbina u hercegnovskoj opštini većina je u lošem stanju. “Zadužbine koje su u direktnoj nadležnosti lokalne uprave u dobrom su stanju jer se redovno odvajaju sredstva za njihovo održavanje”, navodi sekretarka Sekretarijata za kulturu i obrazovanje, Ana Zambelić Pištalo. Riječ je o tri zadužbine: Tereze Vulić (Gradska biblioteka i čitaonica), Miroslava Štumbergera(Muzej) i Mirka i Olge Komnenović ( Muzej).
Zato svako obnavljanje zadužbinskih objekata kao zgrade na Toploj – zadužbine Duković, raduje, ističu Novljani.
I zadužbina Nikole Musića u hercegnovskom Starom gradu nakon skoro pola vijeka propadanja, trebalo bi da bude privedena namjeni. Na trospratnici od oko 350 kvadrata , koja je u zemljotresu 1979 godine razrušena, a prije šest godina u jednom nevremenu ostala i bez krova, počelo je raščišćavanje nakon čega slijede konzervatorska istraživanja. “O vremenu gradnje, stilskim odlikama objekta i nekim drugim karakteristikama, značemo više nakon završenih konzervatorskih istraživanja”, kazao je arhitekta konzervatorSrđan Marlović.
Podsjećamo da je Nikola Musić – Pođanin, brodovlasnik i pomorski kapetan koji se obogatio trgovinom žitom, rukopisnim testamentom sačinjenim u Kotorskom sudu 1835 godine koji se čuva u hercegnovskom Arhivu, kuću sa butigama na Belavisti ostavio manastiru Savina sa željom da jedan dio prihoda odlazi manastiru, a drugi školovanju svešetnika.
“Musić je raspolagao ogromnom imovinom na više lokaliteta u gradu, najviše na Podima (rodnom selu), na Kamenom,na Žlijebima, u Meljinama, u Gradskoj luci , a u varoši je imao nekoliko butiga i magacina, kao i kuću na Belavisti”, navodi arhivistica Vesna Jauković.
Zaduzbina Musić
U kući na Belavisti dio se koristio za stanovanje, a u prizemlju je Drago Dostinić držao kafanu sve do 50 tih godina prošlog vijeka. Nakon toga u prostorijama je prostorije koje su služile i kao ostava imao Košarkaški klub Primorje. Nakon zemljotresa, prije 42 godine, objekat više nije bio za stanovanje i postao je deponija otpada .
Nedavno je između Mitropolije crnogorsko-primorske, odnosno Manastira Savina i biznismena Predraga Dragojlovića iz Beograda potpisan ugovor o dugoročnom zakupu zadužbine koja bi trebalo da bude pretvorena u hotel. Zakup će trajati 30 godina, kaže advokat Manastir Savina, Zoran Lazarevića i ističe da su ugovorom zaštićeni interesi crkve.
On je kazao da bi nakon konzervatorsko istraživačkih radova trebalo da budu dobijeni urbanističko tehnički uslovi , kako bi se pristupilo izradi glavnog projekta i gradnji hotela. Uvjeren jeda će to biti lijep objekat koji će dopuniti turističku ponudu gradu.
Za obnovu objekta zadužbine ranije su bili zainteresovani srpski biznismen Miroslav Mišković i Konzulat Republike Srbije u Herceg Novom, ali dogovor nije postignut.
Svojevremno su bili definisani urbanističko tehnički uslovi i izrađen projekat za restauraciju ovog vrijednog zdanja,a područno odjeljenje Centra za konzervaciju i arheologiju iz Kotoru definisali su su konzervatorske uslove za ovaj kompleksan posao. Urbanističkim planom predviđeno da zgrada nakon rekonstrukcije bude objekat kulturno vjerskog sadržaja, muzej sa bibliotekom i salom za kulturne događaje.
