NVO Naša akcija postala članica Mreže #YouthHUB! U okviru Programa jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva za pilotiranje inovativnih rješenja za poboljšano zapošljavanje i zapošljivost mladih iz osjetljivih grupa (NEET), potpisali smo ugovor sa NVO Prima za realizaciju projekta “Karijerni info kutak”.
Realizacijom ovog projekta daćemo doprinos promociji, integraciji i zapošljavanju mladih koji se ne nalaze u sistemu redovnog obrazovanja, ne rade, niti pohađaju neku vrstu obuke.
Turistička ponuda budvanske rivijere predstavljena je na jednom od najznačajnijih centralno-evropskih sajmova turizma, 30. Međunarodnom sajmu turizma „Holiday World & Region World“ koji se održao od 18. do 20. marta u Pragu.
Pored Turističke organizacije opštine Budva, koja je bila nosilac sajamskog nastupa, svoju ponudu je predstavila i turistička privreda Budve – hoteli „Ami“ i „Vivid Blue“ kao i hotelska grupa „Montenegro Stars“, zatim lokalne turističke organizacije Kotora, Herceg Novog, Podgorice, Ulcinja, Bara, Tivta, Kolašina, Nacionalna turistička organizacija Crne Gore, turistička privreda Crne Gore i nacionalna avio-kompanija Air Montenegro.
U okviru učešća na ovom sajmu, Nacionalna turistička organizacija Crne Gore je u saradnji sa avio-kompanijom Air Montenegro organizovala B2B radionicu i press konferenciju za turoperatore i medije iz Češke i Slovačke.
Na B2B radionici, predstavnici turističke privrede Crne Gore održali su sastanke sa oko 30 turoperatora sa ovih tržišta koji su iskazali značajno interesovanje da uvrste Crnu Goru u svoje programe putovanja za predstojeću sezonu. Press konferenciji su prisustvovali neki od najznačajnijih čeških i slovačkih medija, a ovom prilikom je predstavljena turistička ponuda Crne Gore i najavljen novi direktni let nacionalne avio-kompanije Air Montenegro na relaciji Tivat-Prag, koji će biti uspostavljen za predstojeću sezonu dva puta nedjeljno počevši od 14. juna.
Promotivni događaj i crnogorski štand na sajmu u Pragu posjetila je otpravnica poslova Ambasade Crne Gore u Beču, Marija Lakić Barfus.
U neformalnim razgovorima sa pojedinim češkim medijima, turoperatorima i potencijalnim gostima, došlo se do više informacija o navikama čeških turista, saznanja da se sve više okreću prirodi, odnosno aktivnom turizmu (pješačenje, biciklizam, planinarenje, izleti i slično), te da je, pored mora i plaža, njihovo interesovanje usmjereno i na nacionalne parkove i njihovu ponudu. Iskazano je i posebno interesovanje za cijene u hotelskom smještaju.
Predstavnici budvanske hotelske grupe „Montenegro Stars“ iskazali su zadovoljstvo učešćem na sajmu, značaj uvođenja direktne avio-linije sa Češkom i posebno zadovoljstvo održanom B2B radionicom koja je pružila priliku predstavljanja ponude putem direktnih sastanaka sa češkim turoperatorima.
Međunarodni sajam turizma „Holiday World & Region World“ ove godine okupio je 700 izlagača iz 42 države i preko 30.000 posjetilaca i profesionalaca iz oblasti turizma.
Imajući u vidu pozitivne utiske turističkih poslenika sa sajma turizma u Pragu, direktnu avio-povezanost, liberalizovane mjere ulaska u Crnu Goru, činjenicu da turisti iz Češke i Slovačke u najvećoj mjeri biraju mediteranske zemlje za putovanja, može se zaključiti da Crna Gora ima veliku šansu da se tokom 2022. godine visoko pozicionira kao destinacija za odmor na ovim tržištima.
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje, rubrike koju Boka News godinama uređuje u saradnji s hercegnovskom Knjižarom So, donosimo preporuke za knjige iz žanrova prave ili lijepe književnosti, popularne književnosti, istorije, kulinarstva, pedijatrije i stripovane mitologije za djecu.
Apropo ničega iskrena je, duhovita i na momente komična autobiografija slavnog režisera, pisca i glumca Vudija Alena. Priču započinje od djetinjstva u Bruklinu i pisanja za različite šou-programe u prvim danima televizije kada je radio sa velikanima komedije, Alen takođe opisuje teške trenutke dok je nastupao kao stand-up komičar prije nego što je stekao slavu i uspjeh jedinstvenim i dinamičnm stilom. Približava nam, naravno, i kako se otisnuo u svijet filmskog stvaralaštva sa komedijama poput Uzmi novac i bježi i dočarava cijelu svoju bogatu šezdesetogodišnju karijeru scenariste i režisera. Izdavač je Laguna.
Neočekivana braća novi je roman Amina Malufa. Alek, sredovječni karikaturista i Eva, romansijerka koja je napisala samo jednu ali kultnu knjigu, jedini su stanovnici sićušnog ostrva na obali Atlantika. Uopšte se ne viđaju, sve do dana kada ih neobjašnjiv prekid svih sredstava komunikacije primora da izađu iz svoje ljubomorno čuvane samoće. Kako se može objasniti potpuni gubitak veza? Izdavač je Laguna.
Žena koja godinu dana nije ustala iz kreveta roman je autorke Sju Tausend. Istog dana kad su njeni nadareni blizanci otišli od kuće na univerzitet, Eva je legla u krevet i ostala tamo. Njen muž Brajan je astronom koji provodi vrijeme posmatrajući širenje kosmosa, održava aferu sa koleginicom Titanijom i besposliči u svojoj šupi. Evina majka ima još manje razumijevanja za nju. Međutim, vijesti o njenom odbijanju da ustane iz kreveta brzo se šire. Vojska obožavalaca piše joj pisma, a kuću joj uskoro opsjedaju sljedbenici. U tom apsurdnom stanju Eva napokon shvata šta je to sloboda. Izdavač je Laguna.
Knjiga Dušana Fundića Austrougarska i nastanak Albanije (1896-1914) originalno je naučno djelo. Njeni zaključci zasnovani su prvenstveno na građi bečkog arhiva. U odnosu na dosadašnja istraživanja napravljen je značajan pomak uz korišćenje odgovarajućeg metodološkog pristupa. Rukopis ove knjige predstavlja vrijedan doprinos, ne samo srpskoj, nego i svjetskoj istoriografiji, humanističkim i društvenim naukama. Posebno će obogatiti naš fond znanja o istoriji Austrougarske, Albanaca i Balkanskog poluostrva, ali će upotpuniti i svjetska istraživanja složenog odnosa između imperija i nacija. Izdavač je Klio.
Srpski posni kuvar manastira Rukumije koji je priredila monahinja Atanasija Rašić prestavlja zbir popularnih Rukumijskih kuvarčića, koji su u proteklih 20 godina ušli u mnoge domove. Kuvar (posebno u doba posta) podučava mlade domaćice kako da svoju porodičnu trpezu u vrijeme posta održe tako da se porodica lako navikne na promjenu u načinu ishrane. Ovo prošireno i dopunjeno izdanje biće dragocjeno svima koji treba da odrede jelovnike za posne. Kuvar obiluje receptima na skoro 400 bogato ilustrovanih stranica. Izdavač je Kolor Pres.
Dočekajte bebu na najbolji način knjiga je u kojoj nagrađivana autorka Emili Oster razotkriva mitove o trudnoći kako bi osnažila žene koje čekaju bebu. Ona postavlja nove standarde po pitanju preporuka o količinama alkohola, kofeina, održavanja trudnoće i indukcije. Osterova takođe objašnjava često površne preporuke koje se tiču prenatalnog testiranja, dobijanja na kilaži, rizične trudnoće poslije 35. godine i mučnine. Imajući na umu da je zdravlje bebe najvažnije, čitateljke će saznati više i brinuti manje. Izdavač je Publik praktikum.
Odisej – Posejdonova kletva autora Dena Džolija i Tomasa Jitsa prava je poslastica za najmlađe čitaoce jer, možda i napoznatiju grčku legendu, predstavlja u stripovskoj formi. Odisej, junak iz vremena antičke Grčke, slavodobitnik u ratu, vraća se kući. Međutim, na tom dugom putovanju suočava se sa brojnim iskušenjima. Po završetku desetogodišnjeg rata protiv Trojanaca on će shvatiti da je povratak kući jednako opasan kao i sam rat. Na tom putu susretaće se sa kiklopima-ljudožderima, izazovnim sirenama i gnijevom boga mora Posejdona. Da li mu je suđeno da ga proguta more ili će njegova oslučnost i hrabrost uspjeti da ga vrati na rodnu Itaku? Izdavač je Pčelica.
Avanturistička trka za djecu Extreme Wolf Race u Tivtu, u organizaciji TO Opštine Tivat i Avanturističkog kluba K4, okupila je veliki broj mališana koji su na brdovitom terenu u Gornjoj Lastvi, prelazili brojne prirodne i vještačke prepreke, u cilju da za što kraće vrijeme pređu označenu stazu.
Ova manifestacija okupila je više od 250 dječaka i djevojčica uzrasta od tri do 16 godina, koji su subotnji dan proveli na brdu Vrmac družeći se i pokušavajući da osvoje neku od medalja.
U zavisnosti od uzrasta, organizovane su trke u 12 kategorija, na stazama punim prepreka, koje su takođe prilagođene uzrastu mališana, a sve uz nadzor organizatora, kao i volontera iz NVO “Naša akcija” i Crvenog krsta.
Medalje sa takmičenja odnijeli su: Filip Kovačević, Aleksa Magud, Marina Vukšić, Blažo Donković, Željko Perović, Lazar Mačić, Petar Lončar, Jovan Vukšić, Stefan Žurić, Nemanja Mijić, Petar Abović, Jakša Jelić, Adrian Joković, Ilija Bubanja, Luka Barjaktarović, Luka Milošević, Damjan Abović, Kosta Jovanović, Boško Jovanović, Matej Barjaktarović, Balša Popović, Rozarija Deković, Nikola Matijević, Milana Mihajlović, Georgij Kolesnik, Luka Veselinović, Đorđe Ševaljević, Nemanja Batuta, Mija Bajo, Karlo Ribica, Anastasija Zarubica, Jovana Simunović, Petar Milović, Nikola Jovanović, Nebojša Mirković.
Predstavnici Crnogorskog društva za borbu protiv raka (CDPR) posjetili su ZU DZ Kotor i uručili direktoru ustanove dr Igoru Kumburoviću edukativni materijal „Grožđe i vino – hrana i lijek”.
Brošura obuhvata osnovna obavještenja i naznake o vinovoj lozi i grožđu, sa objašnjenjem ljekovitog svojstva grožđa i njegovim hemijskim sastavom.
Zahvaljujući bogatstvu hemijskog sastava grožđe ima energetsku, dijetetičku, profilaktičku i ljekovitu vrijednost.
U ljudskoj ishrani grožđe je glavni prirodni izvor resveratrola (polifenola).
Ono predstavlja izvanrednu hranu, a posebno za starije osobe i iscrpljene ljude.
U brošuri su data takođe i osnovna obavještenja o vinu sa njegovim ljekovitim svojstvima. Istovremeno je predstavljen i njegov hemijski sastav, kao i naznačeno koliko grožđe i vino imaju hranljivih vrijednosti. Litar vina sadrži 700 kalorija koliko ima i 900 ml mlijeka, 380 grama hljeba, 385 grama mesa ili 5 jaja.
Ljekari preporučuju da pacijenti poslije preležanih bolesti ili komlikovanih hirurških intervencija svaki dan uz obrok popiju čašu vina.
Tako svi koji konzumiraju vino umjereno, ali i redovno treba da znaju da je ono lijek, pa je u brošuri mjesto našla i stara poslovica Sv. Augustina: „Vino bez mjere, otrov je!”.
Zbog svega navedenog i štampana je ova brošura kako bi istovremeno poslužila pacijentima koji već imaju nekih problema, ali i da bi djelovala preventivno na sve u borbi protiv raznih bolesti među kojima naročito spadaju bolesti srca i krvnih sudova, kao i kancer, poručuju iz CDPR-a.
Donosimo gastro predlog, bakalar u škartocu s povrćem i ruzmarinom, ali možete koristiti bilo koju ribu, primjerice oslić, brancin škrpinu, škombra… Za dodatnu punoću okusa ubacite koju školjku, kozicu ili rep lignje ako imate.
SASTOJCI:
1 file freškog bakalara (očišćeni i isfiletiran)
malo: krompira, mrkve, poriluka, peršuna, celera, mladoga luka, cherry rajčice, ruzmarina
prstohvat soli, papar, malo maslinova ulja i bijelog vina
PRIPREMA:
Neku malo dublju zdjelicu obložite papirom za pečenje, zatim u nju stavite malo krompira, zatim povrće i na vrh ribu. Sve začinite, prelijte s malo maslinova ulja i bijelog vina.
Napravite malu omču i sve dobro zatvorite kako sokovi nebi izlazili van! Pecite oko pola sata na 180°C.
Obzirom da riba pliva tri puta, spremite i bocu dobrog vina…
Auto udario u skupinu na belgijskom karnevalu, šestero mrtvih
Automobil je velikom brzinom udario u skupinu izvođača na belgijskom karnevalu te usmrtio šestero i teško ozlijedio desetero ljudi, koji su pripremali paradu rano jutros, objavile su vlasti i rekle da incident ne izgleda kao napad militanata.
– U ovoj fazi nema elemenata koji bi upućivali na to da je napad imao teroristički motiv, rekao je na konferenciji za medije tužitelj Damien Verheyen.
Policija je opovrgnula medijska izvješća u kojima stoji da je automobil bio uključen u policijsku potjeru. Incident se dogodio u južnom belgijskom selu Strepy-Bracquegnies oko pet sati ujutro.
Jacques Gobert, gradonačelnik susjednog grada La Louvierea, rekao je da se skupilo između 150 i 200 ljudi kako bi se pripremili za godišnju paradu, koja uključuje kostime i bubnjeve, kada se pojavilo vozilo.
– Jureći automobil se zaletio u gomilu. Zatim je vozač nastavio svojim putem, rekao je Gobert.
Dvoje ljudi koji su se nalazili u automobilu privedeni su. Policija je rekla da je riječ o mještanima u 30-im godinama koji nisu otprije poznati policiji.
Belgija proteklih sedam godina nastoji pronaći i ukloniti ljude za koje se sumnja da su povezani s militantnim aktivnostima.
Ćelija Islamske države u Bruxellesu bila je uključena u napade u Parizu 2015. godine kad je poginulo 130 ljudi i u Bruxellesu 2016. kada je umrlo 32.
Zabijanje vozila u gomile ljudi postalo je često oružje kojim se koriste militanti u Europi i rasisti u Sjedinjenim Američkim Državama jer je riječ o jeftinim napadima koje je lako organizirati, a vlasti ih teško mogu spriječiti, kažu stručnjaci.
Audio izložba “Jasenovac – logor smrti, zemlja živih , u organizaciji Gradskog muzeja i galerije , u produkciji digitalne agencije NextGame iz Beograda, uz podršku Udruženja članova Matice srpske u Crnoj Gori , biće otvorena u ponedjeljak. , 21. marta u 18 sati u galeriji “Josip Bepo Benković” . Autori su Darko Nikolić i Bogdan Španjević , a izložba je nastala u saradnji sa stručnjacima Muzeja žrtava genocida iz Beograda, koji je i partner na projektu.
Koproducent izložbe je Galerija Štab iz Beograda. Projekat iz kojeg je nastala ova izložba finansiralo je Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.
Izložba predstavlja inovativan pristup temi ovog ozloglašenog kampa, koji se manifestuje na dva načina – upotrebom nove mobilne/digitalne tehnologije kao i konceptom, tj. sa stanovišta ove izuzetno važne teme. Tehnološka inovacija podrazumijeva da posjetitelji prolaze kroz izložbu koristeći vlastiti mobilni telefon, slušalice i posebnu mobilnu aplikaciju, budući da je izložba zapravo multimedijalni sadržaj koji sadrži osam audio priča o ljudima ubijenim u sistemu logora Jasenovac.
Konceptualna inovacija sadržana je u činjenici da se temi Jasenovca pristupa iz perspektive kršćanskog uskrsnuća, u kojem je stradanje jasenovačkih mučenika zapravo izvor milosti koji oplemenjuje živote, a ne izvor mržnje i netrpeljivosti.
Ulazeći i prolazeći kroz priče o jasenovačkim mučenicima, posjetitelji otkrivaju nove dimenzije ljubavi, požrtvovnosti, hrabrosti, suosjećanja i zajedništva – koje Jasenovac predstavlja onakvim kakav on zaista jest: uporište na putu spasenja. Zato, suprotno koncepcijama koje je ova tema do sada obrađena, ova izložba zvukom a ne slikom rezultira suosjećanjem i ljubavlju, a ne strahom i mržnjom.
Izložba je posvećena sjećanju na žrtve logora, kao i razvoju kulture sjećanja općenito. Sve priče su inspirisane istorijskim događajima i stvarnim pričama, ali predstavljaju njihovu umetničku interpretaciju, tako da posetioci ulaze i učestvuju u iskustvu koje zapravo izgleda kao neka vrsta interaktivnog filma u stvarnosti ili pozorišne predstave.
Projekt nastoji doprinijeti stvaranju ambijenta u kojem se o logoru Jasenovac priča bez predrasuda i politizacije, kroz sistematske i stručno iznesene činjenice kao i umjetničke interpretacije događaja, ali i stvara atmosferu u kojoj rane zacjeljuju, a ne produbljuju. .
I pored toga što se o logoru Jasenovac mnogo pričalo i pisalo, u društvima koja su duboko povrijeđena jasenovačkom tragedijom zapravo se vrlo malo zna. Najčešća površna i rascjepkana saznanja o ovom logoru stvarala su i još uvijek stvaraju brojne predrasude i predrasude. To rezultira dugim boravkom u atmosferi neliječene traume.
Stoga je cilj projekta – potaknuti formiranje vrijednosnog sistema zasnovanog na kulturi sjećanja, praštanja, pomirenja ali poštovanja života i dostojanstva svake ljudske osobe, stavljajući ovaj veliki narativ u univerzalni kontekst kulture i identiteta. svih naroda koji su stradali u Jasenovcu.
Zato je ovaj projekat osmišljen da slavi život, a ne da produbljuje pogled u mržnju i mrak ljudskog postojanja.
Vjerujemo da nas žrtve Jasenovca mogu naučiti upravo tome, poručuju organizatori.
Izložbu će svečano otvoriti predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić , direktorica JU Muzej grada “Mirko Komnenović” i galerije “Josip Bepo Benković” Slavica Božović , članica Udruženja članova Matice srpske. Crne Gore prof. dr Dušan Krcunović i autor Bogdan Španjević .
Ponesite mobilni telefon – jer je potrebno slušati priče i audio vodiče putem posebne web aplikacije. Na izložbi je omogućen besplatan pristup internetu.
Iz epidemioloških razloga, organizatori preporučuju da ponesete svoje slušalice. Međutim, ako ih ne ponesete, možete koristiti dezinficirane slušalice, sigurne za korištenje, koje će vam dati osoblje na izložbi. Iz istih razloga na izložbi je obavezno nošenje maske i distanca.
„Radosni smo što i ovom prilikom možemo naglasiti, da je lijep broj naših školovanih Bokelja stekao visoke naučne i činovničke položaje, i to samo zahvaljujući svome trudu, volji i marljivosti!“
Što u daljoj prošlosti, što u skorije vrijeme o pomorcima sa područja današnje tivatske opštine ispisane su divne, antologijske priče; nisu, a i ne treba da budu zaboravljeni vrhunski meštri „Arsenala“; popisani su i sportisti grada i u vremenu kada boljih u Crnoj Gori nije bilo i kada su bili iza drugih; slikari su dobili svoju monografiju, ali ljudi od nauke i pera s kraja 19. i u prvoj polovini 20. vijeka nekako su skrajnuti. Kao da nisu sticali diplome u Beču, Gracu, Frankfurtu, Cirihu, Zagrebu, Beogradu, kao da im savremenici nisu ukazivali ogromno poštovanje, kao da se nisu bavili poezijom i prozom, prevodilačkim radom, kao da … Zato ovi redovi.
Čisto da se zna koga smo to imali, a sve sa nadom da će čitaoci portala „Boka News“ produžiti spisak koji slijedi.
Dr Lazar Tomanović (1845-1932.g.)
Dr Lazar Tomanović- Tivćanin! A, u Tivat kročio nije! Bar ne do svoje četrdesete godine. Jeste paradoksalno, ali je tako voljom državne administracije i međa koje je iscrtala. Rodne mu Lepetane, decenijama poslije njegove smrti, u Tivat „upisali“, pa se i on u Tivćane ubraja. Drugačije ne može.
Lazar Tomanović
U pismu pobratimu, akademskom slikaru Aksentiju Marodiću, pisao je da do Tivta stizao nije. „Mi smo ti Bokezi čudnovati ljudi: obiđemo bijeli svet, pa kad se doma vratimo već iz kod kuće nikud po Boki, već ako ne u svojte. Kolicinu sam slušao, da nijesu još viđeli koje mjesto i to znamenitije u Boki, a svu Boku možeš preći u nekoliko ura. Ja sam istina obišao gotovo svu Boku fala komisijama suckijem kad sam sucku praksu u Kotoru činio, ali nijesam još dopirao do Paštrovića, otadžbine Sv. Stefana Štiljanovića, đe su tri manastira pravoslavna; ni u Tivat, đe su najrodnije zemlje i najobrađenije u svoj Boki, i ako nas od Tivta ne dijeli nego Lastva (mjesto Tivta upotrebljuje se u narodu i Crniplat);…“, piše dr Tomanović, koji je prava studirao u Pešti i Gracu, gdje je 1873. godine i stekao zvanje doktora nauka.
Dr Tomanović se bavio advokaturom, bio je sudija i predsjednik Velikog suda na Cetinju, potom ministar, pa predsjednik Vlade Knjaževine, pa potom i Kraljevine Crne Gore.
Kada je nadgradonačelnik grada Majnca, dr Gener, uputio poziv „na obrazovane ljude svega svijeta, na sve koji uživaju blagoslove Gutenbergova pronalaska“, da prisustvuju proslavi 500 godišnjice Gutenbergove, poziv je stigao i na Cetinje. „Obodski Osmoglasnik“, kako su pisale njemačke novine, bio je biser tipografske izložbe, a predavanje dr Tomanovića propraćeno je čestitkama i burnim aplauzom, da bi prof. dr. Falk, arhivar vladičanski, predložio da njegovo predavanje bude štampano u centralnom organu majncke biblioteke i muzeja, što je jednoglasno prihvaćeno.
„U početku ove naučne skupštine pročitao je dr. Tomanović iz Crne Gore poduže naučno predavanje o već spomenutoj prvoj slovensko-ćirilskoj knjizi iz godine 1493. Predavač je srčani poštovalac Crne Gore. Dr. Tomanović je spomenuo 400-godišnji jubilej štamparski, koji je 1893 proslavljen na Cetinju sa učešćem svega obrazovanog svijeta, i izvršio je nalog vladajućeg Knjaza Crne Gore, koji ga je poslao, da izrazi blagodarnost Crne Gore velikome pronalazaču u njegovom rodnom gradu. Živo odobravanje govornika je pozdravilo, kad je dovršio. Dr Felke zahvalio je na vrlo poučnom predavanju i zamolio je dra Tomanovića, da izruči crnogorskom Knjazu osobito toplu zahvalnost, što je poslao na Gutenbegovu proslavu u Majncu rijetko djelo prve ćirilsko-slovenske štamparije“, dio je zapisa u „Kelniše Cajtungu“.
U Majncu je dr Tomanović predstavljao Crnu Goru, a prilikom prenosa kostiju pjesnika Branka Radičevića iz Beča na Stražilovo, bio je zastupnik Boke Kotorske.
Uz sve ovo, dr Tomanović je pisao poeziju, prozu i eseje, prevodio je književna djela sa italijanskog, bavio se novinarskim radom, a objevljivao je i djela o istorijskim dešavanjima u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori. Njegova supruga, Petroslava Tomanović, sa italijanskog je prevela pisma Elvire Zinjani, objavljena u knjižici „Ovako ćeš tvoju ćerku vaspitati“, a njihov sin, Milutin Tomanović, više je godina bio ađutant kralja Nikole, da bi poslije 1918. godine bio na položaju ađutanta komande Boke Kotorske.
Antun Rossi (1860-1930.g.)
„Ravinom se jeka čuje
Jeki prodol odjekuje,
Zatiječe pušku puška,
Tutanj tutnji bez oduška.
Razliježe se sve i ori
Ko da gromom grom se bori.
Pitao bi: „Što je, brate? …
Il se rate?..“
Al kićene vidiš svate.“
Ko želi da sazna šta se, kako predanje kazuje, početkom 18. vijeka zbilo kod crkve sv. Šimuna, „usred Tivta nad Đurđevim brdom“, moraće do kraja da pročita pjesmu „Krvavi vijenac“ Antuna Rossija. Prije 130 godina, žrtve zadane riječi, kako je sam Rossi zapisao, opjevao je po metru svatovskih pjesama, što se u Tivtu i okolici običavalo.
O Antunu Rossiju najviše se može saznati iz nekrologa objavljenog u „Jadranskoj vili“ 1930. godine.
„Pokojni Antun Rossi rodio se 8. svibnja god. 1860. u Tivtu u Boki Kotorskoj. Otac mu se zvaše Andrija, a majka Marija rođena Tripović. Za rana je ostao bez roditelja. U mjestu tada nije bilo osnovne škole, pa je mali Antun sam učio čitati i pisati takovom voljom i darovitošću, da je tim svratio na sebe pozornost mjesnog župnika Don Nikole Zotti-a. Ovaj ga je nešto pripravio i o svom ga trošku poslao u učiteljsku školu u Arbanase kod Zadra. U tu je školu stigao kad mu je već bilo 19 godina.
Sve je ispite svršavao s odličnim uspjehom i god. 1883. dobio mjesto učitelja u Perastu, gdje je ostao punih 11 godina. God. 1894. je na vlastitu molbu bio premješten u Škaljare, da može lakše djecu slati u srednje škole u Kotor.
On je još kao preparandist aktivno sudjelovao u borbama narodnog pokreta i pomagao oteti općinu Kotorsku iz talijanskih ruku. Kao učitelj neprestano je budio i podržavao narodnu svijest u Boci, pomogao osnovati u Škaljarima društvo ‘Hrvatski Sastanak’, koje još i danas postoji, radio je na prikupljanju starina i osnivanju muzeja u Kotoru.
Pored svih dužnosti i patriotskog rada, da bi mogao uzdržavati mnogobrojnu obitelj, veći je dio slobodnog vremena radio kod Nadzorništva pučkih škola u Kotoru. Ali je time i oštetio svoje zdravlje, pa je god. 1911 obolio i morao zatražiti mirovinu.
Skromna mirovina nije dostajala uzdržavanju obitelji, pa je bio prisiljen, da se obazre za kakvom zaradom. U to je vrijeme na općini Kotorskoj bilo ispražnjeno mjesto tajnika. Zatražio je to mjesto i na njemu ostao do smrti, radin i savjestan do kraja. Uz ovo moramo usput istaknuti, da je pokojnik bio i ovlašteni građevni vještak, te se zapažaju mnogi ukusni radovi, koji su izvedeni po njegovom planu i nacrtu, kao školske zgrade u Škaljarima i Mulu, unutrašnje dekoracije crkve u Škaljarima i u istoj prekrasni oltar Sniježne Gospe. Od god. 1896. do 1927. bio je tajnik i blagajnik ustavne ‘Javne Dobrotvornosti’, gdje je obrisao mnogu sirotinjsku suzu.
God. 1905. izabran je općinskim vijećnikom i bio jakim pobornikom sloge i ljubavi između Srba i Hrvata, a god. 1919. je dolazak srpske vojske u Kotor dočekao kao upravitelj općine i tu dužnost nosio oko godinu dana. Toliko je povjerenje uživao u narodu.
Uza svu težinu svog raznovrsnog rada pok. Rossi je nalazio vremena, da se bavi i lijepom knjigom, te je sarađivao u raznim listovima i časopisima. Bio je stalni saradnik bivše ‘Starohrvatske prosvjete’ u Zagrebu. Mnogo je pisao o reformi kalendara. Njegovi su radovi iz tog predmeta otiskani u više primjeraka beogradskog ‘Trgovinskog Glasnika’ u svibnju god. 1923. Za ‘Jadransku Vilu’ je napisao lijepu novelicu iz narodnog života pod naslovom: ‘Udala se moma, da nije doma’, što smo je donijeli u broju 5. god. 1928. Volio je da – u pjesmi i u prozi – opisuje povjesne događaje svoga kraja. Spomenut ćemo neke naslove iz toga njegova rada: ‘Praviša’ („Narodni List“ br. 34. god 1887.), ‘Pomorčice’, ‘Život bl. Ozane Kotorske rodom Crnogorke’ (nalazi se kao posebna knjiga u tisku), te ‘Krvavi vijenac’, epska pjesma, za koju je na samrtnoj postelji naredio, da ju se pošalje „Jadranskoj Vili“ i mi ćemo je u narednom broju donijeti.
Ovom svojom željom čestiti je pokojnik najljepše pokazao ljubav, koju je gojio prema našem listu, pa mi časteći ovim recima njegovu uspomenu kličemo iz duše: Antunu Rossi-u slava!“
Pop Marko Kostić
Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1906. godine Đozue Karduči (Giosuè Carducci). Podatak se ovaj iznosi zbog jednog momčeta iz Krtola, koje nepune dvije decenije ranije, za vrijeme učenja Bogoslovije u Zadru, već ima uvid u djelo italijanskog pjesnika i proznog pisca.
Marko Kostic
„Kardući je najveći suvremni pjesnik i kritičar svoga naroda, a doista, malo mu je ravnih i u cijeloj Jevropi“, ocjena je Marka Kostića, iznesena u članku „Crte iz najnovije italijanske književnosti“, objavljenom u novosadskom „Javoru“ 1888. godine.
Preveo je Kostić „Razgovor Mode sa Smrću“, djelo Đakoma Leopardija, jednog od od najznačajnijih evropskih pjesnika 19. vijeka, objavio je i svoju priču, crtu iz bokeškog života, „More ga radovalo!“, a „Javor“ je donosio i njegove književne bilješke.
„U početku oktobra p. g. navršila se godina, da je u Poli (Istrija) pokrenut nedeljni list, koji izilazi na italijanskome jeziku pod imenom: ‘Il Diritto Croato’ (‘Hrvatsko pravo’). Zadaća je tome listu, da brani hrvatska prava u Istriji, te da zastupa slovenske interese u opšte. List je, do duše, politički, ali ipak dosta prostora ustupa književnosti, tako da pod stalnom rubrikom Mondo Slavo (slovenski svet) iznosi u svakome broju po više stupaca, u kojima se beleže sve važnije pojave u slavenskim književnostima, naukama i veštinama. Uz to ‘Il Drito Croato’ u podlisku svakoga broja, pod rubrikom Musa Slava, donosi i po nekoliko lepih prevoda srpskih, hrvatskih i u opšte slovenskih pesama najglasovitijih pesnika. Od prevodilaca tih pesama na italijanski jezik istaćemo osobito dva mlada književnika i novinara, Ivana Kušara i M. Šabića, koji je i saurednik spomenutog lista, za tim dve nežne gospođice, od kojih jedna potpisuje svoje lepe prevode pseudonimom ‘Milka’ a druga pseudonimom ‘Ljubica Neznanović’. Ovaj list zbog osobite pažnje, koju svrće na slovenske kulturne prilike, zaslužuje svake pohvale.“
„Javor“, br. 1, str. 14- 15, 07.01.1890.g.
Iste je godine, u julu mjesecu, uredništvo novosadskog časopisa obavijestilo svoje čitaoce da je Marko Kostić, njihov dragi saradnik iz Boke Kotorske, svršio u Zadru bogoslovske nauke. „Sada posle svršenih nauka i školske stege imamo izgleda, da će g. Marko više vremena posvetiti moći književnome radu, te da će tako i ‘Javoru’ moći koju svoju radnjicu i od sada češće nameniti“, poželjeli su u „Javoru“, ali im se želja nije ispunila.
Nadučitelj Krsto Marković (1861-1926.g.)
Kritika u „Novom dobu“ o „Njegoševoj trilogiji“, djelu Krsta Markovića, počinje citiranjem Antona Gustava Matoša, koji je rekao da se pjesnici mogu podijeliti na one koji nemaju ideja, one koji misle da ih imaju; na one za koje se misli da ih imaju i one koji ih imaju.
Nadučitelj iz Tivta, Krsto Marković, tvrdi kritičar potpisan inicijalima A.M., spada u posljednju kategoriju.
„To najbolje svjedoči njegova krasna ‘Njegoševa Trilogija’, koju je u vlastitoj nakladi nazad malo dana objelodanio tiskom ‘Bokeške štamparije’ u Kotoru. Radnja je uspjela, te je ushitom primljena i priznanjem u Boki i u Crnoj Gori.
‘Njegoševa Trilogija’ je dramsko djelo, sazdano na temelju narodnog jedinstva, u kojemu, skoro iz svake stranice, proviruje čisti pojam pravog Jugoslavenstva.
Po svemu se vidi, da je autor htio da predoči široj publici Jugoslavenstvo slavnog Vladike Rada, neumrlog pjesnika ‘Gorskog Vijenca’, koji je kao Srbin još onda, uz neumrlog Hrvata, biskupa Strossmayera i srpskog kneza Miloša, zamišljao veliko i moćno južno Slavenstvo. …
‘Njegoševom Trilogijom’ Marković je sagradio lijep spomenik. On je ozbiljna pojava u našoj književnosti. Imade i pjesničkoga poleta i narodnoga ukusa i dobro poznavanje narodne pjesme i našega jezika. Posjeduje kićeno bogatstvo riječi i pokazuje mnoge lijepe pjesničke sposobnosti, otkriva svoju patriotsku dušu, te doista zauzimlje jedno vidno mjesto na našem Parnasu.
Donašajući ovaj kratki prikaz po opsegu malo (66 stranica u osmini), ali po cilju velikog djela, iskreno želimo da vrijedni i značajni, rodoljubni autor ne sustane, te da i drugim Bokeljima bude pobudom na književne pothvate.
Knjiga zapada 10 dinara. Treba da ju kupi svaki prijatelj naše lijepe knjige, jer je jedina utjeha, koju može imati naš pisac: da ga čitaju, da ga kupuju.
Mi najtoplije preporučamo našem općinstvu ‘Njegoševu Trilogiju’ Krsta Markovića.“
Kotor, jula A. M.
„Novo doba“, br. 148, str. 2- 3, 30.06.1923.g.
Krsto Marković je rođen u Gornjoj Lastvi, dugi niz godina je bio učitelj na Rabu, odakle je bio premješten u Tivat, gdje je do penzionisanja radio 12 godina.
Don Ivo Stjepčević (1876-1957.g.)
Rođen u Gornjoj Lastvi, u Zadru je diplomirao teologiju, a nakon zaređenja 1899. godine vraća se u Boku i u Kotorskoj biskupiji obavlja razne dužnosti. Uz to, bavi se istorijom Boke Kotorske i crkve. Kako je to činio najbolje ilustruju dvije novinske bilješke:
„Prevlaka“
Historijska rasprava, napisao Ivo Stjepčević (preštampano iz „Bogoslovske smotre“ br. 3. od. 1930). U Zagrebu, 1930. Tisak Nadbiskupske tiskare, str. 73.
Prečasni kanonik Ivo Stjepčević, dekan Stolnog kaptola u Kotoru, od više godina bavi se u kotorskom sudskom arhivu (stari kotorski notarilni arhiv) istraživanjem naše uže domaće povijesti i sakupljanjem starih historijkih podataka. Plod tog njegovog rada jest i ova lijepa monografija o našoj „Prevlaci“.
Pitanje „Prevlake“ veoma je važno po našu bokeljsku prošlost. S ovim pitanjem bavili su se mnogi naši pisci i historičari; svaki sa svoga gledišta, ali svoje tvrdnje nisu potkrepili sa potrebitim dokazima. Vodile su se i mnoge polemike o ovom pitanju, ali je ono ostalo i dalje neriješeno. S ovom raspravom unešeno je mnogo svijetla u ovo pitanje. Ova uspjela monografija „Prevlaka“, preč. Iva Stjepčcvića pretstavlja najpotpunije i najobradjenije djelo o ovom pitanju, objelodanjeno do danas na našem jeziku. Radnja je podijeljena na šest dijelov i to: 1. Postanak manastira i crkve sv. Mihovila; 2. Zetski episkopi; 3. Političke prilike od polovice 14. do polovice 15. vijeka; 4. Porušenje crkve i manastira; 5. Druško; 6. Dodatak.
Radnja je pisana lijepim stilom. Čita se vrlo lako i ostavlja prijatan utisak. Imade dosta podataka dosad nepoznatih, iz sudskog arhiva kod okružnog suda u Kotoru i iz Arhiva biskupske kurije u Kotoru. Svako tvrdjenje učenog pisca je potkrijepljeno nepobitnim dokazom. Ova je radnja doista od neosporne vrijednosti, vrlo je aktuelna i zuslužuje, da ju nabavi i pročita kogod se interesuje ovim pitanjem. Cijena joj je 10 Din. Najtoplije ju preporučamo.
U Kotoru, 10. septembra 1930. A. M.
„Novo doba“, br. 217, str. 4, 18.09.1930.g.
Don Ivo Stjepčević
„Lastva“
historijski pregled; napisao Ivo Stjepčević. Preštampano iz „Glasa Boke“. Bokeška štamparija, Kotor 1934.
Ovih dana izašla je iz štampe ova vrlo lijepa monografija, veoma vrijedna i uspjela sa svog zanimivog sadržaja. Marljivi istraživač naše domaće povijesti i učeni pisac, prečasni gosp. don Ivo Stjepčević sabrao je pohvalno u njoj, jasnim i lakim stilom, sve povjesničke podatke o svom rodnom ubavom mjestu Lastvi i okolnih mjesta, na temelju najsigurnijih bilježaka iz starog sudskog Arhiva kod Okružnog suda u Kotoru i iz Arhiva biskupske Kurije u Kotoru. Velika je zasluga našeg vrijednog, uvaženog pisca, što nam je iznio na vidjelo mnoge važne podatke po našu užu bokeljsku historiju i tako ih sačuvao od zaboravi.
Doista je na diku zaslužnom piscu ova zanimiva monografija, kojom je dao najbolji primjer kako treba raditi u osvjetljivanju prošlosti naših pojedinih mjesta, da se otmu zaboravi mnoge i mnoge važne stvari, koje će bez sumnje vrlo dobro doći budućem povjesničaru naše lijepe Boke, koja ima svoju sjajnu prošlost, a koju treba temeljito obraditi.
Milošević
„Glas Boke“, br. 166, str. 4, 07.03.1936.g.
Don Ivo Stjepčević je objavio još nekoliko radova, među kojima su „Vođa po Kotoru“, „Kotorsko propelo“, „Katedrala Sv. Tripuna u Kotoru“ i „Kotor i Grbalj“, sa Ristom Kovijanićem objavljuje „Kulturni život staroga Kotora“ i „Hajduci u Boki Kotorskoj do Morejskog rata 1654-1684“, a zajedno, u Godišnjaku Pomorskog muzeja u Kotoru, pišu i o pomorstu Boke od 1326. do 1459. godine i o Jeronimu Bizantiju, junaku od Lepanta.
(Izdavačka kuća „Gospa od Škrpjela“ iz Perasta objavila je 2003. godine knjigu „Arhivska istraživanja Boke Кotorske“ u kojoj je sabrana većina radova don Iva Stjepčevića.)
Dr Ivan Vuksanović (1887-1947.g.)
Na žalost, o dr Vuksanoviću tek nekoliko podataka.
U „Općem šematizmu katoličke crkve u Jugoslaviji“ za 1939. godinu navodi se profesorski zbor Visoke teološke škole u Splitu, a među njima je i dr Ivan Vuksanović. Zapisano je: svećenik Kotorske biskupije, profesor crkvene povijesti i kanonskog prava, crkveni sudac, rođen 5-XII-1887, Tivat, kotar (srez) Kotor, zaređen za svećenika 2-X-1910.
Dr Vuksanović uređuje 1934. i 1935. Godine „List biskupije splitsko-makarske ujedno službeno glasilo hvarske biskupije“.
Po nekim novinskim vijestima, u četvrtoj deceniji prošlog vijeka Bokelji nastanjeni u Splitu proslavljali su Svetog Tripuna, a svečane mise je služio Don Ivo prof. Vuksanović.
Prije Splita, dr Vuksanović je do 1924. godine bio profesor u realnoj gimnaziji u Šibeniku.
