Opština Tivat u subotu je sprovela akciju pošumljavanja na lokalitetu u blizini nekadašnjeg odlagališta otpada na Grabovcu, u Krtolima na poluostrvu Luštica.
Akcija je raalizovana u saradnji sa Komunalnim preduzećem Tivat koje je objezbijedilo mehanizaciju, Omladinskim timom, Službom zaštite Opštine Tivat, dobrovoljnim vatrogasnim društvima “Krtoli”, “Tivat” i “Boka” i građanima-volonterima.
U sklopu akcije posađeno je 200 sadnica divljeg šipka (Punica granatum L.) i 100 sadnica košćele (Celtis australis L.), autohtonih vrsta koje su otporne na uslove sredine mikrolokacije i koje su već prisutne u sklopu vegetacije koja je zastupljena na širem području.
Sa akcije pošumljavanja
“Sadnice su sa busenom, starosti nekoliko godina. Vrijeme sadnje je usklađeno sa periodom kalendarske godine u kojem je, zbog listopadnog karaktera ovih biljnih vrsta, perioda fiziološkog mirovanja biljaka, kao i učestalijih padavina, najveća šansa da se sadnice uspješno prime i nastave da rastu. Pošumljavanjem ovog prostora teren će biti sačuvan od negativnog uticaja erozije.”- saopšteno je tim povodom juče iz lokalne uprave Tivta.
U posljednja 24 sata od posljedica koronavirusa preminulo je sedam osoba, po dvije iz Nikšića, Berana, a po jedna iz Cetinja, Podgorice i Bijelog Polja, od kojih je najmlađa imala 64, a najstarija 94 godina. Otvriveno je 357 novih slučajeva, a prijavljen je oporavak kod 729 pacijenata. Trenutno aktivnih slučajeva COVID-19 u Crnoj Gori je 5065.
“Laboratorije Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG), druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije novog koronavirusa su tokom jučerašnjeg dana (subota, 13.11.2021. godine) završile analizu i IJZCG dostavile rezultate za 2 445 uzoraka na novi koronavirus. Ukupno je dijagnostikovano 357 novopozitivnih slučajeva infekcije SARS-CoV-2”, saopšteno je iz IJZ.
Distribucija novopozitivnih slučajeva infekcije SARS-CoV-2 po opštinama:
Opština
Novopozitivni slučajevi među građanima Crne Gore
Podgorica
132
Nikšić
79
Bar
28
Cetinje
18
Kotor
18
Tivat
18
Budva
16
Herceg Novi
13
Bijelo Polje
9
Berane
7
Danilovgrad
4
Kolašin
3
Pljevlja
3
Ulcinj
3
Mojkovac
1
Petnjica
1
Plav
1
Plužine
1
Tuzi
1
Žabljak
1
UKUPNO
357
Udio novopozitivnih slučajeva u ukupnom broju testiranih za 13.11.2021. godine je iznosio 14,60 odsto.
Ukupan broj preminulih povezanih sa COVID-19 infekcijom u Crnoj Gori od početka pandemije je 2207.
Od početka epidemijskih dešavanja (mart 2020. godine) ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori je 152087.
Danas smo ispratili dugogodišnjeg prijatelja i saradnika Đuricu Nikolića (1947 – 2021) na posljednji počinak, u Donjoj Lastvi.
Đurica je bio foto i kino amater, dokumentarista jednog vremena. Kamerom i objektivom fotoaparata zabilježio je brojne događaje u Boki Kotorskoj, ali i u Amsterdamu u kome je proveo radni vijek.
Kao veliki zaljubljenik u rodnu Gornju Lastvu i Boku Kotorsku, dokumentovao je ljude, krajolik, kamen, more, đardine, mlin, masline. Sve ono što je objektivom foto aparata i kamere zabilježio, bilo je još od najmlađih dana, kada je postao jedan od prvih članova, kasnije i predsjednik Foto kino i video kluba „Mladost“ koji ove godine slave šezdest godina postojanja.
Njegove izložbe fotografija u ljeto 2015. i 2016. u Domu kulture u Gornjoj Lastvi „Lentrati moje zbiljnosti“ i “Amsterdam u Gornjoj Lastvi“, izazvale su posebnu pažnju njegovih prijatelja i turista.
Na otvaranju izložbe “Lentrati moje zbiljnosti” pojavio se u nošnji Bokeljske mornarice.
„Ja sam se danas obukao u bokešku nošnju, zato što je tu moja loza, tu mi je i đede Đuro i prađede i svi. Svi su bili oficiri i barjaktari Bokeške mornarice. Ove fotografije koje su pred vama, nastale su prije četrdeset i više godina. Izložba predstavlja moj početak bavljenja fotografijom i onoga što sam zabilježio dok sam živio u Gornjoj Lastvi… “ – kazao je tada Đurica Nikolić.
Žednog Boke, prijatelja i druženja, sa aparatom oko vrata, mogli smo ga sresti, od ranih jutarnjih sati, u Tivtu, Kotoru, Herceg Novom, Perastu, Luštici, Stolivu, Rosama, na pijaci, peškariji, fešti, konobi kako bi „lentratima“ bilježio život…
„Jer, prijatelju, lentrat ti je samo trenutak, a tu ljepotu treba zabilježiti i živjeti…“ znao je kazati na kraju dana.
Kada me uhvati nostalgija i krenem da prebiram po uspomenama iz mladosti, neizostavno se, sa posebnom toplinom, sjetim korza, šetališta naše mladosti, neke vrste našeg fejsbuka uživo od prije pedeset i koju godinu iz doba kada smo još uvjek živjeli stvarni život jer smo bili upućeni jedni na druge, na druženje i bliskost, a ne virtualni život kao danas, uronjen u televiziju i internet. Na kraju krajeva toplo mi je kad se sjetim korza jer mi je odredio sudbinu, tu prvi put vidio Sonju, sve ostalo je povijest.
Kotor je odavno počeo da gubi svoj identitet. Ono što ga još koliko toliko održava je njegov materijalni oblik koji će još dugo odolijevati nesmiljenom napadu koji mu uništava dušu, njegovu tradiciju i njegov mnogostoljetni dalmatinski duh i specifičan način života u gradu čiji su nosioci bili građani kojih više nema. Nažalost, ni korza već odavno nema, nestalo je ne našom voljom, nestalo je kao i mnogo toga u Kotoru, prosto zato što je došlo novo vrijeme, novi običaji, nove navike, došli su drugi ljudi.
Kotorski korzo je nastao dolaskom Austrijanaca u Kotor i izgradnjom kafane Dojmi 1865. godine, kada je grad počeo da izlazi iz svojih zidina na more i sunce.Kafana i njen đardin sa glorijetom postali su omiljeno mjesto za izlazak austrijske gospode, a kavaljeri bi prije odlaska na večeru ili na bal obavezno napravili nekoliko đirova sa svojim damama ispod drvoreda palmi ispred kafane.Ubrzo su ovaj običaj prihvatili i Kotorani i tako je začeta tradicija koja se od tada sa svakom novom generacijim neprekidno obnavljala i trajala sve do početka devedesetih godina prošlog stoljeća kada se, nestankom kafane Dojmi u potresu i pojavom kafića u gradu, definitivno izgubila.
Iako je gotovo svaki grad ili gradić u tadašnjoj Jugoslaviji imao svoj korzo ili štraftu kako se negdje zvao, kotorski korzo je sigurno bio jedan od najljepših i najromantičnijih, ušuškan između mora i zidina grada sa đardinom kafane Dojmi, ispod drvoreda palmi, moguće je da je i pjesma, “Dok palme njišu grane i cijela varoš spi…” nastala upravo na našem korzu.Počinjao je od vrata od grada Porta marina, nastavljao pored kafane, pa sve do kraja rive gdje bi se savijao oko posljednje palme i vraćao nazad i tako sve u krug.
Aleksandar Dender
Sa korzom se počinjalo u gimnazijskom uzrastu, mlađima korzo još nije bilo dozvoljen, negdje oko 6 sati nakon završetka četvrtog časa, pa do 8 sati kada je za gimnazijalce i nautikaše počinjao koprifogo, u to doba, gimnazijalcima i nautikašima nije bio dozvoljen izlazak nakon osam sati, a nakon toga korzo su preuzimali stariji.Premda su mnogi i šetali, većina dječaka bi stajala sa strane ili sjedala na drvenim klupama ispred kafane kao svojevrstan ocjenjivački žiri, dok bi djevojke šetale u sredini, obično u paru ili u grupi, sa razrađenom taktikom gledanja koju mi je otkrila moja sestra.Naime, ukoliko je djevojka iz grupe imala simpatiju, prvo bi ostale djevojke ustanovile da li je simpatija gleda i ukoliko je gleda tek tada bi počinjala igra.Kako bi se bližio koprifogo, djevojački đirevi bi se ubrzavali da bi ih se okrenulo što više i uhvatilo što više pogleda, a posljednji bi se prošao gotovo trčeći.
Ljeto je već bila druga priča.Nije bilo koprifoga, vladala je potpuna demokracija na korzu, miješalisu se i stari i mladi, naši i stranci, rijeka ljudi koja bi tekla sve do kraja svirke u kafani Dojmi negdje oko ponoći.U neko doba bi korzo preplavio i abrum u vidu mirisa Žike ćevabdžije koji se pjavio sa roštiljem u kafani Dojmi negdje početkom šezdesetih, pa bi moje društvo, ogladnilo od udvaranja na korzu ponekad svratilo i na ćevapčiće. Tada sam, u prvom gimnazije, prvi put probao pivo i kombinacija ćevapčića i piva ostala mi je draga do danas. Poslije kafane Dojmi trčali bi ili do hotela Slavije ili do hotela Fjord kako bi uhvatili još koji ples i priliku da nađemo koju fureštu, jer su naše djevojke u 11 sati već bile doma.
Dok je zima na korzu bila za ozbiljnije zaljubljivanje i za duže veze, ljeto je bilo lepršavo, neobavezno, slobodno, kao prema naslovu knjige, “Plesala je jedno ljeto”. Već na jesen imali smo problem zbog toga što bi naše djevojke, zanemarene ljeti, uzvraćale na udvaranje sa dostojanstvenim odbijanjem, barem u prvo vrijeme, poslije bi zima učinila svoje.
Korzo je bila pozornica na kojoj se igrala igra vidjeti i biti viđen, igra u kojoj se družilo, upoznavalo i zaljubljivalo, siguran sam da i danas negdje u zraku ispred kafane lebde uspomene, lebde skrivene tajne, čežnjivi i stidljivi pogledi, neizrečene želje i onaj mladalački nemir koji nas je tjerao da baš svake večeri budemo na korzu.
Danas bi teško bilo objasniti mladima što je to korzo i što je korzo značio ranijim generacijama mladih, kako im objasniti ono beskrajno šetanje u krug od vrata od grada do kraja rive, pa oko palme nazad, kako im objasniti onaj ustreptali osjećaj nade da će ti biti uzvraćen pogled dragih očiju, slučajni dodir rukom u mimohodu ili osjećaj kada ti neko u prolazu tiho šapne, volim te.
Teško je objasniti mladima, čije su želje i snovi sigurno isti kao što su bili i naši, a koji su danas i pored ogromne povezanosti preko društvenih mreža sve usamljeniji, ta osjećanja koja je nam je davao korzo.Kako smo se zabavljali bez mobilnih telefona i beskrajnog kuckanja poruka, bez fejsa i instagrama, bez televizije, bez kafića?Oni koji nisu živjeli u doba korza teško ga mogu shvatiti bez obzira koliko im ga opisivali, jednako kao što ja ne mogu shvatiti zaljubljivanje i zabavljanje preko interneta.
Godinama poslije, iako mnogo stariji, ponekad bih zastao na starom mjestu na korzu i kada bih susreo neki davno propušteni pogled koji bi mi vratio slike odrastanja, druženja i bliskosti i neke zaboravljene ljubavi, pomislio bih, Bože kako nam je bilo lijepo.
Aktivistkinja Aida Ćorović izjavila je u subotu u Beogradu da su Ratko Mladić i odnos prema ratnim zločinima ključni “za ozdravljenje Srbije” i navela da ozdravljenje počinje onog trenutka kada Srbija bude sebi “ponosno pogledala u oči i kada bude rekla da je Mladić osuđeni ratni zločinac i kada bude rekla da smo radili ratne zločine”.
Ona je na skupu građana koji zahtevaju uklanjanje murala posvećenog osuđenom ratnom zločincu Mladiću, govoreći o stanju u Srbiji i pominjući afere za koje srbijanska opozicija i nevladine organizacije optužuju režim Aleksandra Vučića, naglasila da su one moguće “samo zato što je Ratko Mladić heroj i što smo potonuli u fašizam”.
Podsećajući da je pad Adolfa Hitlera počeo kada je on počeo “skuplja nemačke dečake i struže dno nemačke kace”, Ćorović je ocenila da su ljudi koji štite mural i veličaju Mladića ono što Vučić “struže” i da to najavljuje njegov kraj.
Ona je rekla kako će antifašisti pobediti, jer ih pokreće istinska ljubav prema drugom i dodala, misleći na građane koji su tokom skupa sa strane uzvikivali Mladićevo ime, da voli čak i njih i da joj je žao što nemaju ljubavi u sebi.
“Oni su sami, oni mrze i boje se, i zato će izgubiti. Ovo što rade – rade iz nemoći”, istakla je Ćorović.
Srbijanski reditelj Stevan Filipović izjavio je večeras da je država Srbija nedvosmisleno stala iza ratnih zločinaca i naglasio da je za njega najveći mural režim predsednika Srbije Aleksandra Vučića i da je to “spomenik devedesetima”.
Na skupu održanom na trgu na početku ulice u kojoj se nalazi mural posvećen Mladiću učestvovalo je stotinak građanskih aktivista, univerzitetskih profesora, novinara i nevladina organiziacija “Žene u crnom”, ali su organizatori procenili da planiranog odlaska do murala i njegovog eventualnog uklanjanja neće biti zbog bezbednosnih rizika.
“Žene u crnom” razvile su transparent s natpisom “Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici”.
Građanima je deljena karikatura na kojoj je prikazan srbijanski predsednik kako se krije iza velike ženske suknje na kojoj piše “Kućni savet” čime se aludira na Vučićevu izjavu da bi stanari zgrade na kojoj je mural sami trebalo da uklone mural što je u delu javnosti protumačeno kao prebacivanje odgovornosti za uklanjanje murala s države na građane.
Mural je, kao i prethodnih dana, nadgledala je grupa mladića od dvadesetak mladića u civilu, ali i jake policijske snage opremljene za razbijanje demonstracija, dok je u svim bočnim ulicama oko murala bilo još nekoliko desetina mladića i velik broj policajaca.
U današnjem izdanju Preporuka za čitanje, rubrike koju Boka News uređuje u saradnji s hercegnovskom Knjižarom So, donosimo preporuke za knjige iz žanrova prave ili lijepe književnosti, popularne književnosti, biografske literature, psiohologije, ornitologije i književnosti za djecu.
Mundo libre Marka Krstića, dobitnika Ćopićeve nagrade, intimna je i dosad neispričana priča o posljednjim danima legendarnog revolucionara Ernesta Če Gevare. Krstić je ovim romanom dao doprinos jednom novom pogledu na čovjeka za koga su mnogi čuli a sve manje je onih koji o njemu išta znaju. U avgustu 1959. Če Gevara je bio u Beogradu gdje se susreo sa Titom. Za njega je Sartr rekao da je najkompletnije biće našeg vremena. Svjestan tog prtljaga, a još više svjestan globalne ikoničnosti ove figure u pop kulturi, Marko Krstić poslije skoro punih šest decenija vraća Čea u Beograd. Izdavač je Laguna.
Bajni svete, gde si ti novi je roman irskog književnog čuda Sali Runi. Alis je mlada književnica, koja je nakon sloma uslovljenog u dobroj mjeri i njenim iznenadnim uspjehom, povlači se u malo mjesto na obali. Njena najbolja prijateljica Ajlin urednica je književnog magazina u Dablinu. Alis ulazi u ljubavnu vezu sa Feliksom, radnikom u lokalnom skladištu, a Ajlin sa Sajmonom, prijateljem iz djetinjstva. Ti odnosi prepuni su uspona i padova, strasti i očaja, nježnosti i uvreda, potpune bliskosti i nerazumijevanja. Izdavač je Geopoetika.
Hiljadu brodova roman je Natali Hejns. Usred noći Kreusa se budi i shvata da njen voljeni grad gori. Deset naizgled beskrajnih godina grčko-trojanskog rata sada je prošlost. Troja je pala. Za samo nekoliko časova jedini način života koji je ona ikada poznavala pretvoriće se u pepeo. Razorne posljedica pada Troje osjetile su se svuda. Ovo je priča o ženama koje su bile uvučene u legendarni rat, o Trojankama čija sudbina sada leži u grčkim rukama, o amazonskoj kraljici koja se borila sa Ahilom, o Penelopi koja čeka Odisejev povratak, pa i o trima boginjama čija je svađa sve započela. Izdavač je Laguna.
Dajana – njena ispovest Endrua Mortona senzacionalna je biografija princeze Dajane sa materijalima iz neobjevljenih intervjua i novim saznanjima o njenom životu i tragičnom kraju. Ova knjiga uključuje Dajanina sjećanja kao i nove detalje povezane sa njenim tragičnim završetkom. Nikad ranije nijedan član najužeg kruga kraljevske porodice nije govorio tako iskreno i surovo o svom nesrećnom braku, odnosu sa kraljicom, nevjerovatnom životu u kući Vindzora, svojim nadama, strahovima i snovima. Pred nama je duboko lična iskrena i povremeno šokantna ispovijest. Izdavač je Laguna.
Pečat knjižara SO
Natprosečni – knjiga o uspehu Malkoma Gledvela Njurojk Tajmsov je bestseler. Zašto su neki ljudi znatno uspješniji od drugih? Uobičajen odgovor bio bi da osnovnu ulogu igraju inetligencija, talenat i ambicioznost. Međutim, priča o uspjehu mnogo je zanimljivija nego što se čini. Autor dokazuje da bitnu ulogu imaju i okolnosti u kojima se natprosječni razvijaju. Proučavajući ovu logiku Gledvel daje krajnje interesantan i inspirativan predlog za razotkrivanje ljudskih potencijala i njihovo maksimalno korišćenje. Izdavač je Čarobna knjiga.
Sve ptice Srbije autora Javora Rašajskog dragocjena je knjiga za svakoga ko voli čudesni svijet prirode. Ona nam daje kompletnu sliku o divnom svijetu ptica Srbije. U njoj se nalazi preko 1200 crteža u boji, rezultat višedecenijskog autorovog rada. Date su i precizne karte za svako vrstu tako da lako možemo vidjeti njihovu rasprostranjenost i doba godine kada su prisutne. Posebni simboli označavaju da li je prikazana ptica stanarica, selica ili zimski gost. Knjiga se lako pretražuje i može poslužiti kao ključ za prepounavanje vrsta a koncipirana je tako da je mogu koristiti svi – od školaraca do profesionalaca. Izdavač je Laguna.
Agi i Ema Igora Kolarova nježna je priča o pravom prijateljstvu između usamljenog 9-godišnjeg dječaka Agija i luckaste starice Eme. Iz njih dvoje izbija bunt protiv svirepog i otuđenog svijeta. Po ovom poetskom i duhovitom romanu, ovjenčanom nagradom Politikinog zabavnika za najbolju dječju knjigu, snimljen je prvi srpski film za djecu poslije 25 godina pauze, u režiji Milutina Petrovića. Roman je do sada preveden na engleski, ruski, francuski i italijanski jezik, a u Rusiji je za kratko vrijeme doživio dva izdanja. Izdavač je Laguna.
Vizija o floti modernih i štedljivih brodova koji povezuju otoke i kopno ‘progoni’ Tomislava Urodu više od deset godina. O tome je počeo razmišljati još kao mladi inženjer brodogradnje, razočaran stanjem brodova koji prevoze putnike Jadranom.
U ostvarenje svoga sna krenuo je 2011. osnivanjem tvrtke iCat. Do danas je razvio nekoliko tipova solarnih i elektrobrodova, a nedavno je privukao medijske reflektore kao jedan od potpisnika inicijative za izgradnju jadranske flote od čak 21 ‘zelenog’ katamarana. Koliko je realno da se to i ostvari, čime se trenutno bavi njegov iCat i kakvi su mu daljnji poslovni planovi, Uroda je otkrio u intervjuu za tportal.
Izbijanjem pandemije koronavirusa narudžbe i proizvodnja su stali. Uroda se posvetio projektiranju novih tipova brodova te dogovorima oko inicijative Autonomni elektrobrodovi za pametne otoke i gradove, pokrenute prije petnaestak dana.
Uz iCat, pokretači i potpisnici inicijative su Fakultet strojarstva i brodogradnje, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Centar za transfer tehnologije i Inovacijski centar Nikola Tesla.
Inicijativa predviđa razvoj i gradnju 21 putničkog katamarana kapaciteta od 100 do 300 putnika u tri veličine te će po jedan od svakog modela biti smješten diljem Jadrana u sklopu pilot-projekta testiranja mogućnosti pojedinih destinacija.
U Sloveniji je u zadnja 24 sata potvrđeno 3666 novih slučajeva zaraze koronavirusom, još 19 oboljelih od covida-19 je umrlo, a zbog krizne zdravstvene situacije u zbrinjavanje i liječenje oboljelih vlada je odlučila uključiti i vojsku.
“Vojska će se svojim kapacitetima uključiti u zdravstveni sistem, te pomagati u liječenju i skrbi za oboljele od covida-19”, objavila je u petak navečer vlada Janeza Janše, dodavši da će se javnom zdravstvu priključiti četiri medicinske ekipe vojnog saniteta.
Kako je u subotu objavio nacionalni Institut za javno zdravlje (NIJZ), u zadnja 24 sata potvrđeno je 3666 novih slučajeva zaraze, a udio pozitivnih testova veći je nego dan ranije i iznosi 39,8 posto.
Sedmodnevni dnevni prosjek zaraza iznosi 3157, a 14-dnevna incidencija je 1971. Broj hospitaliziranih i dalje raste, a aktivnih slučajeva je 41.534, objavilo je ministarstvo zdravstva.
U subotu je u bolnicama 981 oboljeli, od kojih je 220 na odjelima intenzivne njege.
Stanje s popunjenosti kapaciteta je kritično. Matematičke projekcije govore da je četvrti val epidemije na vrhuncu, s time da će se rast hospitalizacija nastaviti do kraja mjeseca. Stanje u bolnicama bit će najteže u zadnjem tjednu studenoga, nakon čega bi broj hospitaliziranih mogao početi padati, ako sadašnje restriktivne mjere uspiju, objavili su mediji.
Mjere među ostalim propisuju širu primjenu covid potvrda uz predočenje dokumenata za identifikaciju, skraćeni rad lokala i zabranu rada noćnih klubova i diskoteka, češće testiranje na koronavirus učenika u osnovnim i srednjim školama i zabranu većih javnih okupljanja.
Na UN-ovoj klimatskoj konferenciji COP26 pregovarači u subotu su postigli dogovor o pravilima trgovanja emisijama ugljika i potencijalno otvorili put ulaganjima bilijuna dolara u zaštitu šuma, postrojenja za proizvodnju obnovljive energiju i druge projekte za borbu protiv klimatskih promjena.
Konačnim dogovorom koji je prihvatilo gotovo 200 zemalja implementirat će se članak 6. Pariškog sporazuma iz 2015., koji omogućuje zemljama da dijelom ispune svoje klimatske ciljeve otkupom “ugljičnih kredita”, odnosno smanjenih emisija drugih zemalja.
Tvrtke, kao i zemlje s velikim područjima pod šumama, u Glasgowu su se zalagale za snažan dogovor o tržištima ugljika, u nadi da će tako legitimizirati i brzo rastuća globalna dobrovoljna tržišta “ugljičnih kredita”, odnosno kvota za emisije stakleničkih plinova.
Dogovor je “pobjeda Brazila” koji se sprema postati “veliki izvoznik” ugljičnih kredita, objavilo je brazilsko ministarstvo okoliša na društvenim mrežama.
Brazil je dom najvećeg dijela amazonskih šuma i ima golem potencijal za izgradnju vjetroelektrana i solarnih elektrana.
– To bi trebalo potaknuti ulaganja i razvoj projekata koji bi mogli donijeti znatno smanjenje emisija, rekao je za Reuters glavni brazilski pregovarač Leonardo Cleaver de Athayde.
No zemlje koje su najosjetljivije na učinke klimatskih promjena izrazile su zabrinutost zbog mogućih zloporaba jer bi, smatraju, takvi otkupi emisija ugljika mogli nekima omogućiti da izbjegavaju smanjenje svojih emisija.
– U vezi s člankom 6, morat ćemo ostati na oprezu glede “greenwashinga”, manipulacija informacijama o djelovanju država ili kompanija na smanjenju svojih emisija, rekla je izaslanica Maršalovih Otoka za klimu Tina Stege u priopćenju.
Dvostruko računanje
Jedna od najspornijih točaka bilo je pitanje može li ugljične kredite sebi pribrajati i zemlja koja ih prodaje i zemlja koja ih kupuje.
Prijedlog Japana riješio je problem i dobio podršku i Brazila i Sjedinjenih Država. Brazilsko inzistiranje na dopuštanju dvostrukog zaračunavanja kredita u prošlosti je potkopavalo sporazum o članku 6.
Prema sporazumu, zemlja koja generira kredit odlučit će hoće li ga odobriti za prodaju drugim zemljama ili će ga uračunati za ostvarenje svojih klimatskih ciljeva.
U slučaju prodaje, zemlja prodavatelj dodat će emisijsku jedinicu svom nacionalnom zbroju emisije ugljika, a zemlja kupac će je odbiti te bi se tako osiguralo da se smanjenje emisija između zemalja računa samo jednom.
Među egzotičnim biljkama koje rastu na hercegnovskoj rivijeri drvo banane i danas izaziva najveće interesovanje turista. Rijetko se susreće na javnim zelenim površinama, ali ga zato uzgajaju u mnogim privatnim vrtovima.
Ko je prvi donio i uzgajio banane u ovom dijelu Boke ne može se pozdano utvrditi, ali među najdugovječnijim su one u vrtu Berberovića, posađene vjerovatno još prije Drugog svjetskog rata.
“Naš kum-pomorski kapetan Mićo Lepetić sa jednog od njegovih vijađa mojim roditeljima donio je rasad banana”, kaže dipl.ing. pejzažne arhitekture Milica Berberović. Kako se banana lako rasadjuje, Berberovići su je dijelili I ona je ubrzo našla mjesto u mnogim novskim đardinima.Iako donose plod, u našem podneblju banane nikada ne sazru, pa zato nisu jestive.
Podsjećamo da je kapetan Lepetić svojim kumovima Berberovićama donio i sadnice mimoze (prve u Boki) koje su oni rasadili i poklonili Cvjetkovićima iz Baošića, kasnije poznatim uzgajivačima ovog cvijeta, ali i drugim prijateljima.
Banane u HN
Banana je najveća zeljasta cvjetnica s jednogodišnjim nadzemnim dijelom dok se višegodišnje stablo nalazi zapravo u tlu. Nakon što rodi, matična biljka umire, ali iz donjih dijelova biljke izbijaju novi izdanci. Nadzemni dio biljke čine listovi. U prirodnim uslovima daju plodove za pola godine od sadnje.
Banane su veoma prijatnog ukusa, pune hranjivih sastojaka, pored minerala, vitaminima A, B6 i C, sadrže fosfor, mangan, magnezijum, kalijum i folnu kiselinu. Najveći procenat banane čini voda, i to 75 posto, ali se iz njih ne može iscijediti sok.
Najpopularnije voće
Farmeri iz južne i jugoistočne Azije prvi su odomaćili i uzgajali bananu, a danas se uzgaja u tropskim predjelima širom naše planete. Najbolje uspijevaju u tropskoj i ekvatorijalnoj kišnoj klimi. Osim u južnoj i jugoistočnoj Aziji one rastu i u Africi te Srednjoj i Južnoj Americi.
Banane su na četvrtom mjestu na listi svjetski najvažnijih poljoprivrednih proizvoda, poslije pirinča, pšenice i kukuruza.
Od skoro 80 miliona tona banana proizvedenih širom svijeta, izvozi se manje od 20 odsto. Ostalo se pojede na lokalnom nivou jer su banane glavni izvor hrane za ljude u tropskim predjelima i zemljama u razvoju.
Na godišnjem nivou oko 100 milijardi komada ovog egzotičnog voća nestane u nepcima konzumenata.
Prema podacima Faostata, statističkog odjela Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), uvjerljivo najveći svjetski proizvođač banana je Indija s 29,7 milionna tona u 2011. godini, najveći izvoznik je Ekvador sa 5,8 milionna tona, dok najviše banana uvoze SAD, čak 4,1 milion tona.
Najstarije voće na Zemlji?
Banane su najpopularnije voće na svijetu, a prema nekim botaničarima I najstarije. Uvriježeno je vjerovanje kako je prvi pisani spomen banana vezan za staroindijski jezik sanskrt i datira iz vremena oko 500. godine prije nove ere. Zna se da su je uzgajali i konzumirali čak 8.000 godina prije Hrista.
Smatra se da je riječ “banana” zapadnoafričkog porijekla, moguće od riječi banaana iz jezika wolof, a koja je u gotovo sve svjetske jezike došla preko španskog ili portugalskog. Prema drugim istraživačima naziv banana vuče korijen iz arapske riječi za “prst”.
Konzumacija banana spominje se u ranim grčkim, latinskim i arapskim spisima. Prvi Evropljani koji su se susreli s ovom voćkom bili su vojnici Aleksandra Makedonskog u Indiji.
Voće mudraca
”Musa sapientium” je latinski naziv za ovaj jestivi plod, krstio ga je otac taksonomije, švedski prirodnjak Karl Fon Line. Latinsko ime banana u prevodu znači voće mudraca.Prema islamskoj tradiciji, drvo banane je sveto drvo, a njegov plod je rajska hrana. Hindusi su vjerovali da banana raste u čast njihove boginje Kali.
Banane se danas uzgajaju u 150 različitih zemalja svijeta i postoji preko 100 različitih vrsta koje se razlikuju po boji, obliku, ukusu, veličini…Pored najrasprostranjenijih žutih, rastu zelene I crvene banana, ali I još nekih boja.
Najpoznatija i najkomercijalnija vrsta je Kavendiš. Divlje, za razliku od kultivisanih banana, imaju koštice I vrlo malo “mesa”. Banane se uzgajaju prvenstveno radi ploda, i u manjoj mjeri radi pravljenja vlakana, vina i piva od banana, ili kao ornamentalne biljke.
Hoće li nestati banana
Posljednjih desetljeća gljivice koje izazivaju “panamsku bolest”, napadaju plantaže banana širom svijeta, prijeteći da će potpuno istrebiti ovu voćku. Nova vrsta bolesti se širi planetom još od šezdesetih godina prošlog vijeka, ali je do nedavno bila prisutna, skoro isključivo, u istočnoj i jugoistočnoj Aziji.
Međutim, istraživanja pokazuju da je posljednjih godina bolest počela da se širi i preko okeana. Sada je samo pitanje vremena kada će stići u Latinsku Ameriku gdje se uzgajaju najveće količine banana.
Inspiracija umjetnicima
Multimedijalni umjetnik Amerikanac Fil Hansen na kori od banane posebnom tehnikom crta neke od najpoznatijih umjetničkih djela.
Tako su se na bananama našla djela Mikelanđela, Edgara Dega, Sandro Botićelija ili Vinsenta van Goga.
U toku starenja banane, njegove rezbarije na kori postaju vidljivije.
Hani talentovana grafička umetnica i dizajnerka iz Filipina pretvara banane u pravu organsku umjetnost. Njeno jedino oruđe za rad je zihernadla.
