Verigov “Dah” ostavio nas bez daha…

0

Novi zamah „Novskom talasu“  koji je u Herceg festu pokrenut prošle godine,  dao je Dejan Verigo koga znamo kao planinara, ekologa, speleologa, zaljubljenika u more, čovjeka koji se bavi keramikom, člana spasilačkih ekipa uvijek spremnih da pomognu u nevolji, predstavljajući se u petak u izložbenom prostoru Dvorane „Park“  postavkom  naslovljenom  „Dah“. Riječ je o skulpturama rađenim u kamenu i drvetu, što je bilo lijepo iznenađenje, s obzirom na to da Veriga poznajemo kao keramičara.

– Keramika ostaje moja prva ljubav. Čisto iz tehničkih razloga morao sam da promjenim strukturu i materijal moga  djelovanja, zato što je keramika vrlo skup i komplikovan zanat prvo, a onda  je tu i umjetnička strana. Jedna keramička skulptura mora se više puta peći, idu glazure u slojevima,  zatim sve ostalo, Struja je skupa tako da je to finansijski  izdatak  koji se ne može nadoknaditi…Danas i ovdje od umjetnosti ne može niko ni da živi, a kamoli da se njome bavi samo iz svoga gušta. Prešao sam na kamen i drvo, pošto je to materijal koga , hvala Bogu ima ih dosta, i uvijek može da se nađe  ako čovjek ima oko i  nešto malo sppretnosti u rukama, rekao je Dejan Verigo, gostujući u Svijetu kulture Radio Herceg Novog.

Svoj talenat objašnjava nekim „ genčićem“.

– Moj otac je bio vajar a prababa slikarka,  ostala je poneka sposobnost da se opazi ono što drugi ne primjete, vještina da ono što poželim i napravim, da izaberem materijal… Čim se čovjek kreće po planini i u podzemlju gdje je mnoštvo raznoraznih formi, oblika, struktura, boja i svega ostalog, normalno je da u svom  tom izobilju, nađe nešto interesantno. Najbitnije je prepoznati  to i onda je drugi korak,  druga varijanta da sve to „oživi“ ma  koliko je teško, u nekom drugačijem obliku,  interesantnom i lijepom, objašnjava  naš sagovornik.

Dah – Dejan Verigo izložba skulptura – foto Radio H.Novi

I postupak obrade kamena po riječima Dejana Veriga je dug i zahtijevan.

– Za obradu mi trebaju  špice, brusilice, sve i svašta, a posebni postupci su šmirglanje, poliranje, ima tu dosta posla. Obično  ljudi počinju sa  obradom lakših materijala,  keramika je vrlo laka za obradu, asa kamenom je težak  put do krajnjeg rezutata. Kamen je najteži materijal za obradu, ali meni  je nekako u genima, u žilama tako da ga prvo vidim,  osjetim  a onda iz njega izvučem  ono što je potencionalno interesantno. Sa kamenom ne smije da bude greške, On to ne dozvoljava, jer grešku poslije treba uklopiti u ono što radim ili je ako je moguće „izbrisati“ Svaki udarac dlijetom ostavlja neizbrisiv trag. Kadaradim u keramici, u drvetu, kao i u slikarstvu, čovjek može da popravi što je pogriješio, da izvuče grešku, da nešto oduzme, da doda,  u kamenu se greška, ako ostane,  vidi i neizbrisiva je na tom dijelu. Zbog nje se kompletan proces i koncepcija moraju mjenjati. Ponekad se i odustane… dešava se  kamen na kraju pukne, prelomi se i tu je kraj. U njemu je zaista dosta  čudna kohezija prirode i svega ostaloga, priča Verigo i dodaje da je sa drvetom lakše.

-Drvo je podatnije i lakša je obrada, a iz njega se može izvući više nego iz kamena. Kamen  nekom svojom strukturom i koloritom  diktira proces koji  to  mora pratiti. Kod drveta se to može malo izbjeći i korigovati na  svoju korist, za dobrobit onoga što hoćemo da napravimo. Radim skulpture uglavnom od drveta masline koja je blagodatno drvo za sve. Ima i skulptura od eukaliptusa, korjena lovorike ili bukovine.  Palme mi nisu interesantne, one   moraju da imaju dodatnu zaštitu jer su porozne, bolje je kad je drvo čvrće…Najinteresntniji mi je korjen masline onaj koji je prošao sve faze i već počeo da trune, on ima i drugačiju srukturu i posebne boje, kaže Dejan Verigo i dodaje da nema crte razdvajanja među njegovim različitim interesovanjima.

– Sve se  to nekako spaja i nadovezuje, objašnjava naš sagovornik, a na pitanje zbog čega nije višeizlagao i da li planira i izložbu fotografija, odgovara kratko:

– Ovo mi je druga samostalna izložba jer donedavno nigdje u našem gradu  nisam mogao izlagati jer nisam akademski umjetnik, sad se  to malo promjenilo na bolje, a gotovih stvari ima za naredne tri izložbe. Imam i dobrih fotografija sa planine, iz  pozemlji, podmorja, cijelu lepezu  interesantnih snimaka pa se nadam da ćete me  nekom drugom prilikom  i u toj oblasti  vidjeti.

Pomjeranje granica kreativnosti očigledna je namjera Dejana Veriga  i nju  treba podržati.  Za početak obilaskom izložbe „Dah“ u Dvorani „Park“ .

Dah – Dejan Verigo izložba skulptura – foto Radio H.Novi

STEVAN KOPRIVICA NA OTVARANJU IZLOŽBE SKULPTURA DEJANA VERIGA

Drugu samostalnu izložbu Dejana Veriga otvorio je direktor Herceg festa Stevan Koprivica  istakavši da  je ona „tek malo uzdarje  humanisti, ekologu , čovjeku podviga  u vremenima koje podvige ne priznaje i, nadasve, umjetniku, kojem dugujemo mnogo , mnogo više…“

– Dejan Verigo pripada onom soju ljudi koji su odlučili da se ne mire sa datostima životnih konvencija, sa glavinjanjem od ponedeljka do vikenda, čekajući da kapne penzijica pa da se tavori kao što se cijeli životni vijek tavorilo. Dejan Verigo odlučio se, ili mu je genetikom dato, da živi i stvara punim plućima, i ne samo plućima, da, „ ne prođe malen ispod zvijezda“ kako bi rekao Pasternak. On je od svog  „državnog posla“ / Stambeno komunalno preduzeće  u Herceg Novom/koji je u našim vremenima , kao i svi državni poslovi, sinonim apatije i ušuškanih jaslica, napravio uzbudljivu avanturu u funkciji borbe za  ekološko lice Herceg Novog,  za kultivizavciju prebogate a često zapuštene kulture flore  Herceg Novog. To bilje i rastinje iz prevaziđenih turističkih slogana predmet je Verigove vještine i posvećenosti , hrabrosti i spretnosti, da se popne i spusti, prisegne i dosegne, oblikuje i rasčisti, ne bi li grad pokazao onu svijetlu stranu lica, rekao je Koprivica.

On je podsjetio i da  Verigo  u „ državnom poslu“   koristi vještinu i sportsko umijeće predanog apliniste, penjača i istraživača visova i urvina novskog planinskog zaledja .

-Svoje umijeće stavlja u službu naplementijeg  ljudskog zadatka, pomaganja ljudima u nevolji i spasavanju života…. On će, kao i svi pristojni i skromni ljudi reći da to nije njegova zasluga, da ima i drugih zaslužnih / i ima ih/ ali će i ti drugi potvrditi gotovo mitsku hrabrost i vještinu Dejanovu. Adrenalinski zavisniku, sa genetskom vertikalom epskih junaka dalekih stepa odakle porijeklo vuče njegov otac, začudni i tanani slikar Boris Verigo, Dejanu nije dovoljan alpinizam, nego je i fana tični speleolog u potrazi za čudesima prirode i istorije koje kriju  poznate i tajne pećine orjenskog masiva.  A kada mu se učini da je zov planine utihnuo, Dejan Verigo se spušta u plave staze zaliva, postaje kapetan od barke kojom lovi, krstari, traga, otkriva tajne zaliva, pa iako mislimo da svi sve znamo o zalivu. Dejan zna više, rekao je Koprivicai kazivanje zaključio ocjenom da  život sazdan od mora i planina, avanture i poduhvata , dobija plemenitu vizuru u umjetničkoj nadgradnji Dejana Veriga.

V.V.

Deset ratnih brodova i podmornica koji su obilježili povijest

0
BARHAM00

Zbog čega je Ujedinjeno Kraljevstvo vladalo gotovo polovicom svijeta i zbog čega su mu jedini rivali u tome bili Španjolci, Portugalci i Nizozemci? Zbog mornarice. Sve su nacije imale jaku mornaricu, što vojnu, što trgovačku.

Više stotina godina u budućnosti, friško izabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump, na palubi novog supernosača (nuklearnog naravno) zrakoplova Gerald Ford najavljuje povećanje vojnog budžeta uz viziju mornarice od preko 350 velikih vojnih brodova i podmornica. Trenutno ih Amerika ima oko 270, a na čelu novog povećanja nalazilo bi se 12 novih nosača.

Idemo dalje. Samo nekoliko dana nakon Trumpova govora reagirala je Kina koja je razmjestila u Pacifiku nosač zrakoplova i predstavila potpuno novi borbeni zrakoplov. Usput budi rečeno to je drugo kapitalno plovilo kineske vojne mornarice. Prvi nosač, “Liaoning” kupili su od Ukrajine 1998. godine. Radilo se o nedovršenom trupu broda Varyag klase Slava kojeg su nadogradili te ga danas koriste kao testno plovilo. U međuvremenu su izgradili novi nosač, posve u vlastitoj izvedbi, te aktualno rade i na trećem.

S druge strane svijeta, već spomenuta Velika Britanija je od Drugog svjetskog rata, barem što se ratne mornarice tiče i njezinih kapitalnih brodova zapala u svojevrsnu “euroapatiju” pod kojom se podrazumijevaju velika rezanja budžeta vojnog sektora. Shodno tome, najveću cijenu platila je vojna mornarica, nekoć ponos ne samo Britanije, nego i cijeloga slobodnog svijeta koji je prije 70 i kusur godina ustao protiv nacizma, militarizma i fašizma. No, u skladu s novim trendovima naoružavanja, i Englezi grade svoga konja za trku, i to u obliku dva nosača aviona klase Queen Elizabeth koji su trenutno u izgradnji i koji bi trebali zaploviti ove godine, prigodno nazvane “godine mornarice”.

E, da, valja spomenuti i rusko aktiviranje njezina nosača, Admirala Kuznjecova u Siriji. Njime je prisutnost Putinove vojske na trenutno najvećem žarištu svijeta bila dobrano pojačana.

Bojni brodovi

Ako dosad niste shvatili, ukratko ćemo još jedanput. Vojna plovila simbol su borbene moći zemlje. Oduvijek je tako bilo, i tako će i dalje biti. Nije samo riječ o nosačima zrakoplova. Oni su samo vrh evolucije. Plod modernog doba i rezultat tehnološkog napretka. Ne, kroz povijest se snaga određene zemlje, one na moru naravno, uvijek mjerila vojnim plovilima.

Bilo da se radi o drevnim atenskim triremama, vikinškim brodovima, španjolskim galijunima i karakama, linijskim brodovima engleskog i francuskog carstva, ili oklopnjačama američkog Sjevera i Juga, svi oni predstavljali su mišiće svoje zemlje.

E da, s tehnološkim napretkom nisu samo nosači zrakoplova stupili kao glavni “bicepsi”, tu su i ekstremno smrtonosne podmornice.

Koja su sve ikonska plovila obilježila vojne sukobe, mornarice pojedinih zemalja, a da ujedno predstavljaju i prekretnicu u evoluciji vojnih plovila, gledatelji mogu doznati u subotu na Prvom programu HRT-a u 14.40 sati u dokumentarnoj seriji “Ratovanje u moderno doba”.

Radi se o serijalu koji u deset epizoda navodi deset najvažnijih ili komada oružja ili vojne opreme koji su obilježili zadnjih stotinjak i kusur godina.

U četvrtom nastavku navest će se legendarnih deset vojnih plovila koja su predstavljala ključ pomorske dominacije. Od oklopnjača klase super-dreadnought iz Prvog svjetskog rata do nevidljivih podmornica iz doba Hladnog rata…

Emisija donosi deset najvažnijih i najpoznatijih brodova i podmornica 20. stoljeća. Od njemačkih podmornica poznatih kao U-Boot, preko nosača zrakoplova klase Nimitz i plovila za iskrcavanje na Dan D, sve do najuspješnijeg svjetskog bojnog broda, sva ta plovila promijenila su način ratovanja. S pomoću zadivljujuće arhivske građe i uz komentare vojno-pomorskih stručnjaka, ova epizoda nabraja legendarna vojna plovila prošlog stoljeća.

Krenemo li od početka promatranog razdoblja najveću revoluciju u razvoju bojnog broda, plovila koje je do pojave atomske bombe bilo najmoćnije oružje u arsenalu određene zemlje, označilo je porinuće britanskog bojnog broda “Dreadnought” po kojem je cijela klasa dobila ime i koja je utrla put dizajnu i načinu izgradnje bojnog broda s kulminacijom u tipičnim plovilima Drugog svjetskog rata kao što su njemački Bismarck, japanski Yamato, američka Iowa klasa, te britanska King George V klasa.

Dreadnought je njihov djedica. Zaplovio je 1906. godine i sa svojim debelim oklopom, te topovima smještenim u turetama odmah se nametnuo kao najmoćnije plovilo svijeta. No, ne zadugo, krenula je utrka u naoružanju i ubrzo su svjetska mora parali pramci brodova klase “Superdreadnought” čija je arena bio Prvi svjetski rat. Nakon njega su Washingtonskim sporazumom uvedene granice razvoja pojedinih brodova, kao i ukupna tonaža i kalibar topova. Nijemci su tome doskočili, pošto su imali najveća ograničenja, razvojem takozvanih džepnih bojnih brodova klase Deutschland od kojih je najpoznatiji Admiral Graf Von Spee koji je dugo vremena bio lovljen, te je bio potopljen za vrijeme Drugog svjetskog rata od svoje posade u La Plati.

Nosači i podmornice

Drugi svjetski rat označio je ujedno i kraj dominacije bojnih brodova, te su u ring stupili drugi borci – nosači i podmornice. I jedni i drugi su s vremenom postali nuklearni. No, vratimo se bojnim brodovima. Ako postoji jedno ime, jedan brod kojeg bi autor ovog teksta volio vidjeti na listi “Top Tena” to je ono koje nosi kultni britanski bojni brod klase Queen Elizabeth – Warspite.

Možda se ne radi o dugovječnim i ekstremno moćnim i sposobnim brodovima američke klase Iowa (USS Missouri je bio prvi brod s kojeg je ispaljen tomahawk projektil, i to u vrijeme Pustinjske oluje) niti o japanskom divu Yamatu, niti o jedva potopljivom Bismarcku. Ali se radi o brodu koji je služio u oba svjetska rata i koji se nije dao do samog kraja. Velika Stara Dama, kako su je zvali odmila, jedini je bojni brod 2. svjetskog rata kojemu su nekoliko puta mijenjali topovske cijevi zbog toga što su se istrošile od silnog pucanja.

Jutlandskoj bitki Warspite je pokazao od čega su sazdani ne samo on nego i njegova posada, a s dolaskom novog svjetskog sukoba brod je sudjelovao u operacijama na gotovo svim svjetskim morima – Atlantiku, Mediteranu, te u Indijskom oceanu. Kroz svoj životni vijek Warspite je živio svoj moto koji glasi “Prezirem gadne udarce rata”. Pa i samo ime mu je inatno – Warspite znači prkositi ratu, ratni inat, stremiti u svojem putu, prema svom cilju, ratnim nedaćama usprkos. Warspite i njegova posada su tako egzistirali. Brod je odlikovan svim mogućim ordenjima engleske mornarice, te je iz službe bio povučen malo prije kraja rata, 1945. godine.

Čak je i priča o njegovom rashodovanju i pokušaju da se dovuče u staro željezo legendarna, budući da se Velika Stara Dama nije dala do samog kraja. Dok su je šlepali prema rezalištu nasukala, se i ostala tako na sprudu sve do 1950. godine kada su je jedva uspjeli odsukati. Ipak je na kraju završila u rezalištu, međutim, i kad biste danas pitali Britance koji bi brod najradije sačuvali kroz povijest – zna se što bi odgovorili…

Hercegnovsko zaleđe – putevi pogodni za mountainbiking (mapa)

0
Putevi-pogodni-za-mb-u-HN

Izraženi kontrast mediteranskog priobalja i planinskog zaleđa (planina Orjen), omogućava izvođenje raznolikih i veoma atraktivnih mountainbiking tura, od mora pa sve do 1600 metara visine.

Predložene trase, sa jednim izuzetkom, ujedno su putevi na kojima se odvija i (rjeđi) saobraćaj  motornih vozila. Predložene mountainbiking trase su relativno kratke, prilagođene prvenstveno prosječnim rekreativcima.

Za pasionirane mountainbike-re preporučujemo spajanje više trasa. Trase uključuju i savladavanje značajne visinske razlike. Dobar dio trasa podrazumijeva vožnju po neravnoj podlozi, čak i ako je u pitanju asfalt, a naročito beton. Ne preporučujemo biciklizam po strmijim dijelovima pri vlažnom vremenu, a pogotovo snijegu i ledu. Na Orjenu je snijeg redovna pojava i u višim zonama se može zadržati sve do kraja maja!

1. H. NOVI (85m) PJEŠAČKO-BICIKLISTIČKA STAZA

KOTOBILJ”(440m), 9km

Vrijeme: 00:35 – 00:50, tehnička težina: mala, fizička težina: umjerena, odredište: Pješačko-biciklistička staza u okviru Rekreacione zone “Kameno”, sa vidikovcima, odmorištima i pješačkim stazama.

2. SELO KAMENO (85m)-SELO ŽLIJEBI (440m), 6km

Vrijeme: 00:30 – 00:45, tehnička težina: mala, fizička težina: umjerena, odredište: staro kameno selo sa odličnim pogledom na ulaz u Zaliv

3. SELO KAMENO (485m)-KAMENSKA RAVAN

(1160), 8km

Vrijeme: 01:10 – 01:50, tehnička težina: velika, fizička težina: velika (u završnom dijelu), odredište: južni portal Orjena, ulaz u brojne planinarske staze

4. SELO KAMENO(485m)-SELO UBLI (750m), 16km

Vrijeme: 01:10 – 01:35, tehnička težina: mala, fizička težina: umjerena, odredište: prostrana planinska uvala, sa pogledom na unutrašnji Zaliv

5. MOKRINE (490m)-SELO SITNICA (870m), 14 km

Vrijeme: 01:20 – 01:50, tehnička težina: umjerena do velika, fizička težina: velika, međuodredišta: Vidov vrh i Ravni brijeg (odlični vidikovci)

6. PETIJEVIĆI (590m)-VUČJI DO (1030m), 12 km

Vrijeme: 01:00 – 01:40, tehnička težina: umjerena, fizička težina: umjerena, odredište: katun tradicionalnog izgleda, smješten u podnožju Subre (jednog od najpoznatijih vrhova Orjena)

7. VRBANJ (1009m)-ORJENSKO SEDLO (1600m), 10km

Vrijeme: 01:10 – 01:50, tehnička težina: velika, fizička težina: velika (u završnom dijelu), odredište: prevoj na najvišoj koti do koje se može stići putem, odličan vidikovac

8. IGALO( 2m)-SV. ILIJA (410m), 8km

Vrijeme: 00:35 – 01:00, tehnička težina: umjerena, fizička težina: umjerena do velika, odredište: crkvica na samom grebenu koji dijeli Crnu Goru od Hrvatske, odličan pogled na otvoreno more i Boku Kotorsku.

Preuzmi mapu

Drugi najtopliji februar na Zemlji u povijesti temperaturnih mjerenja

0
Boka Kotorska, Lepetani – foto Boka News

Ovogodišnji februar je postao drugi najtopliji februar na Zemlji u povijesti temperaturnih mjerenja.  Globalni temperaturni podaci postoje od 1880. godine.

Prema podacima američke Državne uprave za oceane i atmosferu (NOAA), prosječna globalna temperatura  kopna i okeana u februaru   2017. godine je bila  za 0.98 °C veća od temperaturnog prosjeka za februar   za 20. stoljeće, a on iznosi 12.1°C.   Toplija je bio samo februar iz 2016. godine kada je temperaturno odstupanje  iznosilo čak +1.20°C, što je  najveće ikad zabilježeno temperaturno odstupanje od prosjeka za bilo koji mjesec od 1880. godine.  Prema  temperaturnim podacima NOAA-e ovogodišnji februar je sedmi najtopliji mjesec u posljednjih 138 godina, gledajući temperaturno odstupanje od prosjeka.

I prema podacima o globalnim temperaturama koje održava američka agencija NASA, ovogodišnji je februar drugi najtopliji februar u znanoj povijesti. Temperaturno odstupanje po podacima NASA-e  iznosi +1.10°C. Po bazi podatka NASE ovogodišnji februar je četvrti najtopliji mjesec u znanoj povijesti (gledajući temperaturno mjesečno odstupanje od prosjeka).

Februar 2017.

Temperatura kopnenih površina na Zemlji  je u februaru 2017.  bila  za  1.78  °C veća od prosjeka za 20. stoljeće koji iznosi 3.2°C.  To je drugo najveće temperaturno odstupanje za februar, odmah iza rekordnog februara iz 2016. godine (+2.28°C).    Februar je hladniji od prosjeka bio na Aljasci, zapadnim dijelovima Kanade, na zapadu SAD-a, sjeveroistoku Afrike, na Bliskom Istoku te u većem dijelu središnje i zapadne Australije.

I prosječna  temperatura svjetskih okeana u februaru   2017.   je bila druga  najveća u povijesti mjerenja za taj mjesec, za 0.69 °C viša od prosjeka  za 20. stoljeće koji iznosi 15.9°C.

Na Sjevernoj polutci februar  2017. je sa temperaturnim odstupanjem od  +1.22 °C   bio    drugi najtopliji  februar . I na Južnoj polutci februar 2017.  je sa temperaturnim odstupanjem od  +0.74 °C bila  drugi najtopliji  februar.

Ston – Dan kamenica (foto)

0

Uz Dan kamenica i blagdan Svetog Josipa svi putovi vode u Mali Ston, gdje se tradicionalno degustiraju nadaleko poznate kamenice. A kamenica je najslađa i najpunija upravo sredinom marta što znaju brojni poklonici ove delicije kojom su se u prošlosti sladile okrunjene glave na europskim dvorovima.

Za kamenicu se vežu mnogi mitovi i legende a najpoznatiji je onaj o njezinim afrodizijačkim svojstvima. Je li stonska kamenica eliksir ljubavi nisu nam otkrili gastronauti iz čitave Dalmacije, koji su degustirali kamenice iz čistog Malostonskog zaljeva,  tek su se zagonetno smješkali odmahujući rukama.

Međutim, svi se slažu da je kamenica je najbolja sirova, premda ima još na dosta načina da se konzumira ova delicija. Zapravo Stonjani tvrde da se kamenica može pripremiti na jedanaest različitih način ali ipak najbolja je ona sa ledom, friško izvađena iz mora i poškropljena sa nekoliko kapljica limunova soka ili soka od ljute naranče.

Dan kamenica Ston 2017.

Blagdan Svetog Josipa je stađun od kamenice, ona je tada najpunija i najspremnija za konzumaciju. Jedna kamenica može izbaciti do dva milijuna ličinki koje plutaju po moru i prihvaćaju se za mreže, dok su prije ljudi za prihvate koristili granje česmine, rekli su nam školjkari iz Malog Stona pokazujući obližnja uzgojna polja i stotine pergolara u Malostonskom zaljevu, koji je najpogodniji za uzgoj kamemnica s obzirom na salinitet morske voda koja se u idealnim omjerima miješa sa slatkom vodom iz Neretve.

A degustacija kamenica ne ide bez peljeških vina. Ona se dobro slaže sa pjenušavim bijelim i crnim vinima, pa su se na rivi u Malom Stonu točili Dingač i Postup, autohtona pelješka vina.
Dan kamenica svečana je prilika kada pelješki školjkari prezentiraju svoje proizvode ali i ističu probleme sa kojima se susreću u svakodnevnom uzgoju kamenica.  Osim što je to težak i mukotrpan posao koji zahtijeva puno truda i odricanja uzgoj im otežava najezda riba orada ili ovrata kako kažu Pelješčani.  Slabo im pomažu mreže koje razvlače da zaštite uzgajališta jer tog predatora nije lako spriječiti i pohodu na kamenice.

Ston 2017.

Školjkar, Mario Radibratović kaže da je proizvodnja dagnji u padu, dok se proizvodnja kamenica povećala i kreće se oko tri milijuna konzumnih kamenica, pojasnio je.

– Školjkari imaju dva velika problema, orade koja uništavaju nasade te radna snaga koje nema. Prodaja ipak ide dobro, govori Radibratović, koji je kamenice izvozio i u Španjolsku, Crnu Goru te Francusku.  Za kamenicu ima interesa i moglo bi se puno proizvoditi ali su prostorni uvjeti ograničeni. Naime, prva i druga zona proizvodnje u Malostonskom kanalu su popunjene a tu je i nedostatak slatke vode, kaže Radibratović, naglašavajući problem izgradnje županijskog centra za gospodarenje otpadom u Lučinom razdolju u obližnjem Dubrovačkom Primorju.

Na ovo je upozorila i građanska inicijativa „Pravo na zavičaj“, koji su prosvjedovali protiv odluke Dubrovačko neretvanske županije da gradi regionalni deponij u Lučinom razdolju.
Nevenka Đirlić u ime inicijative kaže da je predloženo odlagalište jedan od najgorih mogućih scenarija za uništenj izgradnjom centra za otpad to sve uništavamoe posebnog rezervata Malostonskog zaljeva.

Ston 2017.

– U kršu ne može ići mehaničko-biološka obrada otpada to će biti pogubno za stonske kamenice. Ako će Ston graditi svoju turističku priču na kapi vode i zrnu soli a da nije svjestan koliko je ugrožen od Lučinog razdolja, onda ova priča pada u vodu bez obzira što se financira sredstvima iz EU fondova. Stonska kamenica je biser sa kojim se dičimo pa kako možemo dopustiti izgradnju odlagališta u Lučinom razdolju. Školjkari se boje za svoje koncesije koje daje Dubrovačko neretvanska županija i šute a ja ih pitam, što će im koncesije ako se uništi ovaj prirodni rezervat, rezolutna je Nevenka Đirlić.

Ipak, na dan kamenica problemi su pali u drugi plan. Ljubitelji kamenica guštali su na rivi u Malom Stonu uz dobru glazbu, kamenice i kapljicu pelješkog vina.

/Stanislav SOLDO/

Dubrovački Vijesnik

OJU „Muzeji“ Kotor odobreno devet projekata po Programu zaštite i očuvanja kulturnih dobara

0
Dan Muzeja grada Perasta - “Zmajevići – pod plaštom opata i kapetana”
Dan Muzeja grada Perasta – “Zmajevići – pod plaštom opata i kapetana”

Ministarstvo kulture po Programu zaštite i očuvanja kulturnih dobara Crne Gore za 2017. odobrilo devet projekata OJU „Muzeji“ Kotor.

Na sjednici održanoj u petak u Ministarstvu kulture Crne Gore na Cetinju upriličeno je svečano potpisivanje ugovora koje su potpisali prof. mr Janko Ljumović, ministar kulture i realizatori projekata koji su obuhvaćeni i finansijski podržani Programom za 2017.

U ime OJU“Muzeji“ Kotor ugovore je potpisao direktor Andro Radulović.

Podržani projekti su  izrada konzervatorskog projekta i sprovođenje konzervatorskih mjera nad kulturnim dobrima Etnografske zbirke (oružje, tekstilni predmeti, nakit, torbice i pokućstvo) u iznosu od 6000 eura, Muzej grada Perasta – konzervatorski tretman biste Tripa Kokolje ispred crkve Svetog Nikole u Perastu u iznosu od 400 eura kao i sprovođenje konzervatorskih mjera na arhivskoj  knjizi „Peraške privilegije“ u iznosu od 2000 eura.

Dan Muzeja grada Perasta - “Zmajevići – pod plaštom opata i kapetana”
Dan Muzeja grada Perasta – “Zmajevići – pod plaštom opata i kapetana”

Popularizacija i prezentacija kulturne baštine po Programu za 2017. godinu  obuhvata sledeće projekte: Lapidarijum – Crkva Svetog Mihaila-Stari grad Kotor, izrada brošure u iznosu od 500 eura; Crkva Svetog Pavla-Stari grad Kotor, izrada brošure u iznosu od 500 eura; Izložba“ Proglasi u raznim prilikama u Perastu u periodu od XVIII, XIX i XX vijeka“ u iznosu od 1 000 eura, Kulturna baština Perasta „Prevod i publikacija rukopisne knjige Draga Martinovića – O istoriji peraške porodice Martinović“ u iznosu od 4 000 eura, ; Izložba fotografija „Stećci Boke i Zaleđa“ u iznosu od 1500 eura i izložba „Odlikovanja“ u iznosu od 1000 eura, Muzej grada Perasta

Osnovni cilj Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara je da doprinese unapređenju stanja kulturnih dobara i širenju svijesti o njihovom značaju, očuvanje, zaštita, valorizacija, prezentacija i popularizacija.

Muzej grada Perasta

Kroz realizaciju projekata ujedno će se doprinijeti širenju i razumijevanju različitih kultura i obezbijediće se uslovi da se ista koriste u naučne, edukativne i kulturne potrebe kako pojedinca tako i šire javnosti kako je i istaknuto na svečanoj sjednici u Ministarstvu kulture Crne Gore na Cetinju saopštavaju iz OJU“Muzeji“Kotor.

TO Kotor na sajmu u Stokholmu

0
Sajam Stokholm

TO Kotor na standu Nacionalne turističke organizacije Crne Gore, u saradnji sa lokalnim turističkim organizacijama i predstavnicima turisticke privrede po prvi put predstavlja svoju ponudu na međunarodnom sajmu turizma “Mediterranean panorama” koji se odrzava po prvi put ove godine u Stokholmu, Švedska.

Tema sajma je Mediteran i sve ono što ga karakteriše – turizam, hrana, običaji i kultura. U skladu sa tim i Crna Gora je usmjerila svoju ponudu, pa posjetioci sajma imaju priliku da se upoznaju sa  ponudom za predstojeću sezonu: kulturnim i etno – gastronomskim rutama, plažama, kao i raznovrsnom ponudom za aktivan odmor u prirodi. Primjetno je veliko interesovanje posjetilaca kada su u pitanju organizovana putovanja za Crnu Goru, avio dostupnost, cijene aranžmana i izbor smještajnih kapaciteta.

Imajući u vidu da je za skandinavske turiste karakteristično da putuju tokom cijele godine, a prema najnovijem relevantnom švedskom istraživanju 66% stanovništva planira putovati u toku ove godine, cilj je ostvariti bolju posjećenost sa ovog tržišta u periodu pred i postsezone.

Direktorica Nacionalne turističke organizacije Željka Radak Kukavičić, kao i predstavnici turističke privrede i lokalnih turističkih organizacija tokom sajma održaće sastanke sa predstavnicima turoperatora, marketinških agencija i medija, u cilju daljeg unapređenja promocije Crne Gore na ovom značajnom tržištu.

Da interesovanje za Crnom Gorom sa skandinavskog tržišta raste govore i očekivanja turoperatora i privrede. TUI Nordic je ove godine u svoju ponudu uvrstio posebne aranžmane za Crnu Goru i u periodu od sredine maja do oktobra, u saradnji sa partnerima iz naše zemlje, direktnim čarter letovima dovodiće turiste iz 4 nordijske zemlje Švedske, Norveške, Danske i Finske. Letovi TUI Nordic-a za Crnu Goru obavljaće se jednom sedmično iz gradova Štokholm, Oslo, Kopenhagen, Helsinki, a prema trenutnom stanju bukinga preko 40% aranžmana TUI Nordic-a za Crnu Goru u 2017.godini je već prodato.

Za dobru povezanost tokom sezone sa skandinavskim zemljama svakako imaju uticaj i letovi niskobužetskih aviokompanija „Ryanair” i „Norwegian”, dok nacionalna avio kompanija „Montenegro Airlines”, pored redovne linije ka Kopenhagenu, prvi put od ove godine najavljuje čarter letove za Helsinki u periodu od maja do oktobra.

Posjetioci sajma su iskazali posebno interesovanje za Kotor i nasu cjelokupnu kulturnu ponudu. Zanimaju se takodje i za pjesacke ture kotorskim zaledjem. Osim toga posjetioci se interesuju za cijene u svim vidovima smjestaja a posebno kampovima, kao i za duzinu kupalisne sezone.

S obzirom na veoma dobru avio povezanost sa skandinavskim zemljama, ovo je veoma vazno emitivno trziste za Kotor.

 

Karlovački akvarij kandidat za nagradu Architizer

0
Otvorena Aquatika, prvi slatkovodni akvarij u Hrvatskoj – foto HINA

Karlovački slatkovodni akvarij i muzej rijeka, koji potpisuje projektni tim studija 3LHD, kandidat je za nagradu Architizer A + Awards, koju već petu godinu dodjeljuje američki magazin Architizer.

Prvi slatkovodni akvarij u Hrvatskoj svečano je otvoren u oktobru prošle godine, sufinancirala ga je Europska unija, a na Architizerovoj listi nominiranih našao se u kategoriji Architecture + Landscape (Plus).

Za nagradu se natječu arhitektonski projekti i dizajnerski proizvodi, a do kraja marta na stranicama Architizera otvoreno je glasanje za javnost.

Novi medij – portal Plima: Glavni urednik Andrej Nikolaidis

0
Plima

Ovih dana je u Ulcinju počeo sa radom novi medij, Portal Plima (http://portalplima.me/).

Osnivač ovog medija je NVO „Plima“, a glavni i odgovorni urednik poznati književnik i publicista Andrej Nikolaidis.

Svoje tekstove na ovom portalu objavljivaće uglavnom eminentni intelektualci iz Crne Gore i regiona.

Bjelotina otkriva svoje čari…

0

Krajni jugozapadni dio Orjena – Bjelotina, decenijama je bio jedino sinonim za podosta zapuštenu pograničnu oblast sa Hrvatskom. Blizina granice do juče nikako nije bila prednost, naprotiv!

Nekadašnje katune, skrivene dolove i drevne staze, vremenom je krenula da pokriva sitna šuma, a čitav ovaj kraj da postepeno pada u zaborav.

Ipak, Bjelotinu zadnjih godina Novljani ponovo otkrivaju kroz sport i rekreaciju. Primjera radi, prošle nedelje na makadamskom putu od Mokrina ka Sitnici, u organizaciji NVO Orjen Outdoor, održano je peto kolo Novske sky MINI trail lige, sa 32 takmičara iz iz Bara, Podgorice, Budve, Dubrovnika i Herceg Novog, uz učešče Rusa i Italijana koji rade u Crnoj Gori.

Ovaj kraj ima i odlične vidikovce, gdje se ističu Ravni brijeg i susjedni Vidov vrh, kao tačke sa pogledom na ulaz u Boku, ali i susjedno Konavle i sam masiv Orjena. Makadamski put od Mokrina, pored Vidovog vrha i Ravnog brijega, sa izlaskom pred Sitnicu, osnovna je komunikacija. Probijan je početkom 90-ih iz vojno-strategijskih razloga, ali danas srećom dobija novu ulogu, te služi, osim malobrojnom preostalom stanovništvu i lokalnom kamenolomu, za šetnju, vožnju bicikla i trčanje prirodom.

Bjelotina

Agencija planira da ga dodatno označi mountainbiking signalizacijom, te ga tako učini poznatim i sigurnijim za upotrebu u sportu i rekreaciji. Ujedno, na taj način nastavljamo širiti turističku ponudu našeg zaleđa, za šta Orjen kao cjelina ima veliki potencijal.