Međunarodni festival čipke u Lepoglavi u 23 izdanju okupio je izlagače iz čak 16 zemalja, a posjetila ga je i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, koja se tijekom razgledavanja družila s čipkaricama.
Ovogodišnji festival obilježila je tema “bajkovita kraljevska čipka” i veliki mimohod kroz Lepoglavu, u kojem su sudjelovali: limena glazba, puhački orkestar, brojna kulturno-umjetnička društva i svi sudionici festivala obilježivši ujedno i Dani europske baštine 2019.
Ponoseći se svojim čipkarskim umijećima, Lepoglavčani ovim festivalom od 1997. na međunarodnoj razini promoviraju vrijednost čipke kao iznimnog hrvatskog etnografskog blaga, kojeg su posjetitelji i ove godine mogli upoznati kroz brojne izložbe, radionice, predavanja, kao i popratna kulturno-zabavna događanja
Festival čipke održava se pod visokim pokroviteljskom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, Ministarstva kulture, Ministarstva turizma, Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO. Ovogodišnja zemlja partner bila je Španjolska.
Međunarodni festival čipke u Lepoglavi
“Ministarstvo kulture prati ovu manifestaciju te aktivnosti čipkarica koje čuvaju nematerijalno kulturno dobro s UNESCO-ve liste. Drago mi je da smo poduprli suradnju koja je omogućila stvaranje mreže zahvaljujući kojoj ovaj Festival ima vidljivu međunarodnu dimenziju”, rekla je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek te dodala kako je to zalog očuvanja vrijedne baštine za buduće generacije.
“Ključno je zainteresirati mlade ljude da nauče i zavole čipku kako bi mogli nastaviti tradiciju koja je dovela do toga da imamo nešto tako vrijedno i prepoznato na međunarodnoj razini”, istaknula je.
Škvarić: Naš festival najveći je čipkarski festival na svijetu
Lepoglavski gradonačelnik Marijan Škvarić podsjetio je da se ove godine slavi 10 godina od uvrštavanja lepoglavske čipke na UNESCO-vu nematerijalnu baštinu. “S obzirom na broj sudionika, možemo reći da je naš Festival najveći čipkarski festival u svijetu”, dodao je.
Posjetitelji ovogodišnjeg festivala mogli su uživati u sajmu tradicijskog rukotvorstva i starih zanata, kao i u strastvenom spektaklu flamenca. Najveću pažnju privukle su replike povijesnih kostima s originalnom lepoglavskom čipkom i haljine od žice s tradicionalnim motivima čipke, a večeras će biti prikaza predstava “Čipka iluzija”, nastalu u suradnji HNK Varaždin i udruge Ekomuzej Lepoglava, temeljena na dramskom tekstu Iluzije suvremenog ruskog dramatičara Ivana Viripajeva.
Kotorske bedeme od 1. aprila, do 1. septembra posjetilo je rekordnih 137.508 turista.
Od naplate ulaznica ostvaren je prihod od 1.100.064 eura.
U istom periodu prošle godine bedeme je posjetilo 104.492 turista kada je ostvaren prihod od 835.936 eura.
Kako je saopštio za Boka News Željko Knežević iz Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora, koje upravlja gradskim zidinama, ostvareno je više od 33.000 posjeta u istom periodu.
Kao razloge Knežević navodi dvadeset posto više kruzera nego prošle godine, napalata ulaznica je počela ranije dakle, od 1. aprila, uslovi za obilazak bedema su bili više nego dobri zbog dobrih vremenskih prilika.
Kotor foto Boka News
„Dobar trend posjeta se nastavlja i tokom septembra, imamo dobru turističku najavu i za naredne mjesece, tako da do kraja godine očekujemo rekordan broj posjetilaca“ – kazao nam je Knežević.
Ove nedjelje prenosimo tekst iz stare štampe, Glas Boke 1934. godine, tekst o neobičanom i opasanom sportskom podvigu, Antona Kilića i Nikole Roksandića, osvajanja Viline pećine u litici Pestingrada, iznad Kotora.
Tekst prenosimo integralno.
Neobičan i opasan sportski podvig – Glas Boke 1934.
Anto Kilić obućar iz Mula koji je našoj javnosti već poznat kao izvrstan sportista i planinar (g. 1933 prešao je za nepunih 8 sati na biciklu 110 kilometara najnapornijeg puta: Muo-Kotor-sepertinama u Cctinje-novim putem u Budvu-Grbalj-Muo) došao je na ideju da sa svojim drugom obućarom Nikolom Roksandićem, Slavoncem nastanjenim na Mulu, istraži Vilinu pećinu koja se nalazi na nepristupačnoj litici ispod Pestingrada, a koja je upravo svojom nepristupačnomu odvajkada dražila narodnu maštu — Odvažni sportisti popeli su se na drugi dan katoličkog Uskrsa na vrh Pestingrada i razgledali teren.
— Iduće nedjelje ponijeli su sobom dlijeta, čekiće i dugi konop u kukom i popeli se pod strmu i golu liticu visoku i oko 25 m, na čijem se vrhu nalazi ulaz u pećinu. Počeli su da u litici dubu rupe (na otstojanju od ½ metra svaku) u koje su zabili čavle i tako pokušali stvoriti neku vrstu stepenica do ulaza. Ali uvjerivši se da je tako nemoguće osvojili liticu, nastojali su je obići bilo sa lijeve ili desne strane, ali je podnoije pećine sa obje strane bilo jednako izlizano i strmo.
Pestingrad
— I ovaj neuspjeh nije obeshrabrio naše sportiste, te su 15. aprila i po treći put pokušali da dopru do pećine. Ovoga puta ponijeli su sobom oko 60 kg raznog alata i gredica od kojih su napravili ljestve, ali i kad su nadovezali sve gredice, do ulaza je falilo još kojih 10 metara
— Kitić se popeo prvi na ljestve i kad je bio na vrhu, uz očitu pogibelj života, iskorišćujući i najmanju hrapavost i rijetko slabo busenje na skoro okomitoj litici, viseći o vrhovima prstiju, uspuzao je uz liticu i sišao u ulaz pećine. Izvadio je nož koji je iz predostrožnosti bio ponio sobom i pošao naprijed. Nasred pećine do samog ulaza nalazi se nekoliko stabala ćesvine. Kad se popeo na jedno malo uzvišenje iza stabala, Kitić je ostao prilično razočaran.
Vilina pećina foto pestingrad.com
U pećini nije našao ništa, osim dva komada (gplilera) austrijskih granata koje su za vrijeme rata tuda eksplodirale. Ciiela pećina je duboka i Sirota nekih 40 metara. Tlo je pokriveno zemljom, a svod i strane su sitno hrapave i bez siga.
Dok je Kitić razgledao unutrašnjom pećine, njegov drug Roksandić pojavio se na ulazu i zvao ga u pomoć. Kitić se uhvatio rukama za jaku ćesvinu i pratio mu nogu, za koju se ovaj uhvatio i ušao u pećinu. Međutim, ispod pećinu iskupilo se nekoliko čobana koji su sa zebnjom pratili ovo opasno penjanje. Oba druga ostali su u pećini od 11 do 17 sati, uvidjevši tek sada da istim putem ne mogu natrag.
Pestingrad – foto Gateof
Zamolili su čobane da im donesu konope. Oni su otrčali u selo i donijeli 10 urivaka (pletenih uprtnjača), teuz veliku muku jedva je jednome uspjelo da im 3-4 urivka dobaci u pećinu. Za čobanima došlo je iz sela dvadesetak ljudi i žena koji su Kitića i Rosandića nastojali odvratili od spuštanja na urivcima, i savjetovali ih da pričekaju do sutra, da im donesu jače konope. Ovi ih nijesu poslušali, nego su omotali urivak oko najjače ćesvine i počeli ne manje opasno spuštanje. Prvi : se spustio Rosandič. Kitić Je zapalio suho lišće i jedan stari panj, pa se i on spustio. Kad su stigli pod litica, bili su gladni kao vuci i pošo su ručati, skinuli su ljestve koje su ostavili gore. U to je stigao pod pećinu i fotograf Verderber koji ib je slikao. Tu su ostali do 19 sati. Tada su puslili tri rakete i uputili se niz brdo kući gdje su stigli u 21 sat.
Ovaj opasan sportski podvig služi na čast našim stvarno hrabrim i rijetkim sportistima Kiliću i Roksandiću.
U okviru Centra za djecu i omladinu s posebnim potrebama “Los Rosales” u Mostaru u petak je otvoren restoran “Lonato”, prvi u kojem su zaposlenici osobe s posebnim potrebama, javlja Anadolu Agency (AA).
U želji i nastojanju da se mladi s posebnim potrebama prihvate baš onakvim kakvi jesu te da budu uključeni u svaki segment života, da svojim radom osiguraju sebi bolje uvjete za budućnost, Centar “Los Rosales”, Privredno društvo za zapošljavanje lica s invaliditetom zaštitna radionica “RADIN”, koja upošljava mlade s invaliditetom, u partnerstvu s humanitarnom organizacijom “Just Sophie” iz Nizozemske, upustio se u izazov otvaranja restorana za javnost u kojem će se mladima s invaliditetom pružiti mogućnost zapošljavanja i na taj način dati im šansu da se osjećaju kao punopravni članovi društva.
Da se radi o iznimno značajnom projektu posvjedočio je veliki broj gostiju i uzvanika iz javnog i političkog života.
Posebno oduševljenje vladalo je među šest novozaposlenih osoba koje su po prvi put u životu ostvarile pravo na rad.
Nakon šest dana raznovrsnih programa širom grada, završen je 13. Hercegnovski strip festival, sa 13 specijalnih gostiju, strip radionicama, predavanjima, izložbama, koncertima, berzom stripova i crtanjem za fanove. Ljubitelji devete umjetnosti okupljali su se na dešavanjima od Belaviste i tvrđave Forte mare, preko Škvera i šetališta do Luštice, a festival su obilježili srdačna atmosfera i vrhunski programi.
Ideja je da cijeli grad bude dio ove manifestacije, podsjeća jedan od organizatora Nebojša Mandić, ističući da je Hercegnovski strip festival dostigao nivo najvećih festivala ove vrste u Evropi.
– To nije moja, niti konstatacija nas organizatora, nego svih naših gostiju koji su prethodnih šest dana proveli u Herceg Novom, koji su oduševljeni i festivalom i atmosferom, programima u okviru manifestacije, ali i našim predivnim gradom, i svuda ističu da se sada osjećaju kao dio familije Herceg Novog i HSF-a. To se vidjelo na njihovim licima sinoć kada smo se razilazili, kada je nakon svakodnevnih po 15 sati programa sve završeno koncertom na “Peoples beach baru” i kada su svi htjeli da nas zagrle po nekoliko puta, i opet se vraćali da zagrle sve ostale. Kako je to i podvukao jedan od naših gostiju, legendarni i trenutno jedan od najtraženijih crtača u svijetu, Andrea di Vito, HSF je nešto posebno, ne samo u svijetu stripa, ne samo u svijetu devete umjetnosti, nego uopšte u svijetu kulture. Kako je on kazao – ovo je festival kulture, ovo nije konvencija stripa, ovo nije neka od onih festivalskih manifestacija na koje su oni navikli da idu, već bukvalno festival kulture koji se ogleda i kroz savršeno inkorporiran cijeli grad u to. Recimo, na radionicu dođu djeca koja i ne znaju baš mnogo o stripu, ali onda se s njim u kontaktu zainteresuju i kada se sutra vrate, sada ga citiram, oni znaju sve, oni znaju mnogo više nego što sam ja znao juče, jer se interesuju i jer pokazuju ustvari kakav duh ovaj grad ima.
Osvrnuvši se na festivalska zbivanja, Mandić je istakao da je jedinstveni duh festivala očarao sve učesnike, uključujući i gosta iznenađenja.
– Poslije obilaska izložbi na Belavisti, na otvaranju je priređen savršen koncert na tvrđavi Forte mare, uslijedilo je subotnje crtanje u dvorani „Park“, da bi se u nedelju cijeli karavan preselio u “Jadran kafe” na Škveru. Noć prije je tu održana sjajna žurka na kojoj su gostovali Gump Forrest i Majka Mara sa kompanijom, svi su plesali i zaista pokazali ono o čemu svi pričaju – taj jedinstveni duh festivala. Ponedeljak je bio rezervisan za „Yahting club“ gdje se okupio ogroman broj i posjetilaca i umjetnika, a kasnije nam se pridružio i legenda svjetskog stripa Enea Riboldi. Mi smo i najavljivali ovo iznenađenje, ali nismo bili sigurni da li će se ostvariti. Preko nekih kontakata, prije svega sa našom specijalnom gošćom Vanesom Belardo, ova legenda italijanskog strip stvaralaštva, čovjek koji je u kolicima i koji je bio na proputovanju po grčkim ostrvima, ipak je uspio da se sa svojom jahtom prebaci do Herceg Novog i da se usidri u našoj gradskoj luci. Iako je planirao da ovdje bude samo dva dana, Enea Riboldi, čovjek koji crta, između ostalog, sve naslovne strane stripa „Dampir“, ostao je do samog kraja festivala, tako da danas odlazi.
Strip je sublimacija raznih umjetnosti koje su se prožimale kroz čitav festival, a umjetnost pripada cijelom svijetu, jedna je od poruka HSF-a.
U ponedeljak veče je uslijedila nezaboravna žurka i fantastičan koncert možda i najbolje bluz grupe u regionu „Light under the black mountain“; ovaj bokeški sastav je „odvalio“ sve u kultnoj kafani „Pivnica“ i još jednom potvrdio da je strip festival ustvari ono što jeste strip – sublimacija svih umjetnosti, jedan vrlo kompleksan proizvod koji doprinosi izuzetnom obrazovanju i edukaciji u svakom pogledu. Imali smo potom standardni izlet po zalivu i posjetu village resortu Klinci na Luštici, gdje su naši gosti nacrtali 40-ak strip tabli, koje su završile u staklenim bocama a potom smo sa Rosa napravili đir oko Mamule, izašli malo brodom na otvoreno more i bacili te boce u more, nastavili našu tradiciju poruke, tj. stripa u boci koja ima za cilj da prenese poruku da umjetnost nema granice, ne pripada samo jednoj sredini ili jednom narodu, već cijelom svijetu. Završetak festivala bio je juče na “Peoples beach baru”, gdje je preko 50 naših umjetnika po cijeli dan crtalo, nacrtavši preko 60 radova. Kada sam ih upitao jesu li umorni, i zašto crtaju toliko kada im to nije obaveza, odgovorili su da za njih ovaj festival i crteži predstavljaju iskreno zadovoljstvo a ne obavezu, rekao je Mandić i dodao da svi učesnici izrazili želju da se što prije vrate na ovaj festival.
Organizatori su već kontaktirali priličan broj potencijalnih gostiju 14. HSF-a sledećeg septembra, a i za zimski strip vikend planiraju jedno veliko ime svjetskog strip stvaralaštva.
Međunarodna trka u downhill biciklizmu zvanično će biti organizovana danas, nedjelja 15. septembar starim putem iznad Risna, a početak je u 13 sati.
Trku organizuje nedavno osnovana kotorska nevladina organizacija pod nazivom “Ekstremni biciklizam Kotor”.
“Učešće su potvrdili biciklisti iz naše zemlje, Bosne i Hercegovine i Srbije, a očekujemo i predstavnike Hrvatske, Slovenije, Sjeverne Makedonije, Njemačke i Rusije” – rekao nam je ispred organizatora Predrag Uhrin koji navodi da su danas organizovani treninzi koji su sastavni dio ovog događaja.
Downhill biciklizam je ekstremna vrsta sporta čiji je fokus u spuštanju biciklom nizbrdo, a u svijetu je aktuelna decenijama.
downhill
“U Crnoj Gori za sad postoje dvije staze :Sutorman u Baru i Štuoc na Durmitoru, a kada su u pitanju trening staze to su one na Vrmcu i u Žanjevom dolu ” – rekao je za Radio Kotor Uhrin.
Ovo je prvi put da NVO “Ekstremni biciklizam Kotor” organizuje trku ovog tipa, a slične su već dva puta održane u našoj zemlji.
Kotorski biciklisti su se, kako kaže, takmičili u zemljama regiona – u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Albaniji, a nedavno i u Njemačkoj.
“Downhill biciklizam je sport koji posljednjih godina dobija na masovnosti i mi smo na to ponosni. U zemljama regiona je popularniji, a naša želja je da i u Crnoj Gori zaživi i da poraste broj onih koji bi htjeli da nam se pridruže” – rekao nam je Uhrin.
Glavni sponsor trke je Turistička organizacija Kotor.
Više od 170 godina brod britanske Kraljevske mornarice „HMS Terror“ skriven od ljudskog oka ležao je na tamnom morskom dnu kanadskog dijela Arktičkog oceana. Brojni misteriji koji su se širili oko davnog putovanja britanske ekspedicije uskoro bi mogli biti rasvijetljeni jer su kanadski stručnjaci krenuli istraživati potpalublje broda.
Sofisticiranim podvodnim plovilima na daljinsko upravljanje skenirali su 20 brodskih prostorija i tako prvi put od konca 19. stoljeća ljudskom oku omogućili da u njih zavire.
Potopljeni brod fantastično je dobro očuvan. Prema objavi kanadske državne agencije Parks Canada, koja upravlja kanadskim nacionalnim parkovima i povijesnim nalazištima, znanstvenici vjeruju kako bi kapetanov radni stol te ormari s kartama i zapisnicima, mogli otkriti što se točno dogodilo britanskom pomorcu Sir Johnu Franklinu i njegovoj posadi koja je davne 1845. godine zaplovila prema Arktiku brodovima „HMS Erebus“ i „HMS Terror“.
U tadašnjem istraživačkom pothvatu britanske Kraljevske mornarice 129 vrsnih mornara i časnika dobilo je zadaću pronaći Sjeverozapadni prolaz kroz arhipelage na sjeveru Kanade koji povezuje Atlantik i Pacifik. Taj prolaz trebao je otvoriti nove trgovačke puteve, odnosno donijeti značajno materijalno bogatstvo tadašnjem Britanskom carstvu.
Kad je krenuo na put kapetan Franklin imao je 59 godina i Britansko carstvo osiguralo mu je za to vrijeme dva nevjerojatno opremljena broda i zalihe hrane dovoljne za tri godine. Trupovi brodova bili su ojačani željezom kako bi bolje izdržali ledena mora i imali su propelere na paru koji su trebali priskočiti u pomoć završe li okovani ledom. Putovanje je trebalo potrajati dvije godine.
No, brodovi i njihova posada nikada se nisu vratili kući.
Svi članovi Franklinove ekspedicije nestali su u na mjestu gdje kompasi prestaju funkcionirati, u bespućima ledom okovanog Arktika. Posada je napustila brod u travnju 1848. kada su ostali bez zaliha i krenuli pješice na jug kako bi se spasili, ali su na tom putu svi pomrli.
Ova je priča zaintrigirala i inspirirala mnoge. Pisac Dan Simmons napisao je 2007. roman dodajući stvarnom događaju elemente nadnaravnog, a Oscarom nagrađeni redatelj i producent Ridley Scott snimio je fascinantnu i jezivu seriju „The Terror“. Nagrađivana serija koja je pobrala brojne pohvale publike i kritike, velikim je dijelom snimana upravo u Hrvatskoj, a otok Pag glumio je ledeni Arktik.
Nakon što je posada nestala, punih 11 godine razne ekspedicije pokušavale su rasvijetliti uzroke propasti istraživačkog poduhvata ili barem otkriti posljednja počivališta nesretnih mornara. Franklinova udovica lady Jane je 1859. financirala misiju koja je na Otoku kralja Vilima pronašla poruku, napisanu drhtavim rukopisom u kojoj stoji da su njezin suprug i 23 člana posade preminuli 11. lipnja 1847., ali okolnosti smrti nisu navedene.
Do prvih konkretnih tragova došao je admiral Sir Horatio Thomas Austin, koji je na otoku Beechy pronašao ostatke malog logora i tri nadgrobna spomenika. Tu su bila pokopana dva člana posade s Erebusa i ložač s Terrora. Drugi istraživač, dr. John Rae 1853., saonicama se spustio preko zaleđenih dijelova Kanade i zahvaljujući Eskimima pronašao mumificirana trupla mornara koja su bila razbacana po šatorima i ispod čamaca gdje su se jadnici pokušavali skriti od strašne hladnoće.
Po izgledu i unakaženosti njihovih tijela zaključio je da su priče koje je čuo od Inuita, domorodaca kanadskog dijela Arktičkog kruga, o kanibalizmu – istinite. U tom mrtvilu arktičkog leda, nakon mjeseci smrznute dokolice mornari su u očaju počeli jesti jedni druge. Bilo je informacija da su se mnogi otrovali od olova jer su jeli samo iz konzervi, zbog čega je kod nekih nastupilo i ludilo. Međutim analize obavljene na pronađenim posmrtnim ostacima pobijaju jedna drugu, tako da se prava istina zapravo ne zna.
Potopljeni brodovi pronađeni su tek 160 godina kasnije, Erebus 2014., a Terror 2016. godine.
U rujnu 2014. inuitski rendžer Sammy Kogvik s Otoka kralja Williama otkrio je jednom od istraživača da su sedam godina ranije on i njegov prijatelj snježnim vozilima prolazili smrznutim i snijegom pokrivenim morem kad su u daljini vidjeli da iz leda viri drveni jarbol. Kraj njega su se i fotografirali, no sliku nikad nisu izradili jer su izgubili fotoaparat. Sedam godina Kogviku je trebalo dok je shvatio čiji bi to jarbol mogao biti. Prvog sljedećeg ljeta, nakon što je istraživačima ispričao ovaj događaj, ekipa stručnjaka krenula je pretraživati morsko dno sonarom. Nakon dva i pol sata potrage uspjeli su pronaći brod na mjestu oko 100 kilometara udaljenog od onoga na kojem su povjesničari ranije smatrali da bi se brodska olupina trebala nalaziti.
Drugi brod HMS Terror, pronađen je dvije godine kasnije, punih 168 godina nakon što je nestao. Ležao je dnu mora kod otoka King William u kanadskom dijelu Arktičkog oceana u zaljevu Terror koji je upravo dobio ime u njegovu čast ali stotinu godina ranije nego što je brod tamo pronađen.
Tek ovo ljeto stručnjaci su potanko istražili olupinu koja je zbog hladne vode izvrsno očuvana. Brod leži na dubini od nešto manje od 80 metara, gdje je visok tlak, na temperaturi od oko 0°C i prekriven je slojem sedimenta koji od utjecaja kisika štite čak i najkrhkije predmete.
– Dojam koji smo stekli je takav, kao da je posada brod nedavno napustila. Sedimentacija osigurava najbolje uvjete za očuvanje jer stvara okruženje s manje kisika, što pomaže čuvanju organskih stvari poput papira – izjavio je voditelj kanadskog istraživačkog projekta Ryan Harris koji očekuje da će pronađeni pisani materijali otkriti kronologiju događaja, kad su se brodovi razdvojili i kako su stigli do mjesta na kojima su napušteni.
Istaknuo je kako je brod pronađen uspravljen na morskom dnu, s propelerom na mjestu, bez bačenog sidra.
– Čini se da je bio u operativnom stanju i da je potonuo neočekivano te da je napušten veoma, veoma brzo – ocijenio je Harris. Arheološki tim je napravio trodimenzionalnu mapu interijera broda. Dobili su jasne snimke više od 90 posto dijela potpalublja u kojem je posada obitavala. Snimke pokazuju krevete i radne stolove koji su na svom mjestu, police s tanjurima, staklenim bocama i posuđem.
Istraživači nisu uspjeli ući samo u spavaonicu drugog kapetana Francisa Croziera.
Kapetan Crozier u snimljenoj seriji „The Terror“ Ridleya Scotta, ima vrlo značajnu ulogu u istraživanju, a utjelovio ga je fantastični britanski glumac Jared Harris kojeg smo nedavno gledali u HBO-voj hvaljenoj seriji Chernobyl. U Chernobylu je glumio ruskog znanstvenika Valery Legasova.
Lošiji početak ovogodišnje sezone nije omeo Upravu lokalnih javnih prihoda Opštine Budva da ostvari odličnu naplatu boravišne takse kojom će premašiti prošlogodišnji rekordni iznos.
Direktor Uprave javnih prihoda i sekretarom za finansije Petar Odžić kazao je da su do 8. septembra naplatili više od tri miliona eura boravišne takse, što je za oko 260.000 eura više nego prošle godine.
“Smanjujemo sivu zonu, nikako porast naplate boravišne ne treba bukvalno vezivati sa porastom broja gostija i noćenja”, naglasio je Odžić, za RTVB.
“Fešta na plaži” nedjelja 15. septembar
Fešta na plaži
Septembar na budvanskoj rivijeri i ove godine uljepšaće “Fešta na plaži” koja će se, u organizaciji Turističke organizacije opštine Budva i MZ “Bečići”, održati u nedjelju, 15. septembra, u Rafailovićima.
“Fešta na plaži” održana je prvi put prije dvije godine na inicijativu mještana Rafailovića,
svake godine nudi bogat program građanima i turistima, te uljepšava njihov boravak na budvanskoj rivijeri krajem ljetnjih mjeseci i shodno želji organizatora na samom početku, postaje tradicionalna.
Program počinje u 19 sati nastupom ansambla “Toć”, od 20.30 koncert će održati akustični sastav “Trio Gušt”, a nakon njih u 22 sata, na binu će izaći Željko Vasić.
Za ovu priliku lokalni ugostitelji pripremaju delicije za sve posjetioce, a posebno interesantan dio programa predstavljaće defile ukrašenih barki.
Šarm ovog malog ribarskog mjesta i kvalitetan program manifestacije, čine da se “Fešta na plaži” opisuje riječima – “najljepše za kraj”, zato vas očekujemo u nedjelju, 15. septembra, u Rafailovićima!
Opština Herceg-Novi donirala je Planinarskom klubu „Subra“ tehničku opremu u vrijednosti od šest hiljada eura, koja će biti korištena u zajedničkim akcijama tog kluba i Službe zaštite i spašavanja.
Primopredaja opreme izvršena je u Vatrogasnom domu u Meljinama, u prisustvu predsjednika i potpredsjednika Opštine Herceg-Novi Stevana Katića i Miloša Konjevića, članova planinarskog kluba i zaposlenih u Službi.
Kako je kazao potpredsjednik Konjević, lokalna samouprava je nastavila sa ulaganjem u opremu Službe zaštite i spasavanja, odnosno PK „Subra“, koji su nezamijenjiv partner i pomoć pri šumskim i planinskim požarima, ali i u spašavanju ljudskih života u zaleđu našeg grada.
On je napomenuo i da će lokalna samouprava u narednom periodu pomoći Službu zaštite i spašavanja i PK „Subra“ nabavkom drona, koji će umnogome olakšati uočavanje požara i potragu u nepreglednim dijelovima hercegnovskog zaleđa.
Donirana oprema
-Oprema koju smo dobili spada pod „tehničku“ opremu, koja će služiti u samim akcijama spasavanja. Napomenuću da nam je već jednom Opština obezbijedila ličnu opremu, koja je za svakog spasioca posebno. Nadam se da će se ova saradnja nastaviti, kazao je član PK „Subra“ Danilo Brajović, uz napomenu da taj klub sada ima oko 40ak članova, te da će tokom jeseni održati obuke i radionice za početnike, odnosno za omladinu po školama, a sve kako bi podmladili i ojačali klub novim snagama.
-Poznato je da je u proteklim godinama prisutan veći broj turista i građana koji posjećuju Orjen. Tako će zasigurno biti i u budućnosti, pa možemo pretpostaviti da će doći do još nezgoda, samim tim i veći broj intervencija, a sa ovom opremom planinari mogu značajno da poboljšaju svoj rad, kazao je Ćirović.
Na ostrvu Lastavica – Mamula danas je obilježeno 76 godina od kako je zatvoren logor „Campo Mamula“. Polaganje vijenaca i sjećanje na logoraše tradicionalno organizuju Udruženje boraca NOR-a 1941-1945. godine i MZ Luštica.
Počast stradalim odali su predstavnici boračkih organizacija iz Boke i regiona, Opštine Herceg Novi, konzul Republike Srbije u Herceg Novom Zoran Dojčinović, kao i predstavnici opština Trebinje i Sopot. Vijenac su položili i predstavnici kompanije OHM Mamula Crna Gora koja je ostrvo i tvrđavu zakupila na 49 godina.
Na 76. godišnjicu izlaska iz logora došli su i preživjeli logoraši Ivo Marković iz Budve i Nada Lučić Seferović iz Morinja. Na mamuli su danas bili učenici i nastavnici osnovnih škola “Ilija Kišić” i “Orjenski bataljon”.
Tvrđava koju je sagradio austrougarski general Lazar Mamula kao vojno utvrđenje pretvorena je u kazamat još u Prvom svjetskom ratu a u Drugom svjetskom ratu u njemu su mučeni ne samo vojnici, već starci, žene i djeca. Logor Mamula formiran je naredbom italijanske okupacione komande od 30. marta 1942. godine. Od tog dana do njegovog rasformiranja 14. septembra 1943. godine, u neljudskim uslovima je tamnovalo 2.332 rodoljuba iz Boke, Istočne Hercegovine i južne Dalmacije.
Jedan od njih koji je preživio strahote tamnovanja Ivo Marković je podsjetio da su prvi zatvorenici istočnog dijela zatvora bili 110 žena i djece, od osam dana do 10 godina iz sela Pobore iznad Budve. On je rekao da je prethodnica te odmazde bila bitka koja se vodila na brdu Paštrovnici iznad Pobora, u kojoj su italijanski vojnici pretrpjeli velike žrtve i ranjavanja.
-Italijani su ušli posle podne, popalili su kuće u selu i opljačkali. Mi koji smo dovedeni na Mamulu smo se sklonili u pećine iznad Lastve, pronašli su i postrojili su nas. Ostavili su pet mitraljeza na gotovs, sa namjerom da nas strijeljaju. Desio se opšti haos, zapomaganje, starce i dva mladića od 17 godina su odvojili od nas i strijeljali su ih na licu mjesta –podsjetio je Marković.
Na Mamuli je, rekao je on, bilo prljavo, zatvorenici su bili gladni, pojavile su se vaške i tifus kod dvoje zarobljenih.
-Poslije nekog vremena mi smo prebačeni na Prevlaku i bilo je malo bolje stanje u higijenskom smislu. Mogli smo se kupati na niovu od 15 dana. Na Mamuli su ljudi umirali od gladi, na Prevlaci je nekoliko sahranjenih. Ni jedan osvajač nije dovijeka na osvojenim prostorima , da Bog da da se tako nešto više nikada ne ponovi-rekao je Marković.
Predsjednik novske organizacije SUBNOR 1941-1945 Mihailo Kilibarda je podsjetio da su na Mamuli bili rodoljubi iz Boke i Budve, Bileće, Gacka, Mostara, Nevesinja, Trebinja i Stoca, Dubrovnika, Imotskog, Korčule, Makarske i Vrgovca.
-Surov je bio život ovih zatočenika. Prema našim podacima ukupno je u prvoj seriji strijeljano 68 zatočenika. U istom logoru je 1959. otkrivena kosturnica,JNA je otkrila, a nađene su kosti 58 rodoljuba mahom iz Dubrovnika i Korčule odnosno iz Trebinja. U zatvoru je bilo 810 Novljana, Kotorana 356, Budvana 110, Tivćana 122. Odavde su vršene deportacije širom Italije u 16 logora, u Kos u Albaniji, Solun..Kapitulacijom Italije 1943.godine skoro svi učesnici i zatočenici u Italiji su pristupili partizanskim odredima Italije –rekao je Kilibarda.
Polaganje vijenca na Mamuli 2019.
Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić je rekao da mu je drago da je tradicija nastvaljena i što je na ostrvu i danas došao veliki broj ljudi da oda počast stradalim logorašima.
Podsjetio je da su predstavnici aktuelne vlasti u Herceg Novom smatrali da ovakav resurs ne treba prodavati niti davati u zakup, već ga urediti i valorizovati kao mjesto sjećanja, ali da im sada ostaje da poštuju odluke Vlade koja je ostrvo i tvrđavu dala 49 godina u zakup.
– Mi ćemo u narednom periodu obići tvrđavu da vidimo kako se odvijaju radovi i kakvi su planovi, a ono što mi je drago je što će u okviru budućeg kompleksa biti otvorena spomen soba kao znak sjećanja na pale rodoljube koji su izgubili živote u ovom zloglasnom logoru –rekao je Katić navodeći da će predstavnici boraca koji su dogovarali sa investitorom realizaciju te ideje imati podršku lokalne uprave.
