Predstavnici Turističke organizacije opštine Budva uspješno su predstavili ponudu budvanske rivijere na sajmovima turizma u Bratislavi “ITF Slovakia tour” i Istanbulu „EMITT 2016“, koji su se održali od 28. do 31. januara.
Na sajmu turizma u Bratislavi, najznačajnijim sajmom turizma u Slovačkoj, i jednom od najznačajnijih sajmova turizma u centralnoj Evropi, TO Budva predstavila je svoju ponudu zajedno sa Nacionalnom turističkom organizacijom i lokalnim turističkim organizacijama Bara, Tivta i Kotora i predstavnicima turističke privrede Crne Gore. Na sajmu „ITF Slovakia tour“ učestvovalo je 345 izlagača iz 21 zemlje svijeta.
Na sajmu turizma u Istanbulu na štandu Nacionalne turističke organizacije Crne Gore, pored TO Budve, svoju ponudu predstavile su i lokalne turističke organizacije Cetinja, Ulcinja, Kotora, Podgorice, zatim predstavnici turističke privrede Crne Gore: HG „Budvanska rivijera“, „Beppler & Jacobson“ i turistička agencija Grand. Na sajmu je učestvovalo je 4.500 kompanija.
Interesovanje za turističku ponudu Crne Gore na oba sajma bilo je veliko, kako od strane agenata tako i od strane individualnih posjetilaca. Najčešća pitanja odnosila su se na avionski prevoz prema Crnoj Gori, izlete, kao i na cijene u privatnom i hotelskom smještaju.
Hercegnovski zimski salon, koji se ove godine održava 49. put, pod nazivom „Očuditi / začuditi“, biće otvoren u četvrtak, 4. februara, u galeriji „Josip Bepo Benković“, u 19 sati.
Na salonu, osim crnogorskih umjetnika, učestvuju i stvaraoci iz Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a selektorka je istoričarka umjetnosti, Ljiljana Karadžić. Selektorka je željela da, kroz jedan od mogućih presjeka, prikaže aktuelna i vitalna kretanja na pluralističkoj regionalnoj sceni bez trendovskih geopolitičkih kontekstualizacija, često podrazumijevajućih, a samim tim i limitirajućih u čitanju i interpretaciji savremene umjetnosti na ovim prostorima. Ukrštanjem etabliranih, provjerenih i potvrđenih umjetničkih praksi sa svježim idejama mladih umjetnika sklonih otklonu od tradicije i istraživačkom izletu u neotkriveno i nepoznato kreirana je fuzija subjektivnih perspektiva autora i apostrofirana suštinska uloga imaginarnog.
Svi odabrani umjetnici su osim u lokalnim sredinama, učestvovali na važnim selektiranim internacionalnim izložbama, a čak troje izlagača je predstavljalo svoje države na Venecijanskom bijenalu.
U uvodnom tekstu u katalogu Ljiljana Karadžić je, između ostalog, zapisala: „Koristeći različite modele izražavanja, umjetnici se, neopterećeni puritanizmom konvencija, rizomatično „gibaju“ između onoga što podrazumijevamo pod „originalnim stvaralaštvom“ i aproprijacijskih modela, između visoke umjetnosti i produkata masovne kulture, istorije umjetnosti i prirode po principima palimpsesta. Kako se u većini odabranih djela može uočiti koncept paradoksalnog kretanja koje se probija naprijed u budućnost, klizeći natrag u prošlost, stiče se utisak da je umjetnost uvijek interpretacija umjetnosti, pa samim tim i proces koji nikad nije doveden do kraja, već se neprestano obnavlja, kruži, pretače i transformiše. Poetikom oneobičavanja, umjetnici čine da dobro poznate stvari, uskladištene u naš stvarni ili ekranski svijet, budu isprovocirane i iznova otkrivene.”
Ove godine su regionalnim umjetnicima pridruženi i ruski umjetnici koji na poziv Dukley European Art Community rezidencijalno borave i stvaraju u Crnoj Gori, i koji svježim i inovativnim pristupom klasičnim disciplinama i temama daju salonu egzotičan karakter.
49 Zimski Salon
Tokom trajanja salona biće organizovana javna stručna vođenja kroz izložbu.
Na slonu izlažu Igor Bošnjak, Nebojša Bumba, Lidija Delić, Gorančo Gjorgjievski, Radovan Grujić, Katja Florenskaja, Jelena Iličković, Nina Ivanović, Filip Janković, Ivan Jovanović, Dragan Karadžić, Andrej Ljubljinskij, Saša Makarska, Damir Muratov, Nemanja Nikolić, Ana Opalić, Siniša Radulović, Marija Šević, Jelena Tomašević, Jovana Vujanović, Vlatka Vujošević i Tijana Vujović.
Žiri koji će odlučivati o nagradama čine Mirjana Dabović Pejović, istoričarka umjetnosti, Marat Geljman, galerista i art menadžer, i Vojislav Vojo Kilibarda, umjetnik.
Početak 1918., Boka Kotorska se nalazi u austrijskom dijelu Austro-Ugarske. Bila je izuzetno važna pomorska baza zbog svog strateškog položaja i utočišta kojeg je pružala austro- ugarskim brodovima.
O događaju koji se zbio pisala je i pričala Evropa.
Pobuna mornara počela je 1.februara 1918. god., tačno u podne, na brodovima „Sankt Georg” i „Gea”, kada je oko 6000 mornara austrougarske ratne flote pobunom preuzelo zapovjedništvo u svoje ruke i istaklo crvene zastave na oko 40 brodova u zalivu Boke Kotorske, upravo ispred Đenovića, gdje je bio stacioniran najveći broj brodova. Pobunjeni mornari ustali su protiv osvajačkog rata, koji su vodile Njemačka i Austro-Ugarska protiv Slavena, buneći se protiv uslova života na ratnim brodovima, ohrabreni velikom Oktobarskom revolucijom.
Posadu su činili pomorci različitih nacionalnosti. Ubrzo su u Boku upućeni bojni brodovi, razarači i torpiljarke kako bi spriječili pobunu, pa je pobunjenim mornarima postavljen ultimatum o predaji 3.februara. Istog dana uhapšeno je 500 pobunjenih mornara. U zatvoru je umrlo 10-ak mornara, tokom pobune poginulo ih je dvoje, a ostali su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne.
Četvorica mornara i to troje Hrvata – Mate Brničević iz Krila Jesenica kod Omiša, Antun Grabar iz Poreča, Jerko Šišgorić iz Žirja kod Šibenika i Čeh František Raš, koji su vodili pobunu osuđeni su na smrtnu kaznu i strijeljani su 11.februara u Škaljarima, Kotor.
Prije nego što su odvedeni na strijeljanje u kotorskom zatvoru ispovjedio ih je don Niko Luković. Na fasadi zatvora se nalazi spomen-ploča postavljena u znak sjećanja na vođe ustanka mornara u Boki 1918. godine.
Pobuna mornara 1918
Kako je došlo do pobune
Jedan od učesnika pobune Božo Šaban iz Omiša, drug i prijatelj jednog od vođa pobune Mate Brničevića pričao je….
„Ja i pokojni Mate Brničević služili smo 4 godine zajedno na ratnom brodu „Gea“. U Đenoviću bila je krčma, gdje smo mi mornari često zalazili, osobito od nedjelje kada bi dobili dopust. Tu smo imali par tamburica, od svakoga broda, a bilo je većih i manjih 22. Tu bi se pilo, pjevalo i tamburalo.
Dojadilo nam ratovanje i austrijsko robovanje. Svi smo željeli kući. Došlo je i do naših ušiju, odkad je Amerika ušla u rat da Austriji i Njemačkoj nema spasa iz ovoga rata, a da našem narodu osviću bolji dani. Između pouzdanih prijatelja Hrvata, Slovenaca, Srba i Čeha vodili su se potajni dogovori što se ima učiniti.
Odredili smo. Prvi će znak dati brod „St. Georg“, na kojemu vođa ustanka Josip Sesan, u službi kao kadet a u civilu pomorski kapetan, Dubrovčanin, mlad čovjek od 25 godina. Mi smo za sve to znali, pa smo na dogovoru u krčmi odabrali po 2 čovjeka pouzdana od svakoga broda, da obznani družinu kada nastupi taj čas. Na našem brodu „Gea“ bio je imenovan odbor od 3 lica, koji je imao točno izvršiti naredbu, netom pukne top sa broda „St. Georg“.
Kako dogovoreno, tako izvršeno. Tačno u podne čuo se je top. Znak ustanka. Mi trojica od odbora naoružani puškam i pištoljima pristupismo komandantu broda — bio je Anton Časa iz Lošinja — i po nalogu našeg vrhovnog zapovjednika Sesana izjavismo mu, da je prestala njegova vlast, da se on i oficiri moraju predati novoj vlasti.
Svi brodovi u Boki Kotorskoj digli su crvene i bijele zastave u znak da je nastupila nova vlast.
Iz Crne Gore, Krivošija, Albanije – došlo je kroz to na desetak hiljada vojske u Boku da uguši ustanak. Vojska se skupila povrh Đenovića od Bijele do Baošića, sve glava do glave. Mi smo mogli s brodova sve srušiti topovima, ali nijesmo htjeli da ginu naša braća bez ikakove njihove krivice.
Đenovići spomen obilježje
One iste noći od 3. na 4. februara došla su iz Pule tri broda (»Friedrich«, »Max« i »Erzherzog Karl«) da uguše ustanak. Kroz ovo vrijeme mi smo vodili dogovore, kako ćemo svi izaći s brodovima iz Boke i zakloniti se u koju luku bližnje Italije. Naši su vojnici bili odlučni, ali nisu oni njemačke i mađarske narodnosti, a to su bili većinom mašinisti. Nisu htjeli za to ni čuti.
Dana 4. februara u 8 sati jutrom primili smo naredbu (»Befehl«) da pustimo zatvorene oficire na slobodu, a da nas neće zato kazniti. Prisiljeni odmah smo to učinili. Kroz to podmornice, koje su stajale blizu nas, otišle su pod Tivat. Mi na brodu »Gea« i »St. Georg« držali smo još naše zastave, ali kada smo vidili da su drugi spustili, morali smo i mi, predali smo se.
Odmah mi svezaše ruke i postaviše u čamac, te nas povedu do tvrđave »Španjol«, pa onda na otok Mamula. Dočekala nas tamo četa pod puškom sa nataknutim bodežem. Na »Mamuli« smo stali 3 dana. Ležali smo na mokroj slami. Tu smo doznali da se je pojavilo vanka francusko brodovlje. Zakasnilo je tri dana, jadi naši, promišljali smo u sebi.
Nakon tri dana odvezli su nas u Tivat, gdje smo ostali dva dana, a odatle u Kotor, naime u barake u Škaljarima pokraj Kotora. Bilo nas je u tim barakama 350. Ljuta zima, trpjeli smo strašan led. Daske rastavljene, ležali smo na golom kamenu bez pokrivača.
Prijeki je sud kroz 48 sati neprestano ispitivao. Iz sve naše skupine prozvano je 42 mornara, sa svakog broda po 1-2. Vojni prijeki sud, kako smo doznali, htio je smaknuti svih 42, ali se je našao dobar čovjek, dr. Mitrović iz Knina, koji se je od svoje dobre volje prijavio kao branitelj i rekao, da se ljudi ne mogu smaknuti bez izjašnjavanja i obrane.
Iza ovog ispitivanja u Kotoru ratna je komanda u Herceg- Novom od 42 okrivljenika osudila četri na smrt“- pričao je jedan od učesnika Božo Šaban iz Omiša.
Pobuna mornara – Đenovići
Poznati cetinjski književnik i povjesničar Niko Simov Martinović zapisao je izjavu don Nika Lukovića koji je ispovjedio i pripremio mornare osuđene na smrt.
„Od uznemirenosti nijesam spavao. Tačno u 5 sati ujutro bio sam u koridoru zatvora na prvom katu sa članovima prijekog vojnog suda. Doveli su četiri osuđena mornara kojima je predsjednik suda, koliko se sjećam potpukovnik auditor (vojni sudac) Milota, pročitao presudu. Na to je František Raš doviknuo: ‘Ta presuda je pucanje na pravdu!’ Zatim su trojica mornara odvedeni u jednu zatvorsku ćeliju, a Mate Brničević u samicu. Predsjednik suda mi se obratio: ‘A sada, velečasni gospodine, vaša je dužnost osuđene pripraviti na smrt i olakšati im zadnje sate života’. Najprije su me odveli u ćeliju gdje su bili Raš, Šižgorić i Grabar. Šižgorić je od ljutine razderao bluzu i jedno dugme sa njegove bluze doletjelo mi je na oko i razbilo mi staklo na cvikeru. Raš je bio pribran. On mi je rekao: ‘Ja neću ništa tajno ispovijedati. Moja ispovijest neka bude javna. Kao socijalist borio sam se za slobodu, za prava radnika, za bolje društveno uređenje. A u vojsci, vidjevši ovaj nepravedni osvajački rat, koji vode Njemačka i Austrija protiv Slavena, radio sam u pokretu mornara da se sruši Austrija i da joj se odmah nametne mir. Povod za to dali su mi naši časnici koji su nas zlostavljali i raskalašeno živjeli, dok smo mi gladovali, a ohrabrilo nas je na pobunu ono što se dogodilo u Rusiji. Tamo je granulo novo sunce koje će obasjati ne samo Slavene već sve narode svijeta i donijeti im mir i pravdu’. Prisutni su prihvatili izjavu Raša i povikali: ‘Tako je!’ Počeo sam tješiti osuđene mornare priznajući da oni idu na drugi svijet nevini, kao žrtve pale za jednu pravednu stvar. Na to mi je Šižgorić odgovorio: ‘Uzalud nam vi govorite o drugom svijetu, kada mi mladi hoćemo živjeti na ovom svijetu i raditi za narod’. Antun Grabar je bio uznemiren. Žalio je napustiti drugove s kojima se borio. Žao mu je bilo žene i dvoje male djece koji su na njega mislili. On je od njih trebao napraviti nove ljude, borce za novo društvo, a nije uspio ni vidjeti ih.
Mate Brničević je bio miran. On je bio iskusniji revolucionar i pobuna na brodu Gea, kojom je on rukovodio, najbolje je bila organizirana. ‘Ja ne žalim’, rekao je Mate, ‘što sam sudjelovao u pobuni. Ja ne žalim što sam osuđen na smrt, jer smatram da će naša smrt donijeti bolji život našem narodu’. U sedam sati mornari su već bili izvedeni na stratište na livadi ispod gradskog groblja u Škaljarima. Raš nije dozvolio da mu vežu oči. Strijeljanja su izvršila osam vojnika Mađara, pod zapovjedništvom jednog kapetana, također Mađara. Šižgorić je gledao osam strijelaca i rekao im: “Zar vi, vojnici, za čiji smo se bolji život borili, hoćete da nas strijeljate?”. Na to je jedan od vojnika, koji su trebali pucati, pao u nesvijest. Prva naredba nije izvršena dok se onesvješteni nije zamijenio drugim. Zapovjednik je dao znak sabljom za pucanje, ali vojnici nisu htjeli pucati. Zapovjednik je dao treći put znak za paljbu. Neposredno prije paljbe Raš je uzviknuo: ‘Vi pucate u pravdu. Živjela sloboda!’ Trojica mornara su pala mrtva poslije prvog plotuna, a Grabar je bio ranjen. Na to su, po naredbi, pripucala dva vojnika i dotukla ga”.
Suđenje mornarima
U znak sjećanja na stradale mornare u pobuni u Boki 1918. u Đenovićima tradicionalno svake godine 1.februara obilježeva se taj značajan istorijski događaj polaganjem vijenca u more i na spomen ploči.
Udruženje boraca NOR-a i antifašista 1941-1945. Kotora, zajedno s izaslanstvom Bokeljske mornarice svake godine 11. februara na Dan strijeljanja vođama pobunjenih mornara odaju počast i polažu cvijeće na spomenik u Škaljarima-Kotor, mjestu na kojem su strijeljani.
Iza nas je prosječno najhladniji mjesec u godini, no ove godine januar nam nije donio mnogo zimskog vremena. Mnogi će reći da su se zaželjeli hladnog i suhog vremena kakvog donosi bura, no bure u centralnom zimskom mjesecu ove godine nije bilo mnogo. O tome koliko je anticiklona, odnosno polje visokog pritiska vazduha djelovalo na vrijeme na Jadranu, najbolje govori podatak da je više sumaglice, magle i niske naoblake zadnjih dana bilo na moru nego nad kopnenim dijelovima, javlja portal Crometeo.
Nova sedmica, odnosno početak februara, ne donosi zimu, no stabilnom vremenu nazire se kraj. Prvo će sredinom sedmice doći do kratke i brze promjene vremena, kiša na moru, u višim djelovima snijeg, a početak nove promjene vremena vjerojatno će početi u nedjelju.
Period ponedjeljak-petak:
U ponedjelja i utorak pretežno sunčano ili malo do umjereno oblačno. Tokom srijede i četvrtka umjereno do potpuno oblačno, povremeno kiša, a u četvrtak, u sjevernim, centralnim i višim planinskim predjelima na jugu i snijeg. Najviše padavina biće u srijedu veče i četvrtak ujutru ili prijepodne, dok se u četvrtak poslijepodne u južnim, a na sjeveru u noćnim satima očekuje prestanak padavina. U petak pretežno sunčano. U srijedu južni vjetar, a u četvrtak i petak ujutru, sjeverni i sjeveroistočni, pojačan i jak..
Reagovanje Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja (MPRR), povodom teksta na portalu Boka News pod naslovom „Tivtu prijeti opasnost da izgubi prepoznatljiv ambijent”, objavljenog 27. januara 2016. godine.
Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja (MPRR) odbacilo je kao netačne tvrdnje da je taj resor „ostavilo pojedine lokalne uprave na cjedilu da se sami izbore sa naletom štetočine koja uništava palme“.
Reagujući na navode u tekstu „Surlaš mijenja izgled grada“ od 27.januara, is resora koji vodi ministar Petar Ivanović naveli su da su oni i Fitosanitarna uprava „sprovele su i sprovode, sve propisane i naučno utemeljene fitosanitarne mjere za sprječavanje širenja i iskorjenjivanja ovog izuzetno opasnog insekta.“
„Sprovode se mjere u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti bilja i Pravilnikom o fitosanitarnim mjerama za sprječavanje unošenja, širenja i suzbijanje palminog surlaša. Istovremeno, očekujemo da svi u lancu nadležnosti i odgovornosti, a naročito držaoci bilja, postupaju po istom Zakonu i Pravilniku. Novinar Siniša Luković uporno, i uvijek sa namjerom da štete koje ovaj insekt nanosi pripiše MPRR, javnosti svjesno saopštava netačne činjenice. Pretpostavljamo da na taj način ostvaruje zadatu novinarsku normu. Nakon što je izveo zaključak kako je MPRR nekog „ostavilo na cjedilu“, sam je sebe negirao konstatujući da organi lokalne samouprave Tivat, ipak sprovode naložene mjere. To je zaključio pozivajući se na izvode iz dokumenta „Izvještaj o stanju životne sredine i radu Zelenog tima Opštine Tivat“ koji su nedavno usvojili odbornici lokalnog parlamenta. Nama je u MPRR odavno jasan način na koji DN “Vijesti” zaključuju.“- stoji u reagovanju PR službe MPRR.
Palma – Foto Boka News
Oni tvrde da „Vijesti“ „uporno ignorišu činjenice koje smo prezentovali u odgovorima na pitanja“ i „objavljujuju nove-stare tekstove kako bi održao utisak kod javnosti da je sva krivica samo u Ministarstvu.“
„Dokument koji je usvojila lokalna samouprava Tivat u kojem se predlaže planiranje sredstava u budžetu za zaštitu palmi od surlaša je obaveza opštine, a ne iznuđen potez. Odbornici opštine Tivat pozvali su se na član 6. Zakona o zaštiti bilja koji je na predlog MPRR usvojio Parlament Crne Gore. To znači da nadležni u opštini Tivat u potpunosti znaju svoju obaveze i odgovornosti utvrđene pomenutim Zakonom, uključujući i obavezu obezbjeđivanja potrebnih sredstava za kontinuirano sprovođenje mjera naređenih od strane MPRR – Fitosanitane uprave i fitosanitarne inspekcije (član 55 stav 5: “troškovi sprovođenja fitosanitarnih mjera kod držaoca bilja padaju na teret držaoca bilja”).“- stoji u reagovanju MPRR koje naglašava da su prve pojave surlaša na Crnogorskom primorju potvrđene na palmama na teritoriji Ulcinja u blizini granice sa Albanijom“ 26.oktrobra 2012, 31.oktobra i 11.decembra 2013 i 25.decembra 2014.
„Nakon Ulcinja insekt se širi ka Budvi. Prvu pojavu na području Budve registrovali smo 13. novembra 2014, a zatim 10. decembra 2014, 03. februara i 25. septembra 2015. Prva pojava surlaša na području Tivta i Kotora potvrđene su 15. maja i 28. oktobra 2015. Jasno je da je surlaš, bez obzira na preduzete fitosanitarne mjere, nakon četiri godine iz Ulcinja došao i do opštine Tivat. Trenutno je prisutan na cijelom crnogorskom primorju. To znači da nijesu tačne uporne tvrdnje novinara Lukovića da je surlaš u Tivat došao jer su za potrebe Porto Montenegra uvežene zaražene palme. Uzalud je Lukoviću više puta ponovljeno da je kontrolom prilikom uvoza palmi utvrđeno da su bile zdrave. Više mu odgovara da vjeruje, kako to navodi u tekstu, “u nezvaničan razgovor sa lokalnim stručnjacima“. Stručnjaci, lokalni ili neki drugi, nijesu stručnjaci ako javno ne saopštavaju svoja zapažanja i ako ne doprinose rješavanju ovakvih ili sličnih problema. Sve dok ćute i samo služe da budu “nezavistan izvor” još “nezavisnijem” novinaru, ne zaslužuju da ih bilo ko nazove tim imenom.“- stoji u regaovanju uz napomenu da je „uvoz palmi za potrebe Porto Montenegro počeo je 2008. Godine i Fitosanitarna inspekcija je kod svakog uvoza sprovela zakonom propisanu proceduru.“
„Napominjemo da nigdje na svijetu ne postoji nulti rizik od pojave štetnih organizama. Izbijanja sličnih pojava uvijek je moguće. Načini unošenja štetnih organizama su veoma raznoliki. Dodatno, odrasle jedinke ovog insekta prelijeću velike razdaljine, ali se mogu prenijeti i raznim drugim predmetima, prevoznim sredstvima, itd. Ne postoji nijedna zemlja koja je uspjela da izvrši iskorjenjivanje ovog štetnog organizma i na žalost prisutan je u svim zemljama Mediterana – u Egiptu od 1992., Španiji od 1996., Izraelu i Jordanu od 1999., Italiji od 2004., Turskoj od 2005., Kipru, Grčkoj i Francuskoj od 2006., Maroku od 2008., Gruziji, Albaniji i Sloveniji od 2009., Hrvatskoj i Tunisu od 2011. i Crnoj Gori od 2012. godine. Za suzbijanje palminog surlaša veoma je bitno pravilno informisanje javnosti. Zato smo i ranije pozivali DN “Vijesti” da se okanu podmetanja i aktivno uključe u informisanje javnosti i držaoca bilja. Poziv je i dalje otvoren.“-zaključuje se u reagovanju MPRR.
Veseli mimozin karavan drugog dana abruma, danas je krenuo je iz Igala i u podne stigao u centar grada, gdje je na glavnom gradskom trgu postavljen Karneval Poprilično dvolično – glavni krivac za sve nevolje Novljana.
U posebnom sandučiću građani će moći da ostave pismene primjedbe i optužbe, na osnovu kojih će u završnici Praznika mioze, Karneval biti osuđen i spaljen, 21. februara.
Tivatska marina Porto Montenegro već nekoliko dana domaćin je jednom od najinteresantnijih brodova što su pohodili Boku Kotorsku u posljednjih desetak godina. Na mulu 1 Arsenala, visokotehnološka dvojarbolna jedrilica „Samurai“ je zaista impresivan prizor. Njen crno ofarbani trup dugačak 43 metra svojim fluidnim linijama jasno stavlja na znaje posmatračima da je ovo nesvakidašnji brod i da su ga konstruktori svojevremeno „crtali“ da bude pravi trkački „bolid pod jedrima“.
Naime, aktuelni „Samurai“ život je počeo 2003 u francuskom brodogradlištu JMV Industries, gdje je izgrađen kao ultrabrza dvojarbolna jedrilica – škuna pod imenom „Mari-Cha IV“. Brod je dizajnirao jedan od najreenomiranijih svjetskih konstruktora brzih regatnih jedrilice, Filip Briand, a prilikom izgradnje ove impresivne jedrilice primijenjena su najnovija riješenja i vosoko-tehnološki materijali poput karbonskih vlakana, titanijuma i sličnog. Dobijen i rezultat na kraju je bio spektakularan – jedrilica duga 43 metra sa tzv. naginjućom kobilicom, sa dva visoka karbonska jarbola visine po 45 metara i ogromnom površinom jedara, a koja je postizala vrtoglavu maksimalnu brzinu od preko 40 čvorova ,što više priliči nekom jakom motornom gliseru nego brodu koga pogoni snaga vjetra. U desetak godina svoje trkačke karijere ovaj impresivni brod je pod simenima „Mari-Cha IV“ i „Senso I“ na raznim takmičenjima bukvalno „pomeo“ svu konkrenciju uspostavio mnoge rekorde za jedrilice svoje klase koji stoje i dan-danas.
Danasnji SAMURAI nekada kao regatna jurilica MARI CHA IV
Ovaj brod za čak dva dana je u oktobru 2003 „skresao“, do tada važeći rekord u najbržem prelsku Atlanstkog okeana jer je današnji „Samurai“ iz Amerike do Evrope došplovio za samo nešto više od šest dana, bilježeći prosječnu brtinu veću od 20 čvorova. Ovaj impresivni jedrenjak i dalje drži rekorde na regatama od Gvadelupe do Antigue, od zapadne obale SAD do Havaja kao i na regati “Rolex Transatlantic Challenge Record.”
SAMURAI u Porto Montenegru
Nakon zapanjujuće uspješen regatne karijere, brod je prije dvije godine dobio novog vlasnika koji je odlučio da ga rekonstruiše i nekadašnjeg punokrvnog trkača, pretvori u nešto malo sporiji, ali i dakje izuzetno brz jedrenjak-luksuznu jahtu. Izazovan posao povjeren je holandskom brodogradilištu za jahte Royal Huisman koje je od aprila 2014 do ljeta prošle godine sprovelo transformaciju nekadašnje ogoljene regatne jedrilice u visokotehnološku luksuznu, udobnu i dalje zapanjujuće brzu, jahtu sa pogonom na jedra. Brod je dobio novi izgled, drugačije nadgrađe, opremu kakva se podrazumijeva na jahtama za krstarenje, te sistem od 24 hidraulična vinča kojima se podižu i trimuju jedra, a koji danas mijenje nekada brojnu regatnu posadu. U svemu se ipak izuzetno vodilo računa da se dodavanjem novih težina što manje naruše trkačke karakteristike broda, pa je tako u Japanu dizajnirani namještaj za opremanje unutrašnjosti broda urađen od ultralaganih materijala, a u opremanju “Samuraia” obilno su korišteni titanijum i drugi slični egzotični metali.
Premda su i mnogi drugi ljubitelji tradicije i baštine ukazivali na vrijednost i smisao konobe u onom njenom izvornom obliku, danas se konoba sve više stavlja isključivo u kontekst jela i pića, pod krovom savremenih ugostiteljskih objekata koje nose ime konobe, premda im je, ne rijetko, samo to sveto ime zajedničko.
Konoba je mjesto u kojem se izražava poštovanje prema ljudskom radu, umijeću stvaranja i umjetnosti življenja. To je mjesto koje prima slatke plodove loze izrasle iz zemlje natopljene slanim kapima znoja. U tom se mjestu događa ta čudna transformacija iz grožđanog soka u vino koje se na tom istom mjestu odgaja i njeguje mjesecima ili godinama. Među njenim zidovima osjećaju se mirisi tek otvorenih bačava, svjetlucaju iskre mladih vina i zvone pjesme čvrstih glasova. U središtu svake konobe jest čovjek, težak, vinogradar i podrumar, a vino je kao i konoba samo njegov odraz.
Težakova ljubav prema vinogradu i grožđu, konobi i bačvi prenijet će se i na vino, a ljubav sadržana u vinu podijeljena s drugim ljudima stvorit će radost. Težakova konoba napunjena njegovim vlastitim trudima i radosnim ljudima, istinska je konoba i ono što ona jest.
Priča o konobi
Mnogi su skloni reći kako je konoba simbol prošlog načina života, u kojem se živjelo drugačije, u kojem su na snazi bili neki drugi sustavi vrijednosti, drugi alati, materijali i tehnologije, drugim riječima ona bi trebala predstavljati nešto mrtvo. Ali kako i kada je umrla konoba i je li uopšte umrla i može li umrijeti ikada? Onog trenutka kada neka konoba ostane bez svog težaka, kada iz nje ishlape njeni mirisi, kada utihnu glasovi i pjesme, možemo reći da je ona izgubila dušu. I njeno tijelo nije besmrtno; ono često nestane, biva uništeno ili preobličeno pod pritiskom novih interesa. Međutim još uvijek postoje one konobe koje su sačuvale i tijelo i duh, neke više, neke manje, ali u tim preostalim izvorima života živi vjera da konoba u svojem izvornom obliku i funkciji neće umrijeti nikada.
Blago onima koji uspiju pronaći te oaze života, te izrazom poštovanja, postaju dio besmrtne konobe. Rasatom vinogradarstva i vinarstva, stare tradicionalne konobe iščezavaju, a njihov duh se danas pokušava dočarati u ugostiteljskim objektima koji nose ime konobe, od kojih su ipak rijetki oni koji su uspjeli sačuvati izvoran oblik i namjenu. Upravo ti rijetki sačuvani primjerci konoba zaslužuju biti prepoznati, pogotovo njihovi težaci koji su svoje generacijske muke baštinili do danas oduprijevši se teretu novog i modernog. Možda bi i činjenica što su te težačke utjehe ostale rijetke trebala umnožiti njihovu vrijednost pogotovo u kontekstu baštine i tradicije. Trebalo bi svakako nastojati predstaviti upravo tu baštinu rijetkih preživjelih konoba, koje govore jezikom starine, čiji stanovnici još uvijek nose mirise davnih jematvi i pričaju mitove koje samo rijetki mogu razumjeti. U tim mitskim konobama nema jelovnika, vinskih karti i pisme na struju. To su konobe bez konobara.
Konoba
U njima svaki detalj ima svoju priču, koju može ispričati samo onaj koji je s njima živio kroz godinu kroz godine. Te se priče ne mogu nadomjestiti, naučiti ili prepričati u nekom drugom zamjenskom ambijentu. One se mogu čuti i doživjeti samo iz usta onih koji su ih stvarali; težaka, u njihovim očevim i djedovim tradicijskim konobama.
Premda su i mnogi drugi ljubitelji tradicije i baštine ukazivali na vrijednost i smisao konobe u onom njenom izvornom obliku, danas se konoba sve više stavlja isključivo u kontekst jela i pića, pod krovom suvremenih ugostiteljskih objekata koje nose ime konobe, premda im je, ne rijetko, samo to sveto ime zajedničko.
I ne možemo se, kao i u mnogim drugim stvarima, izdignuti ili možda uroniti u ono bitno, smisaono, filozofsko, već se zadržavamo na onom ispraznom, prolaznom i sebičnom. A tko će ispričati priču?
U svojoj kultnoj knjizi “U potrazi za izgubljenim Mediteranom” pokojni Anatolij Kudrjavcev se pita: “Konobo moja, što je ostalo od tebe?”, te zaključuje:
“…Raskoš današnjih jelovnika i preobilje prehrambenih ponuda nove proizvodnje i suvremene trgovine još uvijek su nemoćni skorojevići u usporedbi s mirisima i okusima starine što boravi u mašti rijetkih preživjelih konoba. Ali najčudesniji stanovnici tih mitskih prostorija su bačve i njihova rodbina – barili, kace… Stoga su i mnoge krčme preuzimale raspored konobe ne bi li gostima pružile njezin duhovni slijed i materijalne prednosti lišene svih etika…”
Priča o konobi
Ne treba dakle dopustiti da konoba postane ono što ona nije. Konobu težaka, njezin smisao, a pogotovo njezinu priču, trebamo sačuvati i zaštiti prvenstveno od nas samih, barem još onoliko dugo, koliko nam bude potrebno da shvatimo njenu ulogu u našim genetskim modifikacijama.
Novoformirana NVO „Crnogorska organizacija za razminiranje” (Montenegrian demining organization -MDO) obavila je u petak svoju prvu veću akciju – vađenje sa dna mora u Herceg Novom, dvije stare avionske bombe.
Riječ je o tzv.probojnim avio-bombama njemačke proizvodnje, svaka težine 125 kilograma, a koje su se na dnu mora u blizini hridi Karatoč na prilazima gradskoj luci Škver u Herceg Novom, nalazile preko 70 godina. Na postojanje tih bombi u relativno plitkom moru u blizini novske gradske luke, građani su do sada više puta bezupsješno upozoravali nadležne, a državna javna ustanova RCUD iz Bijele koja se iz budžeta finansira upravo za sprovođenje ovakvih poslova, nije našla za shodno da tokom 15 godina svog postojanja, ukloni ta neeksplodirana ubojna sredstva (NUS) što su se nalazila na udaljenosti od samo 50-tak metara od gradske luke Škver. Inače, svaka od uklonjenih bombi ima punjenje od 60 kilograma visokorazornog eksploziva.
“Akcija na Karatoču izvedena je prijavi gradjana, koji su u nekoliko navrata prijavljivali NUS na ovoj lokaciji državnim institucijama. Uklanjanje prijavljenog NUS-a su izveli podvodni demineri, uz podršku logističara. Postoji sumnja da se na istoj lokaciji nalazi jos NUS-a. U narednom periodu planiramo da izvrđimo izvidjanje i da ih, ako se NUS tu nalaze, lociramo ih i identifikujemo, kako bi smo ih u nekoj sljedećoj akciji ukonili.”- rekli su aktivisti NVO “Crnogorska organizacija za deminiranje”.
Inače, potrebna sredstva za sprovođenje akcije na Karatoču što je 15 godina nije preduzeo iz državne kase plaćani RCUD, opremu i ljudstvo obezbjedili su kompanija “Big Blue Montenegro” iz Herceg Novog i restoran “Ribarsko selo” sa Žanjica. Mjesto izvođenja akcije tokom vašenja avio-bombi obezbjeđivala je policija, a bombe su preuzeli i dalje na lokalitet gdje će one biti kontrlisano uništene, transportovali pripadnici Tima za NUS Direktorata za vanredne situacije MUP-a Crne Gore.
Iz NVO “Crnogorska organizacija za deminiranje” je saopšteno da je jedan od glavnih ciljeva te neprofitne organizacije da “poveže drzavne institucije, privatne kompanije, stručne ljude, domaće i strane investitore i međunarodne fondove, kako bi se obezbijedila neophodna sredstava i znanje za sistemsko i trajno rjesavanje problema NUS-a i ostalog opasnog otpada na kopnu i vodi.”
“U tom cilju, već smo razvili saradnju sa privatnim kompanijama u Crnoj Gori koje se bave poslovim razminiranja i uklanjanja otpada, privatnim kompanijama koje su voljne da finansiraju naše projekte, pojedincima i sportskim klubovima koji su voljni da daju doprinos našim akcijama, kako znanjem, tako i ljudstvom i opremom. Takođe, na dobrom smo putu da ostvarimo saradnju sa međunarodnim fondovima koji finansiraju ove aktivnosti.”- saopštili su iz te NVO.
Pulski Uljanik dogovorio je izgradnju prvog luksuznog kruzera na svijetu, sa čak šest zvjezdica. Vrijedan je oko 200 milijuna eura, a bit će namijenjen plovidbi polarnim područjima! Tako će se uskoro kruzerom moći posjetiti daleku Antarktiku. Cijena – prava sitnica, oko 150 hiljada dolara po osobi! Prvi putnici zaplovit će 2018., kada će Uljanik završiti gradnju.
Sve kabine, njih 114, imaju balkon. Ima apartmana i od 100 četvornih metara, a najmanja kabina ima 30 kvadrata. Brod će biti dugačak 160 metara, ali će prevoziti samo 240 putnika, kako bi im se mogli ispuniti svi zahtjevi. Na tri putnika dolaze čak dva člana posade.
Na natječaj za izradu tog zahtjevnog broda koji će putnicima omogućiti da helikopterom posjete svaki dio Antarktike, javila su se i španjolska i talijanska brodogradilišta. Pobijedio je Uljanik, koji odavno radi specijalizirane brodove i potvrđen je kao fleksibilno brodogradilište kada je riječ o zahtjevima naručitelja.
Serđo Pajković, direktor prodaje, ističe kako Uljanik ima 400-500 inženjera od koji je velik dio projektanata koji su spremni na sve izazove.
No ovakav brod još nisu izradili. Pogonit će ga motori koji, kada je riječ o ekološkim standardima, svjetska brodogradnja još nije vidjela. Trup, pak, mora imati sve potrebno za lomljenje leda.
Sigurnost mora biti neupitna. Brod ima dvije strojarnice – ako jedna i izgori, sigurno može stići u luku, kaže voditelj projekta Atif Softić.
Australska tvrtka koja je naručila kruzer u svojoj floti ih ima 20-ak, ali samo za plovidbu rijekama. Ovo im je prvi kruzer za plovidbu polarnim područjima i prvi na svijetu tako visoke ICE-klase!
Predstavnici Turističke organizacije opštine Budva uspješno su predstavili ponudu budvanske rivijere na sajmovima turizma u Bratislavi “ITF Slovakia tour” i Istanbulu „EMITT 2016“, koji su se održali od 28. do 31. januara.
Interesovanje za turističku ponudu Crne Gore na oba sajma bilo je veliko, kako od strane agenata tako i od strane individualnih posjetilaca. Najčešća pitanja odnosila su se na avionski prevoz prema Crnoj Gori, izlete, kao i na cijene u privatnom i hotelskom smještaju.
